Forumaju, daju savjete takvima kao ti.Gomila inzenjera, doktora, ljudi koji su studirali teske fakultete, koji su se ispatili u svojoj mladosti, koji nemaju nekih lijepih uspomena od tada... kako oni zive danas, da li oni sa svojom 1 zenom, sa ukupno svega par partija u zivotu, sa samo 1 pijanstvom, bez mladalackih ljubavi
muha_sa wrote:upisi se na ples
mozes u planinare
mozes i na folklor
Sta ima, nema nista, pa nisam ni ja nista bolji od postavljaca teme po seksualnim odnosima i brojem istih pa se ne falim. Jel to u modi kukat za sve zivo pa da i ja pocnem?djevojka bez imena wrote:Najbolja opcija je da traži savjet na forumu, naročito ovom, tu će da dobije more besplatnih savjeta tetosenje sredovjecnih forumašica koje će s uzdahom da ponavljaju, 22,22, ehhhh 22., ili će super maco forumaši s visine da se podsmjehuju, dijeleci svoje bogato iskustvo s ostatkom forumstva, naglašavajući svoju potentnost u 22 godini i prebrojavajuci sve cure koje su obljubili tada, diskretno dajući do znanja da je to i dan danas tako, ništa manjeg intenziteta.
Čast izuzecima.
Nemoj trico svega titriconja wrote:Sta ima, nema nista, pa nisam ni ja nista bolji od postavljaca teme po seksualnim odnosima i brojem istih pa se ne falim. Jel to u modi kukat za sve zivo pa da i ja pocnem?djevojka bez imena wrote:Najbolja opcija je da traži savjet na forumu, naročito ovom, tu će da dobije more besplatnih savjeta tetosenje sredovjecnih forumašica koje će s uzdahom da ponavljaju, 22,22, ehhhh 22., ili će super maco forumaši s visine da se podsmjehuju, dijeleci svoje bogato iskustvo s ostatkom forumstva, naglašavajući svoju potentnost u 22 godini i prebrojavajuci sve cure koje su obljubili tada, diskretno dajući do znanja da je to i dan danas tako, ništa manjeg intenziteta.
Čast izuzecima.
22 godine i vec ti se ne dize, jbte pa ovo je strasno.Murriel wrote:Zdravo svima, danas sam napunio 22 godine, citav dan se osjecam vrlo lose i ovo je zapravo jedino mjesto gdje bih mogao napisati moj slucaj. Ovo nije samo prica o nevinosti, kako bi se moglo vidjeti iz naslova, ovo je prica o mom cjelokupnom dosadasnjem zivotu.
Tokom srednje skole sam bio povucen, par puta pokusao prici djevojkama, bio odbijen i od tada do kraja srednje skole nisam nista pokusavao. Nakon zavrsetka srednje odlazim da studiram u jednu zemlju u zapadnoj Evropi. Prvu polovinu studija sam radio fizicke poslove preko vikenda da mogu da se finansiram. Od ponedeljka do petka na fakultetu od 8 do 8, u zelji da pruzim sto bolje rezultate i istaknem se u tom periodu od godinu ipo sam vrlo rijetko izlazio, uzroci su razliciti: malo vremena, malo para, domace zene koje strance otvoreno ne vole, niko ko bi mi privukao paznju. Na fakultetu sam se probio, trenutno sam u u top 10 studenata generacije od nas 500, bolji ne mogu biti i tome je kriva iskljucivo jezicka barijera - i dalje ne mogu da se izrazavam kao stanovnik ove drzave kojem je taj jezik maternji.
U drugoj polovini studija sam upao u klub najboljih studenata i preko tog clanstva sam imao pristup najboljim oglasima za praksu, dobroj mrezi recruitera, njihovim kontaktima. Znao sam gdje zelim da radim i znao sam da ako u tom trenutku ne krenem da gradim svoju poziciju, nikada necu moci uci u sektor koji je najveca zelja za vecinu ljudi na mom fakultetu - investiciono bankarstvo. I ostvarilo se, dobio sam praksu u top tier IB,
prestiznoj, najvecoj, najboljoj banci, onoj koja je san svima.
U to vrijeme sam se sa bachelor studijem blizio kraju, ostale su sitnice, tako da sam imao vremena da se posvetim poslu. Prva sedmica me ubila. Nikad nista slicno nisam dozivio, taj tempo rada, brzina, nacin rada, ocekivanja od tebe na poslu.... radno vrijeme je zvanicno od 8 do 4 za mene, ja jos uvijek nikada nisam otisao kuci prije 8-9 navece. Svi ljudi oko mene isto. Grupa ekstremno motivisanih ljudi koji u glavi imaju samo da pruze sto bolji rezultat. Jako je tesko biti bolji od takvih u firmi. Smrvilo me sve to ali sam se oporavio, podigao, stekao rutinu i sada sam dosta dobar, ljudi sa viseg nivoa u hijerarhiji su me primjetili i znaju za mene. Skupio sam 5 mjeseci u firmi, jedan sam od najpozrtvovanijih praktikanata i od sefa mog odjela sam dobio obecanje da ozbiljno racuna na mene - tokom mastera bih radio fiksno skraceno vrijeme da mi ne pravi problem sa studijem, a nakon mastera, sto ce biti brzo, imam ulaz za fiksnu poziciju u firmi i oni me ocekuju sto je prije moguce.
Atmosfera na poslu je surova, radni ambijent je strasno kompetitivan, oko mene se nalaze teski karijeristi, ljudi koji bi roditelje svoje prodali za visu poziciju u firmi - tu su ljubavi i prijateljstva nemoguca.
Sada se vracamo na problem. Smatram da ne izgledam lose, izuzev sto sam malo mrsaviji. Imao jednu kratku vezu u svom zivotu, poljubio se sa ukupno 3 djevojke i to je to. Na pocetku faksa smuvao djevojku, dosli kod mene, frka, panika, nije htio da mi se digne valjda od toga, prepala se i ona (da je ne smatram dovoljno lijepom?!) i nista od seksa. Tada sam mu bio najblizi. Poslije tu nista nije bilo, pozdravim se sa tom djevojkom ona mi je rekla da ne padam u depresiju, to su normalne stvari i desavaju se. Odlaskom nakon srednje pogubio kontakte od dole, a sa druge strane dolaskom u novu sredinu gdje sam sve ulozio u svoju karijeru nisam nista uspio napraviti. Nekada su pare bile veci dio problema, sada ih imam (ne previse, ali dovoljno) ali nemam vremena, iscrpljen sam i ubijen nakon posla.
Domace stanovnistvo drzave u kojoj zivim je ksenofobicno prema strancima, njihove zene nas gledaju sa visine, mi njima nismo jednaki, na poslu ima dosta stranaca, ali tu je tako tesko poceti bilo kakvu vezu.
1) Imam osjecaj da socijalno tupim, ako nije prica o poslu i fakultetu da ne znam da se izrazavam, cutim, ne progovaram, recenice su mi nepovezane, nemam bilo kakvog motiva za bilo sta izuzev posla.
2) Stanje na poslu je u socijalno - ljubavnom smislu ocaj. Mladi radnici su vecinom sami, niko nema partnera, stariji radnici su vecinom razvedeni, rasturene porodice, ono sto sam ja uspio cuti, razlog je vecinom isti - njihove zene nisu mogle trpiti da toliko rade i da su toliko obuzeti poslom.
Vecina mojih vrsnjaka je imala seks - ja ne. I to me strasno deprimira. Nakon prve plate sam razmisljao da odem kod prostitutki, ali me je kolega odgovorio i hvala mu na tome - bilo bi pogresno da sam otisao i to samo pogorsava problem.
Da li je neko bio u istoj situaciji kao ja, sta raditi, kako se postaviti, kako rijesiti problem?
Eee, tek bi onda ljudi sjeli i plakaliBloo wrote:Nemoj trico svega titriconja wrote:Sta ima, nema nista, pa nisam ni ja nista bolji od postavljaca teme po seksualnim odnosima i brojem istih pa se ne falim. Jel to u modi kukat za sve zivo pa da i ja pocnem?djevojka bez imena wrote:Najbolja opcija je da traži savjet na forumu, naročito ovom, tu će da dobije more besplatnih savjeta tetosenje sredovjecnih forumašica koje će s uzdahom da ponavljaju, 22,22, ehhhh 22., ili će super maco forumaši s visine da se podsmjehuju, dijeleci svoje bogato iskustvo s ostatkom forumstva, naglašavajući svoju potentnost u 22 godini i prebrojavajuci sve cure koje su obljubili tada, diskretno dajući do znanja da je to i dan danas tako, ništa manjeg intenziteta.
Čast izuzecima.
Znaci lagali su nas da odlikasi guze.muha_sa wrote:upisi se na ples
mozes u planinare
mozes i na folklor
Problem je i sada, kako? Pa tako sto 99% mojih vrsnjaka vise nije nevino. Kad bi to rekao u javnosti, ljudi vecinom ne bi mogli vjerovati.Seyfo wrote:Sve nabrojano bi bio problem da lik ima recimo 30-35.
Ali 22 heeeej. Ima jos tri zivota za nadoknaditi propusteno.
Pa ja sam znao likove stranci,Njemci, Francuzi, gazi haman 40-tu, to studira, to partija, to gleda đe će ga pristavit...oni su recimo svjetlosnim godinama iza ovog lika, ako ne trola.
Samo nek se pazi sponzorusa, narocito nasih, njih dan-dva i noga, ostalo ce samo po sebi. Jos minimalno 3-5 godina bez brige.
I ne bi bilo lose ukljuciti se u KUD bosanaca najblizi, gdje se plese kolo.
trcim ja svako jutro--alHAVANA wrote:Nego ti porani ujutro,ko u filmovima americkim.Idi u park trci.Trcace neka da jebe mater...
nema fajde 
Murriel wrote:Hvala svima na smislenim odgovorima! Ostali koji bi da se sprdaju bolje da ne pisu. Problem je vrlo ozbiljan.
Bio sam u udruzenju nasih ljudi, gdje je bio i folklor. Pricao sam sa tim ljudima. To nisu ljudi sa kojima bih se ja druzio, bez izuzetaka, bas svi od onih koje sam upoznao. Njihove kcerke nisu zene sa kojima bih izlazio.
To je ratna dijaspora, vecina je vrlo religiozna, na takav nacin su vaspitali i djecu, cvrsta muska ruka u kuci koja odlucuje sve, tako su odrastale njihove kcerke koje su pokupile takve obrasce i traze muzeve slicne svojim ocevima. Jos kad se to pomjesa sa obrascima ponasanja koje su stekle kroz zivot na zapadu, dobije se neka skroz cudna kombinacija sa pogledom sa visine koji imaju prema novopridoslom strancu, to nije za mene.
Ja bih zelio da budemo jednaki. Da pored mene imam sposobnu, cvrstu, nezavisnu zenu. Ne na otrcani nacin kako to predstavlja danasnji feminizam, vec u pravom smislu te rijeci.
Da imas svog partnera, imas svoj posao i ciljeve u karijeri, nikad ti nije dosta i uvijek bi da jos vise napredujes u hijerarhiji, imas hobi, bavis se sportom, sa porodicom budes na umjerenoj distanci, sa ostalim ljudima na vecoj distanci, ne pricas previse, imas svoje okvire u koje gledas, pazis na svaku minutu svog vremena, gledas da pobjegnes od razgovora od kojih nemas nikakve koristi i ostalo te nista ne zanima u zivotu van okvira partner-uspjeh na poslu-sport-hobi. Cutis, ne istices se nikada i tako zivis.
Problem je sto je jako malo nasih zena takvih osobina. To su osobine Njemice, Dankinje, Svedjanke. Ima ih sigurno, ali su povucene kao ja i onda su sanse da cemo se sresti vrlo niske.
Problem je i sada, kako? Pa tako sto 99% mojih vrsnjaka vise nije nevino. Kad bi to rekao u javnosti, ljudi vecinom ne bi mogli vjerovati.Seyfo wrote:Sve nabrojano bi bio problem da lik ima recimo 30-35.
Ali 22 heeeej. Ima jos tri zivota za nadoknaditi propusteno.
Pa ja sam znao likove stranci,Njemci, Francuzi, gazi haman 40-tu, to studira, to partija, to gleda đe će ga pristavit...oni su recimo svjetlosnim godinama iza ovog lika, ako ne trola.
Samo nek se pazi sponzorusa, narocito nasih, njih dan-dva i noga, ostalo ce samo po sebi. Jos minimalno 3-5 godina bez brige.
I ne bi bilo lose ukljuciti se u KUD bosanaca najblizi, gdje se plese kolo.
insomnia78 wrote:Dusa draga on bi da bude jednak