Dežulovićev tekst je sramotno, jalno grintanje, u posljednje vrijeme sve prisutnije u njegovim tekstovima. Umjesto Thompsona, trebalo je o genijalnim Runjiću i Fiamengu, o Carnegie Hallu umjesto o Beogradu, o emocijama koje su ujedinile prostore bivše Jugoslavije, a ne o (u ovakvim situacijama ipak neizbježnoj) predsjednici, o ličnoj emociji, umjesto o rećini. Propustio je puno toga reći, ili je tek ovlaš natuknuo, ali nije propustio novi obračun sa svojim neistomišljenicima, ovaj put preko leđa mrvtog Olivera kojem je, i uz najbolju volju, zaista teško naći mrlju u onih 50 godina karijere. Zato se izvukla i kroz tekst provukla baš svaka fleka i flekica, i njegova i onih koji su se o njegovu posmrtnu slavu ogrebali. Bijedno.
Srećom, pisali su i drugi.
Zlatko Gall
https://radiogornjigrad.wordpress.com/2 ... almatinca/
Dragan Markovina
https://www.telegram.hr/price/oliver-je ... je-pjevao/
Neven Barković, Frane Ćapeta
https://www.index.hr/vijesti/clanak/zau ... 14983.aspx
Velike zemlje se od svojih vrhunskih umjetnika opraštaju na sličan način
https://www.express.co.uk/news/world/89 ... ets-France i Hrvatska bi trebala biti ponosna što je svom zaslužnom umjetniku priredila isto. Ne znam, u ovom trenutku, većeg i značajniijeg (živućeg) hrvatskog imena od Oliverovog. Ni u kulturi, ni u umjetnosti, u nauci, u privredi, u politici. Kome bi se to u Hrvatskoj mogla učiniti veća počast, ko je ostavio veće djelo na većem prostoru, ko je bio omiljeniji i ko to više zaslužuje onakav masovan, spontan i emocijama nabijen ispraćaj. O dimenziji ujedinjenja svih ex-Yu prostora gdje se za njim, ali i za nekim sretnijim, boljim, pravednijim i toplijim vremenima, zajedno i iskreno tugovalo, da ne govorimo. Mislim na emociju i sentiment koji je preplavio cijeli
region, a ugrožavajuće jako onu crnu Hrvatsku, toliko da je HRT već jutros doveo Škoru u studio da pjeva domoljubne.
Za mene, a vjerujem i mnoge rođene za Titova života, Oliver je bio, kako neko reče, 'soundtrack života', 'član obitelji', topla emocija i memorija, ono o čemu TBF priča u Nostalgičnoj.
Zato neće biti ironije za kraj... Kod ovakvih i u ovakvim prilikama, ne bi smjelo biti.