I sto je mozda jos vaznije...
Ljudi koji imaju puno para , ali bas bas puno para , koji odskacu od prosjeka i koji imaju i vise nego sto im optimalno treba, nikad se ne hvale svojim bogatstvom niti to stavljaju u prvi plan, nit im je to bitno.
Ako zanemarimo Balkan, postoji tucet tih multibogatasa koji vode sasvim obicne normalne zivote. Ljudi koji su bili siromasni , i svojim radom stekli svo to bogatstvo, i uopste ga ne primjecuju niti ga zele primjetiti.
Izuzetak su Paris Hilton, Sanela Jenkins i slicni koji zive zivot celebritiya. Ali i takve osobe su poprilicno prazne, jer novac ne ispunjava covjeka. Pomaze pri ciljevima, ali ne ispunjava covjeka, niti to moze. I sve te zvijezde parama stvaraju imidz, ali je to sve obicna maska.
Pare nisu mjerilo ama bas nicega.
Kad si siromasan , zelio bi puno para jer mislis da pare rjesavaju sve.
Kad steknes pare, status, moc pocinjes uvidjati da srecu cine male stvari.
Pare manje vise, su tu kao asistencija i pomoc za ostvarivanje ciljeva ali pare su samo privid srece.
Ne treba da cudi kako onda silne muzicke i filmske zvijezde se koknu pored silnih para koje imaju.
Problem sa nama je sto mi , siromasni kakvi jesmo , mislimo da se sa parama rjesava sve.
Pare pomazu, ali ne rjesavaju bas sve. Ima tu nesto sto se zove visa matematika.