Forum Klix.ba

insomnia78 wrote:To i dalje ne mjenja cinjenicu da me je mitar hotio beknuti samo sto se ne krstim ko on

Pa cekaj da vidis hoce li te le pen beknuti ako bude imao priliku

hAZNADAR wrote:Djeca bosnjackih povratnika - barem u mojoj ulici u BL - barem javno slusaju srbijanski rap, navijaju za Zvijezdu i Srbiju ako je repka u pitanju. Svoj jezik nazivaju srpskim

Zato sto su u protivnom autsajderi i bez prijatelja, raje, socijalnog zivota,...

Istina niko ne dira, ponekad neki incident kada rulja prodje kroz ulicu - ali rijetko. Zivot niskog profila, suti i ne talasaj,....

Bošnjak pjevao “Srpkinja me majka rodila” pa dobio batine

http://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/278 ... bio-batine

btw koja ti je ulica , mislim kako se zvala prije rata

Men_of_Numenor wrote:

cyprus wrote:

Men_of_Numenor wrote:Čajniče nije etnički čist grad. U njemu živi oko 884 Bošnjaka i čine 18,1% stanovništva .

Bošnjaci nisu ni prije rata bili većina u Čajniču.

Činjenica je da je nekoliko hiljada Bošnjaka protjerano iz tog malog grada od strane Srba i srpske vojske.

A činjenica je i to da bi Bošnjaci da nije bilo rata i genocida danas bili većina u tom istom Čajniču.

Imali smo mnogo više živorođenih nego što su Srbi imali i bilo je pitanje godine kad ćemo biti većina.

Čajniče je jedina opština u kojoj su Bošnjaci/Muslimani u vrijeme bivše Jugoslavije imali, pa izgubili većinu... Ne tvrdim da se stvari ne bi opet obrnule da nije bilo rata, nego eto - navodim kao zanimljivost...

PS hAZNADAR, šta je problem sa srbijanskim repom? Sluša ga se i u Sarajevu masovno... Pa nije riječ o Žaretu i Gociju

Da sad sam vidio na jednoj stranici.

Ali kako su izgubili većinu? Sumnjam da su Srbi ikada imali veći natalitet od Bošnjaka.

Nisam znala da ih sada ima toliko u Čajniču i iskreno ne vjerujem da ih ima.
Čitala sam prije par godina da u samom gradu, ne okolnim selima i naseljima, nema Bošnjaka.

Naprimjer, moj otac se u korist mog amidže odrekao svog dijela zemlje i kuće kako bi amidža mogao dobiti donaciju da popravi svoju kuću (a i imao je pravo na to jer je početkom rata živio još uvijek tamo - moj otac nije) i iako se sada vodi da je on tamo (jer je dobio donaciju) on dana nije živio u toj kući, već godinama pokušava da je proda nekome.

Moj otac od rata na ovamo nikad nije otišao u svoj rodni grad upravo zbog ovakvih priča i obeshrabrujućih komentara, eto četnici i sad hodaju gradom i stražare i čekaju da kolju (takav se dojam stiče), ja sam 2016-te otišla i ugodno se iznenadila ljudima. Grad kao grad, pustinja.

Ne znam da sam ikada u životu doživjela veći osjećaj tragikomedije u sebi nego kad sam im ugledala "benzinsku pumpu".

Pa u istom tom clanku ima i druga verzija te iste price tako da ja ne bih bas vjerovao potpuno ovome sto pise

Ja koliko sam čitao - u gradu Čajniču od bošnjačkih povratnika živi samo glavni (i valjda jedini?) tamošnji imam... Ostala povratnička populacija živi uglavnom u zoni Kapov Han - Međurječje... Naravno, stvarni broj povratnika tamo nije ni blizu ovom popisanom nažalost...

Btw iako svašta znam o Čajniču, nikad kročio tamo nisam, niti imam ikakve veze sa tim krajem Jednostavno, nešto mi se to Čajniče učinilo zanimljivim, pa mislim da sam o njemu pročitao sve što sam mogao nać na Internetu... Put me još nije naveo tamo (btw, kako te put uopšte može navest u Čajniče ), ali planiram nekad otić...

cyprus wrote:Ja koliko sam čitao - u gradu Čajniču od bošnjačkih povratnika živi samo glavni (i valjda jedini?) tamošnji imam... Ostala povratnička populacija živi uglavnom u zoni Kapov Han - Međurječje... Naravno, stvarni broj ljudi tamo nije ni blizu ovom popisanom nažalost...

Btw iako svašta znam o Čajniču, iako nikad kročio tamo nisam, niti imam ikakve veze sa tim krajem Jednostavno, nešto mi se to Čajniče učinilo zanimljivim, pa mislim da sam o njemu pročitao sve što sam mogao nać na Internetu... Put me još nije naveo tamo (btw, kako te put uopšte može navest u Čajniče ), ali planiram nekad otić...

Tu se moraš maksuz zaputit.
Preko Kozare je malo jezivo, barem meni bilo jer je bio negdje početak proljeća, što znači da je u Čajniču snijeg još uveliko do koljena.
Pomalo me podsjeća na Sarajevo, okružen onolikim planinama.

Kuća mog oca je u samom gradu, preko puta Doma kulture, koji sad čini mi se, barem koliko sam mogla vidjeti, ne služi ničemu. Ne znam doduše šta novine pišu.

Imaju porodičnu ambulantu u koju sam pokušala ući da odem u wc, ali zaključana je, a na vratima stoji obavijest da rade samo utorkom i četvrtkom. Preko puta ambulante je jedna samoposluga, osrednji sarajevski market, vjerujem i jedina radnja takve vrste u gradu. Iznad samog grada, negdje na sredini planine je hotel Orion (ako se dobro sjećam). Zapamtila sam jer mi je rođak koji me vozio rekao da su ispred tog Oriona Srbi uveliko slavili kada su mu zapalili kući (koja je bila prva zapaljena kuća u Čajniču) zato jer je on tada već bio u Vikićevim specijalcima, gdje će provest čitav rat.

Benzinska pumpa predstavlja bukvalno jednu jedinu onu stanicu za točenje goriva, ne znam zaista kako se zove, nisam vozač, onako, nasred božije meraje. Krivina na uzbrdici, i nasred te krivine malo proširenje i stoji taj "automat" koji Bog zna da li radi. Negdje u gradu je i jedna napuštena trafika, kad je gledaš, k'o da gledaš neki grad iz kojeg su se svi tamo 1940-tih odselili.

Imaju doduše finu kafanicu, ugodno uređenu, ugodan ambijent, pomalo podsjeća na sarajevske pubove, samo dosta manja i iako u samom gradu dok sam hodala ulicama sam srela samo djecu koja se vraćaju iz škole i koja su mi sva poželjela dobar dan, što je meni malo bilo , kafanica je bila puna pretežno mladih ljudi. Tu sam otišla u wc i popila kafu jer me bilo sramota samo da pitam za toalet, konobar je dugo prevrtao moju marku u rukama i kako sam ga shvatila, tu se većinom plaća u eurima.

Pitala sam rođake koji tamo idu u proljetnom periodu jer sade i obrađuju zemlju, trenutno u gradu Čajniču ne živi ni jedan jedini bošnjak (osim tog imama ali čini mi se da ni on nije tu stalno). Možda ih ima u okolnim selima, ali u gradu ne. I stalno se pitam kome je ta džamija napravljena i sagrađena, da jedan hodža sjedi u njoj i prima platu jer u nju rijetko kada ljudi iz okolnih naselja dolaze, osim na džumu.

A ono što je mene najviše dojmilo jeste kad tek siđeš u grad, staneš na glavnu cestu i podigneš glavu u nebo, prije ćeš pasti na dupe nego vidjeti vrh Cicelja, tako se strašno i prijeteći nadvio nad grad.

Nastasia wrote:Hoćemo li se ikad odmaći više od te 92? Pobili Srbi, napravili genocid, ne samo u Srebrenici, nego po cijeloj Bosni. Dobro.

Pa ko ima takve stavove i nece imati probleme na privremeno okupiranoj teritoriji, stavise.

Ljudima koji su vani a poticu iz gradova koji su danas u RS-u je najbolje da dolaze samo ljeti i eventualno za NG i da zive u dojmu da je sve fino,krasno i bajno. Zivot je ugodniji i ljepsi tako. Da se dosele ili dodju mimo ljeta,ta slika odmah pada u zaborav i na sceni je jedan potpuno drugi dojam. U tom slucaju se javlja zelja da se nikad vise ne dodje u svoj grad,te da se vrati vani ili odseli negdje u Federaciju. Postavljac teme bi trebao razmisliti da ne mrda nikud ni za zivu glavu,jer doktori svakako bjeze tamo odakle bi on da ide. Ljeti fino relacija Trebinje-Dubrovnik i zivot je lijep.

Nastasia wrote:

cyprus wrote:Ja koliko sam čitao - u gradu Čajniču od bošnjačkih povratnika živi samo glavni (i valjda jedini?) tamošnji imam... Ostala povratnička populacija živi uglavnom u zoni Kapov Han - Međurječje... Naravno, stvarni broj ljudi tamo nije ni blizu ovom popisanom nažalost...

Btw iako svašta znam o Čajniču, iako nikad kročio tamo nisam, niti imam ikakve veze sa tim krajem Jednostavno, nešto mi se to Čajniče učinilo zanimljivim, pa mislim da sam o njemu pročitao sve što sam mogao nać na Internetu... Put me još nije naveo tamo (btw, kako te put uopšte može navest u Čajniče ), ali planiram nekad otić...

Tu se moraš maksuz zaputit.
Preko Kozare je malo jezivo, barem meni bilo jer je bio negdje početak proljeća, što znači da je u Čajniču snijeg još uveliko do koljena.
Pomalo me podsjeća na Sarajevo, okružen onolikim planinama.

Kuća mog oca je u samom gradu, preko puta Doma kulture, koji sad čini mi se, barem koliko sam mogla vidjeti, ne služi ničemu. Ne znam doduše šta novine pišu.

Imaju porodičnu ambulantu u koju sam pokušala ući da odem u wc, ali zaključana je, a na vratima stoji obavijest da rade samo utorkom i četvrtkom. Preko puta ambulante je jedna samoposluga, osrednji sarajevski market, vjerujem i jedina radnja takve vrste u gradu. Iznad samog grada, negdje na sredini planine je hotel Orion (ako se dobro sjećam). Zapamtila sam jer mi je rođak koji me vozio rekao da su ispred tog Oriona Srbi uveliko slavili kada su mu zapalili kući (koja je bila prva zapaljena kuća u Čajniču) zato jer je on tada već bio u Vikićevim specijalcima, gdje će provest čitav rat.

Benzinska pumpa predstavlja bukvalno jednu jedinu onu stanicu za točenje goriva, ne znam zaista kako se zove, nisam vozač, onako, nasred božije meraje. Krivina na uzbrdici, i nasred te krivine malo proširenje i stoji taj "automat" koji Bog zna da li radi. Negdje u gradu je i jedna napuštena trafika, kad je gledaš, k'o da gledaš neki grad iz kojeg su se svi tamo 1940-tih odselili.

Imaju doduše finu kafanicu, ugodno uređenu, ugodan ambijent, pomalo podsjeća na sarajevske pubove, samo dosta manja i iako u samom gradu dok sam hodala ulicama sam srela samo djecu koja se vraćaju iz škole i koja su mi sva poželjela dobar dan, što je meni malo bilo , kafanica je bila puna pretežno mladih ljudi. Tu sam otišla u wc i popila kafu jer me bilo sramota samo da pitam za toalet, konobar je dugo prevrtao moju marku u rukama i kako sam ga shvatila, tu se većinom plaća u eurima.

Pitala sam rođake koji tamo idu u proljetnom periodu jer sade i obrađuju zemlju, trenutno u gradu Čajniču ne živi ni jedan jedini bošnjak (osim tog imama ali čini mi se da ni on nije tu stalno). Možda ih ima u okolnim selima, ali u gradu ne. I stalno se pitam kome je ta džamija napravljena i sagrađena, da jedan hodža sjedi u njoj i prima platu jer u nju rijetko kada ljudi iz okolnih naselja dolaze, osim na džumu.

A ono što je mene najviše dojmilo jeste kad tek siđeš u grad, staneš na glavnu cestu i podigneš glavu u nebo, prije ćeš pasti na dupe nego vidjeti vrh Cicelja, tako se strašno i prijeteći nadvio nad grad.

Jel se radi o obnovljenoj džamiji ili novoizgrađenoj. Ako je ovo prvo, a vjeruje da jest, zar smatraš da nije trebala ni biti obnovljena?

BarbaDue wrote:
Većini povratnika u RS život je jeben.

definitivno, plus , ostalim drzavlanima iz iste grupe , a koji nisu nigdje otisli tokom rata iz RS , na zalost !

zrakomlat wrote:

Nastasia wrote:

cyprus wrote:Ja koliko sam čitao - u gradu Čajniču od bošnjačkih povratnika živi samo glavni (i valjda jedini?) tamošnji imam... Ostala povratnička populacija živi uglavnom u zoni Kapov Han - Međurječje... Naravno, stvarni broj ljudi tamo nije ni blizu ovom popisanom nažalost...

Btw iako svašta znam o Čajniču, iako nikad kročio tamo nisam, niti imam ikakve veze sa tim krajem Jednostavno, nešto mi se to Čajniče učinilo zanimljivim, pa mislim da sam o njemu pročitao sve što sam mogao nać na Internetu... Put me još nije naveo tamo (btw, kako te put uopšte može navest u Čajniče ), ali planiram nekad otić...

Tu se moraš maksuz zaputit.
Preko Kozare je malo jezivo, barem meni bilo jer je bio negdje početak proljeća, što znači da je u Čajniču snijeg još uveliko do koljena.
Pomalo me podsjeća na Sarajevo, okružen onolikim planinama.

Kuća mog oca je u samom gradu, preko puta Doma kulture, koji sad čini mi se, barem koliko sam mogla vidjeti, ne služi ničemu. Ne znam doduše šta novine pišu.

Imaju porodičnu ambulantu u koju sam pokušala ući da odem u wc, ali zaključana je, a na vratima stoji obavijest da rade samo utorkom i četvrtkom. Preko puta ambulante je jedna samoposluga, osrednji sarajevski market, vjerujem i jedina radnja takve vrste u gradu. Iznad samog grada, negdje na sredini planine je hotel Orion (ako se dobro sjećam). Zapamtila sam jer mi je rođak koji me vozio rekao da su ispred tog Oriona Srbi uveliko slavili kada su mu zapalili kući (koja je bila prva zapaljena kuća u Čajniču) zato jer je on tada već bio u Vikićevim specijalcima, gdje će provest čitav rat.

Benzinska pumpa predstavlja bukvalno jednu jedinu onu stanicu za točenje goriva, ne znam zaista kako se zove, nisam vozač, onako, nasred božije meraje. Krivina na uzbrdici, i nasred te krivine malo proširenje i stoji taj "automat" koji Bog zna da li radi. Negdje u gradu je i jedna napuštena trafika, kad je gledaš, k'o da gledaš neki grad iz kojeg su se svi tamo 1940-tih odselili.

Imaju doduše finu kafanicu, ugodno uređenu, ugodan ambijent, pomalo podsjeća na sarajevske pubove, samo dosta manja i iako u samom gradu dok sam hodala ulicama sam srela samo djecu koja se vraćaju iz škole i koja su mi sva poželjela dobar dan, što je meni malo bilo , kafanica je bila puna pretežno mladih ljudi. Tu sam otišla u wc i popila kafu jer me bilo sramota samo da pitam za toalet, konobar je dugo prevrtao moju marku u rukama i kako sam ga shvatila, tu se većinom plaća u eurima.

Pitala sam rođake koji tamo idu u proljetnom periodu jer sade i obrađuju zemlju, trenutno u gradu Čajniču ne živi ni jedan jedini bošnjak (osim tog imama ali čini mi se da ni on nije tu stalno). Možda ih ima u okolnim selima, ali u gradu ne. I stalno se pitam kome je ta džamija napravljena i sagrađena, da jedan hodža sjedi u njoj i prima platu jer u nju rijetko kada ljudi iz okolnih naselja dolaze, osim na džumu.

A ono što je mene najviše dojmilo jeste kad tek siđeš u grad, staneš na glavnu cestu i podigneš glavu u nebo, prije ćeš pasti na dupe nego vidjeti vrh Cicelja, tako se strašno i prijeteći nadvio nad grad.

Jel se radi o obnovljenoj džamiji ili novoizgrađenoj. Ako je ovo prvo, a vjeruje da jest, zar smatraš da nije trebala ni biti obnovljena?

Nije važno šta ja smatram. Važno je da je obnovljena i da zjapi prazna.

U svakom slucaju ima vise smisla obnovljena prethodno srusena dzamija pa makar i prazna nego crkva u dvoristu Fate, koja nikad nije bila tu, a takodjer zjapi prazna.

tandmand wrote:

dezurni_ucenik wrote:Jbte, ispade da u RSu zive gospoda Glembajevi a mi i dalje u periodu porodice Kremenko.

Pa Glembajevi su ostvarili prvobitni kapital tako što im je neki predak zaklao nekog trgovca u šumi a poslije su glumili kulturu.
Kada neko spominje veće gradove u RSu, kako je tamo lakše, ljudi kulturniji - ma jeste, strpali ljude u masovne grobnice, logore, protjerali i nakon svega glume kulturu kao da ništa nije bilo. npr. Prijedor .....

To sam davno citao pa sam i zaboravio taj detalj za klanje trgovca. Sjecam se da je barunica kocijom pregazila nekog lika ili sta se vec drugo desilo.

Pa da, zaklali, protjerali, dobili svoju polovinu drzave i sad ko biva fini i ljubazni.

insomnia78 wrote:To i dalje ne mjenja cinjenicu da me je mitar hotio beknuti samo sto se ne krstim ko on

Cak se malo ko od njih i krsti. Razlika se svodi,u sustini,na drukcija imena i pranje guzice. Zbog toga se ubijalo i vodio rat.

supercali wrote: Pa vecinom oni kojima viris iz zadnjice ne ubijaju iste
O njima pricas hvalospjeve a svakog srbina gledas kao cetnika ubicu i sl u tome je tvoj problem a le pena i sl koji bi sutra i tebe protjerali podrzavas precutno

Da, ali francuski narod jos uvijek nije dao vecinu le Penici.
Srbi jesu dali svoje glasove Slobodanu Milosevicu.
Da je pobijedio u ratu, jos uvijek bi vladao.

Naravno da svi Srbi snose odgovornost za svo zlo koje je u njihovo ime naneseno Hrvatima, Bosnjacima i Albancima.

Nijemci su imali snage, ili su bili primorani, da pogledaju u ambis i suoce se sa cinjenicom da njihove komsije Jevreje nije odnijela magla i da sistematsko unistavanje Jevreja, Cigana i Nijemaca sa fizickim ili psihickim smetnjama nije nikako bilo moguce bez sveobuhvatne podrske i odobravanja velike vecine njemackog naroda.

Za takvo nesto treba ogromna hrabrost i zelja da se procisti savjest. Takvo nesto Srbi nemaju.

I sta si se naklatio na Francuza? Popusti bolan i zovi kakvu nevjestu na kafu.

Nijemci su POBIJEDJENI u ratu i zato su natjerani na katarzu. Jesu na visem nivou razvoja od svih balkanskih plemena,ali to nije dovoljno da dozive katarzu bez cinjenice da su pobijedjeni. Osim toga ,ko je naciste doveo na vlast? Vecina naroda koji je glasao. Nisu svi glasali za njih a nisu bogme ni znali sta cine dovodeci njih na vlast. takodje je cinjenica da nisu svi Nijemci ni znali za konc logore isl...ali to je drugi par opanaka koji ne ponistava cinjenicu o kolektivnoj odgovornosti i krivnji koju i dan danas svaki novorodjeni Svabo nosi. Srbi nisu pobijedjeni na teritoriju danasnjeg RS- a i zato imas sta imas. Jest cinjenica da snose odgovornost za zla nanesena drugima u njihovo ime,jer od naroda birana vlast i danas velica zlocince i zlocine te negira genocid; mozda se svi Srbi ne slazu s tim,ali takvih nije dovoljno da bi preglasali. Neko spomenu Prijedor,najbolji je primjer kako se u tome uspijeva kad se konstantno negira. Genocid u tom gradu bas niko ne spominje

Onda svi pod oruzje, i na RS. Kad se sredi RS, onda i na Srbiju i tamo kad se sredi.
Nema srba, nema problema...
Izgleda je jedino to rjesenje, ili ce biti onda belaj. Ko ce nam biti kriv kad srba ne bude vise.

llull wrote:Onda svi pod oruzje, i na RS. Kad se sredi RS, onda i na Srbiju i tamo kad se sredi.
Nema srba, nema problema...
Izgleda je jedino to rjesenje, ili ce biti onda belaj. Ko ce nam biti kriv kad srba ne bude vise.

ne kontam

Ovo je plitka banalna relativizacija onog sto sam naveo. Nek me neko demantira,najbolje bi bilo neki povratnik u RS.

Nije to bilo striktno za tebe, vise je za neke druge forumase.
Tvoj post je iako se sa njim u potpunosti ne slazem sasvim ok, realan.

ako postoji promil šanse da se izvučemo iz govana, on nije u generalizacijama.. znam, kad bi meni neko reko da ja, skupa sa svim ostalim bošnjacima, snosim odgovornost za djela nekog bošnjaka kojeg ne poznajem niti podržavam, poslo bih ga u neku stvar.. ja, i pravno i moralno, odgovaram za svoja i samo svoja djela.. drugi ljudi odgovornost za svoje greške mogu preuzeti ili negirati, al ne mogu je, dok se ja išta pitam, prebaciti na mene.. nemam ja ništa s tim..

sehohari wrote:Pozdrav, trenutno sam student medicine u Njemačkoj. Zadnjih par dana sam razmišljao da bi možda bilo pametno da nakon studiranja tražim posao u Dubrovniku kako bi tamo radio a živio u rodnom gradu mog oca, Trebinju. Znam da su uslovi života "vamo gore" puno bolji, da bi mi ovdje plata bila tri do pet puta veća i tkd., ali sam svjestan da ukoliko ne odem dolje da će se naš jezik/običaj/kultra totalno biti zaboravljena, da moja djeca i unučad neče znati bosanski, jer ih jednostavno ništa neče vezati za našu zemlju (kako bi ja svom djetetu mogao objasniti da mora da priča bosanski samo zato što je njegov otac prije nekih 20 i kusur godina morao da pobjegne?), a primjera toga je mnogo, previše. Upoznat sam već sa kriminalnom, korupcijom i nepotizmom koji je čvrsto zavladao BiH, ali me opet ganja ta misao da bi možda bilo pametno makar pokušati, pa ako ne uspije da se opet vratim.

Kako god, htio sam pitati da li je uopšte moguće/sigurno živjeti u RS-u kao povratnik? Naravno, čitao sam razne stvari o tome u vijestima, ali bi me stvarno interesovalo kakva je svakodnevnica Bošnjaka povratnika u RS, da li stvarno moraju da imaju svaki dan strah za svoj život? Znate li vi možda nekoga koji je se vratio?

Pod pretpostavkom da navedeno nije fake, a u smislu da si student i da stvarno imaš viziju povratka u BiH, RS...

Nisi lud boLan! Što će ti to u životu?

Ne u RS apsolutno nije sigurno živjeti. Tu se još rukama jede. A ljudi se ne kupaju. Žene ne briju noge, a muškarci ne skidaju čarape. Svako žensko ime se završava na A. I to je baš deprime.
Stopa smrtnosti i samoubistava veća nego u Americi, odnosno Švedskoj. Broj HIV zaraženih nadmašio Kanadu. A broj gojaznih na nivou Britanije.
A plus ako si Bošnjak. To je posebna priča. Skoro pa 11 božija zapovijest. Gazi ga. Ko samo pomisli reći da je Bošnjak najebaaaao je narodski rečeno. Ko se usudi pronosati majicu sa varta zastavom, dobiće najmanje kamen, a možda i dva u glooovu. Ako se vidi kačket, na mjestu se baca sa mosta u hladnu Drinu. A ako još odvrneš Merlina u limuzini i prođeš ulicom, zapale ti auto, a tebe odvedu u prvu mesaru i daju ti kilo slanine da oglođeš.
Ukoliko te na ulici neko oslovi imenom, ono Amire hoćemo li... automatski postaješ meta penzionera i naročito starijih teta. Vade kajiševe, skidaju cipele i traže kamenje. Kreće potjera. Ne kviz, već atletska disciplina namijenjena za ljude koji nemaju srpsko ime.

Ukoliko se slučajno drzneš pronosati dres Džeka iz Rome, e to je tek poseban krug izazova. U najboljem slučaju će ti uzeti dres i natjerati te da go hodaš glavnom ulicom i vičeš - Edin je racku, najbolji je Mijat Gaćinović.

Izostavimo nošnju. Vratimo se ostalim netrpeljivostima srpske dresirane bande. Ukoliko slučajno i samo slučajno kažeš nekom starom poznaniku selam, planiraj šest pendreka od policije i još barem toliko kamenica u pravcu potiljka. Uz već ustaljen verbalni delikt "Turčine napuši se kurchine".

Ako imaš klinca ili ćerkicu. To je tek poseban krug pakla. Tući će ga svaki dan jer su ostaloj djeci roditelji rekli tuci govno balijsko. I učitelji će ga skoro svakodnevno maltretirati. Nastavnica srpskog jezika će ga tjerati da uči pjesmicu Sve su straže Đenerala draže. Na času fizičkog će mu zahtjevati isključivo bijele čarape i crni šorc. Da podsjeća na četnika. Ipak, gore od toga je što će na času likovnog morati prvo nacrtati generala Mladića, a na času vjeronauke se krstiti. O tome šta ga čeka na velikom odmoru jer je ostatak družine saznao da je Bošnjak, ne bih... da ti traumu ne činim većom.

Kada uđeš u butik, čim saznaju tvoje ime neće te uopšte pitati što želiš, već će jedva čekati da izađeš i tihim glasom govoriti ostalim Srbima kako smrdiš jer si bijedni balija.

Još gore će ti biti ustvari u mesari kad odeš da kupiš dvije kile piletine. Namjerno će ti uvaliti svinjske papke. I podrugljivo konstatovati da si trebao uzeti i čvarke. Ukoliko se drzneš na kiosku tražiti novine Dnevni avaz, prodavačica će ti ljubazno reći da nema jer ko čita to sranje. Ali to nije sve, predložiće ti da možeš dobiti i besplatan primjerak Velike Srbije.

Ipak ono što bi ti najveća greška bila je ustvari da odeš u kafanu i počneš đuskati uz Bosnom behar probeharao. Tu se živa glava ne izvlači. Zanemari što još neki vole tu pjesmu. Nož u srce, slomljene ruke i u najboljem slučaju koma.

Posebna priča je policija. Uh, čim kažeš ja sam Emir. Šamar jedan, drugi. Treći. Po potrebi pretres i skidanje gaća na sred ulice da se prolaznici smiju ponosu. A onda kad vide da je prezime Šabić, to je poseban krug pakla. Mrcvarenje. Gušenje u vodi, pacovi, srpski Gvantanamo.

Komšiluk. Nešto najgore što možeš zamisliti, 24h Baja mali knindza na maksimumu. Petarde ti bacaju cijelu noć da ne možeš oka sklopiti. Ulaze u kući iznose ti televizor. Seru ispred vrata. Razbijaju prozore. A u nekim slučajevima donose svinjsku mast na prag.
Ako se odlučiš tražiti posao na Birou, tu tek kreće diskriminacija, jer si Emir. Posla ima i previše, ali ne za Emira. Još ako imaš bilo kakve veze sa Maočom. Rodjače. Jben vakat. Dobićeš posao u Doboju ili Foči.

Ako upališ slučajno lokalnu tv stanicu. 23 minuta dnevno traje poziv na klanje svega što nije srpsko. Ubijanje bošnjačke dječice u školskim wcovima zato što nisu htjela pjevati "Ne volim te Alija"... a posebno impresivno bi ti moglo biti to što lokalni fotograf ne želi slikati tvoju kćerkicu za matursku fotografiju jer nije Srpkinja.

.... mogao bih do sutra.

Dakle izbor je jasan. Zaboravi na ideju, mogućnost.

....

Ako pak pređeš preko predrasuda i stereotipa, nacionalističke torte za zatucane mase... shvatićeš da ipak sve ovo nabrojano je samo to, torta za zatucanu gomilu koja ništa drugo nije naučila nego da mrzi... pravi linije i ne uči na greškama.

Stoga, život u RS je identičan životu u Federaciji. Onaj ko voli tortu, tebe sigurno neće i obratno.

Seyfo wrote:...i krivnji koju i dan danas svaki novorodjeni Svabo nosi...

Ma kakvu to krivnju nosi novorođeni Švabo?

Nosi,nosi. Od kad krene u skolu,sistem im inoktrinira krivnju za sve vezano za II sv.rat. Ako ne znas,pitaj,googlaj. Nije sramota ne znati,nego ne pokusati saznati. Nisam ni ja znao.

sehohari wrote:Pozdrav, trenutno sam student medicine u Njemačkoj. Zadnjih par dana sam razmišljao da bi možda bilo pametno da nakon studiranja tražim posao u Dubrovniku kako bi tamo radio a živio u rodnom gradu mog oca, Trebinju. Znam da su uslovi života "vamo gore" puno bolji, da bi mi ovdje plata bila tri do pet puta veća i tkd., ali sam svjestan da ukoliko ne odem dolje da će se naš jezik/običaj/kultra totalno biti zaboravljena, da moja djeca i unučad neče znati bosanski, jer ih jednostavno ništa neče vezati za našu zemlju (kako bi ja svom djetetu mogao objasniti da mora da priča bosanski samo zato što je njegov otac prije nekih 20 i kusur godina morao da pobjegne?), a primjera toga je mnogo, previše. Upoznat sam već sa kriminalnom, korupcijom i nepotizmom koji je čvrsto zavladao BiH, ali me opet ganja ta misao da bi možda bilo pametno makar pokušati, pa ako ne uspije da se opet vratim.

Kako god, htio sam pitati da li je uopšte moguće/sigurno živjeti u RS-u kao povratnik? Naravno, čitao sam razne stvari o tome u vijestima, ali bi me stvarno interesovalo kakva je svakodnevnica Bošnjaka povratnika u RS, da li stvarno moraju da imaju svaki dan strah za svoj život? Znate li vi možda nekoga koji je se vratio?

Ako češ završiti medicinu u Njemačkoj ostani brate tamo i radi (doktori odavde bježe da rade kao sestre u njemačkoj ) Nakon par godina dođi kupi (napravi) največu vilu u Trebinju (pa pomnoži sa dva) i iznajmljuj je Bošnjacima 11 mjeseci van sezone u bescijenje(tek da pokriješ troškove) a dvanaesti mjesec ti i djeca uživajte u njoj.Ili se brate vrati i liječi ljude u trebinju,Sarajevu,tuzli,Brčkom .

Ostani tamo zaradi eure a kad ih zaradiš kupi pola babinog Trebinja(cijena će padati ako bog da Dodika ) i nazovi ulice po njemu.
PS
Onako usput ako si pobjegao sa roditeljima prije 20-ak godina lijepo su te naučili Bosanski pa ako su oni uspjeli zašto i ti ne bi.Ti imaš mnogo vče mogučnosti za to.Da li imaš želje???