Zanimljiva tema. Već godinama radim za jednu firmu koja ima sjedište u centru Berlina, okano često jesam na putu između Češke i Njemačke. Sve moje kolege sjede u kancelariji nadomak Glavne stanice i Reichstaga.
U više navrata sam diskutovao sa mojim poznanicima u BiH o svim onim "bajkovitim" ponudama i u suštini o MODI da svi idu raditi u Njemačku.
Stvarno nije u rajhu sve baš toliko sjajno kao što to pokazuju dijasporci koji moraju pokazati u staroj domovini kako žive "kraljevski" (dok u Dojčlandu uzimaju jednu prekovremenu smjenu za drugom, stave svaki eurić na stranu da onda glume gospodu na godišnjem u bivšoj Jugoslaviji).
Samo da navedem par tačaka:
- PLATE mogu izgledati ogromne 2-3 hiljade eura ALI UVIJEK IMAJTE U VIDU DA SU TO PLATE BRUTO.
Jer neto iznos zavisi od poreske kategorije (Steuerklasse) koja zavisi od bračnog stanja, starosti, broja djece, itd.
Ovdje približno možete izračunati koliko ostaje neto od bruto plate:
https://www.brutto-netto-rechner.info
PRIMJERA RADI: Neko bude reagovao na oglas 3 000 EUR MJESEČNO. Na prvi pogled WOW. Ako je čovjek još neoženjen i bez djece, dakle Steuerklasse 1, u federalnoj državi Berlin njemu ostaje +- 1920 EUR neto koji stižu na račun. A iskreno, dostojanstveno hraniti porodicu sa ovim novcem nije lako niti u Berlinu kamoli u "starim zapadnim" gradovima tipa Hamburk Minhen Frankfurt Keln. 1920 eur je itekako ok za relativno ugodan ali ipak skroman život ako je čovjek solo mlad i bez nekih obaveza alimentacija.
- Tu stižem do sljedeće tačke i to jeste APSOLUTNO RAZLIČITA STRUKTURA TROŠKOVA. Dok se može reci da su osnovne namirnice, roba u drogerijama, odjeća, itd. isto skupe ili čak jeftinje nego u državama srednje i istočne Evrope, VRLO SKUPE SU SVE USLUGE. Počevši od autoservisa, što u BiH košta 50 KM to u Njemačkoj 150-200 eura, preko mjesečne karte za gradski prevoz (Berlin - najmanje oko 60 eur mjesečno ako kupujete odmah za godinu dana), izlazak u restoran kafanu, onda čaša piva nerijetko 4-5 eur, cigare 6-8 eur kutija (šefica puši cigare Cabinet koje su sad preko 6 EUR). Kirije u Njemačkoj su zadnjih godina eksplodirale, u Berlinu koji se naziva nekad "grad-socijalan slučaj" se plaća i preko 600 eur za garsonijeru BEZ troškova za struju vodu plin, za porodični stan je normala 1000 eur i više. U "zapadnim" gradovima je stanovanje katastrofa, ljudi putuju nerijetko 100 i više kilometara dnevno na posao jer sebi više ne mogu priuštiti najam stana negdje u istom gradu gdje rade.
UZ to, u velikim gradovima se grade novi stanovi pretežno za prodaju na kredit, dakle gubite mogućnost mobiliteta u dosadašnjem sistemu stanova za iznajmljivanje - zamislite, komšija kreten, više vama ne odgovara lokacija,ili bilo koji drugi razlog, pa pronađete drugi stan, raskinete najamni ugovor i preselite bez obaveza za par sedmica/mjeseci. Sa kreditom ste kao robovi dužni plaćati par decenija jednu nekretninu.
- Općenito jako rastu cijene svega, posebno onih usluga. Primjer, frizer za muškarce počinje na nekih 25 eur, žene sa kompliciranom građevinskom strukturom na glavi ostave kod frizera nerijetko i više od 100 eura. Slušam onako nekad kolegice na temu frizer i sretan sam što sam ćelav. Istovremeno je ogroman pritisak na to da plate ne rastu, ili optimalno smanjuju se. U sektoru usluga, ako niste u nekoj velikoj firmi tipa Berlinsko saobraćajno preduzeće itd. sa jakim sindikatom, ili u profitabilnoj industriji, u najboljem slučaju rastu plate većine ljudi za iznos inflacije. Budimo iskreni, koliko od nas je toliko sposobno u IT sektoru da budu neki programeri data analitičari itd. da dobijaju 5 hiljadu i više. Priliv radnika iz istočne Evrope je ustvari posljedica dumpinga u sektoru plata kada Švabo odbija prihvatiti neki posao ne zbog lijenosti nego zbog toga što zarada dugoročno ne omogućuje itekako dostojanstven život. I još sada čuju čak i oni sa prosječnim platama da njihova penzija bude blago rečeno "skromna"...
- Osim toga, vjerovali ili ne, Njemačka je pod jakim utjecajem ideologije (opet nažalost), umjesto stvarnih problema se rješavaju fiktivni problemi. Više od 50 posto škola zahtijeva veću ili manju popravku, ali glavni problem - hoćemo li graditi "gender neutrale toalete". I ona čitava opsjednutost libealno-ljevičarskim pogledom na svijet, na jednoj strani čitate danima u novinama o tome kako kao država podržavaju brak za gejeve i sa druge strane vidite u mnogim kvartovima religijske psihopate i ekstremiste raznih vrsti apsolutno bez problema i nekažnjeno širiti svoj ekstremizam. Očajno fale pare za održavanje i proširivanje autoputeva, željeznica, gradskog prevoza, ljudi sve više putuju duge trase na posao jer moraju živjeti dalje od centara gradova zbog skupih kirija. Dakle ona priča o tome kako u Njemačkoj svugdje ima med i mlijeko je baš fikcija, ja sve više primjećujem kako se ustvari približavaju istočnoj Evropi po pitanju razvijenosti infrastrukture. Posebna priča je npr. pokrivenost mobilnim signalom, dok u Češkoj imam skoro svugdje 4G, na trasi Dresden-Berlin imam jednu crticu da uopće mogu nekoga nazvati, prenos podataka uopće ne radi sve do prvog predgrađa Berlina.
Naravno Njemačka pruži i brojne pozitivne stvari kao veliko tržište, jako razvijena industrijska grana, manje-više sekularna država gdje je u većini slučajeva apsolutno nebitno "čiji si" u smisli plemena i religije, sa kulturnog pogleda vrlo različita, birokratija jeste zaista ogromna ali ipak nekako objektivna i bez ekstrema balkanskog tipa kada zakoni ne važe ako ima neko odgovarajuću vezu i kontakte i amidžu tamo i onamo... naravno ima nepotizma i korupcije i u Njemačkoj, ali sa bivšom Jugom se to ne može sravnjivati...
Primarna pretpostavka da uspijete u Njemačkoj jeste što brže i odlično savladanje jezika, na to moram upozoriti svakako. Poznajem par IT stručnjaka iz Rajvosa koji su takvi frajeri u svojoj struci da je njima na poslu u Berlinu sasvim okej samo engleski jezik. Ali za 99 posto profesija je njemački neizbježan, i, za razliku od engleskog gdje možete nekako stvoriti rečenicu i niko neće da bude šokiran, njemački jezik je veoma zahtjevan šta se tiče korektnog izgovora, gramatike, korištenja odgovarajućih fraza itd.
Dakle za ljude koji su natprosječno talentirani, snalažljivi, sa super tehničkom kvalifikacijom, i valjda fascinirani njemačkom kulturom (mada postoje neki njemački (!!!) političari koji negiraju postojanje njemačke kulture) - za njih je sigurno Njemačka država otvorenih mogućnosti.
Ostali, koji bi išli raditi kao zidari, konobari, sobarice, pomoćni radnici, ne znam prodavačice, bi trebali dobro razmisliti hoće li bez nekih nadprosječnih sposobnosti u Njemačku, državu sa drugačijim jezikom i sa VRLO drugačijim mentalitetom, gdje će obavljati neke manje kvalifikovane i fizičko naporne poslove za mizernu neto platu i jedva sastavljati kraj s krajem... jer stvarno NIJE SVE BAJNO I BLISTAVO u rajhu. I konkurencija za većinu ljudi je tamo sve veća jer stiže sve više ljudi.
