Poznajem ih toliko da većini znam imena, gdje ko živi u ulazu, koliko ih je,i slično, međusobno se pozdravimo i to je to. Ni s kim nisam toliko dobar da se međusobno posjećujemo, i tako mi odgovara. Na mom spratu, direkt iznad mene i direkt ispod mene, gotovo sve penzići u 60tim i 70tim, i baš se osjeti taj mahalski mentalitet. Vidiš ih u svaka doba, svako malo jedni drugima ulaze, nešto šaputaju po stubištu isl. To im je način života i moram priznati da nekome sa strane, ko je tu sa njima, a izvan zbivanja je

, tolika razina njihove bliskosti nije baš ugodna. Imam osjećaj da oni sa tim svojim razmjenama informacija znaju više o meni, nego ja sam o sebi
Još jedna posljedica njihove preizražene međusobne povezanosti

, jeste da svi dijelimo istu internet konekciju, to jest moj internet, koji samo ja plaćam.

Prije par godina kuca mi komšinica na vrata, kćerka koja joj je u posjeti , treba nešto da hitno naruči, pa moli za šifru. Hajde dam. Malo po malo kako vrijeme prolazi, vidim kod komšinice novija verzija mobitela sa internetom, kod njenog muža isto, pa onda poslije, naletim na drugog komšiju preko puta kako fata konekciju na kućnom pragu

, zatim i komšinica ispod osvane sa novim mobitelom, a niko od njih nema internet, plus im dolaze djeca i unuci sa mobitelima i tabletima. Instaliram wnetwacher, dnevno i do 4-5 adresa se konektuje. A za to sve vrijeme niko od tih komšija nije mi ni sa kolačima došao na vrata, a kamoli da bi se ponudili da učestvuju u plaćanju računa.
Osjećam da me koriste, ali opet ne mijenjam šifru. Ne znam valjda je do mog odgoja, nelagodno mi se zamjeriti starijim ljudima koji su penzioneri, mada dok poplaćam sve obaveze, standard im nije ništa lošiji od mog, plus što neki od njih imaju djecu sa dobrim poslovima i na položajima..... ili je upitanju kukavičluk, da ne bih poremetio
dobre odnose sa osobama sa kojima zapravo i nemam neki odnos.
