Koliko se čovjek zaista može mijenjati u zreloj dobi?

[djana h]

Pretražujući forum za nekim starim temama, javila mi se inspiracija za ovu temu, koja nije isključivo ljubavna. Tokom godina na ovom forumu se diskutovalo o svemu i svačemu, o većini tematika postoji i veći broj istih ili sličnih tema na forumu. Skoro da je tačan zaključak - nema se više o čemu novom ni pričati, sve je odavno rečeno. Naići ćete na obilje tema o prevari (prevara in one million ways), razvodima ovako i onako, veze starijih žena sa mlađim muškarcima i starijih muškaraca sa puno mlađim ženama. Da ne spominjem barem 7-8 tema naslova "žene poslije xy godine", " muškarci poslije xy godine". Isto kao i teme vezane za seksualnost, u širem smislu, sve je već rečeno, vrlo često i riječima dočarano i demonstrirano.

Ono što je mene zakopkalo nisu same teme, već diskutanti. Dosta starih forumaša odavno već ne pišu ništa, vjerovatno više i nisu na forumu, a neka imena se još javljaju. Ali mi je bilo jako zanimljivo čitati stavove nekih ljudi nekad prije 4-5 godina i čitati njihove stavove po sličnim temama sad (ili općenito s početka njihove forumske karijere i s kraja karijere). Neki stavovi su ostali isti, neki su postali gori ili rigorozniji, a neki su skroz omekšali.

Pa je moje pitanje sad, koliko ste na sebi primijetili da ste tokom godina (u odrasloj dobi) zaista mijenjali svoje stavove i ubjeđenja? Da li su te promjene došle s vlastitim iskustvima u proteklom periodu ili ste općenito posmatrali ljude i njihove životne situacije ili ste jednostavno vi sami popustili ili zategli kočnice?

Ja sam lično o mnogim temama promijenila viđenje. Ne bih rekla da sam odustala od osnovnih principa, ali sada puno bolje uočavam finese i po njima sudim. Nekad mi je sve bilo crno i bijelo. Kako sam odrastala, vidjela sam da u svakom dobru ima zla i u svakom zlu dobra, jin i jang. A poslije 25-e sam shvatila da granice između dobra i zla (crnog i bijelog) nisu tako jasne, da je to sve izmiješano, sivo. A danas... danas stalno otkrivam nove i nove nijanse sive boje, i koliko svaka nijansa sadrži u sebi još finijih nijansi. Ima li tome kraja?...

Naravno da se stavovi i mišljenja mijenjaju,pa na šta bi ličilo da uvijek i o svemu imamo jedan te isti stav i nikad ga ne mijenjamo.
Što je u neku ruku i dobro.
Sve što nam život donese,odnese,servira i podmetne ostavi na nama traga,na našem mišljenju,ponašanju i sl.
Bilo bi čudno da je drugačije.
Kako si sama napisala,ne mijenja se ili vrlo rijetko,ono osnovno ali detalji i okviri svakako.
Moje stavove su mijenjali moji doživljaji,sve ono što sam nekad rekla ma, ne bih ili meni se to neće desiti, desilo se i naravno da sam promijenila i omekšala taj glupi stav da me nešto može zaobići.Kao da život kaže,e misliš da te ne mogu dotaći,dokazaću ti da mogu.I dokaže.
Mislim da svi redom dok smo mlađi imamo te neke tvrđe stavove koji vremenom istupe oštricu,kao brod u oluji,ostane bez onih šiljastih dijelova,ali ono što ostane je postojano i može te odvesti do mirne luke.

[palestinka]

Zanimljiva tema, a slučajno sam I ja razmišljala neki dan o tome. Ja sam se puno promijenila. Postala sam otvorenija, direktnija, prema sebi brutalno iskrena, s drugima pristojno iskrena. Shvatila sam da sam oduvijek dobro prosuđivala, ali nisam vjerovala svom sudu. Sad vjerujem i kombinacijom intuicije I životnog iskustva, jako malo mi treba da procijenim nečije namjere I postupke. Nekad mi je žao one stare sebe.
Jedino što nikad nisam moralizirala niti osuđivala ljyde, a sad pogotovo sam svjesna brojnih nijansi I doista ništa nije crno-bijelo. A ostalo, Ramo je se dobro sročio u prvom postu, a imam I ja svoješto će jednom biti,a nije motor.

[duminjo]

Mislim da SE svi mijenjamo i svi u jednom pravcu. Da SE ne mijenjamo, ne BI valjalo. Nego Mene najvise kopka kako svako, KO prica o ovome, uvijek kaze da nikad nije na sebe gledao i obracao paznju nego uvijek na druge. Uvijek svi gledaju drugima da ugadjaju a to drugi iskoristavaju. Gdje su sada oni drugi, oni sto iskoristavaju nasu dobrotu? Ispadosmo svi iskoristeni

[supercali]

Ili to neces priznati ili nisi svjestan da iskoristavas

[vazi]

Mislim da SE svi mijenjamo i svi u jednom pravcu. Da SE ne mijenjamo, ne BI valjalo. Nego Mene najvise kopka kako svako, KO prica o ovome, uvijek kaze da nikad nije na sebe gledao i obracao paznju nego uvijek na druge. Uvijek svi gledaju drugima da ugadjaju a to drugi iskoristavaju. Gdje su sada oni drugi, oni sto iskoristavaju nasu dobrotu? Ispadosmo svi iskoristeni

Zato sto cesto analiziramo postupke drugih a ne nase tj svoje postupke.
U postu iznad kaze kako joj malo treba da druge skonta i njihove namjere i onda u drugoj recenici da ih ne osudjuje osudjujes cim trazis da ih skontas , znaci stavljas ih u neke katagorije

Tako sam nekad i sama dok nisam skontala da mi to nicemu ne sluzi i da mi je cak zivot laksi ako ne ulazim u to kakav je ko , dobar, los, zao ... u datom momentu gledam sa svakim fino tj pronaci u svakom onaj dio u kojem se slazemo a razlike zanemarim. Ako me neko iscrpljuje, zamara jednostavno se odmaknem i ne pokusavam razumjeti zasto je to tako.

Ako za nekog danas mislim da je los pa mozda se i on promijenio i nije vise los jer rekosmo svi se mijenjamo tako da sam skroz prestala pogadjati kakav je ko

[Euridika]

Mislim da SE svi mijenjamo i svi u jednom pravcu. Da SE ne mijenjamo, ne BI valjalo. Nego Mene najvise kopka kako svako, KO prica o ovome, uvijek kaze da nikad nije na sebe gledao i obracao paznju nego uvijek na druge. Uvijek svi gledaju drugima da ugadjaju a to drugi iskoristavaju. Gdje su sada oni drugi, oni sto iskoristavaju nasu dobrotu? Ispadosmo svi iskoristeni

Svi iskorištavamo i svi smo iskorišteni, s tim da nismo uvijek svjesni toga - u oba pravca vrijedi. Vrlo rijetko ćemo primijetiti da ustupak druge osobe prema nama podrazumijeva ponekad i odricanje te druge osobe od nečega što je toj osobi drago ili značajno. Ne bih rekla da je to uvijek zlobno od strane osobe koja iskorištava, možda se njoj iz njene perspektive čini da je ustupak druge strane malen, da druga strana nije ničim zakinuta kad čini taj ustupak. Možda bismo bili puno obazrijivi jedni prema drugima kad bi svi uvijek navodili šta smo morali žrtvovati da bismo drugoj osobi izašli u susret, ali onda bi se naš život sveo na kalkulacije, a izgubila bi se humanost i nesebičnost.

[Ramzess Veliki]

Mislim da SE svi mijenjamo i svi u jednom pravcu. Da SE ne mijenjamo, ne BI valjalo. Nego Mene najvise kopka kako svako, KO prica o ovome, uvijek kaze da nikad nije na sebe gledao i obracao paznju nego uvijek na druge. Uvijek svi gledaju drugima da ugadjaju a to drugi iskoristavaju. Gdje su sada oni drugi, oni sto iskoristavaju nasu dobrotu? Ispadosmo svi iskoristeni

Svi iskorištavamo i svi smo iskorišteni, s tim da nismo uvijek svjesni toga - u oba pravca vrijedi. Vrlo rijetko ćemo primijetiti da ustupak druge osobe prema nama podrazumijeva ponekad i odricanje te druge osobe od nečega što je toj osobi drago ili značajno. Ne bih rekla da je to uvijek zlobno od strane osobe koja iskorištava, možda se njoj iz njene perspektive čini da je ustupak druge strane malen, da druga strana nije ničim zakinuta kad čini taj ustupak. Možda bismo bili puno obazrijivi jedni prema drugima kad bi svi uvijek navodili šta smo morali žrtvovati da bismo drugoj osobi izašli u susret, ali onda bi se naš život sveo na kalkulacije, a izgubila bi se humanost i nesebičnost.

Dobro kazes ... ali cinjenica je da ces ti kao i svako drugi podnijeti zrtvu nadajuci se da ce druga osoba to vidjeti i znati cijeniti, a ona to nece bas tako vidjeti. A u isto vrijeme ti, ili ja, necemo vidjeti koliko se neko zrtvovao radi nas, ako zaista ne pocnemo o tome razmisljati.
Stoji ti ovo zadnje receno.

[sheilak]

mozemo se promijeniti, samo to trebamo i zeljeti. no i nesvjesno se mijenjamo, htjeli to ili ne, sazrijevamo, pogotovo zbog iskustva koja razmjenjujemo sa drugim ljudima, ucimo i razvijamo se sve dok smo tu. samo sa aktivnom zeljom te promjene idu brze. i one su jako lijepa stvar kad dobijes nove perspektive, novi uvid, kompleksniji u neke stvari.

[zoomba]

Ne zelim

[Euridika]

Naravno da se stavovi i mišljenja mijenjaju,pa na šta bi ličilo da uvijek i o svemu imamo jedan te isti stav i nikad ga ne mijenjamo.
Što je u neku ruku i dobro.
Sve što nam život donese,odnese,servira i podmetne ostavi na nama traga,na našem mišljenju,ponašanju i sl.
Bilo bi čudno da je drugačije.
Kako si sama napisala,ne mijenja se ili vrlo rijetko,ono osnovno ali detalji i okviri svakako.
Moje stavove su mijenjali moji doživljaji,sve ono što sam nekad rekla ma, ne bih ili meni se to neće desiti, desilo se i naravno da sam promijenila i omekšala taj glupi stav da me nešto može zaobići.Kao da život kaže,e misliš da te ne mogu dotaći,dokazaću ti da mogu.I dokaže.
Mislim da svi redom dok smo mlađi imamo te neke tvrđe stavove koji vremenom istupe oštricu,kao brod u oluji,ostane bez onih šiljastih dijelova,ali ono što ostane je postojano i može te odvesti do mirne luke.

Slažem se sa ovim apsolutno. Takvo je barem moje iskustvo.

Dobro kazes ... ali cinjenica je da ces ti kao i svako drugi podnijeti zrtvu nadajuci se da ce druga osoba to vidjeti i znati cijeniti, a ona to nece bas tako vidjeti. A u isto vrijeme ti, ili ja, necemo vidjeti koliko se neko zrtvovao radi nas, ako zaista ne pocnemo o tome razmisljati.
Stoji ti ovo zadnje receno.

A džaba, svakome se uvijek čini da je drugima lakše proći kroz određenu situaciju nego nama samima. Prema sebi i svojim mukama smo uvijek subjektivni. Maksimum koji možemo pružiti je znati da se i drugi generalno žrtvuju kao i mi, i pokušati to uočiti u postupcima drugih ljudi (a to jedino možeš ako se postaviš u poziciju te druge osobe i pokušaš se zamisliti kako bi tebi bilo da uradiš isto što i ta osoba - s tim da ni to nije garant da ćeš baš potrefiti isti obim žrtve, jer nismo svi isti).

[wewa]

ako bi jednom rijecju morala opisati promjenu koju sam prosla dosad i koja ce se neminovno nastaviti, onda bi to bilo prihvatanje.
sebe, i svojih mana i ogranicenja, ali i drugih. sad polazim od toga da svako radi najbolje sto zna i moze i da je svako sebi najpreci. pa ako mi neciji postupci smetaju, nastojim to ne shvatati previse licno (barem izvan porodice, unutar nje to malo teze ide ), nego birati svoje okruzenje.

puno bolje znam sta ne zelim. i lakse izlazim na kraj s osjecajem krivice sto nesto nisam uradila.

a puuno je jos posla predamnom.

[John Cleese]

ako bi jednom rijecju morala opisati promjenu koju sam prosla dosad i koja ce se neminovno nastaviti, onda bi to bilo prihvatanje.
sebe, i svojih mana i ogranicenja, ali i drugih. sad polazim od toga da svako radi najbolje sto zna i moze i da je svako sebi najpreci. pa ako mi neciji postupci smetaju, nastojim to ne shvatati previse licno (barem izvan porodice, unutar nje to malo teze ide ), nego birati svoje okruzenje.

puno bolje znam sta ne zelim. i lakse izlazim na kraj s osjecajem krivice sto nesto nisam uradila.

a puuno je jos posla predamnom.

Ma ti si meni okej.
Skroz.

[wewa]

ako bi jednom rijecju morala opisati promjenu koju sam prosla dosad i koja ce se neminovno nastaviti, onda bi to bilo prihvatanje.
sebe, i svojih mana i ogranicenja, ali i drugih. sad polazim od toga da svako radi najbolje sto zna i moze i da je svako sebi najpreci. pa ako mi neciji postupci smetaju, nastojim to ne shvatati previse licno (barem izvan porodice, unutar nje to malo teze ide ), nego birati svoje okruzenje.

puno bolje znam sta ne zelim. i lakse izlazim na kraj s osjecajem krivice sto nesto nisam uradila.

a puuno je jos posla predamnom.

Ma ti si meni okej.
Skroz.

ah, hvala

i sebi sam, uglavnom

[John Cleese]

ah, hvala

i sebi sam, uglavnom

My pleasure

[zoomba]

Vuk dlaku mjenja al cud nikad..

[supercali]

Vuk dlaku mjenja al cud nikad..

Ovo je ono sto ja pisem
Ti si svoje stavove izgradio do neke 20-e ajd da kazem ostalo se ne mijenjas nego samo pristup

[zoomba]

Vuk dlaku mjenja al cud nikad..

Ovo je ono sto ja pisem
Ti si svoje stavove izgradio do neke 20-e ajd da kazem ostalo se ne mijenjas nego samo pristup

Supljiraju malo..

[supercali]

Evo ja do 20-e da pridjem djevojci trebalo mi 12 sati
Dok ja skontam sta da joj kazem kako sta ona kuci zaspala
Nekako ja to raskrstim i nakon toga pridjem u sekundi
To ne znaci da sam se promjenio nego samo taj strah ilo sta vec rijesio a ja sam i dalje isti kao prije i isto vjerovatno se ponasam kao prije samo na osnovu iskustava taktiziram

[djevojka bez imena]

Djelimično može, ali ne i drastično. S godinama mjenja se shvatanje okoline, života, i općenito životnih stavova ovisno o okolnostima u kojima se nađemo. Osnovne odlike ličnosti poput emocionalnosti, intelekta, ili naravi se vrlo malo mjenjaju, izbruse se ali ne mjenjaju.

[medvjed23]

da, uglavnom se radi o nijansiranju, al moguće su i bitne promjene.. naprimjer, u mom poimanju svijeta, sa godinama se sve više i više širi prostor besmisla, a u besmislu je ništa.. s druge strane, ako pojavama pripišeš smisao, to stvara očekivanja koja vode razočaranju i nizu drugih negativnih i destruktivnih emocija..

puno više mira, puno manje bijesa - to bi bila bitna promjena nastala u mom odraslom životu..

[Jimmy McNulty]

puno više mira, puno manje bijesa - to bi bila bitna promjena nastala u mom odraslom životu..

Kako medo, kako?
Kako si uspio naći mir?

[lmo]

vremenom se čovjek zamori, pa mu, htio-ne htio mir bude jedini izbor...ne može više.

peace out.

[duminjo]

puno više mira, puno manje bijesa - to bi bila bitna promjena nastala u mom odraslom životu..

Kako medo, kako?
Kako si uspio naći mir?

Razgranicis bitne stvari od nebitnih.
Evo npr. Ja SE na poslu nisam iznerviro, ne pamtim. A prije 5-6 godina sam stalno posovao i terso nesto. Sto ovaj nije uredio ovo, sto onaj nije ono...ma je*e mi SE. Ja sam svoje kdradio i prst u uho. Neka SE sefovi brinu za druge.
Brinem SE za zdravlje i za porodicu. A to hocu li negdje izgubiti nesto materijalno ili hoce li neko nesto reci i uraditi, sto direktno ne utice na Mene, bas me zaboli. Inace sebi u zadnjih par godina kazem da sam "mrtav ladan"

[medvjed23]

puno više mira, puno manje bijesa - to bi bila bitna promjena nastala u mom odraslom životu..

Kako medo, kako?
Kako si uspio naći mir?

da ne iznosim prljavi veš, napisaću ti, najkasnije sutra, sasvim konkretan odgovor na pp.. važi?

[supercali]

Joj medo podsjecas me sve vise na onog zaboravih mu ime sto je isto depresivan iz zenice cini mi se