Forum Klix.ba

Ja sam radikalni centrista, posto mi je rezultat na onom politicki kompas testu blizu koordinatnog pocetka. Ranije sam bio vise libertarian, ali me iskustvo naucilo da silne slobode bez kontrole i odgovnornosti vode samo destrukciji coveka, drustva..

Nisam vernik u konvencionlnom smislu, a nisam ni ateist.

Zeleni (gree peace) militantni anarhista, altruista, protiv svih zastava, panteist.

Ljevicar iako se nadje pokoji stav desnice sa kojim se vise slazem, ali to je u manjini. Stranke generalno ne volim, ali se vecinom (ne u svemu) slazem sa NS, za sad. Jos uvijek nisam imao priliku da ih vidim kakvi su u vlasti, za sad kao opozicija fino pricaju, ali iskustvo me naucilo da oni svi fino pricaju dok se ne dokopaju kolaca. Tako da i to sve uvijek uzmem sa rezervom.

Zakleti ateista kada su religije u pitanju (u potpunosti uvjeren da nijedna nije upravu), oko eventualnog postojanja nekog viseg bica (van okvira koje uce religije), 99% siguran da ga nema.

arzuhal wrote:Ja koji sam odrastao na Stripoteci nikako ne mogu biti anarho-feminist tamam se prisiljavao...Ono imaš društvo nabrijanih Amazonki, sve ratnice savršenih proporcija, matrijarhat vanjtaki, istom dođe Konan Simerijanac i one mu sve popadaju oko nogu...

da, imamo savrsene proprorcije

NVZ

Samo sda. Dosta su nama hrvati i srbi krojili kapu. Dosta.

Tema

Desnica po pitanju drzave, poreza, ekonomije, privatnog vlasnistva i zastite imovine.
Da pojasnim ovo zadnje - privatna imovina je svetinja i dozvoljena su sva sredstva zastite.
Ne priznajem ni jednu organizovanu religiju kao legitimnu, agnostik sam po uvjerenju,
Da mogu da se izjasnim kao Sarajlija to bih i uradio, na zadnjim izborima sam se izjasnio kao Bosanac.
U USA glasam za demokratskog predsjednika iako mi je program republikanaca privlacniji ali nikad ne odaberu pravog covjeka za predsjednika. Za ostale kandidate glasam pola - pola.
Volio bih da postoji u BiH opcija desnice koja nije bazirana na vjerskoj osnovi, vac na vladavini prava i zakona uz maksimalno postivanje ljudskih prava i bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
Kapital i trziste, nauka i obrazovanost moraju biti pokretaci svakog drustva, ekologija i obnovljiva energija su na vrhu prioriteta, nisam pobornik vojske niti ratova.

Da sam ostala u BiH poništavala bih listić na izborima.
Ljevičar, agnostik.
U HR sam uvijek glasala za SDP. Na zadnjim izborima iz razloga da ne rasipam glas. Na sljedećim izborima ću srcem glasati za pametno.org.

Inače pun mi je k... potezanja zadnjeg rata u vrijeme kad se svi trebaju okrenuti ekonomiji i poboljšanju zivotnih uvjeta. Treba napraviti svugdje reformu obrazovanja, financijski opismeniti mladi svijet, prilagoditi se vremenu u kojem živimo.

Nacije koje žive na prostorima bivše države su polupismene. Da nisu ne bismo još uvijek potezali nacionalna pitanja. To bi trebala biti kako i jeste stvar prošlosti.
Razvrstali smo se Ajmo sad konstruktivnije. Nema vise socijalizma koji smo poznavali a kapitalizam nismo prihvatili sa pozitivne strane.

cyprus wrote:Haj sad malo ozbiljniji odgovor da dam

Više od svega sam antinacionalista... Nacionalizam vidim kao jednu od najvećih pošasti današnjice, odnosno jednu opasnu društvenu bolest koja od pojedinaca može napraviti moralne nakaze i intelektualne bogalje...

Kada tome pridodam svoje stavove o ekonomiji i društvenim odnosima, onda mogu reći da spadam u lijevi centar... Ne smatram da svi moraju biti jednaki, ali svi moraju imati jednake šanse... Vjerujem u djelomično slobodno tržište (intervencije i regulacije su u nekim slučajevima neophodne)... Poštujem lične slobode dok god one ne ugrožavaju nekog drugog, ali imam i nekih konzervativnih stavova... Npr. definicija braka će za mene uvijek biti isključivo zajednica jednog muškarca i jedne žene, iako sam veliki protivnik diskriminacije homoseksualne populacije, ili diskriminacije bilo koga i posebno ugrožavanja njihove sigurnosti... Recimo nisam protiv da se homoseksualne zajednice zakonski regulišu na neki drugi način... Dalje, protivnik sam abortusa... Trudio sam ubijediti sam sebe da je pro-choice OK opcija sa moralne strane, međutim nisam uspio... Nisam ni za legalizaciju prostitucije, marihuane (osim u medicinske svrhe), oružja...

Član sam SDP-a već skoro 10 godina... Jedno vrijeme sam bio relativno aktivan kroz forum mladih (u studentskim danima), ali sam se razočarao već neposredno nakon izbora 2010. godine, kako zbog poteza stranke na višim nivoima, tako zbog pizdarija na lokalu... Od tad sam pasivan... Iako nisam zadovoljan stanjem u stranci sve od tada, nikad mi nije palo na um da mijenjam stranku... Na izborima glasove raspodjeljujem između SDP-a i Naše stranke...

Vjerujem u multietničku Bosnu i Hercegovinu... Nikakva drugačija me ne interesuje... Također vjerujem u multietnički, interkulturalni i globalizirani svijet...

Vjernik jesam (formalno rimokatolik)... Zapravo mogu reći da se više nadam, nego što zaista vjerujem u pravom smislu te riječi... Nadam se da ovaj svijet nije kapak... Bezveze bi mi bilo da iza ovoga nema ništa drugo, bolje i pravednije... Ipak, religiju shvatam puno više kao individualnu, nego kao kolektivnu stvar... Svoje katoličanstvo ne gledam kao jedinu pravu vjeru, nego samo kao jedan od "jezika" na koji čovjek komunicira sa svojom duhovnošću... To što ja govorim tim "jezikom" ne znači da drugi načini obraćanja Bogu nisu ispravni... I žalosti me što većina drugih vjernika ne može da stvari sagleda na taj način...

sve lijepo receno za boldirano

i ja sam tu negdje, mala razlika u nekim nijansama. S tim sto sam ja partijsku davno vratila i nikad vise ni u kakvu partiju nisam niti bih usla.

Ja, što se tiče glasanja, nikad ne glasam za stranku, samo za pojedince.
U Hr mi je Milanović bio dobra ravnoteža hdz desničarima, ovaj Bernardić sad je kao neki dječarak .

Kod mene je svugdje samo dobar, los, zao, i zna, ne zna, veze nema....

Jedan dan komunista, drugi dan nevaljali nacionalista, glasam vazda za ljevicu, ne volim ni Bakira ni FahrA, u BiH mi sve stranke iste, al eto glasam za SDP, nekako mi najmanje na lopove miruhnu. Nisam neki ni Bog zna kakav vjernik al nisam ni ateista. Vjerujem da postoji neka uzvisena snaga inace mi zivot nekako nema smisla da se rodis, steknes u zivotu odredjene stvari i onda samo vjecni mrak. Vjerujem u Boga, Allaha, zovite ga kako hocete ali ne djelim misljenje islamista i slicnih budaletina. Eto, ja sam hodajuci buckuris.

Interesantno je da se kapak stavlja na pretis lonac.

SAMO EYDEA RODZO. DANAM NIE NJIHA POBILI BIH NAS SRBI I KOMULJARE.

Šala mala.

Prije godinu se učlanio u DF, al skonto da su obični svirači kurcu, pa ih sad ne smatram ničim. Za sada sam ništa. Od vjere sam po rođenju Musliman, ali se kosim sa ubjeđenjima pojedinim koje propagira ta vjera (nastanak svijeta, čovjeka i pojedinih stvar). Zbog tradicije lične, a i porodične, ne želim puno da se odmičem od toga, a komotno se mogu smatrati agnostikom. Jedan sam od najnekonzervativnijih ljudi u svom okruženju (za razliku od starog i stare, koji konstatno pričaju da ne puše nacionalističke priče, a prvi su kad se treba komentarisat neka namještena svađa Dodika i Bakira) i koji usput propagiraju neko zajedništvo i traže da mi mladi mijenjamo državu, ali se i dalje drže "Ma Srbin bi te klao svaki put" i tako neke priče. How's that even possible? Normala im je da psuju majku SDA, Bakiru i ostalima, pljuju po RTV servisu, ali ih ne može Bog natjerat da ne plate pretplatu. Da im danima objašnjavaš da time daješ pare u ruke kriminalcima, oni bi i dalje pričali "a naš ti očega država živi?

A po ličnom svjetonazorskom ubjeđenju sam najveći buntovnik i disident svega mogućeg i realnog da se bude protivnik toga. I da, što se tiče države vjerujem da je treba jebavati i zakidati u svakom mogućem polju.

Centar + lijevo par stepeni
Individualist
Zeleni socijalist
Antikomunist
Antidesnicar

Pacifist-demokrata.

Prezirem desničarske pokrete.

U se, na se, i poda se. Sveto trojstvo.

Negdje u tinejdžerskim danima sam doista vjerovao - onako školski, udžbenički - da postoji politička desnica, centar i ljevica (i kod nas i u svijetu), da postoje političke karakteristike i vrijednosti za koje se te određene strane zalažu... Poslije sam vidio da toga uglavnom ima samo u natruhama i naznakama, i da je uglavnom riječ o ublehi, odnosno ljudskoj potrebi da previše ne kompliciraju i da sebi pojednostave određene politike: šta je crno, šta je bijelo, a šta sivo, da im bude lakše da se identificiraju, da nekritički odaberu stranu koju će nekritički braniti uz kahvu i pivu, kao kada se naslijedi od oca navijanje za određeni klub...

Jer mi - u BiH, ali i zemljama regiona - ne živimo političko nego predpolitičko doba. Zato mi se čini nesuvislim raspravljati o kategorijama koje ne postoje kod nas...

Kako - kao vjernik, musliman - vjerujem u određena načela (šartove) vjere, tako isto vjerujem i u načela morala ili politike, recimo. Načelo pravde, pravičnosti, poštenja mi je vrlo bitno, pa tako glasam za pojedince (rekli smo da su desnica, ljevica i centar samo scenska iluzija našeg besprizornog politikantsva, jer mi ne živimo politiku, tu jednu od najplemenitijih vještina o kojoj su govorili stari, dobri umovi, jer skrbi o dobrobiti svih), nevažno mi je iz koje je stranke. Ili, recimo, načelo odabira između dva zla ono manje, između dvije izvjesne štete izabrati onu koja jeste ili se barem čini manje štetnom. Na takvim i sličnim principima donosim sud kod glasanja na izborima i biram pojedince. Tako se zna desiti da za četiri nivoa vlasti (kantonalni, federalni, državni i član Predsjedništva BiH) glasam za ljude iz 4 različite partije. Na zadnjim lokalnim sam glasao za Gorana Kovačevića (ne bih nikada za DF) jer ga smatram daleko boljim od Efendića, nimalo se ne kajem jer mi je izuzetno drago kada ga čujem kako govori i za šta se zalaže. Za člana Predsjedništva sam glasao za Martina Raguža , nisam mogao ni za jednog bošnjačkog kandidata. Et cetera. Na idućim izborima, ako ih dočekam živ, jedno od principa pri odabiru će mi biti još i: onaj koji naglasi da neće ili mi se čini da ima najmanje šanse da će ulaziti u koaliciju s SBB-om jer vode najpogubniju i najlicemjerniju politiku od svih. Nadam se i okrupnjavanju tzv. "ljevice".

Prezirem nacionalizam jer postavlja, kao mjeru vrijednosti (time i istine, prava, pravde, valjanosti, itd), načelo etničke, odnosno nacionalne pripadnosti, što predstavlja najjadniji i davno pregaženi, ali i dalje nekako koprcavo živi tribalizam...

Zalažem se i navijam za BiH kao pravnu, sekularnu, građansku državu/republiku jednakih građana, s građanskim pravima, gdje bi svaki pojedinac bio vrednovan jednako i uživao ista prava, uz institucionalnu i ustavno-pravno zaštitu kolektivnih prava, zaštitu i autonomnost vjerskih institucija, itd.

Liberalizam je politička opcija bogatih, odnosno politička ideologija krupnog kapitala, otvoreno zastupanje interesa kapitalizma zato nikada nisam podržavao tu priču, ali kapital će svakako uvijek izvojevati pobjedu...Barem kada je riječ o dunjaluku, to je njegov teren, tu je on tito...

Ultraliberal - sve može!
Mala i centralna država koja će biti garant da niko nema protekciju. Ustavni sud vrhovna instanca. Filozofija Rawlsov “veil of ignorance”

arzuhal wrote:Negdje u tinejdžerskim danima sam doista vjerovao - onako školski, udžbenički - da postoji politička desnica, centar i ljevica (i kod nas i u svijetu), da postoje političke karakteristike i vrijednosti za koje se te određene strane zalažu... Poslije sam vidio da toga uglavnom ima samo u natruhama i naznakama, i da je uglavnom riječ o ublehi, odnosno ljudskoj potrebi da previše ne kompliciraju i da sebi pojednostave određene politike: šta je crno, šta je bijelo, a šta sivo, da im bude lakše da se identificiraju, da nekritički odaberu stranu koju će nekritički braniti uz kahvu i pivu, kao kada se naslijedi od oca navijanje za određeni klub...

Jer mi - u BiH, ali i zemljama regiona - ne živimo političko nego predpolitičko doba. Zato mi se čini nesuvislim raspravljati o kategorijama koje ne postoje kod nas...

Kako - kao vjernik, musliman - vjerujem u određena načela (šartove) vjere, tako isto vjerujem i u načela morala ili politike, recimo. Načelo pravde, pravičnosti, poštenja mi je vrlo bitno, pa tako glasam za pojedince (rekli smo da su desnica, ljevica i centar samo scenska iluzija našeg besprizornog politikantsva, jer mi ne živimo politiku, tu jednu od najplemenitijih vještina o kojoj su govorili stari, dobri umovi, jer skrbi o dobrobiti svih), nevažno mi je iz koje je stranke. Ili, recimo, načelo odabira između dva zla ono manje, između dvije izvjesne štete izabrati onu koja jeste ili se barem čini manje štetnom. Na takvim i sličnim principima donosim sud kod glasanja na izborima i biram pojedince. Tako se zna desiti da za četiri nivoa vlasti (kantonalni, federalni, državni i član Predsjedništva BiH) glasam za ljude iz 4 različite partije. Na zadnjim lokalnim sam glasao za Gorana Kovačevića (ne bih nikada za DF) jer ga smatram daleko boljim od Efendića, nimalo se ne kajem jer mi je izuzetno drago kada ga čujem kako govori i za šta se zalaže. Za člana Predsjedništva sam glasao za Martina Raguža , nisam mogao ni za jednog bošnjačkog kandidata. Et cetera. Na idućim izborima, ako ih dočekam živ, jedno od principa pri odabiru će mi biti još i: onaj koji naglasi da neće ili mi se čini da ima najmanje šanse da će ulaziti u koaliciju s SBB-om jer vode najpogubniju i najlicemjerniju politiku od svih. Nadam se i okrupnjavanju tzv. "ljevice".

Prezirem nacionalizam jer postavlja, kao mjeru vrijednosti (time i istine, prava, pravde, valjanosti, itd), načelo etničke, odnosno nacionalne pripadnosti, što predstavlja najjadniji i davno pregaženi, ali i dalje nekako koprcavo živi tribalizam...

Zalažem se i navijam za BiH kao pravnu, sekularnu, građansku državu/republiku jednakih građana, s građanskim pravima, gdje bi svaki pojedinac bio vrednovan jednako i uživao ista prava, uz institucionalnu i ustavno-pravno zaštitu kolektivnih prava, zaštitu i autonomnost vjerskih institucija, itd.

Liberalizam je politička opcija bogatih, odnosno politička ideologija krupnog kapitala, otvoreno zastupanje interesa kapitalizma zato nikada nisam podržavao tu priču, ali kapital će svakako uvijek izvojevati pobjedu...Barem kada je riječ o dunjaluku, to je njegov teren, tu je on tito...

Iznenađena, ali ne i uvređena..

GeeTnT wrote:

Forum Fixer wrote:Što dalje iz BiH, što dalje od balinske/bošnjačke srpske i rvatske furde i sirotinje, ne gledati vijesti ne gledati nijednu našu tv stanicu, što dalje od naših ljudi i uspjeh je zagarantovan.

Koji onda qrac trazis na forumu?

Pa agitira. I to po ko zna koji put

azurna_obala wrote: Iznenađena, ali ne i uvređena..

Nisam skont'o.

Mislim da bismo, umjesto kategorija ljevica-centar-desnica, trebali više koristiti, barem kada je o ovakvim forumskim pričama riječ, kategorije (politički mišljeno) pesimizam-realizam-optimizam...U tom slučaju se vidim na liniji između političkog realiste i optimiste koji poštuje racionalni pesimizam

"Pesimizam razuma, optimizam djelovanja", Antonio Gramsci, kulturni marksizam, etc.

Lijevo orijentisan kad su u pitanju ljudska prava. Centar, kad je u pitanju ekonomija. Ateista. Trenutno me najviše užasava SDA mladež. Crno nam se piše ako se oni budu dočepali vlasti.

cyprus wrote:Nadam se da ovaj svijet nije kapak... Bezveze bi mi bilo da iza ovoga nema ništa drugo, bolje i pravednije...

Ja bih tebe opisala kao idealistu (i jednog od meni svojom energijom i pogledom na svijet najbližih ljudi na forumu, pa sam ovaj tvoj post vrlo pažljivo pročitala - i drago mi je da jesam). Veliki broj ljudi, čini mi se, i vjeruje - zbog te dječiji čiste nade u svijet bez čulnih, vremenskih i materijalnih granica i pravedan ishod igre. To ja zovem vjera u čudesno.

Ja, opet, mada bi bilo super da je čovjek, na primjer, neko astralno biće sa posudjenim 'odijelom', kojem je dato da postoji kao energija i da se pretvara u sve što je zanimljivo i lijepo, ne vjerujem da on to i jeste. Čovjekova smrt za mene je prirodna i podrazumljiva stvar. Ako umiru i cuko i maca i mrav i bubašvaba i riba i žaba, zašto bi mi bili izuzetak? Zašto bi bili posebni?

Samim životom smo nagradjeni čudesnim stvarima. Vodom, zrakom, ljetom, cvijetom, ljubavlju, putovanjem, mirisom trave, okusom smokve, kišom na licu, cvrkutom ptica, pjesmom, mišlju, bojom... od ovog svijeta, po mom mišljenju, teško da ima ljepšeg i boljeg. Za ljude bi bilo lijepo da ima slobodnijeg. Nije svijet taj koji ne valja - nego čovjek koji oblikuje svijet po svojoj (vrlo uskoj i sebičnoj) mjeri.

Za ovu planetu bi, s druge strane, bilo puno pravednije da nas uopšte nema. Mi smo ostalim živim bićima na Zemlji od njihove kuće napravili pakao. Al', eto, i ti i ja imasmo sreće da nas ima. I to mu ga nekome - ribama, ovcama, kravama - dodje kao kozmička nepravda. Nepravedno bi bilo ne roditi se, a umrijeti ne. Naša smrt je više nego pravedna - i, po mom mišljenju, finalna.

U potpisu, stoprocentni ateista, taj dio sam zaboravila u prvom postu...