Boris Dežulović više ne piše za Oslobođenje.

[General War]

Dragan Bursać: Slobodni Boris i zarobljeno «Oslobođenje»

a ćeš nam faliti, Borise, nećeš. Pisaćeš do kraja života, znamo to. Istina i novinarstvo su doživotni virus. Zadesni. A ova patetična suza u oku to je od iritacije. Konjuktivitis zarobljenog «Oslobođenja». Dijagnoza.
Veliki Boris Dežulović je otkazao svoje usluge «Oslobođenju». Ova vijest je za nekoga čudna, za nekoga očekivana, tek naše mahale Bosne ponosne ostaće uskraćene za Borine fenomenalne tekstove o njegovom Koži izaponoćnom koji nas svake hefte silom riječi skenira.



Naći ćete posljednju kolumnu Boris Dezulovica u “Oslobođenju”, a u njoj ćete saznati zašto mu je to zadnja kolumna. Nebu hvala, samo u “Oslobođenju”.



Slamka među SDA vihorove



Nego, hoću nešto drugo. Hoću malo o medijima kvazilučonošama demokratske svijeće, ko biva ulijevo svrnute. E pa te redakcije i mediji su se pretvorili u provincijske prćije i tajkunsko-religijsko-političko- seoske ispostave. Tim medijima namjesto istine upravlja lunarni kalendar, predizborna godina, pokoji pumpadžija, partijska centrala i inostrani tiranin koji je vlažni san lokalnim tirančićima.



Ti mediji važu i svaki dan kantarom sitnim mjere odnos snaga jednog Dežulovića i (u ovom slučaju) bosforskog tiranina Erdogana. Pa onda dolazi do prezupčavanja. Obično na relaciji kakav lektor-gazda-šerijat. Ispada tu iz jednačine i uredništvo, opet u ovom slučaju sa fenomenalnom Vildanom Selimbegović na čelu. Jer šta je Vildana u doba Ramazana? Ništa. Tek slamka među SDA vihorove, koji pišu i recept i daju dijagnozu i mute medikament za narod. A na otrovu od lijeka stoji kako je babo Erdogan ovlastio unuče Baketa da mu bude produžena ruka u čuvanju džemata. A džemat sarajevski se barem o Ramazanu brani jakom vjerom, slabom pameću i dobrim gazdinskim naputkom.



To što je Dežulović rastavio velikog Allaha i njegove promisli od sarajevsko-istambulskih kabadahija, tim gore po Dežulovića. Ne možeš, jebi ga, Boro udarati na sultana bosforskog. I da se razumijemo tamničari «Oslobođenja» bi ti nekako oprostili i tvoj ateizam i udare na brkato bilbord -dijete otomansko i tvoje razdvajanje islama od populizma i tvoje navodno huljenje u mjesecu Ramazana, ali budimo iskreni Dežuloviću, izborna je godina.



Okovani Prometej i uškopljeno Oslobođenje



A u izbornoj godini jedan zabranjen Dežulovićev tekst zvoni jače od hiljadu sitnošićarskih religijskih pravomuslimanskih objavljenih pamfleta. Pa su oni igrali na kartu tvoje etike, sporadi svoje politike. Tvoj ljudski otkaz je definitivana potvrda okovanog Prometeja. Samo ne onog Kamijevog, nego onog sarajevskog. Oslobođenje je i konačno uškopljeno tvojim odlaskom!



Od novine koja je bila sinonim objektivnosti, koja je to u ludilu rata ostala, koja je do dosade bila bastion istine, «Oslobođenje» je postalo okovani Prometej. Tamnica vrhunskih novinara i pokazna vježba-Kako mahala izjeda grad. A, što je manje grada, a više mahale, to je više Bakira i SDA.



I ako ćemo do kraja iskreno, moj Borise, samo si ti pobijedio u ovom nadjebavanju sa provincijom. Narod je ostao bez Kože, ono malo penzionera koji su mimo interneta kupovali «Oslobođenje» zbog smrtovnica prestalo je i to raditi, a redakcija, velim vrhunska, zarobljena od strane unutrašnjeg neprijatelja. Oteta i kidnapovana, bez da je izašla iz kancelarije. I to biva.



Šteta je po nas višestruka, moj Boro. Sad će i ono malo skeptičnih povjerovati u Dodik-Čovićevu premisu o Sarajevu teheranskom. Eto vidite, šta uradiše Koži, a da neće vama već se čuje ustaško-četnička jeka dok trče u zagrljaj lokalnim balijicama, da ovjekovječe još jedan četvorogodišnji mrak-brak.



Ne brinem se ja za tebe Dežuloviću. Znaš pisati, pa znaš. Od Ljubljane do Skopja te traže to i ja znam. Hoćeš li, to opet ti znaš. Pa naizmjenice, ono što ja znam je da «Oslobođenje» treba jednom, nekad, možda oslobađati. Ako bude imao ko, ako se ko sjeti i ako to nekome uopšte bude važano. A neće.



Koji će vam moj novinarski car Dežulović?



Do tada nam svima zajedno ostaju silni impotentni seminari o slobodi novinarstva, gdje se ljudi jadaju jedni drugima ili glorifikuju «zlatnu slobodu govora», dok istovremeno na drugim i ljepšim krajevima države ili kontineta vlasnici tih istih medija uz probrana vina, sireve i eskorting uživaju u kreiranju žutih tabloidnih monstruma od nekadašnjih informativnih glasila. Tzv. novina.



Ne znam kako da vam kažem drugovi/gospodo/vlasnici, ali jebi ga to nije novinarstvo. A gdje nema novinarstva, šta će vam novinari?! A pogotovo, koji će vam moj novinarski car Dežulović? On je nekako samo smetnja, samo neprijatnost u svijetu Luna, Kija, Bakira, Milorada, u svijetu koji sljubljuje religiju, pornografiju, seks i smrt na izvolite.



Kome je do Kože pravdoljubivog, koji po pravdi udara i Milu i Baketa i Čovića? I sultana Erdogana i tiranina Putina? Tek pusta nezgodacija, tek preveliko breme u staniolu i svilenom gajtanu narisanom na papir što se «Oslobođenjem» zvalo. Tek neprijatnost i turbo-folk vjernice i njenog mecene i babe i dajdže i amidže... Razumjeli ste.



Nego, jednom je jedan novinar na nagovor uredništva i vlasništva novine da «popusti malo» i «spusti loptu» rekao kako bi da zna «popustiti malo» i «spustiti loptu» vjerovatno bio vlasnik, a ne novinar. Onako slučajno i taj se zove Boris Dežulović. I taj Boris od prije sedam godina i ovaj sada su navijek isti, kada je u pitanju istina.



Zaštita osjećanja i zadesni konjuktivitis



Pa za kraj treba citirati Borisa ovog i onog i naizust upamtiti ove dvije rečenice. Za slučaj da nekom zatreba PRAVI NOVINAR:



“Previše je, eto, različitih redakcija, a uvijek isti problem - moja maloumna vjera da se u novinarstvu ne bavimo zaštitom privatnih ili kolektivnih emocija, već istinom i kritikom. Da sam se, naime, htio baviti zaštitom nečijih fragilnih osjećaja, bio bih psihijatar ili apotekar, diler sedativa, ili barem, štajaznam, advokat.



A novine nisu ni psihijatrija, ni farmacija, ni odvjetnički ured. Ili barem to nisu novine u kojima bih ja htio raditi.”



Da ćeš nam faliti, Borise, nećeš. Pisaćeš do kraja života, znamo to. Istina i novinarstvo su doživotni virus. Zadesni.



A ova patetična suza u oku to je od iritacije. Konjuktivitis zarobljenog «Oslobođenja». Dijagnoza.



E, njih mi je žao. Iskreno.

[Banksy]

To, iako sliči, nije isto što i dobiti otkaz. A na tom tragu je nešto i o čemu piše Elis Bektaš.

Uvoditi u priču o Dežuloviću Bektaša, glasnogovornika neofašističke struje Stav magazina, uposlenika Erdoganove Simurg Medije, Bakirovog rektalnog alpinistu je ono, baš, baš komedija.

Odstrijelio je, u njihovo ime, smiješni Bektaš Dežulovića ima već mjesec dana (bio zbog toga prezren i ismijan, ali), znalo se odmah da će priča ovako završiti.

Iz teksta...

Tokom svoja dva mandata Bakir Izetbegović je mnogo puta potvrdio da je razumio politički legat svog oca i da je njegov doživljaj politike utemeljen na svijesti o značaju slobode, demokratije i legalizma, te kompromisa koji je nužan, ali samo kao put ka mogućem ali ne i kao samopotiranje, a ne treba sumnjati da je i njegova supruga naučila mnogo toga tokom godina provedenih u blizini dva prominentna državnika.

Ukoliko dođe do kandidature Sebije Izetbegović, to ne samo da neće predstavljati nikakvu političku sablazan, već će ovdašnjem društvu i njegovom političkom okviru ponuditi neke nove kvalitete, od kojih boravak snažne i samosvjesne žene u Predsjedništvu nipošto nije najmanje značajna.
A Dežulović je već dovoljno odrastao da mu je vrijeme shvatiti kako s etičkog aspekta Sebijina kandidatura nije neprihvatljiva, ali jeste neprihvatljivo njegovo neduhovito pretresanje imaginarnih privatnih momenata obitelji Izetbegović, tim više što on svoje znanje o toj obitelji gradi na klišeima i na tračevima svoje čaršijske "raje"
...

[arzuhal]

To, iako sliči, nije isto što i dobiti otkaz. A na tom tragu je nešto i o čemu piše Elis Bektaš.

Uvoditi u priču o Dežuloviću Bektaša, glasnogovornika neofašističke struje Stav magazina, uposlenika Erdoganove Simurg Medije, Bakirovog rektalnog alpinistu je ono, baš, baš komedija.

Odstrijelio je, u njihovo ime, smiješni Bektaš Dežulovića ima već mjesec dana (bio zbog toga prezren i ismijan, ali), znalo se odmah da će priča ovako završiti.

Ja sam musliman pa zbog toga (ne kažem i da nemuslimani ne mogu ili ne dijele iste ili slične vrijednosti sa mnom) nemam u svom viđenju i poimanju prostora ni za kakvu svetu kravu ili zlatno tele, Dežulovića ili Bektaša, Bakira ili bilo koga drugog...Tako da moje gledanje, sagledavanje, čitanje, eventualno i određeno prihvatanje ili eventualno i određeno odbijanje, itd. i Dežulovića i Bektaša nije, kako forumaši često vole kazati, apsolutno ili u okvirima apsolutnog...Iz tvog budžaka motreno to je komedija, razumijem i poštujem.

[General War]

Cenzura na bosanski način
Na stranu sada to što u ovoj zemlji medijska uredništva po potrebi postaju i eksperti za vjerska pitanja, svakom ko se iole razumije u politiku već odavno je jasno da ne postoji ta vrsta cenzure kojom bi se mogla prikriti činjenica da u dugoj prošlosti svojih javnih istupa, Prvi u Bošnjaka često od samoga sebe zna napraviti prilično dobar komad budale. Njegov performans u Zetri to najbolje ilustruje. Uostalom, kada bismo, kojim slučajem, znali parametre uz pomoć kojih je uredništvo Oslobođenja formiralo svoje šerijatsko mišljenje , vjerujem da bismo na isti način, služeći se, dakle, istom „metodologijom“, vrlo lako mogli doći do zaključka da Dežulovićev cenzurirani tekst nimalo više ne vrijeđa osjećanja vjernika od skandalozne Izetbegovićeve izjave, koju je podvrgnuo kritici.

Čitajući posljednju kolumnu Borisa Dežulovića za sarajevsko Oslobođenje „Nema više zajebancije“, nekako sam se najprije sjetio često citirane Orwellove maksime: „Ako sloboda išta znači, onda je to pravo da kažeš ljudima ono što ne žele čuti“. Tema kolumne i, ujedno, povod za raskid Dežulovićeve saradnje s Oslobođenjem, bila je cenzura teksta u kojem je kritikovao govor Bakira Izetbegovića sa skupa Unije evropskih turskih demokrata (UETD) u Zetri, održanog 20. maja ove godine, a za koji je redakcija ovog lista utvrdila da vrijeđa osjećanja vjernika u svetom muslimanskom mjesecu Ramazanu.

Na stranu sada to što u ovoj zemlji medijska uredništva po potrebi postaju i eksperti za vjerska pitanja, svakom ko se iole razumije u politiku već odavno je jasno da ne postoji ta vrsta cenzure kojom bi se mogla prikriti činjenica da u dugoj prošlosti svojih javnih istupa, Prvi u Bošnjaka često od samoga sebe zna napraviti prilično dobar komad budale. Njegov performans u Zetri to najbolje ilustruje. Uostalom, kada bismo, kojim slučajem, znali parametre uz pomoć kojih je uredništvo Oslobođenja formiralo svoje šerijatsko mišljenje, vjerujem da bismo na isti način, služeći se, dakle, istom „metodologijom“, vrlo lako mogli doći do zaključka da Dežulovićev cenzurirani tekst nimalo više ne vrijeđa osjećanja vjernika od skandalozne Izetbegovićeve izjave, koju je podvrgnuo kritici.

Da se pozabavim još malo Izetbegovićevom izjavom. U samoj svojoj suštini ta konstatacija – da je sam Bog Bošnjacima poslao njegovog oca, baš kao što je Turcima poslao Erdogana – tipična je orvelijanska; ona u sebi sadrži neku imaginarnu, proročku „istinu“ čiji je rok trajanja, sasvim očekivano, već prilično nadmašio trajanje skupa u Zetri. Osim što je s religijskog aspekta neprihvatljiva, a samim tim i teološki neodrživa, ona je tipični primjer vjersko-političkog populizma, koji za cilj ima potaknuti najdublje ukorijenjene nagone u ljudskim bićima, prije svih tribalizam i neznanje, dakle, upravo one instinkte od kojih su već sedam godina Dežulovićevi tekstovi u Oslobođenju pravili kritički ironijsko-satirički otklon.

No, bit cijele priče o cenzuri i vrijeđanju nečijih vjerskih osjećaja nije, isključivo, u nerazumijevanju društvenog konteksta i nekakvom religijskom dekodiranju novinskih sadržaja, iako, barem načelno, ne živimo ni u kakvoj teokratskoj državi. Kažem „barem načelno“ jer je valjda poslije ovoga svakome jasno da je Bosna i Hercegovina onoliko daleko od demokratije koliko je, recimo, Oslobođenje daleko od toga da bude ozbiljna novina. Temeljni problem je u dubokom nerazumijevanju onoga što i kako Dežulović piše. Ako ikada postanemo nekakvo normalno demokratsko društvo, to će biti onda kada naučimo čitati Borisa Dežulovića, odnosno kada shvatimo da satira kao novinarski i književni žanr ne poznaje pristojnost.

Zamoliti satiračara da bude pristojan isto je kao i zamoliti ljubavnog pjesnika da bude manje ličan, rekao je jedne prilike sada već pokojni Philip Roth, autor „Naše bande“, urnebesne burleske o američkom predsjedniku Richardu Nixonu. Zamislite samo sve one koji su se našli uvrijeđeni kada je, prije tri vijeka, Jonathan Swift, u jednom klerikalnom kršćanskom društvu kakvo je bilo irsko, pisao o tome da bi problem bijede u ovoj zemlji bilo najbolje riješiti kuhanjem, pečenjem i prženjem jednogodišnje djece kako bi se obezbijedila hrana za mesožderske klase. To, naravno, ne znači da je Swift bio ljudožder, niti da je irsko društvo njegovalo kanibalizam. Smisao satire je da na sebi svojstven, sarkastičan način bude suberzivna prema svemu, pa, na kraju krajeva, i prema religiji. Politička i religijska pismenost pojedinca, njegova sposobnost da razumije ili pak ne razumije forme, kretanja i procese koji se nalaze onkraj njegove zadate političko-ideološko-religijske matrice, stvar je njegove elementarne kulture i načina na koji tu pismenost svako za sebe poima.

Elem, sedam godina i sedam sedmica, pa još sedam dana i sedam sati, kako i sam reče u svojoj posljednjoj kolumni, Boris Dežulović pisao je za Oslobođenje, beskompromisno se obračunavajući s lijevima i s desnima, s pametnima i s glupima, s pravojernima i s krivovjernima, uspijevajući da i najozbiljnije teme pretvori u, za njega, tako tipičnu intelektualnu komičnost. S vremenom, hladni žalac njegove kritike sve više je postajao teret jednoj novini koja je, što zbog „vjerskih osjećanja“ muslimanskog puka, što zbog dobrih odnosa s onim koji, po uzoru na svog mentora s Bosfora, teži postati Glavnim Urednikom Svih Medija, olako žrtvovala teško stečenu slobodu i nepristrasnost. Kao što reče Benoît Rayski, referiršući se na spaljivanje knjiga koje su svojedobno počinili nacisti, a ustajući u odbranu Bernarda Henry – Levya, tokom njegove prošlogodišnje polemike s Le Monde Diplomatiqueom: „Ima neke časti u tome da vas u vatru bace mračni grubijani“.

http://www.tacno.net/kolumna/cenzura-na-bosanski-nacin/

[GandalfSivi]

Sta vam je ba, nema ovo veze ni sa Bakirom ni SDA ni islamom, samo je jedna konstanta tu u pitanju kada dodje do diktature i cenzure, a to je ko ce se sultanu zamjeriti, ja i poslije ovako relativno benignog komentara moram razmisliti preko kojeg grada letjeti za Sarajevo sljedeci put...

[Banksy]

To, iako sliči, nije isto što i dobiti otkaz. A na tom tragu je nešto i o čemu piše Elis Bektaš.

Uvoditi u priču o Dežuloviću Bektaša, glasnogovornika neofašističke struje Stav magazina, uposlenika Erdoganove Simurg Medije, Bakirovog rektalnog alpinistu je ono, baš, baš komedija.

Odstrijelio je, u njihovo ime, smiješni Bektaš Dežulovića ima već mjesec dana (bio zbog toga prezren i ismijan, ali), znalo se odmah da će priča ovako završiti.

Ja sam musliman pa zbog toga (ne kažem i da nemuslimani ne mogu ili ne dijele iste ili slične vrijednosti sa mnom) nemam u svom viđenju i poimanju prostora ni za kakvu svetu kravu ili zlatno tele, Dežulovića ili Bektaša, Bakira ili bilo koga drugog...Tako da moje gledanje, sagledavanje, čitanje, eventualno i određeno prihvatanje ili eventualno i određeno odbijanje, itd. i Dežulovića i Bektaša nije, kako forumaši često vole kazati, apsolutno ili u okvirima apsolutnog...

Iz tvog budžaka motreno to je komedija, razumijem i poštujem.

Ne vidim kakve veze to što si musliman ima s bilo čim, ko je bilo šta spomenuo? Ili impliciraš da oni koji nisu muslimani imaju svete krave? Ili su inferiorni zbog subjektivnog viđenja svetih krava? Mislim, kakve veze to iznad uopće ima s ovom pričom?

Nije to iz mog 'budžaka' ( ), to je iz budžaka sve misleće javnosti. Komedija je eufemizam za ono kad neko sitnog neofašistu i plaćenika potura za autoritet.

[tandmand]

Boris je OK lik, nekad malo pretjera ali sve u svemu nije zlonamjeran. Dinosaur jugoslovenskog novinarstava. Njegova priča iz netom palog Vukovara je nezaboravna. Ovaj zadnji slučaj je samo okidač pod pritiskom jedne pojave u bošnjačkom društvu, kojem je dosadilo da mu se traže jugoslavenske obaveze a nude palestinska prava. Nema ovo veze sa Bakirom, Erdoganom ... da li neko nekoga simpatizira ili ne, već se radi o tome da je Bošnjacima pun kufer brige iz Regiona: Stankovića, Kolinde, Vučića, akademika Davorina Rudolfa, Nemanje, Karajlića, Tonina Picule ...
Jugoslavija još jedino živi u bošnjačkom korpusu ali i tom ostatku ostataka dolazi neminovan kraj a Boris kao posljednji Mohikanac jugoslavenstva postaje suvišan. Uskoro neće više biti bitno ni šta Mesić kaže ...

[Toffee karamela]

Nije to iz mog 'budžaka' ( ), to je iz budžaka sve misleće javnosti. Komedija je eufemizam za ono kad neko sitnog neofašistu i plaćenika potura za autoritet.

evo jednog tekstića o Elisu

obratiti pažnju na biografske podatke na dnu

http://sanela.info/blog/stolac_bola/175 ... rov-mazlum

[General War]

Boris je OK lik, nekad malo pretjera ali sve u svemu nije zlonamjeran. Dinosaur jugoslovenskog novinarstava. Njegova priča iz netom palog Vukovara je nezaboravna. Ovaj zadnji slučaj je samo okidač pod pritiskom jedne pojave u bošnjačkom društvu, kojem je dosadilo da mu se traže jugoslavenske obaveze a nude palestinska prava. Nema ovo veze sa Bakirom, Erdoganom ... da li neko nekoga simpatizira ili ne, već se radi o tome da je Bošnjacima pun kufer brige iz Regiona: Stankovića, Kolinde, Vučića, akademika Davorina Rudolfa, Nemanje, Karajlića, Tonina Picule ...
Jugoslavija još jedino živi u bošnjačkom korpusu ali i tom ostatku ostataka dolazi neminovan kraj a Boris kao posljednji Mohikanac jugoslavenstva postaje suvišan. Uskoro neće više biti bitno ni šta Mesić kaže ...

Ono kad se nema pojma o cemu prica i o kome prica
I gdje su to bosnjaci izasli na demonstracije da pokazu svoj stav glede i unatoc ovog texta a i onoga o cemu pricas?

[Lakat Jebić]

Nije to iz mog 'budžaka' ( ), to je iz budžaka sve misleće javnosti.

A ti kao predstavljas "svu mislecu javnost"?

Budzak, nego sta

[tandmand]

Boris je OK lik, nekad malo pretjera ali sve u svemu nije zlonamjeran. Dinosaur jugoslovenskog novinarstava. Njegova priča iz netom palog Vukovara je nezaboravna. Ovaj zadnji slučaj je samo okidač pod pritiskom jedne pojave u bošnjačkom društvu, kojem je dosadilo da mu se traže jugoslavenske obaveze a nude palestinska prava. Nema ovo veze sa Bakirom, Erdoganom ... da li neko nekoga simpatizira ili ne, već se radi o tome da je Bošnjacima pun kufer brige iz Regiona: Stankovića, Kolinde, Vučića, akademika Davorina Rudolfa, Nemanje, Karajlića, Tonina Picule ...
Jugoslavija još jedino živi u bošnjačkom korpusu ali i tom ostatku ostataka dolazi neminovan kraj a Boris kao posljednji Mohikanac jugoslavenstva postaje suvišan. Uskoro neće više biti bitno ni šta Mesić kaže ...

Ono kad se nema pojma o cemu prica i o kome prica
I gdje su to bosnjaci izasli na demonstracije da pokazu svoj stav glede i unatoc ovog texta a i onoga o cemu pricas?

Zašto bi izašli na demonstracije? Zbog Erdogana, Borisovog teksta ...? Ja upravo i tvrdim da je ovaj pojedinačni slučaj dio jedne šire općenite pojave i da u svemu ovome uopće nisu bitni Bakir, Erdogan, Boris, Islam .... bla bla bla

Jednostavno se tiho poručuje da se prestane brati briga o Bosni i Bošnjacima iz Hrvatske i Srbije ili ako već to rade da za to ne primaju platu iz Sarajeva. Evo, ovaj Muharem Bazdulj ... on iz Beograda u Oslobodjenju bistri Bosnu i Bošnjake ....

[Edin H.]

Neosporna je cnjenica da je Dezulovic gulenovac.

[General War]

Boris je OK lik, nekad malo pretjera ali sve u svemu nije zlonamjeran. Dinosaur jugoslovenskog novinarstava. Njegova priča iz netom palog Vukovara je nezaboravna. Ovaj zadnji slučaj je samo okidač pod pritiskom jedne pojave u bošnjačkom društvu, kojem je dosadilo da mu se traže jugoslavenske obaveze a nude palestinska prava. Nema ovo veze sa Bakirom, Erdoganom ... da li neko nekoga simpatizira ili ne, već se radi o tome da je Bošnjacima pun kufer brige iz Regiona: Stankovića, Kolinde, Vučića, akademika Davorina Rudolfa, Nemanje, Karajlića, Tonina Picule ...
Jugoslavija još jedino živi u bošnjačkom korpusu ali i tom ostatku ostataka dolazi neminovan kraj a Boris kao posljednji Mohikanac jugoslavenstva postaje suvišan. Uskoro neće više biti bitno ni šta Mesić kaže ...

Ono kad se nema pojma o cemu prica i o kome prica
I gdje su to bosnjaci izasli na demonstracije da pokazu svoj stav glede i unatoc ovog texta a i onoga o cemu pricas?

Zašto bi izašli na demonstracije? Zbog Erdogana, Borisovog teksta ...? Ja upravo i tvrdim da je ovaj pojedinačni slučaj dio jedne šire općenite pojave i da u svemu ovome uopće nisu bitni Bakir, Erdogan, Boris, Islam .... bla bla bla

Jednostavno se tiho poručuje da se prestane brati briga o Bosni i Bošnjacima iz Hrvatske i Srbije ili ako već to rade da za to ne primaju platu iz Sarajeva. Evo, ovaj Muharem Bazdulj ... on iz Beograda u Oslobodjenju bistri Bosnu i Bošnjake ....

Pa kako onda mozes govoriti u ime svih bosnjaka
Vidim da ti briga turske i Erdoana (sto je i veliki dio ove price) nije u sklopu prestanka branja brige o bosni i bosnjacima...

[Toffee karamela]

Jednostavno se tiho poručuje da se prestane brati briga o Bosni i Bošnjacima iz Hrvatske i Srbije ili ako već to rade da za to ne primaju platu iz Sarajeva. Evo, ovaj Muharem Bazdulj ... on iz Beograda u Oslobodjenju bistri Bosnu i Bošnjake ....

a fino je kad ti isti (bar dobronamjerni dio ekipe) od '92-2018 pune balkanski pres tekstovima koji u krajnjoj liniji podržavaju vladu u SA...ono pomogni mi gasit zapaljenu kuću al sikter kad mi komentarišeš frizuru i frizera???

[arzuhal]

Ne vidim kakve veze to što si musliman ima s bilo čim, ko je bilo šta spomenuo? Ili impliciraš da oni koji nisu muslimani imaju svete krave? Ili su inferiorni zbog subjektivnog viđenja svetih krava? Mislim, kakve veze to iznad uopće ima s ovom pričom?

Pa ima veze baš s tim kako gledaš na stvar, kako etiketiraš, presuđuješ, pred/rasuđuješ, itd. Ja neću a priori ni braniti niti napadati nikoga, ni Bakira, ni Vildanu, ni Borisa, ni Elisa, ni...A neću ih ni nekritički veličati, opravdavati, itd. Ko god traži neke apsolutne kategorije - recimo apsolutnu pravdu i pravičnost, apsolutnu istinu, apsolutno... - neka ide u religiju, neka se moli Apsolutu i vjeruje u apsolutnu pravdu koja je kod Njega i koja jednom biti ispunjena na Sudnjem danu.

Ja to ne vidim u ovim okvirima i pričama kakvi su, naprimjer, u vezi s ovim dešajem oko Dežulovića. Niti se mislim time baviti i trošiti.

Dakle, ako je Dežulović bukvalno dobio otkaz od "Oslobođenja" zbog teksta (koji je ove ili one kvalitete, ovakve ili onakve tačnosti, odnosno koji nije ništa aposlutno po sebi), onda je to očiti još jedan (u nizu) primjer diktatorskih manira, nedemokratičnosti, prosipanja sile, itd. I pozdravljam sve rekacije protiv takve odluke. I ništa novo nisam saznao za naše društvo ili državu, a Boris je živ, hvala Bogu, pa će opet pisati, i treba da piše.
Ako je Boris sam dao otkaz, iz principa, zato što mu nije prošao posljednji tekst jer su ga odbili "i tog i tog razloga", onda je to nešto drukčija situacija u kojoj ja prihvatam određen dio argumenata koje Bektaš iznosi (što ne znači da se ja apsolutno slažem s Elisom u svakom pogledu), a ja bih to rekao ovako: hiljade i stotine hiljada nas doživljava neprestano neke vrste cenzura i autocenzura, bilo čime da se bavimo i bilo gdje da radimo, bilo kakve stavove da imamo, itd. pa nemamo taj luksuz da "iz principa" okrećemo leđa, dignemo ruke i odj**emo sve nakon toliko i toliko vremena. Ako Boris to može, aferim mu, čestitam na očuvanju principa, ali ga ne mislim nešto braniti, kukati ili mu se diviti zbog toga, tamam posla, jer svi ostali koji nemaju taj luksuz će nastaviti kao i dosad: nastojati stvar popravljati koliko se može, počev od sebe, pa dalje koliko se stigne - po pitanju svih onih stvari i principa za koje se, principijelno ili ne, zalagao i zalaže i Boris Dežulović.

Nije to iz mog 'budžaka' ( ), to je iz budžaka sve misleće javnosti. Komedija je eufemizam za ono kad neko sitnog neofašistu i plaćenika potura za autoritet.

Dakle ja iznosim svoj stav, sasvim slobodno i bez potrebe da ikoga pri tome ni fasciniram niti vrijeđam ili etiketiram, makar i eufemistično, recimo kao svojevrsnog simpatizera i poštovaoca "sitnih neofašističkih" autora i sl. ali vjerujem da - zbog svakodnevnog i nama tako svojstvenog prećerivanja u svemu a pogotovo raubovanju oređenih izraza - riječ i pojam "fašizam" u našem društvu i državi potpuno gubi smisao pa tako mnogi ne bi prepoznali odlike fašizma ni da se ujutru pogledaju u ogledalu.

[Banksy]

Nije to iz mog 'budžaka' ( ), to je iz budžaka sve misleće javnosti.

A ti kao predstavljas "svu mislecu javnost"?

Budzak, nego sta

Ne ja, ja sam za ovu blamažu saznala tek prije nekoliko dana, fulilo me.
Ako te zaista zanima, zarovi se - FB, twitter, internet, prije mjesec dana, treslo se sve od smijeha plaćenim neofašistima dok odrađuju treću smjenu odbrane 'prominentnih državnika Izetbegovića', sve umotano u objektivnu kritiku Dežulovića i sličnih. Ako gdje naletiš, obavezno pročitaj, oplakaćeš...
Znalo se već tad da je Dežuloviću odzvonilo.

[kakavdanakneiskustvu]

I ja mislim da to nema veze... prije će biti da je darnuo u nešto mnogo osjetljivije nego što su vjerske emocije...

„Darnule“ ih plave koverte tj sudski pozivi i odstete koje vode blokadi racuna..Pa sjetimo se kako su ugasene e-novine, a i u njima se cesto znao naci Dezulovicev text..

naši neprijatelji – pohlepni foto.mafijaši, mafijaški advokati, zadrigli DS Viši sud, korumpirane sudije, lažna novinarska udruženja NUNS/UNS – uspeli su da zaustave e-novine. Sad će svi biti srećni i presrećni. Nema nas više. Ruska i Šumska i desna Srbija mogu da odahnu, pre nego što izdahnu - navedeno je u obrazloženju zatvaranja ovog portala.

Znaci, sto se tice oslobodjenja, pritisak je mogao napraviti bilo ko...

dodik vrlo vjerovatno

[hAZNADAR]

Ne vidim kakve veze to što si musliman ima s bilo čim, ko je bilo šta spomenuo? Ili impliciraš da oni koji nisu muslimani imaju svete krave? Ili su inferiorni zbog subjektivnog viđenja svetih krava? Mislim, kakve veze to iznad uopće ima s ovom pričom?

Pa ima veze baš s tim kako gledaš na stvar, kako etiketiraš, presuđuješ, pred/rasuđuješ, itd. Ja neću a priori ni braniti niti napadati nikoga, ni Bakira, ni Vildanu, ni Borisa, ni Elisa, ni...A neću ih ni nekritički veličati, opravdavati, itd. Ko god traži neke apsolutne kategorije - recimo apsolutnu pravdu i pravičnost, apsolutnu istinu, apsolutno... - neka ide u religiju, neka se moli Apsolutu i vjeruje u apsolutnu pravdu koja je kod Njega i koja jednom biti ispunjena na Sudnjem danu.

Ja to ne vidim u ovim okvirima i pričama kakvi su, naprimjer, u vezi s ovim dešajem oko Dežulovića. Niti se mislim time baviti i trošiti.

Dakle, ako je Dežulović bukvalno dobio otkaz od "Oslobođenja" zbog teksta (koji je ove ili one kvalitete, ovakve ili onakve tačnosti, odnosno koji nije ništa aposlutno po sebi), onda je to očiti još jedan (u nizu) primjer diktatorskih manira, nedemokratičnosti, prosipanja sile, itd. I pozdravljam sve rekacije protiv takve odluke. I ništa novo nisam saznao za naše društvo ili državu, a Boris je živ, hvala Bogu, pa će opet pisati, i treba da piše.
Ako je Boris sam dao otkaz, iz principa, zato što mu nije prošao posljednji tekst jer su ga odbili "i tog i tog razloga", onda je to nešto drukčija situacija u kojoj ja prihvatam određen dio argumenata koje Bektaš iznosi (što ne znači da se ja apsolutno slažem s Elisom u svakom pogledu), a ja bih to rekao ovako: hiljade i stotine hiljada nas doživljava neprestano neke vrste cenzura i autocenzura, bilo čime da se bavimo i bilo gdje da radimo, bilo kakve stavove da imamo, itd. pa nemamo taj luksuz da "iz principa" okrećemo leđa, dignemo ruke i odj**emo sve nakon toliko i toliko vremena. Ako Boris to može, aferim mu, čestitam na očuvanju principa, ali ga ne mislim nešto braniti, kukati ili mu se diviti zbog toga, tamam posla, jer svi ostali koji nemaju taj luksuz će nastaviti kao i dosad: nastojati stvar popravljati koliko se može, počev od sebe, pa dalje koliko se stigne - po pitanju svih onih stvari i principa za koje se, principijelno ili ne, zalagao i zalaže i Boris Dežulović.

Nije to iz mog 'budžaka' ( ), to je iz budžaka sve misleće javnosti. Komedija je eufemizam za ono kad neko sitnog neofašistu i plaćenika potura za autoritet.

Dakle ja iznosim svoj stav, sasvim slobodno i bez potrebe da ikoga pri tome ni fasciniram niti vrijeđam ili etiketiram, makar i eufemistično, recimo kao svojevrsnog simpatizera i poštovaoca "sitnih neofašističkih" autora i sl. ali vjerujem da - zbog svakodnevnog i nama tako svojstvenog prećerivanja u svemu a pogotovo raubovanju oređenih izraza - riječ i pojam "fašizam" u našem društvu i državi potpuno gubi smisao pa tako mnogi ne bi prepoznali odlike fašizma ni da se ujutru pogledaju u ogledalu.

Uzalud trosis vrijeme na crno-bijele koji neznaju za sive nijanse. Zbog takvih svaka opravdana kritika izgubi svoj znacaj i tezinu - jednostavno se iskoristi prilika za promoviranje svoje krajnosti i etiketiranje svih koji se ne slazu 100%. Slicno se desilo i sa slucajem Busaladzic i kritikom koja umjesto da je ostala samo na SDA - skrenula je u opravdavanje neke druge strane i prikazivanja kao bezgrjesne.

Ovdje je dovoljno samo da podsjetis da nije otkaz vec cenzura i principi. Da podsjetis da nije cijeli medijski prostor vec samo odredjeni mediji. I ne mozes izbjeci etiketu SDA jurisnika, islamiste, promotora i fana neofasistickih autora,... nikako.

U nekim drugim sferama je hajka na komunjare, boljsevike,... gdje i jesu i nisu. U drugoj krajnoststi je hajka na neke druge demone - ali u principu isto sranje - drugo pakovanje.

Zalosno je sto ne postoji niti jedno jedino javno ili virtuelno mjesto gdje covjek ovakve stvari moze kritikovati u razumnim granicama.

[tandmand]

Vidim da ti briga turske i Erdoana (sto je i veliki dio ove price) nije u sklopu prestanka branja brige o bosni i bosnjacima...

Ah, ne brine se Erdogan nepozvan o Bosni i Bošnjacima. Njemu je Alija ostavio u amanet brigu.

Nemam nekih baš pozitivnih stavova o savezu Erdogana i SDA ali možemo primjetiti da je Bakir želio da Turska brine o njegovoj stranci i članstvu koje predstavlja. Dakle on je sebi izabrao saveznika ...

I Boris je od Oslobodjenja bio pozvan da brine brigu o društvenim pojavama u Bosni .. sve do cenzure.
Mislim da se Veliki Cenzor nije prepao Bakira, niti mu je stalo do njegovog mišljenja, već da su motivi neki drugi, malo općenitiji.
To je ono što sam htio da kažem u svojima postovima.

[The 51st State]

Privatna novina, nema cenzure.

[cyprus]

Meni je fascinantno - kako Bakirovo glasačko tijelo ne vidi ništa sporno kada Bakir izbacuje takve blasfemične bljuvotine o "poslatom Erdoganu", implicirajući da on zna Allahove namjere i može skontat ko je poslan, a ko nije, al zato skoči ko opareno kad god neko iz lijevog spektra izrekne bilo šta što ima i tragove blasfemije... Bakir se može nonšalantno odnositi prema svetinjama, pa samoinicijativno smještati Erdogana u hadise, i to iz čisto ulizivačko-oportunističkih razloga, a Boris se recimo ne može zajebavati s time?

[tandmand]

Privatna novina, nema cenzure.

Privatna novina sa društveno odgovornim poslovanjem.

[hAZNADAR]

ja sam šokirana da se ovakve stvari mogu dešavati u oslobođenju...furaju se na stari imidž ugledne, građanske, ljevičarske novine a ono otkaz novinaru čim je u usta nekog od zemaljskih/vanzemaljskih osoba iz bošnjačkog korpusa

čini se meni da se oni bore da preuzmu od avaza zastavu najtiražnijeg bošnjačkog glasila

vidim palo je i novo sjedište u zgradi na čobaniji, unutra je kažu luksuz dostojan bijele kuće, samo im fali žaklinin portret na zidu

da,nesto ne vjerujm da bi se ovo desilo da je nesto slicno dezulovic napisao o čoviću,nekom hrvatskom drzavniku,isusu kristu

Koliko ja poznajem Oslobodjenje i sta sve tu izlazi - nebih rekao da tu moze proci satira, ismijavanje,... prema bilo kojoj religiji. Slucajevi pedofilije recimo od strane fratra ili imama Gluhe Bukovice,... su samo prosta fakta. Ovdje je rijec o necemu drugom - sto opet ne opravdava cenzuru. Ovo jeste greska od urednistva Oslobodjenja - ali da li je dovoljna da se taj medij etiketira?

Znaci ako su sve godine imali objektivan prikaz svega, nepristrasnost, gradjansku opciju,... - to im se brise zbog jedne cenzure Borisu?

Kako se prica postepeno razvija - za par stranica ce ispasti gori od SAFF-a, a Sarajevo Teheran. Neki zbilja pale lako a nemaju kocnica.

[tandmand]

Meni je fascinantno - kako Bakirovo glasačko tijelo ne vidi ništa sporno kada Bakir izbacuje takve blasfemične bljuvotine o "poslatom Erdoganu", al zato skoči ko opareno kad god neko iz lijevog spektra izrekne bilo šta što ima i tragove blasfemije... Bakir se može nonšalantno odnositi prema svetinjama, pa samoinicijativno smještati Erdogana u hadise, i to iz čisto ulizivačko-oportunističkih razloga, a Boris se recimo ne može zajebavati s time?

Eto im tamo ... Nama naš blasfemičar, njima njihov (Bakir).

[kakavdanakneiskustvu]

Neosporna je cnjenica da je Dezulovic gulenovac.

da,vrlo vjerovatno,a zna se da ti i takvi nisu bas poželjni u bosni,reko naš babo erdogan