https://www.radiosarajevo.ba/kolumne/dr ... ste/358555
Dragan Bursać
Tjera Dodik Srbe u fašiste
25. 11. 2019. u 18:41:00
Milorade, nije ZAVNOBiH i proslava Dana državnosti ni srpski, ni hrvatski ni bošnjački praznik. To je ANTIFAŠISTIČKI praznik! Svako onaj ko se odriče antifašizma i obilježavanja antifašističkih datuma sam sebe svrstava u fašiste ili protofašiste.
Dodik je danas izjavio da Srbi imaju najviše prava da slave ZAVNOBiH, ali, eto, neće jer im ga nameću.
Milorade, nije ZAVNOBiH i proslava Dana državnosti ni srpski, ni hrvatski ni bošnjački praznik. To je ANTIFAŠISTIČKI praznik. Svako onaj ko se odriče antifašizma i obilježavanja antifašističkih datuma sam sebe svrstava u fašiste ili protofašiste.
Antifašizam kao mjera ljudskosti
Kako je rekla povijesničarka Branka Prpa, nije antifašizam u nekoj nacionalnoj, nije čak niti u građanskoj kategoriji. Antifašizam je fundamentalna ugradbena čestica ljudskosti i civiliziranosti. Jednako kao što je fašizam ništenje svega ovoga.
Reći danas da jedan antifašistički jubilej koji je između ostalog ugrađen u temelje državnosti naše zemlje isključuje čitav jedan narod, u najboljem slučaju je epska glupost. U konkretnoj situaciji, ovo je posve subjektivno-dodikovsko guranje cijelog jednog naroda, u ovom slučaju srpskog, pod skute fašizma.
I zapravo je najčudnije to što iz Banjaluke nema reakcije na Dodikovu antičestitku Dana državnosti. A opet, ako znamo - a znamo - da u Banjaluci zvanično preovladava narativ po kome su fašistički kolaboracionisti četnici heroji, onda priča dobija potpunu razumljivost i čitljivost. Nakaradnu, ali objašnjivu i deskriptivnu.
Ako ovo nije autošovinizam, ne znam šta je?!
Pa ne telali Dodik o ništenju ZAVNOBiH-a samo iz perspektive novosrBskog političkog nacionaliste, nego i iz rakursa jednog revizioniste koji gura 49 posto teritorije i više od milion stanovnika pod fašistički mantil. I to uprkos povijesnom faktu da je upravo gro tog naroda u Drugom svjetskom ratu bilo na strani antifašista.
I ko će da ispravi ovu hudu grešku Dodikovu? Opozicija, koja ljubi četnike više i od Dodika? Dodikovi klimoglavci bez časti i obraza? Lokalni banjalučki SUBNOR, koji je pristao da mu opskurnjaci nad glavom nose transparent na kojem su izjednačeni partizani i četnici (sic!)? Ili će to Međunarodna zajednica kazniti Dodika prvo što kao član Predsjedništva države negira ultimativni državni praznik, a potom i što srpski narod onako đuture gura u krilo fašizma?
Ne, ništa se od toga neće desiti jer je i narod i pozicija i opozicija i Međunarodna zajednica odavno izgubila etički i ideološki kompas i vajka se po blatnjavim revizionističkim bespućima.
Fašizam kao pravilo
A tako nam je u svemu u ovoj državi - od nanovo devastiranog Partizanskog groblja u Mostaru do cijelog jednog entiteta koji se institucionalno i vanistitucionalno sprda s Danom državnosti.
Ne vjerujete? Pogledajte na šta liči kuća u kojoj je održano zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. Zapravo, to se kućom ne može nazvati odavno. Pogledajte sve srušene partizanske biste po Hercegovini - istočnoj i zapadnoj, bez razlike. Pogledajte trgove, ulice, pasaže koji se kite imenima četnika Draže Mihailovića ili ustaše Mile Budaka. Pogledajte iz kakvih udžbenika djeca uče “istoriju”.
Sve ovo pogledajte i sve će vam uzročno-posljedično biti jasno. Pa ti današnji potomci partizana krajiških, ta djeca, unuci i praunuci su toliko indoktrinirani da se predaka svojih antifašista stide i trampili bi ih (da mogu) za kakve kvalitetne četnike dinarske ili ljotićevce šumadijske. To je nama naša borba dala - da imamo protofašistu za nartimaršala. Legalno i demokratski. Mašala.
Čega se pametan stidi, time se Mile ponosi
"Kakav je praznik i kakva je državnost BiH koja se danas slavi pokazuje činjenica da je u RS-u danas radni dan bez ikakvih svečanosti. Kakav praznik, takva i državnost", diči se ispred mikrofona Milorad Dodik, čovjek koji svaki mjesec redovno prima platu u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
I znate šta, u pravu je Dodik. Jebo zemlju koja ne može svojim ustavnim i zakonskim polugama sankcionisati čovjeka koji za minimum 5 hiljada KM mjesečno najcrnje blati istu tu zemlju.
Plitka politika koja jede svoju djecu
Ako ima pravde, a ima je - ona je neumitno surova, ona kažnjava djecu u Republici Srpskoj. Ta pravda je u rukama Dodika i resto ekipe koja je ekonomski grobar upravo RS-a. Ta pravda je otjerala djecu iz škola, otjerala ih je od četničkih udžbenika istorije u kojima se slave svi četnički pokolji, a genocid u Srebrenici tek je morbidno nazvan asanacijim terena i dovela ih ispred mješalica i na građevine diljem Zapadne Evrope.
Pa djeca namjesto amfiteatara na gradilištima, promrzlih i žuljevitih ruku saznaju da je baš danas Dan državnosti BiH. Pa neki Čedo, Jovan ili Boris, pa neka Slavica, Vesna ili Jelena u kuluku i nadničenju u predgrađu Beča u svojim kasnim dvadesetim prvi puta saznaje da je 25. novembar Dan naše zemlje i da su im preci formirali tu zemlju i da im se zemlja zove Bosna i Hercegovina, a ne Republika Srpska i da su pobjegli ne od “teheranskog Sarajeva”, nego od zuluma te Republike Srpske, koja je nakon nesrba, počela jesti i upropaštavati živote srpske djece. Jer upropaštavanje, izjedanje, protjerivanje i lažno kurčenje-to je pogonsko gorivo RS-a zadnje bezmalo tri decenije.
Slaviti zato Dan državnosti BiH nije (samo) građanska obaveza, to je moralna i civilizacijska dužnost. To je duboko antifašistički čin u zemlji izjedenoj fašističkim kancerom.
Zemljo moja, sretan ti Dan državnosti!
