Razlike u bh. društvu: Starica prosi pored zlatnog Jaguara u Sarajevu
Foto: Društvene mreže...
Pomozi.ba kao Djeda Mraz: Kada vidimo kako ljudi žive, znamo zašto ovo radimo
Krajnjom ulicom sarajevskim naseljem Čengić Vila, u objektu na kojem natpis "Radnja dobre volje", njihova najjača vojska su dobri ljudi koji misle na druge.
Glasnogovornica Pomozi.ba Maja Arslanagić: "Na desetine, pa i stotine poruka dobijamo dnevno, najviše putem društvenih mreža. Ljudi nam i ovdje kucaju na vrata. Mnogi traže čak i pozajmice, drugi hranu, odjeću... To su ljudi sa različitim problemima. Mi imamo tim koji radi isključivo na procjenjivanju tih slučajeva, u zavisnosti od toga šta se traži. Ako je riječ o liječenju, onda tražimo medicinsku dokumentaciju, predračun banke i slično. Ukoliko traže neku socijalnu pomoć, onda i od takvih ljudi tražimo neku dokumentaciju. Potom naše ekipe odlaze na njihove adrese, često nenajavljeno, da bismo se uvjerili je li situacija kakvom je ljudi predstavljaju. Ko nema nikakav papir kao dokaz o njegovom socijalnom stanju ili oboljenju, u tom slučaju ne možemo reagovati. Ipak, brojni slučajevi pričaju sami za sebe. Kada vidite neuslovne kuće i stanje u kojem ljudi žive bude vam sve i više nego jasno. Međutim, čak i u takvim situacijama moramo biti pažljivi jer, znate, desi se da neka starica traži pomoć, dok njen sin živi stabilno i mogao bi se brinuti o njoj. Jako je osjetjivo"
U Pomozi.ba radi četrdesetak ljudi, najviše u Sarajevu, dok su sa drugim gradovima širom BiH uvezani sa drugim humanitarnim udruženjima. Ipak, koliko apela stiže do njih, govore nam da bi ih trebalo biti barem još 15. Na sreću, veliki broj volontera često se odaziva kada je ekipi Pomozi.ba potrebno više ruku.
Humanitarci ne zaboravljaju svoje sugrađane te Bosance i Hercegovce u dijaspori bez kojih, kako kažu, Pomozi.ba ne bi opstao.
"Nevjerovatno je kako nekada putem humanitarnog telefona prikupimo desetine hiljada maraka. Znalo se zaista skupiti jako puno novca, što bi bilo nemoguće bez dobrih ljudi. Imamo podršku i nekih kompanija, kao i stranaca. Jako je puno volontera koji se javljaju iz inostranstva i žele volontirati ovdje, mnogo više nego naši ljudi. To je njima stil života, oni putuju namjenski da bi pomagali. Nedavno nas je zvala kompanije iz Austrije, željeli su nam poslati 500 paketića, ali su odustali zbog procedura prelaska preko granice. Kada pomoć stiže iz inostranstva, to nam je malo teže zbog komplikovanih procedura. Novčane donacije uglavnom dobivamo od naše dijaspore kojoj smo istinski zahvalni", kazala nam je Arslanagić.
I nema tu puno pameti. U Pomozi.ba sve počinje i završava s jednim ciljem - pomoći drugome u nevolji. Otkako je Elvir Karalić 2012. osnovao ovu humanitarnu organizaciju, do sada je Pomozi.ba pomogla milionima ljudi. Ključ uspjeha, kaže nam Karalić, zasniva se na tri stvari - iskrena želja da se pomogne ljudima, predan rad i maksimalna transparentnost.
"Sve je krenulo iz želje za pružanjem pomoći drugima. Aposolutno svaka osoba ovdje želi da se osjeća korisnom. Naš posao ne završava se sa našom smjenom u 16 sati. U svako doba dana razmišljamo o novom slučaju, raspravljamo i procjenjujemo kome treba pomoći. Svi radimo srcem", naglašava Arslanagić te nastavlja: "Ko god je došao ovdje, išao je na teren da vidi za koga i za šta radi. Kada vidimo kako ljudi žive, znamo zašto ovo radimo i zašto im želimo pomoći. To je potrebno svakom čovjeku da ga malo probudi. Nismo svjesni koliko smo nezahvalni. Kada vidite neke slučajeve, zahvalite se Bogu što imate to što imate, što imate krov nad glavom, što ste zdravi. Budite zadovoljni."
https://www.klix.ba/vijesti/humanitarne ... /191225047