Forum Klix.ba

Crkva sv. Josipa

Arhitekta:
Kalo Paržik

Stil:
Neoromanički

Godina izgradnje:
1940

Lokacija u gradu:
Centar, naselje Marijin Dvor

22 septembra 1936 godine, Nadbiskup Šarić je osnovao Župu sv. Josipa za dio grada pod imenom Marijin dvor. Crkva je završena 1940 godine, u periodu između 2 svjetska rata. Arhitekta je Kalo Paržik i predstavlja jedno od njegovih vrijednijih projekata. Crkva je jako vješto ukomponirana u okolni ambijent, projektirana i izvedena u neoromaničkom stilu. Zidana je od bijelog hercegovačkog kamena. Crkva posjeduje dvije lađe, dvije sakristije i dva oratorija. Glavni mermerni oltar je dar pape Pija XII. Slike sv. Petra i sv. Andrije, te muzej župe u kripti (osnovane od prvog župnika Ladislava Gagulića), kao i bogati vitraži ukazuju na kulturni značaj ovog objekta za cijelo područje. Uz crkvu, nadbiskup Šarić je izgradio i zgrade za nadbiskupsku kuriju i vrhbosanski kaptol imajući namjeru da crkvu učini katedralnom. No nakon nacionalizacije, župi je ostao samo jedan stan.

Objekat se nalazi u ulici Zmaja od Bosne 1.

Oficirska kasina / Dom vojske FBiH

Stil:
Neorenesansa

Godina izgradnje:
1881

Lokacija u gradu:
Centar


Zgrada u kojoj se danas nalazi Dom vojske FBiH je sagrađena 1880/81 godine i prije izgradnje pozorišta bila je mjesto za okupljanje viđenijih Sarajlija sa „Herren clubom“ i ostalim sadržajima. To je bio poklon graditelja željezničke pruge Brod-Sarajevo oficirima i činovništvu Sarajeva. U njoj je izvedena prva opera u izvedbi pozorišta Hajnriha Špire i mnogi drugi javni koncerti. Godine 1885 osnovano je, na nekonfesionalnoj osnovi, Muško pjevačko društvo, a kasnije i lokalna pjevačka društva: Trebević, Lira, Sloga...

Objekat se nalazi u ulici Zelenih beretki 2

Palata Marijin dvor

Stil:
Neorenesansa i klasicizam

Godina izgradnje:
1897

Lokacija u gradu:
Centar, naselje Marijin Dvor

Graditelj:
August Braun

Objekat je građen u dva navrata, 1885 i 1895 godine, a 1897 je završen. To je stambeno poslovna zgrada Augusta i Marije Braun i najistaknutiji je primjer velike najamne poslovno-stambene zgrade blokovskog tipa i sa unutarnjim dvorištem. Objekat se nalazi u kvadrantu između četiri ulice : Maršala Tita, Kralja Tvrtka, Augusta Brauna i Doline s kojih je omogućen pješački prilaz, dok je sa pasaža it Titove jedino omogućen kolski prilaz u dvorište. Fasada rađena u stilu neorenesanse i klasicizma kao i sve zgrade iz tog perioda i impozantna veličina daju prečat tom području grada koje se kompletno naziva Marijin Dvor po imenu supruge Augusta Brauna, Marije. Zgrada nosi simbol arhitektonskog nasljeđa iz austrougarskog perioda u našim krajevima i reprezent je kasnog istoricizma.

Toliko od mene :D

horns&drums wrote:Toliko od mene :D

Hvala Horns
Samo sad ce uklizati 'politicari' i 'istoricari' i poceti brojati nacionalne cigle po gradu

Ma kakvi, ne smiju na ovoj temi

Ne odustaj Horns,,,, ima još puno toga o Sarajevu da se piše....

Sarajevo je grad koji čuva autentičnost, znanu privlačnu osobenost, a da istovremeno ne iznevjeri ni nužnost jednog savremenog središta ljudsog života. O tome njegovi neimari i ljudi imaju stalno povoda za razmišljanja, jer ovaj grad doista ima šansu da bude i muzej minulih epoha, izložba romantike prošlosti, orijentalnog daha naročito, a da ne izgubi ni korak u dinamizmu sadašnjice niti pogled na konture dalje budučnosti.



Sarajevo može i mora da spaja atraktivnosti proslošti sa zurbom savremenosti u jednom prirodnom i organskom skladu, ova su pitanja i složena, zahtijavaju napor, pa i odricanja. Srećom, ljudima Sarajeva, tokom čitave njegove istorije, nije nedostajalo volje, pregnuća, upornosti i dara da to čine, čak i kada je izgledalo da nema stvarnih mogučnosti.

Oni su bivali prinuđeni kroz vijekove da podižu iz pepela svoj grad, poput onoga slučaja kada su ga morali obnavljati nakon upada Eugena Savojskog u XVII vijeku i silnog požara koji je to pratio. I kada je, poput feniksa, počinjalo svoj naredni, novi život, grad Sarajevo je dobijao još snažnije akcente svojih istrajavanja.



I kada odlaze iz Sarajeva, ponovo mu se vraćaju ili zauvijek ostaju u njemu; njegovi ljudi imaju neku dirljivu, obično neiskazanu privrženost za svoj grad, bez obzira što on po nemalo svojih praktičnih i realnih oznaka življenja nije onako romantičan kako se čini oku dokonog ili slučajnog promatrača i putnika.

Drugo lice slikovitih kućeraka i ulicica na Bjelavama, Vratniku, Hridu, Gorici, Širokaci jeste, u stvari, i dalje oskudni, dotrajali i zastarjeli stambeni prostor, ali koji se sve brže nadoknadjuje prostiranjem stalno novih četvrti duž prostrnog Sarajevoskog polja.

Mnogo je putnika, hroničara, pjesnika i ostalih ljudi od pera kazivalo svoje utiske o Sarajevu. Oni su, u raznim istorijskim periodima života ovoga grada, ispisivali svoja zanimljiva i nadahnuta zapažanja i spoznaje o Sarajevu. Tako je nastajala i bilježena prava, još nedovoljno poznata kao cjelina, izuzetna poetska istorija ovog inače poetičnog grada već i svojim prirodnim položajem, neumoljivim stiskom bregova, rasut po zelenim padinama, ovaj grad ipak nije imao blagost ne tako dalekih mediterasnkih naseobina, hercegovačkih ili dalmatinskih.

Njegov izražen nadmorski položaj donosio mu je najćešće surov zimski klimat. Ali, kao gotovo namjrna i neophodna suprotnost ovim uzdržanostima i čudima prirode, uvijek je, kao neka obrnuta proporcija toj i ostalim udesnostima, bila izražena uvećana ljubav stanovnika prema ovom gradu. I ta je ljubav, kao i sam grad, osobenog tipa. Ona nije od onih lokalnih ili sitnovaroskih samozaljubljenosti, ali nije ni apartna velegradska nadmoć. Nostalgična je ta ljubav, kao blaga privrženost, zvanoj sevdalinka, u kojoj je duh istočenjaćke muzike vješto transformisan u strast i samobitnost zavičaja, u emociju domaćeg podneblja.

Jevrejska sinagoga Sarajevo,sagradjena 1902 godine.

Jevrejsko Sefardsko groblje na
Kovacˇic´ima , Sarajevo, u upotrebi od XVI stoljec´a

Groblje Alifakovac

Godina izgradnje:
XV vijek

Lokacija u gradu:
Istočni dio Sarajeva, naselje Alifakovac

Nastalo je pod uticajem arapske tradicije u XV vijeku. Prvi bosanski nišani su bili mali i bez natpisa, ali kasnije razvojem moći države, postaju veći i odražavaju status umrlog. Ovdje su uočljiva dva jednaka turbeta, a nastala su tek u XVIII vijeku. Ovo groblje se nalazi u najistočnijem dijelu Sarajeva.

This ancient Muslim graveyard dates from the 18th century but has some tombstones from previous centuries. It is designed to look like a park. During the recent war, many citizens of Sarajevo who lived near this site were buried in Alifakovac because the usual city cemetery was close to one of the front lines and was under constant fire. Similarly, people were buried in parks, other old cemeteries, gardens, soccer fields or in areas close to the residence of the deceased person.

Iskljucivo sefardsko groblje do 1953 , kada je donesena odluka da se na njega prenesu i posmrtni ostaci Jevreja askenaza sa groblja na Koševu.

Harrys wrote:Jevrejsko Sefardsko groblje na
Kovacˇic´ima , Sarajevo, u upotrebi od XVI stoljec´a

PANJINA KULA

Panjina kula na Sedreniku je stara ishodna kuća (ljetnikovac) sarajevske porodice Panja, izgrađena početkom XVIII stoljeća. Ženidbenim vezama, u XIX stoljeću objekat je naslijedila porodica Kumašin, po čemu se naziva i Kumašinova kula. Arhitektonsko rješenje asocira na kamene kule bosanskih feudalaca. U arhitektonskom pogledu objekat se naročito ističe rješenjem posljednje (treće) etaže koja je konzolno prepuštena preko donje etaže na sve četiri strane. Lociran je na sjevernoj padini Sarajeva, na lokalitetu Panjina kula. Od 1951. pod zaštitom države.

Sadašnje stanje objekta je takvo da mu prijeti totalno uništenje.

Spomenuta lična ljubav iskazivana je prisno i u stihovima pjesnika Sarajeva kroz vijekove, sve od danas. Sve te poete oduvijek je, pored izrazito indvidualnih karakteristika i vrijednosti, vezivala naglasena zavičajna pripadnost, osječanje koje nije ni gordi ponos ni tiho klonuće nego lanac svijesti što se zrači poput svjetoslti u mraku svakodnevnih nedaća istorije, kojima Sarajevo nije oskudjevalo u smjenjivanju svijih epoha, često više surovih nego prijatnij i privlačnih. O nekim od tih oznaka ljudi ovoga grada svjedočio je i nobelovac Ivo Andrić, kljiževnik koji je svoje gimnazijsko školovanje proveo upravo ovdje, a i poslje trajno bio vezan za Sarajevo, ispisujući o njemu ponesene i mudre riječi, poput onih o duši sarajevskog čovjeka kojeg obilježavaju "samosvjest, preduzimljivost, želja za punim životom i daljim vidkom, a preko svega toga veo melanholije, dah neodređene tjeskobe i istorijskog opreza prema životu i svemu što život donosi".



A jedan od novijih sarajevskih pjesnika, Anđelko Vuletić, dirljivo je iskazao svoju vezanost za svoj grad u poteskoj prozi Kraljica puteva:"Jednom riječi: bojao sam se da ne umrem van Sarajeva. Možda zato što sam tu i otpočeo taj posao. Ko zna. Samo, hrlio sam bezglavo natrag, bez obzira na kom sam dijelu zemlje, u kakvoj ljubavi i toplini zatekao."
Istorija Sarajeva duga je više vijekova. Tačnije rečeno, naselja na ovom mjestu sežu još u doba neolita, pa preko Ilirika, rimskog perioda i vremena bosanske samostalnosti od oblikovanja samog grada krajem XV i početkom XVI vijeka.

Tada, u doba ruske vladavine, započinje život ovog grada. A zatim se Sarajevo u svom neravnomjernom i čudljivom razvitku suočavalo i sa bezbrojem nedaća i slasti uspona, sa poteškoćama i iskušenjima, izlazeći, ipak, ka novim horizontima, otvarajući vidike ka svjetlostima koje nisu onemogućili ni njegova prirodna stiješnjenost zagrljajem bregova ni ostale, ne manje teške i brojne prepreke koje su obilno donosili vrijeme i događaji.


Dugo i mnogo vremena trebalo je da protekne od drvenih vremena butmirskog neolita, ilirskih naseobina duž Debelog brda i rimskih legionarnih zaposjedanja ljekovitih ilidžanskih termi do spomenutog nastanka grada u doslovnom smislu te riječi.

Nastavši kao feudalna varoš u preiodu osmanlijske vlasti nad Bosnom i Hercegovinom, Sarajevo je tek imalo da doživi svoje dramatske časove, ispunjene bezbrojem događaja, stvarnošću svoje egzistencije i ljudi koji su u njemu boravili.

Ali, tako je, od samog početka, nagovještena zajednička sudbina ljudi i grada, koja sa bitno novim sadržinama traje i danas, sudbina zajedničkog života što je pomogao da se ljudi zajedno održe na samo fizički, ma koliko samo po sebi i to često bilo mučno, već i duhovno, u svojoj trajnoj žudnji za slobodom i u borbi za nju.

FortunaBela wrote:
Tada, u doba ruske vladavine,

Bella,pretpostavljam da je greska u kucanju i da si mislila na tursku,tacnije Otomansku imperiju.

Ove tri slike su direktno vezane za Sarajevski atentat pa ne razumijem povezanost sa tekstom.

Clanak Muhameda Hadzijahica o Kozijoj cupriji objavljen 1. avgusta 1935.godine u listu Novi Behar:

Djeluje to mozda i paradoksalno, ali Sarajevo danas ima i odlike jednog velegrada sa svim svojim atributima, i cari jedne slikovite varosice sa svojim neponovljivim osobenostima. To je onaj poseban sarm, koji stalno privlaci u Sarajevo bezbroj putnika, gdje svako moze naci vidike i pejzaze za sebe. Sarajevo je, zna se, relativno mali grad, narocito u poredenju s metropolama, ali mu je iznimnoscu duhovnog, istorijskog i prirodnog pejzaza ime postalo poznatije i cuvenije od mnogih velikih svjetskih centara. I ne samo zbog atentata iz 1914. godine, sto je bio povod za prvi svjetski rat, koji je potresao svijet, izrazivsi neke odlike svojstvene ovom gradu: njegov slobodarski poriv i bunt, kao zajednicku temu njegovih ranijih i docnijih pjesnika i boraca, neustrasivost djecaka koja je na istoj ravni sa avanturom. Ali, stvari ne bi bile tipicne za Sarajevo da je cijela istorija ovoga cina u rasvjetljenju dovedena do kraja.



Poput niza krupnih tema kulturnog i istorijskog nasljeda, i ovaj dogadjaj izranja iz povjesti sa dosta neotkrivenih pojedinsti, ali ipak kako nezaobilazna svjetska cinjenica. Pripadnici Mlade Bosne, poeti, fantaste i zavjerenici slobode u doslovnom smislu te rijeci, nisu bili, kako se nekad misli, pripadnici jedne koherente organizacije, nego sudionici jednog slobodarskog nacina misljenja, te tradicije koja tada nije niti zapocinjala niti se atentatom zavrsavala. U ovom poetskom simbolu, jednoj metafori u stvari, valjda je odgovor istrijskim dilemama. To ima siri duhovni znacaj ne samo za cin tih mladica nego i za odlucnost stanovnika ovog grada. Ta je rijesenost borbe za slobodu docnije mnogo puta snazno i siroko iskazana.


U poredjenju sa nekadasnjim Sarajevom grad je danas oko cetiri puta veci po broju stanovnika, a njegova prostranstva ne samo prosirena nego i izmijenjena. Ostale su neizmijenjene jedino ljepote siroko poznate sarajevske okoline: snjezne planinske ljepotice Jahorine, Trebevica, Igmana i Bijelasnice obraslim gustom borovinom, mnogih drugih turistickih podrucja i mjesta koja su pravi dar prirode. Pa i ona su, uz sacuvanu draz, postala dostupnija i ugodnija zahvaljujuci preduzimljivoj i spretnijoj ljudskoj ruci.

SCH



SCH nastaje početkom '80-IH. To je mjesavina new wave-a, punka i psihodelije.. Svirali su prvenstveno u klubovima poput KUK-a, AG kluba, ali i u velikim salama kao sto je Skenderija.
U drugim mjestima svirali su takodjer po klubovima, a ponekad i u vecim salama u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Rijeci, Nisu, Kopru, Celju...
Koristili su: gitare, sintisajzere, bubnjeve, saksofone, ponekad konge itd. Takodjer su koristili zvukove sa traka.

Jedinstveni po svojoj nepovezanosti sa ostalim grupama sa sarajevske scene. Druga faza pocinje sredinom 1985. godine.

Promjena od laksih do tezih nota je se pocela desavati krajem 1984. i pocetkom 1985. godine. Bile su pocetkom 1985. godine vec nove stvarke poput ST: MATERIJAL, ZAVOJ, i opcenito muzika koja ce tek nekoliko godina kasnije biti objavljena na prvoj kaseti koju je izdala Zalozba FV.
Jedan dio publike to vise nije mogao razumjeti i pratiti, pa su "otpali". "”Noise" je dosta publike zauvijek otjerao i vise nisu imali toliko raje na koncertima kao prije, ali tih nekih 150-300 ljudi je uvijek bilo. Sve vise je to licilo na mali KULT.

U Sarajevu su imali i video projekcije sa Einsturzende Neubauten, Test Dep. Joy Division i sl.
Takodjer su tamo bile i projekcije sa koncerata punk i "dark" grupa.


Fanzini su tada svakako odigrali pozitivnu ulogu u kreirenju scene I svega ostalog. Bilo je i losih fanzina. Ali ih je bilo mnogo.

Cijela 1993. je bila zaista teska godina. Pjesme su radili u jebenoj atmosferi. Nije bilo struje, vode, hrane... Nicega.

I par godina prije rata scena se nekako pocela uzdizati. Bilo je sve vise bandova koji su nesto
furali, a neki su, moguce, bili pod jakim utjecajem SCH. Bilo je nekako dinamicno i cinilo se da je krenulo u dobrom smijeru. Dosta ljudi koji su svirali u tim bandovima su se stjecajem okolnosti zatekli u opkoljenom Sarajevu. Nakon pocetne zbunjenosti i nesnalazenja, nastavili su raditi i to je u dobroj mjeri predstavljalo i neki vid protesta, otpora. Energija i ljutnja su se nagomilali i rock je bio jedan od nacina da se ljudi isprazne, te da pokazu sta su u stvari.
Bilo je tih dana dosta pozitivnog zanosa.
Neki bandovi su radili ozbiljno, ozbiljnije nego ikad prije.
SCH su samo nastavili redovne aktivnosti prilagodivsi se novim okolnostima. Uradili su svoje redovne nastupe.

To sve skupa je bilo dijelom otpora kojeg su ljudi svih profila i godina pruzali u borbi za slobodu i opstanak.

SCH se tematikom rata pocinje pocetkom 1988. godine.
Svoje albume su inace distribuirali uvijek postom ili na koncertima.

Diskografija:


• SCH
(CASS, FV ZALOŽBA, Ljubljana 1988)
• DURING WARTIME
(LP, independent edition, Sarajevo 1989)
• WHITE MUSIC:
Two Ways To German Art & Work Discipline
(CASS, LISTEN LOUDEST, Zagreb 1992)
• THE GENTLE ART OF FIRING
(CD, OBALA ART CENTER, Sarajevo 1995)
• DURING WARTIME... AGAIN!
(CD + BOOK, POLIKITA RECORDS, Lukavac 1999)
• VRIL
(CD, MAGAZA, Sarajevo 2002)
• EAT THIS!
(2xCD, BUYBOOK, Sarajevo 2004)

Ljepoti Sarajeva, daju bogomolje razlicith konfesija, sa otkucajima casovnika u neizjednacenim intervalima vremena, koji nocu muklo i tajanstveno odzvanjaju. Neobicna bjelina muslimanskih grobalja, turbeta i nisana na njima, na padinama bregova, kao dio jednog pejzaza sto izgleda kao namjerno umjetnicki oblikovan a ne samo proizvod nekog slucaja. Kupole mnogih gradjevina iz turskog vremena, stotinjak dzamija i njihovih minareta sto se u ovom krajoliku izduzu kao estetski, a ne samo graditeljski, istorijski ili religiozni simboli. I tako, sve dalje, duz obala i mostova rjecice sa imenom Miljacka, koja je bise jedan od simbola grada nego stvarniji sadrzaja u ljetnim danima, do razlivenih prostora mnogih naselja, tog mravinjaka sto tek nagovjestava svoje izgleda, cesto svedenih samo na jednostavno stanovanje.


U ovom sklopu izrazena je i tema umjetnickog i kulurnog stvaranja u Sarajevu. Rijec je o djelima pripadnika svih naroda i narodnosti koji zive tu. Ona izrazavaju slobodu i individualitet svakog od njih, ali, podjednako, i vezanost za svoje tlo, najbolje tradicije zajednicke istorije borbe za potvrdivanje sopstvenog bica. To stvaranje u literaturi, likovnoj umjetnosti, filmu, teatru, muzici, arhitekturi duboko je sraslo sa zavicajnim motivima, nasljedem i ljudima, ali ide dalje ka savremenim, opsteljudskim i slozenim problemima covjeka uopste. Ovo sretno prozimanje nacionalnog i univerzalnog doprinijelo je da se stvaralastvo veceg broja umjetnika sa ovog tla snazno potvrdi u redu najvisih vrijednosti u zemlji, a nekih i u svijetu, to je poseban fenomen koji svoja izvorista ima u novoj stvarnosti Sarajeva, u sudbinskoj povezanosti.

Bouljakov potok, jedan cudan kvart u Sarajevu. Sav je na brdu, kliziste , a ipak tu u bratstvu i jedinstvu zivi bezbroj sandzackih i kineskih porodica :D

horns&drums wrote:Bouljakov potok, jedan cudan kvart u Sarajevu. Sav je na brdu, kliziste , a ipak tu u bratstvu i jedinstvu zivi bezbroj sandzackih i kineskih porodica :D

Greska, Buca Potok jer ovo dole je ocito Zrak. Buljakov Potok je prema Rajlovcu i dole su Kinezi )

Meni to sve isto :D:D

Butmir

Jedno od najznačajnih i najvećih neolitskih nalazišta na Balkanu je na Butmiru u Sarajevskom polju. Njegovi su prastanovnici živjeli od 2400.-2200. g.p.n.e., i bavili su se stočarstvom, zemljoradnjom i lovom. Pri arheološkim istraživanjima (1892.-1895.), otkriveno je 95 zemunica sa nalazima kamenog oružja i keramičkog posuđa, dekorisanog spiralnim motivima, kao i figurine (ljudske i životinjske).

Sarajevski festivali i manifestacije 1:

Baščaršijske noći

Baščaršijske noći su najveća kulturna manifestacija, odnosno ljetni festival kulture, u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Održavaju se svake godine od 1- 31. jula na raznim otvorenim prostorima Sarajeva i sa centralnom pozornicom na platou preko puta zgrade Vijećnice.

Sasvim prirodno, najveći dio programa se održava u starom dijelu grada koji obiluje velikim brojem kulturno-historijskih spomenika visoke vrijednosti.

Zahvaljujući visokom kvalitetu programa, otvorenim prostorima i besplatnom ulazu, svi programi su veoma posjećeni. Tokom mjesec dana održi se 40-50 raznih kulturnih programa koje vidi cca 150.000 posjetilaca.

Programi su raznovrsni: Opera, balet, pozorišne predstave, rock koncerti, sevdalinke, likovne izložbe, književne večeri, programi za djecu, koncerti, ozbiljne i zabavne muzike, filmske predstave, folklor…

Uz domaće ansamble i umjetnike i uz gostovanje evropskih i svjetskih grupa i pojedinaca, Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine, postaje u mjesecu julu istinski centar kulture, kada čitav grad odiše jednom posebnom “festivalskom” atmosferom.

"Baščaršijske noći" uvijek počinju 1. jula tradicionalnim "Bečkim koncertom", odnosno koncertom Sarajevske filharmonije uz učešće dirigenta i umjetnika iz Beča. Pred 2500 – 3000 posjetilaca na Centralnoj pozornici "Baščaršijske noći" se zvanično otvaraju od strane visokih domaćih ili stranih zvaničnika.

Baščaršijske noći su festival koji podrazumijeva vrhunski kvalitet kulturnih programa kako domaćih, tako i stranih. To zahtijeva i besprijekornu tehničku organizaciju, jer se radi o otvorenim prostorima koje treba obezbijediti i za izvodjače i za publiku /pozornice, razglas, rasvjeta, el.energija, stolice, obezbjedjenje itd./. To se odnosi kako na centralnu pozornicu tako i za svaki prostor gdje se održavaju programi /Bijela tabija, Morića han, Kolobara han, bašta Doma Armije, Svrzina kuća, Jajce kasarna, At mejdan, Bašta hotela Evrope, Dobrinja, Stadioni Koševo i Grbavica itd.

Samo za tehničku organizaciju se angažuje više od 100 mladih ljudi tokom trajanja festivala.

Kompletnu organizaciju festivala i u programskom i u tehničkom smislu provodi Javna ustanova “Sarajevo art” ul. Dalmatinska br. 2/1.

Osnovnu programsku koncepciju razmatra i usvaja Organizacioni odbor. Najveći broj članova Organizacionog odbora su i neposredno nosioci pojedinih programa iz oblasti kojom se bave, tako da je to jedan zajednički rad. Teško da bi se drugačije i mogao uraditi jedan ovakav ogroman posao u efektivnom trajanju od mjesec dana i sa intenzivnim pripremama od 5-6 mjeseci.

Propaganda festivala je veoma velika i raznovrsna.

Osim svakodnevnih natpisa i praćenja u sredstvima informisanja /pisanim i elektronskim/ štampa se i 1500 kataloga, 4000 plakata B1, 5000 pozivnica, u publikaciji “Vodič kulturnih dogadjaja” 10.000 kom. zatim city-lightovi, jumbo-plakati, transparenti, panoi, leci…

Posebna je propaganda i sakodnevna najava programa tokom čitavog mjeseca pred glavni Dnevnik TVBiH /TV spot/. Na svim tim vidovima propagande naznačeni su i glavni sponzori Festivala.

Organizacioni odbor Baščaršijskih noći:

Dževad Šabanagić, president
Alija Čengić, Festival Coordinator
Sedin Kozadra, Technical chief
Maja Andrić
Rešad Arnautović
Osman Arslanagić
Sead Arslanagić
Amila Bakšić
Jovan Divjak
Šemsudin Džeko
Safet Isović
Ismail Jahić
Fikret Jašarević
Vinko Krajtmajer
Halid Kuburović
Omar Mehmedbašić
Jasminka Mujezinović
Emir Nuhanović
Salim Obralić
Josip Pejaković
Mihailo Perućica
Omer Pobrić
Edita Pršić
Mustafa Resić
Teodor Romanić
Ivica Šarić
Fehim Škaljić
Ognjen Tvrtković
Ninoslav Verber
Ivan Vrhunc
Edin Zubčević

Sarajevski festivali i manifestacije 2:

Jazz Fest

Jazz Fest je ne-profitna i ne-vladina organizacija koja djeluje od 1997. godine.
Osnovni zadatak jeste popularizacija i afirmacija jazz i improvizirane muzike u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Jedan od ciljeva, koji smo djelomično i ostvarili u proteklom periodu, jeste i stvaranje publike za jazz i improviziranu muziku i to kroz različite aktivnosti. Osnovna aktivnost JAZZ FESTa je godišnji internacionalni jazz festival Jazz Fest Sarajevo, koji svake godine u prvoj sedmici novembra predstavlja dio bogatstva evropske i svjetske muzičke scene odnosno onog dijela koji pripada jazz i improviziranoj muzici promovirajući raznovrsne stilove i usmjerenja. (Prije Jazz Festa u BiH nije postojao jazz festival.) 1999. Jazz Fest utemeljuje etiketu za produkciju bh jazza pod nazivom JAZZ FEST RECORDS i iste godine objavljuje prvi nosač zvuka sa bosanskim jazzom objavljenim za bosansku etiketu (izdavača). BOSNIAN JAZZ DOCUMENT je predstavio različite autore te obuhvatio predratni, ratni i poslijeratni period. 2000. godine je objavljen CD Marimanga Trio u kojem učestvuje Bosanac Enes Seferović inače student na Jazz akademiji u Grazu, Austrija. Za ovu godinu planiramo još jedno kompilacijsko izdanje pod nazivom NEXT GENERATION koje će predstaviti nove, mlađe autore i izvođače kako one iz BiH tako i naše ljude iz dijaspore. Od 1998. godine Jazz Fest je producirao ili ko-producirao preko sto radio emisija o jazzu i improviziranoj muzici na različitim lokalnim radio stanicama.

U proteklom periodu festival Jazz Fest Sarajevo kao osnova svih aktivnosti predstavio je mnoge značajne muzičare i orkestre današnjice kao sto su, Joe Zawinul Syndicate, Django Bates Quiet Nights, Richard Galliano Trio, Markus Stockhausen, Dhafer Youssef, Arild Andersen, Jiri Stivin, Ali Haurand, Viena Art Orchestra, Irene Schweizer, Christy Doran's New Bag, Karl Ratzer i drugi.

Od 2000. godine Jazz Fest Sarajevu na Muzičkoj Akademiji u Sarajevu organizira radionice za studente akademije koje drže neki od gostiju festivala (Richard Galliano, Karl Ratzer, Matija Dedić, Davor Križić).

9. Jazz Fest SARAJEVO 2005 će se održati od 01.11. do 06.11. 2005 godine na nekoliko lokacija u gradu.

Učestvuju:

Charlie Haden Liberation Music Orchestra feat. Carla Blay (USA), Jack De Johnette Quartet (USA, Panama) sa Danilo Perez, John Patitucci, Jerome Harris, John Scofield Trio (USA)
sa Steve Swallow & Bill Stewart, Tom Harrell Quintet (USA) sa Jimmy Greene, Danny Grissett,
Ugonna Okegwo, Neal Smith, Snetberger / Andersen / Vinaccia (Hungary, Norway, Italy), Magic Malik Orchestra (France), Arve Henriksen & Jan Bang (Norway), Dafnis Prieto & Judith Sanchez-Ruiz (Cuba), Han Bennink (Holland), Graham Haynes & Hardedge (USA), Minority (BiH, SCG), Matt Darriau’s Paradox Trio (USA) sa Brad Shepik, Rufus Cappadocia, Seido Salifoski.

Sarajevski festivali i manifestacije 3:

Međunarodni festival folklora

Prvi Međunarodni festival folklora «Sarajevo 1998», na inicijativu JU Centar za kulturu “Sarajevo” i uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva i gradskih općina, održan je od 4. do 6. jula 1998 godine.

Visok kulturno-turistički značaj ove manifestacije podstaknuli su pomenute institucije u opredjeljenju da se ova manifestacija održava tradicionalno, šireći prostor svoga djelovanja i unapređujući se u svim segmentima njegova kulturnog i turističkog karaktera.

U duhu takvog koncepta, u suorganizaciji sa JU Centar za kulturu «Sarajevo» i uz pomoć SAKUD-a Kantona Sarajevo, uspješno je održano sedam festivala koji su postigli jedan od njegovih glavnih ciljeva: što bolju kulturnu saradnju prvenstveno sa gostujućim ansamblima iz gradova i regija – prijatelja Sarajeva i BiH. Na festivalima je učestvovalo 25 ansambala iz inostranstva i 35 domaćih ansambala.

Programsku koncepciju Festivala utvrđuje Organizacioni odbor, čiji je predsjednik tradicionalno gradonačelnik Grada Sarajeva.