Stipu politiku, znam da je šala, kad nismo do sad, nemoj vala ni od sadputokaz1 wrote:''Ja sam malo bio u Babinom sefu,malo u podrumu,skrivao se kud kamo,sjećam reče mati ove vreće zlata da se za mene čuvaju,poslije raat sam prvi na spisku organizatora otpora''
Tko sam ja?
japin_mutapi wrote:jedan drug nabavio rucnu bombu skolsku, i na dvojica se pred rajom igramo sa njom dobacujemo se, raja govore da prestanemo i sl, i u jednom momentu neko od nas dvojice izvadi osigurac, onaj drugi govori nesto kao sta ti je, nemoj se zajebavat i ovom bomba naravno ispadne
sprint na sto metara bez prepona, svi prisutni olimpijsku normu ispune
Prosao sam slicno iskustvo, ali necu pisati o onome sto se sve meni izdesavalo nego o mojim suborcima ..mala jedinica,diverzanti u pravom smislu te rijeci jer su bili na svakom ratistu iza cetnickih linija i vazda nabrijani (mladi i "ludi")..jedinica se zbog poginulih i ranjenih stalno dopunjavala i obzirom da sam dolazio jednom mjesecno (kao ranjenik) po "gibiru" tj paket (ulje, brasno, cigare...) u paviljon (spavaone, trpezarija, magacin) prije nego odem u magacin kod cate da mi natovari u magacinu moje sledovanje svratim do trpezarije...i desavalo se da udjem i ne mogu da vjerujem, jbt...sjede zavaljeni u one stolice i gledaju Rambo film....jaoooo jbt, za mene je to bio shok jer znajuci kroz sta prolaze na ratistu...elem, viknem "djeste ba".. neki se okrenuse i uzvratise,a neki me nisu ni primjetili...Ostavim na stolu cigare i keks i odmaglim svojim obavezama...Challenger__ wrote:Ko je proveo rat u Sarajevu dobro zna šta je bila '93: nema vode, nema struje, nema hrane, nema nafte, nema se više šta ni naložit itd, itd... E, sad, Kemo je nekad pjevao "jedne noći u decembru, kad je bila hladna zima..." a moja priča počinje "jedne zore u decembru...". Te zore u onom prehladnim decembru sve je sjevnulo oko mene. Panika, frka, trka, čujem oko sebe "daj kola, ima kola-ali nema nafte, daj pola litra nafte"... Uglavnom, završim zavaljen unazad na suvozačkom sjedištu Golfa dvojke koja je kao luda pičila ka Koševu. Pičila ali i trokirala, valjda je povlačila onaj nataloženi mulj sa dna rezervoara. Počeo sam se gubiti u toj kratkoj, brzoj vožnji... Presječen bolovima počeo sam da mislim da odlazim, zauvijek... Otvorim oči, vidim tu smo, ušli smo na donji ulaz klinike, ali, džaba, ja odoh... Dakle, sjećam se jasno, uđosmo Golfom na donji ulaz Klinike, ispod proklete prosekture (mrtvačnice), a ja se gubim... Onda, kola stadoše, upravo pored prosekture, a mene poluživog uhvatiše za noge i ruke i počeše da UNOSE U MRTVAČNICU.
Nekim krajem uma sam bio uvjeren da umirem, da sam u stvari umro, da je sve gotovo (zato me tamo i odnose, je li). Oko mene je na onim kratkim stepenicama prosekture nastupio mrak i ugasila se svijest...
Međutim, otvaram oči a oko mene lica hirurga i ono hirurško svjetlo koje me zasljepljuje. Bol više ne osjećam a ovog najbližeg pitam "ko si ti?". Kaže - "tvoj hirurg". Pitam, "a kako se zoveš?". Kaže mi, sjećam se kao da je bilo SADA: "što te to zanima?". Reko' - "da znam ko me operiše". Predstavi se i reče: "ovaj mali puno priča".
Staviše mi narkozu na usta i zdraaaaooo...
Uglavnom, operacija uspjela, nisam invalid, nemam posljedice a Koševo ne volim vidjeti ni u snu, zaobilazim ga u širokom luku. Da si mi iz oka ispao, tamo ne idem u posjetu. Ako baš nešto mora (oftalmološki pregled npr), biram "Opću"; odnosno opštu, odnosno nekadašnju Vojnu bolnicu.
p.s.
Kasnije sam saznao šta se u stvari dešavalo tokom moje vožnje. Ispred proklete prosekture (mrtvačnice), Golf je stao jer je nestalo goriva, a lik koji me vozio vidjevši da se gubim, tražio je pomoć od njihovog osoblja (grobara, kako ih ja zovem). Jedan grobar je htio da snese mrtvaca sa bolničkih kolica pa da mene utovare i odguraju do Hirurgije a ovaj moj spasilac mu jebo sve živo i mrtvo ("smrt je prelazna bolest", hi,hi) i hladno me natovario u njihove velike, zelene civare (
) i odgurao do Hirurgije.
______
Rata se ni u snu ne volim sjećat, a bolnicu Koševo zaobilazim u širokom luku.
Da..insomnia78 wrote:Je l ovo u tz bilo
Lavovi su bili isti paviljon ali sa ulazom s druge strane...insomnia78 wrote:To ti u Lavovima bio?
Seres bezze..ali posto ne znas za desavanja van sehera, oprastam..PM72 wrote:Padoše mi na pamet i "leptirice"...pravo zajeban naziv koji je ledio krv u agresorskim žilama...
Jel to zajebancija il se fakat zvali Leptirice?PM72 wrote:Padoše mi na pamet i "leptirice"...pravo zajeban naziv koji je ledio krv u agresorskim žilama...
...jpg...nemam ja taj šPM72 wrote:Može se to i kulturnije reći od "sereš".Vidiš da je tema o zezancijama i preživljavanju u ratu.
znaš ti dobro šta ja mislim kad si ti u pitanju.E svašta, ...., ko bi dao ime Leptirice....PM72 wrote:Živa istina i znam da su dobro izginuli na Stupu.Komandant im bio Lagumdžija (nije Zlatko).
Cmoljo..Smmajo wrote:E svašta, ...., ko bi dao ime Leptirice....PM72 wrote:Živa istina i znam da su dobro izginuli na Stupu.Komandant im bio Lagumdžija (nije Zlatko).
Duhana je bilo za još jedan rat.U Fabrici su bila dva sprata pod zemljom i to nakrcana duhanom.Pred rat su nabavili po povoljnoj cijeni.U prvo vrijeme su štancali Plavu moravu pa kad je nestalo pakovanja prešli su na omote iz novina i na pakovanja od 20 cigara omotana trakom - ko VBR.Smmajo wrote:Jel istina da su vojnici svakog mjeseca šteku drine dobivali. Odakle u ratu filteri, duhan uopšte
Jašta brate, šta je cigara živaca spasila u ratu... Nisam znao to za duhan..PM72 wrote:Duhana je bilo za još jedan rat.U Fabrici su bila dva sprata pod zemljom i to nakrcana duhanom.Pred rat su nabavili po povoljnoj cijeni.U prvo vrijeme su štancali Plavu moravu pa kad je nestalo pakovanja prešli su na omote iz novina i na pakovanja od 20 cigara omotana trakom - ko VBR.Smmajo wrote:Jel istina da su vojnici svakog mjeseca šteku drine dobivali. Odakle u ratu filteri, duhan uopšte
Negdje 1994 u Visokom je proradila štamparija za FDS pa su kroz tunel uvlačene rolne sa odštampanim kutijama koje su u fabrici pakovane.
Nikad mi neće biti jasno kako četnici ne sravniše FDS,to bi nam gore bilo nego da su pobili Predsjedništvo i generalštab.