Venecuela

[normala brate]

Ne brini se zna se kako prolazi slicna jalija vjerujem da je i on svjestan u kojem smjeru ide.

[Samprotivsviju]

Lici na Sadama u mladjim danima

[GandalfSivi]

.

[Samprotivsviju]

Mislim da je vrijeme da se i Bosna oglasi povodom priznavanja Guaida, mislim da svi ocekuju sa nestrpljenjem nas zvanican stav

[Russki]

Venecuela leži na gomili nafte.

Čini se da im je potrebno malo zapadne demokracije.

[Sanjarko]

Tako je nazalost. Evo iz EU prijete ili ce sici sa vlasti ili priznaju ovog samoproglasenog predsjednika. Ali kako Kroki kaze Maduro je zjb napravio.

[Bobi]

Ma Venecuelu je uništio nerad, pogle Sirijce i Avganistance...u sred rata sade polja i drže stoku, a ovi sjatili svi u gradove da žive od socijale na osnovu izvoza nafte.Ako im Ameri konfiksuju onu rafineriju u Texasu...gotovi su.

[Sanjarko]

Ma Venecuelu je uništio nerad, pogle Sirijce i Avganistance...u sred rata sade polja i drže stoku, a ovi sjatili svi u gradove da žive od socijale na osnovu izvoza nafte.Ako im Ameri konfiksuju onu rafineriju u Texasu...gotovi su.

I to vlast mora da regulise. Ali nije nista po tome uradila. Cijena petroleja opala, spucali na oruzje dosta love, dosta love otislo kako Kroki rece na gluposti i zjb sada imaju.

[Banksy]

Državni udar u režiji američke desnice

Aline Piva, profesorica međunarodnog prava na Sveučilištu u Caracasu, i Jorge Martin, glavni tajnik kampanje ‘Ruke dalje od Venezuele’, za Novosti objašnjavaju što se zapravo događa u toj državi



Dan nakon što se dotad praktički nepoznati, ali u SAD-u školovani 35-godišnjak Juan Guaidó na ulici proglasio ‘privremenim predsjednikom’ Venezuele, vodeća svjetska novinska agencija Reuters objavila je tekst pod naslovom ‘Dok je Venezuela u grču krize, Trumpovi jastrebovi poduzimaju dramatičan obrat’. Tekst započinje prisjećanjem kako je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton u govoru održanom u studenom prošle godine Venezuelu nazvao dijelom ‘trojke tiranije’ na latinoameričkom kontinentu. Ta bi fraza kod čitatelja mogla probuditi asocijaciju na onu Georgea W. Busha ‘osovina zla’, koju su činili Irak, Iran i Sjeverna Koreja uoči pokretanja američke vojne intervencije u Iraku. U ‘trojku tiranije’ spadaju, pak, još Kuba i Nikaragva.

Bolton i američki potpredsjednik Mike Pence, piše Reuters, u danima koji su prethodili Guaidovom samoproglašenju intenzivno su komunicirali s budućim ‘predsjednikom’ te ga podržali u onome što će uslijediti - njegovom samoproglašenju predsjednikom republike, činom koji se, da bi bio u skladu s ustavom, smije poduzeti samo u slučaju ‘trajnog odsustva predsjednika’ i samo od strane potpredsjednika. Venezuela je u tom trenutku imala predsjednika, Nicolasa Madura, koji je pobijedio na izborima u svibnju 2018. godine, a svečano je inauguriran 10. siječnja, 13 dana prije početka pučističkog plana u režiji ‘Trumpovih jastrebova’.

Opozicija ne sudjeluje na izborima, ne priznaje rezultate i pokušava preuzeti vlast nelegalnim sredstvima - kaže Aline Piva

Ti su jastrebovi, piše dalje Reuters, ‘uoči Guaidove objave frenetično telefonirali latinoameričkim vođama kako bi osigurali njihovu podršku’. Nakon samoproglašenja, u roku od manje od jednog sata, sve su desničarske vlade u Latinskoj Americi, a takvih je u ovom trenutku većina, Guaida priznale kao predsjednika Venezuele. Prvi je to učinio najslavniji fašist na kontinentu, predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, a za njim i ostali članovi takozvane Grupe Lima, osnovane isključivo s ciljem svrgavanja Madurovog režima.

Jedina značajnija zemlja regije koja to nije učinila, a i to nakon kratkotrajnog kolebanja, bio je Meksiko. Iz redova evropskih činovnika tradicionalno su, pak, pristizale neusklađene izjave koje variraju od otvorenog priznavanja Guaida do dvosmislenog pozivanja na ‘mirno razrješenje’ krize, bez jasne osude puča, dok su podršku Maduru izrazile dvije članice Vijeća sigurnosti s ekonomskim i geopolitičkim interesima u Venezueli, Kina i Rusija.

Za one kojima scenarij koji je opisao Reuters još uvijek nije dovoljno čvrst dokaz da se u Venezueli odvija državni udar u režiji lokalne, regionalne i američke desnice, britanski list The Independent objavio je nove zanimljive informacije u petak, tri dana nakon početka puča. Trumpova administracija, piše list, upravo je na mjesto osobe zadužene za koordiniranje ‘američkih napora za uspostavu demokracije u Venezueli’ imenovala 71-godišnjeg Elliotta Abramsa.

Elliott Abrams bio je pomoćnik državnog tajnika u vrijeme administracije Ronalda Reagana, a 1991. godine osuđen je zbog uskraćivanja informacija kongresu, no ubrzo nakon toga pomilovao ga je Reaganov nasljednik Bush stariji. Jedan od slučajeva Abramsovog zataškavanja informacija pred senatskim odborom odnosi se na masovni zločin koji se 1981. dogodio u El Mozoteu u El Salvadoru. Tada je vojska financirana od strane SAD-a u jednom danu nasmrt izmasakrirala tisuću civila, no Abrams je tada pred senatom rekao da informacije o tome ‘nisu vjerodostojne’. UN-ova komisija za istinu, piše također The Independent, ‘ispitala je 1993. godine 22.000 slučaja zločina koja su se dogodila tijekom 12-godišnjeg građanskog rata u El Salvadoru i 85 posto njih pripisala desnim paravojnim skupinama i odredima smrti kojima je pomagala Reaganova administracija’. Abramsov komentar na ovaj UN-ov izvještaj bio je, međutim, da su aktivnosti administracije u El Salvadoru ‘jedno fantastično postignuće’. Iskusni lisac Abrams sada je, kako vidimo, zadužen za Venezuelu, a u subotu sudjeluje i na sjednici Vijeća Sigurnosti UN-a na kojoj se zatražilo da se sazovu novi izbori u roku od tjedan dana.

Ako se izuzmu časni izuzeci poput spomenutih izvještaja Reutersa i The Independenta, čak i za tradicionalno pristrane zapadne medije srednje struje izvještavanje o Venezueli predstavlja novu razinu erozije profesionalizma. Uz učestale slučajeve otvorenog navijanja, kao što je, primjerice, nedavni naslov The Economista koji je glasio ‘Kako ubrzati odlazak Madura’, negdje po putu zagubilo se i sveto pravilo o ‘obje strane’, pa tako u vodećim medijima posljednjih dana nismo mogli čuti ni vidjeti nikoga tko bi se možda protivio državnom udaru. To ipak ne znači da ti isti mediji neće perpetuirati tezu o tome kako su svi mediji u Venezueli pod kontrolom vlade, iako je poznato da lokalni oligarsi desničarske provenijencije uredno posjeduju elektronske i tiskane medije.

Jednako tako, kada se govori o ekonomskoj krizi u toj zemlji, ona se rutinski pripisuje isključivo ‘korumpiranoj i nesposobnoj vladi’. Čak i sam spomen sintagme ‘ekonomske sankcije’ mora se tražiti kao iglu u plastu sijena, iako je poznato da je vlada SAD-a nametnula Venezueli nekoliko setova sankcija. Među ostalim, tim je sankcijama vladi Venezuele onemogućeno da pregovara o reprogramiranju duga države, iz kojeg se financira državna potrošnja, a ciljane sankcije prema državnim poduzećima u Venezueli odrazile su se na pad uvoza hrane i lijekova. Javnost u Venezueli ono što se tamo događa naziva ‘ekonomskim ratom’, koji se sastoji i od orkestriranog manipuliranja tečajem, što doprinosi inflaciji, organiziranog šverca i formiranja kartela određenih industrija koje dogovorno određene proizvode povlače s tržišta zbog čega dolazi do nestašice. Isto tako, pad cijene barela nafte sa 100 na 27 dolara onemogućio je ulaganje u naftna postrojenja, zbog čega se smanjila proizvodnja te sirovine o kojoj je državna ekonomija uvelike ovisna. Ova se okolnost teško može pripisati odgovornosti vlade, izuzev činjenice da ona nije uspjela diversificirati ekonomiju, jednako kao i mnoge druge države na svijetu.

Unatoč tome što je dio ljudi kritičan prema Madurovim nedovoljno revolucionarnim politikama, Guaida se masovno percipira kao eksponenta imperijalizma - objašnjava Jorge Martin

Aline Piva, profesorica međunarodnog prava na bolivarskom Sveučilištu Caracasu, Novostima je rekla da Venezuela zaista prolazi kroz velike ekonomske teškoće jer je u opskrbi unutrašnjeg tržišta ovisna o uvozu. No ona kaže i da to ipak nije dovoljno da bi se situaciju nazivalo ‘humanitarnom krizom’ a ljude koji odlaze ‘izbjeglicama’. ‘Ako odete u supermarket, pronaći ćete sve što želite kupiti, jednako kao i organsko voće, povrće i druge proizvode na ulici’, kaže ona, ‘a sankcije su prisilno izazvale svojevrsnu tranziciju s ekonomije šoping centra na druge oblike trgovine’.

- Što se tiče problema s nabavkom lijekova, ispričat ću amblematski primjer o tome kako međunarodna zajednica koristi sankcije da bi pogoršala ekonomsku situaciju. Prije dvije godine u državi Amazonas pojavila se malarija, za što se odmah optužila vlada. Venezuela ne proizvodi lijek za malariju već ga je uvijek uvozila iz Kolumbije. Kolumbija je, međutim, odbila Venezueli prodati lijek pa se vlada obratila Indiji. No uplata za lijek zapela je u Swift bankarskom sustavu uslijed američkih sankcija. Vakcine nisu stigle na vrijeme i malarija se proširila - priča Aline Piva.

Podjednaku količinu dezinformacija susreće se i u izvještavanju o ‘nelegitimnosti’ izbora na kojima je prošle godine pobijedio Maduro, kao i o ulozi opozicije u političkim procesima. Jorge Martin, glavni tajnik lobističke kampanje ‘Ruke dalje od Venezuele’ (Hands off Venezuela) osnovane u Londonu 2002. godine, napominje za Novosti da je ‘Maduro na izborima dobio 31 posto glasova ukupnog elektorata, dok je Trump dobio jedva 21 posto, a konzervativna vlada u Velikoj Britaniji 28 posto’.

- Zapadni mediji i vlade često se koriste i potpunim lažima, pa je primjerice ministar vanjskih poslova Velike Britanije Jeremy Hunt rekao da je bilo jako puno lažnih biračkih listića u kutijama iako je to nemoguće jer je u Venezueli glasanje elektronsko i nema biračkih kutija. Rekao je i da je opoziciji bilo zabranjeno da sudjeluje u izborima, što je također laž jer je opozicija bojkotirala izbore, a Henri Falcon, jedan od lidera opozicije, sudjelovao je u izborima - kaže Martin.

Opozicija, dodaje, ‘od početka nastoji potpuno ukloniti bolivarsku revoluciju sa scene, a svaki put kada ju je vlada pozvala na pregovore, a bilo je puno takvih poziva, uvijek bi završilo na isti način: vlada učini neke ustupke, opozicija pristane na dogovor koji odmah potom prekrši i zatim krene organizirati nerede na ulicama’. S njim se slaže i Aline Piva, koja kaže da ‘opozicija ne sudjeluje na izborima, ne priznaje rezultate i pokušava preuzeti vlast nelegalnim sredstvima’.

- Posljednji put kada je vlada pregovarala s opozicijom praktički je postignut dogovor, koji su oni, međutim, odbacili nakon konzultacija s nekim iz američke administracije. S druge strane, izbore je bojkotirao samo dio opozicije, a u drugom krugu predsjedničkih izbora Maduro je imao tri protukandidata - dodaje ona.

- Tradicionalna opozicija, primjerice Henrique Capriles, zapravo se ne slaže s ovom strategijom imenovanja Guaida i kritizirala je odluku nesudjelovanja u izborima. Dio opozicije shvaća da nema socijalni kapital dovoljan za preuzimanje vlasti i da ljudi ne prihvaćaju činjenicu da se već cijelo jedno desetljeće opozicija koristi nedemokratskim sredstvima. Opozicija je ranijih godina imala veću podršku, ali ljudi su već umorni od toga da stalno odlaze Trumpu i sličnima i od njih traže sankcije i vojnu intervenciju - kaže Piva.

Na pitanje je li se podrška vladi smanjila uslijed ekonomske krize, Piva odgovara da ‘postoji dio ljudi koji vjeruju da će s odlaskom vlade biti uklonjene i ekonomske sankcije, čime će problemi biti riješeni, no i da ne misli da je to dovoljno da bi se moglo reći da se čavistička baza smanjila’.

S njom se slaže Martin, koji kaže da, ‘unatoč tome što je dio ljudi kritičan prema Madurovim nedovoljno revolucionarnim politikama koje prave previše ustupaka kapitalistima, Guaida se masovno percipira kao eksponenta imperijalizma, a ono što se događa pučem u organizaciji Donalda Trumpa, zbog čega se može očekivati da ljudi zbiju redove iza vlade’. S druge strane, kaže Piva, ‘geopolitički kontekst je jako nepovoljan za Venezuelu jer je većina vlada u regiji u savezništvu s Trumpom, a u njegovoj vladi ima jako puno ljudi koji otvoreno pozivaju na direktnu vojnu intervenciju’.

Unatoč tome što smatra da Maduro provodi ‘polovičnu revoluciju, pokušavajući imati privatni sektor koji djeluje na dobrobit većine, što nije moguće’, Jorge Martin govori da je ‘svatko dužan usprotiviti se državnom udaru, čak i ako nije socijalist već samo dosljedni demokrat’.

- Dolazak desnice na vlast bit će katastrofa za većinu ljudi. Uslijedit će masovni otkazi, privatizacija državnih kompanija, kao i masovna represija i nasilje kako bi se te politike nametnule. Mislim da će to biti mnogo gore od onoga što se trenutno događa u Brazilu jer je bogatoj klasi u Venezueli 20 godina uskraćivan pristup vlasti. Ona je puno puta bila ponižena, zbog čega je prisutan i jak element želje za osvetom čavistima - zaključuje Jorge Martin.

Let’ts call out Trump’s intervention in Venezuela for what it is: an undemocratic coup


https://www.independent.co.uk/voices/do ... 44851.html

[Samprotivsviju]

Mislim kako stvari stoje koliko god odbili priznati Maduro je ruski igrac. Imaju tu dvije strane kovanice. Rusija pokusava u ovom slucaju sebe da naprave postenjacinama, dok amerikance zlikovcima. Eto pomocnik ruskog ministra vanjskih poslova izjavio kako treba postovati suverenitet drzave...u vrijeme dok ruske trupe dernece u Ukrajini, sto bi rekli dupli standardi...

Da sam na mjestu amerikanaca, sumnjam da bi ista drugacije uradio...mislim da pored nafte koja ce ovdje svakako pripasti ili amerima ili rusima dodao bi da je
Venecuela u americkom dvoristu, sumnjam da ce sebi amerikanci dozvoliti da im se ponovi slucaj sa Kubom i nova kubanska kriza.

[Challenger_]

Državni udar u režiji američke desnice

Aline Piva, profesorica međunarodnog prava na Sveučilištu u Caracasu, i Jorge Martin, glavni tajnik kampanje ‘Ruke dalje od Venezuele’, za Novosti objašnjavaju što se zapravo događa u toj državi



Dan nakon što se dotad praktički nepoznati, ali u SAD-u školovani 35-godišnjak Juan Guaidó na ulici proglasio ‘privremenim predsjednikom’ Venezuele, vodeća svjetska novinska agencija Reuters objavila je tekst pod naslovom ‘Dok je Venezuela u grču krize, Trumpovi jastrebovi poduzimaju dramatičan obrat’. Tekst započinje prisjećanjem kako je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton u govoru održanom u studenom prošle godine Venezuelu nazvao dijelom ‘trojke tiranije’ na latinoameričkom kontinentu. Ta bi fraza kod čitatelja mogla probuditi asocijaciju na onu Georgea W. Busha ‘osovina zla’, koju su činili Irak, Iran i Sjeverna Koreja uoči pokretanja američke vojne intervencije u Iraku. U ‘trojku tiranije’ spadaju, pak, još Kuba i Nikaragva.

Bolton i američki potpredsjednik Mike Pence, piše Reuters, u danima koji su prethodili Guaidovom samoproglašenju intenzivno su komunicirali s budućim ‘predsjednikom’ te ga podržali u onome što će uslijediti - njegovom samoproglašenju predsjednikom republike, činom koji se, da bi bio u skladu s ustavom, smije poduzeti samo u slučaju ‘trajnog odsustva predsjednika’ i samo od strane potpredsjednika. Venezuela je u tom trenutku imala predsjednika, Nicolasa Madura, koji je pobijedio na izborima u svibnju 2018. godine, a svečano je inauguriran 10. siječnja, 13 dana prije početka pučističkog plana u režiji ‘Trumpovih jastrebova’.

Opozicija ne sudjeluje na izborima, ne priznaje rezultate i pokušava preuzeti vlast nelegalnim sredstvima - kaže Aline Piva

Ti su jastrebovi, piše dalje Reuters, ‘uoči Guaidove objave frenetično telefonirali latinoameričkim vođama kako bi osigurali njihovu podršku’. Nakon samoproglašenja, u roku od manje od jednog sata, sve su desničarske vlade u Latinskoj Americi, a takvih je u ovom trenutku većina, Guaida priznale kao predsjednika Venezuele. Prvi je to učinio najslavniji fašist na kontinentu, predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, a za njim i ostali članovi takozvane Grupe Lima, osnovane isključivo s ciljem svrgavanja Madurovog režima.

Jedina značajnija zemlja regije koja to nije učinila, a i to nakon kratkotrajnog kolebanja, bio je Meksiko. Iz redova evropskih činovnika tradicionalno su, pak, pristizale neusklađene izjave koje variraju od otvorenog priznavanja Guaida do dvosmislenog pozivanja na ‘mirno razrješenje’ krize, bez jasne osude puča, dok su podršku Maduru izrazile dvije članice Vijeća sigurnosti s ekonomskim i geopolitičkim interesima u Venezueli, Kina i Rusija.

Za one kojima scenarij koji je opisao Reuters još uvijek nije dovoljno čvrst dokaz da se u Venezueli odvija državni udar u režiji lokalne, regionalne i američke desnice, britanski list The Independent objavio je nove zanimljive informacije u petak, tri dana nakon početka puča. Trumpova administracija, piše list, upravo je na mjesto osobe zadužene za koordiniranje ‘američkih napora za uspostavu demokracije u Venezueli’ imenovala 71-godišnjeg Elliotta Abramsa.

Elliott Abrams bio je pomoćnik državnog tajnika u vrijeme administracije Ronalda Reagana, a 1991. godine osuđen je zbog uskraćivanja informacija kongresu, no ubrzo nakon toga pomilovao ga je Reaganov nasljednik Bush stariji. Jedan od slučajeva Abramsovog zataškavanja informacija pred senatskim odborom odnosi se na masovni zločin koji se 1981. dogodio u El Mozoteu u El Salvadoru. Tada je vojska financirana od strane SAD-a u jednom danu nasmrt izmasakrirala tisuću civila, no Abrams je tada pred senatom rekao da informacije o tome ‘nisu vjerodostojne’. UN-ova komisija za istinu, piše također The Independent, ‘ispitala je 1993. godine 22.000 slučaja zločina koja su se dogodila tijekom 12-godišnjeg građanskog rata u El Salvadoru i 85 posto njih pripisala desnim paravojnim skupinama i odredima smrti kojima je pomagala Reaganova administracija’. Abramsov komentar na ovaj UN-ov izvještaj bio je, međutim, da su aktivnosti administracije u El Salvadoru ‘jedno fantastično postignuće’. Iskusni lisac Abrams sada je, kako vidimo, zadužen za Venezuelu, a u subotu sudjeluje i na sjednici Vijeća Sigurnosti UN-a na kojoj se zatražilo da se sazovu novi izbori u roku od tjedan dana.

Ako se izuzmu časni izuzeci poput spomenutih izvještaja Reutersa i The Independenta, čak i za tradicionalno pristrane zapadne medije srednje struje izvještavanje o Venezueli predstavlja novu razinu erozije profesionalizma. Uz učestale slučajeve otvorenog navijanja, kao što je, primjerice, nedavni naslov The Economista koji je glasio ‘Kako ubrzati odlazak Madura’, negdje po putu zagubilo se i sveto pravilo o ‘obje strane’, pa tako u vodećim medijima posljednjih dana nismo mogli čuti ni vidjeti nikoga tko bi se možda protivio državnom udaru. To ipak ne znači da ti isti mediji neće perpetuirati tezu o tome kako su svi mediji u Venezueli pod kontrolom vlade, iako je poznato da lokalni oligarsi desničarske provenijencije uredno posjeduju elektronske i tiskane medije.

Jednako tako, kada se govori o ekonomskoj krizi u toj zemlji, ona se rutinski pripisuje isključivo ‘korumpiranoj i nesposobnoj vladi’. Čak i sam spomen sintagme ‘ekonomske sankcije’ mora se tražiti kao iglu u plastu sijena, iako je poznato da je vlada SAD-a nametnula Venezueli nekoliko setova sankcija. Među ostalim, tim je sankcijama vladi Venezuele onemogućeno da pregovara o reprogramiranju duga države, iz kojeg se financira državna potrošnja, a ciljane sankcije prema državnim poduzećima u Venezueli odrazile su se na pad uvoza hrane i lijekova. Javnost u Venezueli ono što se tamo događa naziva ‘ekonomskim ratom’, koji se sastoji i od orkestriranog manipuliranja tečajem, što doprinosi inflaciji, organiziranog šverca i formiranja kartela određenih industrija koje dogovorno određene proizvode povlače s tržišta zbog čega dolazi do nestašice. Isto tako, pad cijene barela nafte sa 100 na 27 dolara onemogućio je ulaganje u naftna postrojenja, zbog čega se smanjila proizvodnja te sirovine o kojoj je državna ekonomija uvelike ovisna. Ova se okolnost teško može pripisati odgovornosti vlade, izuzev činjenice da ona nije uspjela diversificirati ekonomiju, jednako kao i mnoge druge države na svijetu.

Unatoč tome što je dio ljudi kritičan prema Madurovim nedovoljno revolucionarnim politikama, Guaida se masovno percipira kao eksponenta imperijalizma - objašnjava Jorge Martin

Aline Piva, profesorica međunarodnog prava na bolivarskom Sveučilištu Caracasu, Novostima je rekla da Venezuela zaista prolazi kroz velike ekonomske teškoće jer je u opskrbi unutrašnjeg tržišta ovisna o uvozu. No ona kaže i da to ipak nije dovoljno da bi se situaciju nazivalo ‘humanitarnom krizom’ a ljude koji odlaze ‘izbjeglicama’. ‘Ako odete u supermarket, pronaći ćete sve što želite kupiti, jednako kao i organsko voće, povrće i druge proizvode na ulici’, kaže ona, ‘a sankcije su prisilno izazvale svojevrsnu tranziciju s ekonomije šoping centra na druge oblike trgovine’.

- Što se tiče problema s nabavkom lijekova, ispričat ću amblematski primjer o tome kako međunarodna zajednica koristi sankcije da bi pogoršala ekonomsku situaciju. Prije dvije godine u državi Amazonas pojavila se malarija, za što se odmah optužila vlada. Venezuela ne proizvodi lijek za malariju već ga je uvijek uvozila iz Kolumbije. Kolumbija je, međutim, odbila Venezueli prodati lijek pa se vlada obratila Indiji. No uplata za lijek zapela je u Swift bankarskom sustavu uslijed američkih sankcija. Vakcine nisu stigle na vrijeme i malarija se proširila - priča Aline Piva.

Podjednaku količinu dezinformacija susreće se i u izvještavanju o ‘nelegitimnosti’ izbora na kojima je prošle godine pobijedio Maduro, kao i o ulozi opozicije u političkim procesima. Jorge Martin, glavni tajnik lobističke kampanje ‘Ruke dalje od Venezuele’ (Hands off Venezuela) osnovane u Londonu 2002. godine, napominje za Novosti da je ‘Maduro na izborima dobio 31 posto glasova ukupnog elektorata, dok je Trump dobio jedva 21 posto, a konzervativna vlada u Velikoj Britaniji 28 posto’.

- Zapadni mediji i vlade često se koriste i potpunim lažima, pa je primjerice ministar vanjskih poslova Velike Britanije Jeremy Hunt rekao da je bilo jako puno lažnih biračkih listića u kutijama iako je to nemoguće jer je u Venezueli glasanje elektronsko i nema biračkih kutija. Rekao je i da je opoziciji bilo zabranjeno da sudjeluje u izborima, što je također laž jer je opozicija bojkotirala izbore, a Henri Falcon, jedan od lidera opozicije, sudjelovao je u izborima - kaže Martin.

Opozicija, dodaje, ‘od početka nastoji potpuno ukloniti bolivarsku revoluciju sa scene, a svaki put kada ju je vlada pozvala na pregovore, a bilo je puno takvih poziva, uvijek bi završilo na isti način: vlada učini neke ustupke, opozicija pristane na dogovor koji odmah potom prekrši i zatim krene organizirati nerede na ulicama’. S njim se slaže i Aline Piva, koja kaže da ‘opozicija ne sudjeluje na izborima, ne priznaje rezultate i pokušava preuzeti vlast nelegalnim sredstvima’.

- Posljednji put kada je vlada pregovarala s opozicijom praktički je postignut dogovor, koji su oni, međutim, odbacili nakon konzultacija s nekim iz američke administracije. S druge strane, izbore je bojkotirao samo dio opozicije, a u drugom krugu predsjedničkih izbora Maduro je imao tri protukandidata - dodaje ona.

- Tradicionalna opozicija, primjerice Henrique Capriles, zapravo se ne slaže s ovom strategijom imenovanja Guaida i kritizirala je odluku nesudjelovanja u izborima. Dio opozicije shvaća da nema socijalni kapital dovoljan za preuzimanje vlasti i da ljudi ne prihvaćaju činjenicu da se već cijelo jedno desetljeće opozicija koristi nedemokratskim sredstvima. Opozicija je ranijih godina imala veću podršku, ali ljudi su već umorni od toga da stalno odlaze Trumpu i sličnima i od njih traže sankcije i vojnu intervenciju - kaže Piva.

Na pitanje je li se podrška vladi smanjila uslijed ekonomske krize, Piva odgovara da ‘postoji dio ljudi koji vjeruju da će s odlaskom vlade biti uklonjene i ekonomske sankcije, čime će problemi biti riješeni, no i da ne misli da je to dovoljno da bi se moglo reći da se čavistička baza smanjila’.

S njom se slaže Martin, koji kaže da, ‘unatoč tome što je dio ljudi kritičan prema Madurovim nedovoljno revolucionarnim politikama koje prave previše ustupaka kapitalistima, Guaida se masovno percipira kao eksponenta imperijalizma, a ono što se događa pučem u organizaciji Donalda Trumpa, zbog čega se može očekivati da ljudi zbiju redove iza vlade’. S druge strane, kaže Piva, ‘geopolitički kontekst je jako nepovoljan za Venezuelu jer je većina vlada u regiji u savezništvu s Trumpom, a u njegovoj vladi ima jako puno ljudi koji otvoreno pozivaju na direktnu vojnu intervenciju’.

Unatoč tome što smatra da Maduro provodi ‘polovičnu revoluciju, pokušavajući imati privatni sektor koji djeluje na dobrobit većine, što nije moguće’, Jorge Martin govori da je ‘svatko dužan usprotiviti se državnom udaru, čak i ako nije socijalist već samo dosljedni demokrat’.

- Dolazak desnice na vlast bit će katastrofa za većinu ljudi. Uslijedit će masovni otkazi, privatizacija državnih kompanija, kao i masovna represija i nasilje kako bi se te politike nametnule. Mislim da će to biti mnogo gore od onoga što se trenutno događa u Brazilu jer je bogatoj klasi u Venezueli 20 godina uskraćivan pristup vlasti. Ona je puno puta bila ponižena, zbog čega je prisutan i jak element želje za osvetom čavistima - zaključuje Jorge Martin.

Let’ts call out Trump’s intervention in Venezuela for what it is: an undemocratic coup


https://www.independent.co.uk/voices/do ... 44851.html

Evo ko je glavni operativac:

Američki State Department imenovao je kontroverznog bivšeg diplomata za novu funkciju - "povratak demokracije" u Venezuelu. Državni tajnik Mike Pompeo objavio je tijekom jučerašnjeg dana kako će Elliott Abrams "pomoći narodu Venezuele u potpunosti ponovno uspostaviti demokraciju i prosperitet". Od Abramsa se očekuje da koordinira sve diplomatske poteze kako bi se zamijenilo predsjednika Nicolasa Madura s novim, samoproglašenim predsjednikom Juanom Guaidom.

"Zadnji puta sam bio u ovoj zgradi prije točno 30 godina, zadnji puta kada sam radio ovdje, lijepo je vratiti se", poručio je Abrams. "Ova kriza u Venezueli je duboka, opasna i teška - jedva čekam početi raditi na tome", rekao je.

Tko je Elliott Abrams? Riječ je o čovjeku s vrlo mračnom poviješću kada je riječ o Latinskoj Americi - bio je pomoćnik državnog tajnika za ljudska prava u administraciji Ronalda Reagana 80-ih godina. Abrams je bio direktno uključen u američko podupiranje notornih diktatora u Gvatemali, El Salvadoru i Hondurasu. Surađivao je s njima u njihovim kampanjama represije, pa i odreda smrti. Također je bio uključen i u veliku "Iran-Contra" aferu, odnosno u ilegalno naoružavanje pro-američkih pobunjenika u Nikaragvi. Zbog te afere je osuđen, zbog laganja pred Kongresom, no odmah ga je pomilovao predsjednik George H.W. Bush.

90-ih godina Abrams je postao jedan od utemeljitelja Projekta za novo američko stoljeće - jednog od zloglasnih neokonzervativnih think-tankova koji promiče američku dominaciju, militarizam i pokoravanje drugih zemalja.

2002. godine igrao je ključnu ulogu u orkestriranju pokušaja puča protiv tadašnjeg predsjednika Venezuele, Huga Chaveza. Nadalje, bio je jedan od arhitekata američke invazije na Irak 2003. godine.

Već u veljači 2017. tadašnji državni tajnik Rex Tillerson i Trumpov zet Jared Kushner aktivno rade na tome da se zloglasnog Abramsa dovede u administraciju. Trump se opire tome, između ostalog i zbog činjenice da je Abrams bio žestoko protiv Trumpa za vrijeme kampanje.

Povratak Abramsa, i to na ovakvu dužnost, gdje se od njega očekuje da sada privede kraju "smjenu režima" u Caracasu, je iznimno opasan razvoj situacije, no vjerojatno očekivan...

LINK
LINK
LINK
LINK

[Krokodajl]

Krivi su tu Boga mi i Kinezi i Rusi.

Sada se sjetili da im je Venecuela ko neki saveznik, jedino je Iran nešto pomagao i to zbog stava Venecuele po pitanju Palestine a i zbog velike Arapske dijaspore u Venecueli, mislim da je nekoliko ministara u vladi Venecuele porijeklom iz Libanona.

Država se već par godina suočava sa hiperinflacijom, vlada to odlučno negira, kurs prema zvaničnim podacima Centralne Banke je smiješno nizak, no običnim građanima taj kurs je nedostupan, rukovodstvo partije može mjenjati po tom kursu, obični građani ne.

Zbog tvrdolinijaškog stava po pitanju negiranja hiperinflacije država nije regulisala cijene svojih usluga u odnosu na inflaciju, pa su one ostale na istom nivou, zbog toga je cijena električne energije, nafte, zdravstva, javnog prevoza, usluga kablovskih operatera, internet... sve je to bilo praktično džaba, ali ne zato što je država to sufinansirala već jer država nije dozvolila da se cijene mjenjaju sa rastom inflacije, što je dovelo da je Venecuela praktično proizvodila el. energiju, naftu, sa gubitkom, jeftinije bi im bilo da ne rade ništa nego da rade tako.

Karakas struje više nema nego što ima, recimo više je Damask struje imao 2014. godine nego Karakas danas, što je sramota.

Države saveznici Venecuele su dopustili da država ode u onu stvar, kada nisu oni htjeli, ima ko će reagovat, imali su dobre 3-4 godine Rusi i Kinezi da nešto promjene, pa i Mercosur, imao je Ekvador ljevičara na čelu, ima Bolivija, imao je i Brazil Lulu Da Silvu i onu što ga je naslijedila, pa šta su radili ?

Dernečili po Karakasu na paradama, dok je narod gladovao.

Velika sramota.

O Maduru se tu nema šta reći, živi na lovorikama slave Čaveza, održava TV emisije gdje priča razno razne gluposti, te mu se Čavez u vidu ptice javio na ramenu, te mu se neki đavoli pričinjavaju, sada pokrenuli kriptovalutu...

Opozicija je bila aktivna i za vrijeme Čaveza, Marakaibo je bio uporište Venecuelanske opozicije, no Čaveza nisu mogli maketi, jer je Čavez sproveo pametno reforme, gdje je velike zemljovlasnike razbio i zemlju podijelio seljacima, koje je potom udružio u konglomerate u državnom vlasništvu što je dovelo do organizovane proizvodnje svega i svačega, tako organizovana ekonomija je dovela do situacije da je Venecuela bila u stanju da finansira sve te pogodnosti koje su građani imali.

Maduro kada je došao na vlast je sve to razjebo, seljaci su se doselili u gradove i naselili u jeftine stanove, zemlja ostala raštrkana i neobrađena, socijalne beneficije ostale iste a GDP padao, zemlja sve više tonula u ambis, država zavaravala samu sebe da je situacija bajna, a na ulicama obrnuto.

Nadam se iskreno pritisku od strane Mercosura, Amerika ovde ne može puno uraditi, Mercosur da, izgleda da su jedinstveni po stavu da Maduro mora ići, samo sada treba neko da ode tamo i da mu to kaže.

Ako ih ostatak južne Amerike izoluje, nema tu opstanka Maduru.

Rusima i Kinezima neka je ovo nauk za ubuduće, kasno je u petom mjesecu prevenciju koristiti...

[Challenger_]

Evo ko je glavni operativac:

Američki State Department imenovao je kontroverznog bivšeg diplomata za novu funkciju - "povratak demokracije" u Venezuelu. Državni tajnik Mike Pompeo objavio je tijekom jučerašnjeg dana kako će Elliott Abrams "pomoći narodu Venezuele u potpunosti ponovno uspostaviti demokraciju i prosperitet". Od Abramsa se očekuje da koordinira sve diplomatske poteze kako bi se zamijenilo predsjednika Nicolasa Madura s novim, samoproglašenim predsjednikom Juanom Guaidom.

"Zadnji puta sam bio u ovoj zgradi prije točno 30 godina, zadnji puta kada sam radio ovdje, lijepo je vratiti se", poručio je Abrams. "Ova kriza u Venezueli je duboka, opasna i teška - jedva čekam početi raditi na tome", rekao je.

Tko je Elliott Abrams? Riječ je o čovjeku s vrlo mračnom poviješću kada je riječ o Latinskoj Americi - bio je pomoćnik državnog tajnika za ljudska prava u administraciji Ronalda Reagana 80-ih godina. Abrams je bio direktno uključen u američko podupiranje notornih diktatora u Gvatemali, El Salvadoru i Hondurasu. Surađivao je s njima u njihovim kampanjama represije, pa i odreda smrti. Također je bio uključen i u veliku "Iran-Contra" aferu, odnosno u ilegalno naoružavanje pro-američkih pobunjenika u Nikaragvi. Zbog te afere je osuđen, zbog laganja pred Kongresom, no odmah ga je pomilovao predsjednik George H.W. Bush.

90-ih godina Abrams je postao jedan od utemeljitelja Projekta za novo američko stoljeće - jednog od zloglasnih neokonzervativnih think-tankova koji promiče američku dominaciju, militarizam i pokoravanje drugih zemalja.

2002. godine igrao je ključnu ulogu u orkestriranju pokušaja puča protiv tadašnjeg predsjednika Venezuele, Huga Chaveza. Nadalje, bio je jedan od arhitekata američke invazije na Irak 2003. godine.

Već u veljači 2017. tadašnji državni tajnik Rex Tillerson i Trumpov zet Jared Kushner aktivno rade na tome da se zloglasnog Abramsa dovede u administraciju. Trump se opire tome, između ostalog i zbog činjenice da je Abrams bio žestoko protiv Trumpa za vrijeme kampanje.

Povratak Abramsa, i to na ovakvu dužnost, gdje se od njega očekuje da sada privede kraju "smjenu režima" u Caracasu, je iznimno opasan razvoj situacije, no vjerojatno očekivan...

LINK
LINK
LINK
LINK

EDIT: Ne treba propustiti reći da ovaj njujorški Jevrej i cionista je i član Rockefellerovog CFR-a sa dubokim vezama u AIPAC-u.

LINK
LINK

[aratet]

Ma Venecuelu je uništio nerad, pogle Sirijce i Avganistance...u sred rata sade polja i drže stoku, a ovi sjatili svi u gradove da žive od socijale na osnovu izvoza nafte.Ako im Ameri konfiksuju onu rafineriju u Texasu...gotovi su.

Tako je to kad se seljak dokopa nafte.

[Banksy]

Da, kvalitetan zlikovac.

Elliott Abrams bio je pomoćnik državnog tajnika u vrijeme administracije Ronalda Reagana, a 1991. godine osuđen je zbog uskraćivanja informacija kongresu, no ubrzo nakon toga pomilovao ga je Reaganov nasljednik Bush stariji.

Jedan od slučajeva Abramsovog zataškavanja informacija pred senatskim odborom odnosi se na masovni zločin koji se 1981. dogodio u El Mozoteu u El Salvadoru. Tada je vojska financirana od strane SAD-a u jednom danu nasmrt izmasakrirala tisuću civila, no Abrams je tada pred senatom rekao da informacije o tome ‘nisu vjerodostojne’.

UN-ova komisija za istinu, piše također The Independent, ‘ispitala je 1993. godine 22.000 slučaja zločina koja su se dogodila tijekom 12-godišnjeg građanskog rata u El Salvadoru i 85 posto njih pripisala desnim paravojnim skupinama i odredima smrti kojima je pomagala Reaganova administracija’. Abramsov komentar na ovaj UN-ov izvještaj bio je, međutim, da su aktivnosti administracije u El Salvadoru ‘jedno fantastično postignuće’.

Iskusni lisac Abrams sada je, kako vidimo, zadužen za Venezuelu, a u subotu sudjeluje i na sjednici Vijeća Sigurnosti UN-a na kojoj se zatražilo da se sazovu novi izbori u roku od tjedan dana.

"Ova kriza u Venezueli je duboka, opasna i teška - jedva čekam početi raditi na tome", rekao je.

[Bobi]

Nezamislivo u državi sa tropskom klimom da ljudi gladuju, pa tamo su i majmuni debeli

[dječak sa šibicama]

Srednja amerika desetljecima zrtva kako svoje gluposti, tako sovjetsko-rusko-americkog pretumbavanja

podsjecaju me na Balkan

[insomnia78]

Dzaba vi krecite. Konzilij je vec utvrdio dijagnozu. Amerika i Zidovi. Dzaba sto ovi nemaju leba da jedu

[dječak sa šibicama]

Mozda da pocnu kokain proizvoditi, kao Kolumbijci.

Jebo naftu, samo belaj sa njom.

[Bobi]

Ma gdje kod su Španci i Portugalci bili kolonizatori su nastale odron države, pa i sad,iako su skoro od početka u EU, na dnu razvijenosti u UE, Česka i Poljska ih odavno prešišale .

[Muhamed Đakmić]

Pa što ne sruše pogani Amerikanci Evo Moralesa u Boliviji kad su oni za sve krivci? On je veća prijetnja Americi nego Maduro.

Ah da, pa Bolivijci imaju šta da jedu i ne umiru od gladi. A što ne umiru? Pa nije im predsjednik Maduro.

[sigh]

Eh tako se to sranje desi kad drzava hoce da bude glavni pokretac ekonomije, a mogli su biti najjaci u JA. Davno je trebala USA intervenisati, ali eto bar sad postoji tracak nade za narod Venecuele.

[swanfilter]

Vojna intervencija nista dobro nece donijeti. Ne samo VE, nego i siroj regiji. Tamo su antiimperijalisticki pokreti prisutni i jaki vec decenijama i dolazak Jenkija ce samo pogorsati situaciju. Bez obzira sto je stanje kakvo jeste i onog balvana Madura ...

[Sanjarko]

Nevalja bold ovoliki. Uredu bold ali manji font. Isto tako clanak rascjepkajte na vise citata ili bez citata. Nemoze se pola procitat. Uspio sam skoro sve da procitam ipak.

Znaci ipak Ameri kuhaju sa satelitima. Ali ipak i Maduro je kriv. Ko ga jb i slicne jer ne kontaju kako Zapad funkcionise. Par mandata vlasti a ne da budu diktatori u pravom orginalnom smislu kako je za vrijeme Rima ta rijec znacila. Privremena uprava pod cvrstom vladavinom. Jbg kad svi hoce da budu Cezari. Barem mali cezari. Little Caesars.

[sigh]

Malo sam se nespretno izrazio. ne ocekujem vojnu intervenciju i naravno ne bi bilo dobro ali ovaj pritisak zapadnih zemalja da se smijeni rezim je svakako dobar. Pored problema koje su nabrojali ostali forumasi treba imati i na umu imati i imigrante iz ove zemlje koje prave ogromne probleme okolnim zemljama. Jednostavno treba cijeli sistem resetovati.