daddy-kool wrote:pasha078 wrote:Kolega skijas, svidja mi se dijagram koji si napravio !
Samo bih dodao, s obzirom da nema mape oko koje bi se slozili, neki limitirani rat je nuzan u scenariju podjele.
Dijelovi RS su vrlo tesko branjivi i iste bi trebalo uzeti. Dijelove koji su branjivi ostaviti. Dakle ne rat za cijelu BiH vec cisti oportunizam.
Što se tiče BiH, Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih, našeg zajedničkog života, razvoja, unaprijeđenja, bogaćenja, puta ka komunizmu (ček ne idemo više tamo), svi smo taoci politika čiji su centri gravitacije van ove zemlje i samom tom činjenicom nismo u mogućnosti da vodimo ukupno stabilizirajuću politiku. (Očiglednih primjera ne nedostaje od bosanskih Hrvata koji sjede na dvije stolice u Hrvatskoj i BiH, strategije koja se dogovara u Zagrebu, odlazak bosanskih Srba

na raport i usaglašavanje u Beograd gledamo haman pa svaku heftu.)
Bošnjaci neće pristati na podjelu jer karte je nemoguće dogovoriti, pa čak ni ratom ostvariti. Ne samo sa Srbima nego i sa Hrvatima. Nijedna strana to nije u stanju. Na kraju krajeva to nije ni interes Bošnjaka. U konceptualnom smislu društvo kojem težimo, građanska BiH, sličnije je američkom uređenju od evropske nacionalne države, i kao takvo ono treba da obezbijedi poredak u okviru kojeg ćemo mi kao muslimani ući u evroatlanske organizacije i osigurati dugoročni opstanak Bošnjaka.
Rahat patnja, koliko god bila odvratna takva strategija, će dati rezultate jer je tačka loma politika Srbije i Hrvatske niža od tačke opstanka Bošnjaka. Ukratko, riječima pjesnika, "ne bude li Bosne tada neće biti ni nas".
BiH je država sa zabetoniranom vanjskom granicom. Sa garantima vanjske granice BiH nije se za.ebavati i to svi znaju pa secesija ne pada nikome na pamet. Niko od garanta ne brani da se u okviru BiH ljudi dogovaraju kao što su se stotinu godina dogovarali i dogovaraju u Švicarskoj ili Belgiji.
Sve ovo zna i bošnjačka politička elita koja je 2000 - 2006 godine učvrstila politički kurs rahat patnje kroz izmjene Ustava F BiH u njenu korist, odbijanje Aprilskog paketa i nametanje zvaničnika Hrvatima.
Prava pitanja su:
Da li je bošnjačka politika uradila dovoljno da težište političkog života svih BiH naroda bude Sarajevo (kao što je najvećim dijelom bilo od 1995 - 2006.) a ne Zagreb i Beograd ?
Da li su kalkulacije rahat patnjom pravdanje nerada, kriminala i bezidejnosti bošnjačke političke elite ?
Koji su dosadašnji uspjesi politike rahat patnje ? Smanjivanje broja stanovnika i slabljenje demografske ali i radno sposobne potrošačke baze, možda ?
Da li rahat patnja na duge staze može da pobijedi politički i ekonomski ostvarene nacionalne države u okruženju i njihove političke interese, ukine RS ili iseli Zapadnu Hercegovinu radi izlaza na more ?
Da li će rahat patnja rezultirati nazadovanjem BiH u odnosu na okruženje i koliko će to nazadovanje biti, odnosno čime će se isplatiti ? Zaokruženom centralizovanom državom BiH sa mjestom odlučivanja u Sarajevu, možda ?
Koliko će trajati rahat patnja ?
Ne kažem ja džaba da mozgovi okovani političkim ciljevima iz 1990 - 1995. godine koji znaju pričati samo o prošlosti ne mogu donijeti promjene. Koliko god neko misli da na duge staze rahat patnja odgovara Bošnjacima, ja sam uvjeren da odgovara i susjedima. Suviše smo mi blizu Evrope (geografski, mentalno, kulturno, ekonomski, istorijski..) i suviše maleni da bi se sanjali snovi koji ne priznaju realnost.
Raja je sve to davno skontala pa se hvata noge svako ko može. Ako promjena ne bude, urušavanje BiH se nastavlja svojim tokom bez obzira na naše želje.