Gdje smo i kada smo?

[riverflow]

filter je nesto sto filtrira besmislice/sarene laze, inflaciju besmislica, bilo unutrasnjih bilo spoljasnjih
ovo je nabrzinu... kada bih imala praznog prostora (ne vremena) da malo razmislim..mozda bih mogla izostriti pitanje
ali tog praznog prostora nikako nema, sve je puno skula
najjednostavnije receno na licnom primjeru, osjecam se kao da mi u glavi stalno bruji tv na kojem se neprestano mijenjaju kanali , a isto tako je i spolja
e taj filter

Sutra idi šetaj, promatraj, ne misli, ne prosudjuj, ovih dana jesen blista! Skule će se istopiti na suncu.

Ubiće nas koncepti.... A život pun ljepote

[tlr]

filter je nesto sto filtrira besmislice/sarene laze, inflaciju besmislica, bilo unutrasnjih bilo spoljasnjih
ovo je nabrzinu... kada bih imala praznog prostora (ne vremena) da malo razmislim..mozda bih mogla izostriti pitanje
ali tog praznog prostora nikako nema, sve je puno skula
najjednostavnije receno na licnom primjeru, osjecam se kao da mi u glavi stalno bruji tv na kojem se neprestano mijenjaju kanali , a isto tako je i spolja
e taj filter

E hvala ti, sad sam tek postao svjestan da imam taj filter - ako ga zaista i imam, a i ti postade svjesna da kod tebe filter ne radi, pa stalno bruji tv.
Ja sam živio u ubjeđenju da svako ima te filtere.

Neise, otkud mi filter?
Uživam u poslu koji traži da se svakodnevno pronalaze rješenja, pa mi je to vremenom nekako počelo ići od ruke...

Sad se pitaš, kakve veze imaju problemi i rješavanje problema sa filterom...
Evo ovakve:
- da bi se pronašalo rješenje, prva (logična) stvar koju treba napraviti je da se razabere bitno od nebitnog, odn. ustanovi činjenično stanje. To je vjerovatno taj filter na koji si mislila.
Kada se problem profiltrira, izoluje, ustanovi se uzrok problema i njegov obim... tada ostaje još korak - da se čovjek zapita čemu sve to i da li se problem isplati rješavati...

Zadnja faza je da se uz puno razmišljanja, zeru inspiracije, dosta mašte i koristeći neku bilježnicu za škrabanje konačno ukaže par mogućih rješenja.

Treba još profiltrirati najbolje rješenje i problem je riješen...

Jah. Ima i još jedna jako bitna stvar. I kod mene je prostor skučen, pa da bih mogao rješavati probleme - moram stalno da pospremam skule u glavi.
Bacam ono što mi ne treba/smeta, a pamtim ono što mi treba. Priroda je super mjesto za odlaganje tih skula.


Malo sam po običaju opširan i jako smiješan. Nadam da sam ti uspio dati odgovor.

[Irsar]

Suština mojih pisanija na ovoj temi jeste da nema ispravnog sistema življenja, ima samo ispravan čovjek..

Definiši ispravnog čovjeka. I da li svi "ispravni ljudi" žive na sličan način, ili bar njihovi životi imaju neke osnovne zajedničke osobine? Ako da - onda "ispravan sistem življenja", što je samo drugi način da se kaže "ispravan način življenja", postoji. Ako ne - kako onda znati ko je "ispravan čovjek", ako svako može naizgled činiti šta ga je volja?

Usput, društvo se sastoji od individua. Normalno je da ako su skoro svi ljudi tog društva "isrpavni" onda će i društvo takvo biti. Vrijedi i obrnuto.

Ispravan čovjek je onaj koji nema potrebu da se definiše
Potreba za definisanjem je znak da se poistovjećujemo sa onim što je napolju, jer sve što mogu čula da
percipiraju, um to definiše. Ispravan čovjek je spoznao da sve osim sebe može da spozna svojim čulima .
Sebe ne može, pa se s toga ni ne pokušava definisati.

Znači pričaš o nečemu što ni sam ne znaš šta je. Pitam te da nam kažeš šta je to "ispravan čovjek", šta čini "ispravnog čovjeka", koje su osobine "ispravnog čovjeka", no sve što ti nudiš je isprazna priča.

Od prije sam znao da je to tako, no i ovdje izgleda rezultat je isti - ne znaš ni o čemu pričaš. Zapravo, ne znaš ni šta pričaš. Što te naravno, kao i masu drugih, neće spriječiti da pišeš ponjave teksta koje ništa ne znače.

[Nurudin]

Ispravan čovjek je onaj koji nema potrebu da se definiše
Potreba za definisanjem je znak da se poistovjećujemo sa onim što je napolju, jer sve što mogu čula da
percipiraju, um to definiše. Ispravan čovjek je spoznao da sve osim sebe može da spozna svojim čulima .
Sebe ne može, pa se s toga ni ne pokušava definisati.

mislis nesto kao cjelovit covjek? bez ovisnosti o diktatu svojih cula?

Pa da, "ispravan" je bila samo korelacija iz jednog gore posta ispravan čovjek ili ispravna pravila, pa sam se
ja opredjelio za ispravnost čovjeka. Cjelovitost ili potpunost (kemal) , je nemanje želje da se onome što jesi
dodaje nešto izvana. Dakle, ništa ne nedostaje.
Ovo je odgovor i TLR, jer istinskim ispitivanjem se dolazi do spoznaje da si ništa, odnosno da si nematerijalan
samim time tu nema pristupa našim čulima. Dakle praznina si, kao u Rumijevim poemama gdje čovjeka uspoređuje
sa najom (sviralom od trske) i da bi se čula muzika, mora biti šuplja i protočna.
Praznina ili čista svijest ili nur-svijetlost se ne može spoznati čulima ali ona spoznaje sve oko sebe, dajući
sjaj našim očima i čulima ali onda učini "prvi grijeh", zapetlja se u um, zaboravi se u njemu , a um je alat
za vanjski svijet i on sve definiše na osnovu suprotnosti (dan-noć) i tako stvara dvoje od jednoga, jer
noć i dan su ciklusi jednog fenomena i bez noći ne možeš znati da je dan i obrnuto.
U tome zaboravljanju našeg nura , on se kroz um podijeli na dvoje (pa i na više nekad) , odnosno svijest
se zaprlja i zarobi u tu igru dualnosti (a igrama trebaju pravila) i veže se za tijelo, za imetak, za učenja,
ideologije i pravi sukobe ("nered na zemlji").
U smjeni noći i dana i u ostalim manifestacijama vanjskog svijeta su znakovi za one koji su razumom obdareni,
odnosno za one koji vide da je naša bit svjetlo, a materija je zastor koji čini da postoji mrak, iako mrak
nema svoje izvorište, već je samo zastiranje svijetla. U tim znakovima svijest spoznaje sebe kao svijest
i zna sebe kroz svoju suprotnost-materiju, kao što se dan prepoznaje kroz noć.

[Nurudin]

Irsar
Ispravan čovjek je onaj koji je , hajmo reći tako, čistih čula. Onaj koji se ne identifikuje sa onim što
uđe kroz čula u njega, jer čim se veže za to, odmah ih prlja. Prlja ih recimo ideologijama i religijama.
Čula isprljana nekom ideologijom će sve što postoji, pa tako i zakone, podređivati toj ideologiji.
Njegovo prosuđivanje će biti nerazumno zbog toga.
Biti razuman, znači razumjeti i da su "osobine" kod svakog posebne i originalne, svaki čovjek je drugačiji
malo i nema dva ista. Samim time tvoje pitanje je nerazumno jer ti želiš znati kakav je taj čovjek po svojoj
spoljašnosti i osobnosti, pa da eventualno još neko može postati takav.
Imitiranjem nećeš razumjeti o čemu se tu govori i na šta se upućuje. Ne moraš ništa postati jer ti već jesi.
Samo očisti čula , očisti kabu od kipovai gdje god se okreneš, pa tu je lice božije.

[arzuhal]

Štob' rek'o naš Herr Sturmbannführer, @madner, nekako:

Kada kamen zakotrljaš sa planine on se otkotrlja, uglavnom. Ako ga ne zakotrljaš, on se neće otkotrljati.

[arzuhal]

- Nekoć davno, dok ljudi još nisu imali jedinice za mjerenje dužine, a mjerenje im je trebalo u trgovini, mjerili su pomoću lakta. Trgovalo se otprilike ovako: trgovac je na sajmu prodavao platno, a jedinica za mjerenje dužine, pa prema tome i platna, bio je lakat ruke. Došao je kupac i tražio na primjer četiri lakta platna. Trgovac je svojim laktom odmjerio željenu dužinu, odrezao platno i naplatio dogovorenu cijenu. I sve je bilo u redu ako su trgovac i kupac bili podjednake visine i imali približno istu duljinu lakta.
Ali neprilike su nastale ako je slučajno trgovac bio neki mali debeljko, a kupac visoki mršavko. Naime, i tada je trgovac izmjerio platno svojim laktom, odrezao ga, predao kupcu i tražio novac, ali kupcu-dugonji to se nije svidjelo i on je tražio da se platno mjeri njegovim laktom koji je bio znatno dulji od lakta trgovca. Jasno je da četiri lakta platna kupca u ovom slučaju nisu isto što i četiri lakta platna prodavača, već znatno više.
I evo nesporazuma.
Svađe su ponekad završavale i pred sudom. Ali sud se našao u čudu, jer obje su stranke - bile u pravu.
I kako sad presuditi?
Obratili su se za savjet vladaru koji je bio poznat po svojoj mudrosti. Pošto su suci objasnili kralju u čemu je problem i rekli mu da ne znaju kako da ga riješe, kralj-mudrac duboko se zamislio. Zatim se nakašljao, počešao iza uha i donio odluku: neka ubuduće mjera za dužinu bude moj lakat!
Tako je kraljevski lakat postao jedinica mjere. I svi su bili zadovoljni mudrom odlukom kralja jer više nije moglo doći do nesporazuma pri mjerenju.
Ali sveopće zadovoljstvo nije ipak dugo trajalo. Kralj je već bio dosta star kada je donio ovu odluku i uskoro je umro. A smrću kralja nestala je i jednica za mjerenje dužine. Ljudi su ubrzo shvatili da i kraljevski lakat nije najsretnije rješenje. Naime, sa svakim kraljem dolazi i nova mjera za dužinu, a to je za trgovinu vrlo nepraktično. Pogotovo ako kralja na prijestolju naslijedi njegov mali sin.
Jednostavno svima je postalo jasno da se ovakvi, a i mnogi drugi probemi, ne mogu rješavati pomoću kraljeva, već treba naći nešto sigurnije i trajnije...

- A šta je to bilo?

- Ne bi vjerovao, ljudi su se oslonili na ono što su smatrali najsigurnijim i najtrajnijim što postoji, a to je...(...)

(Brbljanje o geometriji, Zlatko Šporer, Školska knjiga, Zagreb, 1990)

[Gojeni H]

...
Ja bih volio da na ovoj temi pokušamo precizno ustanoviti šta uopšte ovo vrijeme jeste i kakve izazove donosi, a oslanjajući se na iskustvo (znanje) ili intuiciju. Šta fali i intuiciji?
Intuicija je neka vrsta akumuliranog, nesvjesnog znanja.

Možemo ovom pitanju (ako ga svi ovako razumijemo), prići i na drugi način. Kome odgovara neka zalijepi sliku (globalnog) svijeta.

Može biti to slika, fotografija, poezija, video klip, roman (već je neko pomenuo "Vrli novi svijet" ), ajet, nešto iz Biblije... a koji po njoj/njemu oslikava u kakvom trenutku živimo. Dodatni je bonus, ako to djelo polemizira o tome i šta bi nas moglo sačekati iza ćoška.

Mogu li ja zatalasati?

... A on je rekao: “Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova. I navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati. ...(An-Nisa’, 118-119) - Kur'an

Uvecane rijeci su rijeci Iblisove (sejtanove, sotonine) nakon sto ga je Allah prokleo ...

A, s obzirom da je spomenut Vrli novi svijet ...

..., Mond continues his discussion of the practical philosophy of the world he controls. With Bernard and Helmholtz gone, Mond and John concentrate on the issues that distinguish the traditional world — John's Malpais as well as the reader's world — from the dystopia, especially a belief in God.

Mond and John's experiences of religion oddly complement one another. Mond knows about God and religion from the forbidden books he has read — the Bible, the medieval Imitation of Christ, and the relatively modern works of Cardinal Newman and William James. ...
Mond's argument against religion in his world is materialistic — the main point being that the culture of comfort has made God obsolete. According to Mond's view, people turn to religion only when age and discomfort impel them to look beyond the physical world. But if age and discomfort are banished, the physical, material world never loses its pleasure. Thus, Mond argues, God is irrelevant in the brave new world.
...

In his response, Mond accepts the virtues of Christianity — kindness, patience, long-suffering — as reasonable and even socially valuable, but points out that soma (droga, opa.) can do as well as years of painful self-denial in producing virtuous behavior. In a memorable phrase, Mond describes soma as "Christianity without tears."

John, of course, rejects this view immediately, because, according to his definition, a worthwhile human life requires suffering and danger, from which will spring nobility and heroism. The discomfort and the pain, John maintains, are an essential part of freedom, beauty, and religion.
...

Now Mond and John face each other squarely, and the choice emerges clearly. Control means comfort at the loss of freedom. But freedom means the possibility of disease, starvation, and misery. Faced with the choice, John chooses freedom, replying to Mond's list of horrors, after a long silence: "I claim them all."
...

Both Mond and John show themselves incomplete in this chapter, their different world-views shallow and unimaginative. The conclusion to the discussion will drive John into isolation, but Huxley also means to inspire the reader to explore the assumptions of each character and to think beyond the frame of the novel toward the world itself — and the combinations of freedom and control that might enhance rather than limit life.

https://www.cliffsnotes.com/literature/ ... chapter-17

Muslimani vjeruju da je Kur'an objavljen prije 1500 godina. U navedenom ajetu se govori da ce sejtan ljudima naredjivati promjenu stvorenja.

Haksli je svoju knjigu napisao 1931. god. Sam pocetak knjige govori o distopijskom drustvu (izmedju ostalog) genetske manipulacije i vjestackog odredjivanja nivoa inteligencije osobe koja se proizvodi (radja bi bio upitan termin), posla koji ce obavljati, kasti/stalezu kojem ce pripadati, itd.

Yuval Noah Harari, autor bestselera Sapiens: A Brief History of Humankind na kraju knjige mudruje o buducnosti, o potencijalnom bionickom covjeku, modifikacijama koje bi slijepima i gluhima od rodjenja omogucile da vide, ali koje bi mogle dovesti i do "pijace" na kojoj bi se "kupovala kila IQ-a".

[Nurudin]

- Nekoć davno, dok ljudi još nisu imali jedinice za mjerenje dužine, a mjerenje im je trebalo u trgovini, mjerili su pomoću lakta. Trgovalo se otprilike ovako: trgovac je na sajmu prodavao platno, a jedinica za mjerenje dužine, pa prema tome i platna, bio je lakat ruke. Došao je kupac i tražio na primjer četiri lakta platna. Trgovac je svojim laktom odmjerio željenu dužinu, odrezao platno i naplatio dogovorenu cijenu. I sve je bilo u redu ako su trgovac i kupac bili podjednake visine i imali približno istu duljinu lakta.
Ali neprilike su nastale ako je slučajno trgovac bio neki mali debeljko, a kupac visoki mršavko. Naime, i tada je trgovac izmjerio platno svojim laktom, odrezao ga, predao kupcu i tražio novac, ali kupcu-dugonji to se nije svidjelo i on je tražio da se platno mjeri njegovim laktom koji je bio znatno dulji od lakta trgovca. Jasno je da četiri lakta platna kupca u ovom slučaju nisu isto što i četiri lakta platna prodavača, već znatno više.
I evo nesporazuma.
Svađe su ponekad završavale i pred sudom. Ali sud se našao u čudu, jer obje su stranke - bile u pravu.
I kako sad presuditi?
Obratili su se za savjet vladaru koji je bio poznat po svojoj mudrosti. Pošto su suci objasnili kralju u čemu je problem i rekli mu da ne znaju kako da ga riješe, kralj-mudrac duboko se zamislio. Zatim se nakašljao, počešao iza uha i donio odluku: neka ubuduće mjera za dužinu bude moj lakat!
Tako je kraljevski lakat postao jedinica mjere. I svi su bili zadovoljni mudrom odlukom kralja jer više nije moglo doći do nesporazuma pri mjerenju.
Ali sveopće zadovoljstvo nije ipak dugo trajalo. Kralj je već bio dosta star kada je donio ovu odluku i uskoro je umro. A smrću kralja nestala je i jednica za mjerenje dužine. Ljudi su ubrzo shvatili da i kraljevski lakat nije najsretnije rješenje. Naime, sa svakim kraljem dolazi i nova mjera za dužinu, a to je za trgovinu vrlo nepraktično. Pogotovo ako kralja na prijestolju naslijedi njegov mali sin.
Jednostavno svima je postalo jasno da se ovakvi, a i mnogi drugi probemi, ne mogu rješavati pomoću kraljeva, već treba naći nešto sigurnije i trajnije...

- A šta je to bilo?

- Ne bi vjerovao, ljudi su se oslonili na ono što su smatrali najsigurnijim i najtrajnijim što postoji, a to je...(...)

(Brbljanje o geometriji, Zlatko Šporer, Školska knjiga, Zagreb, 1990)

Šetjan je prvi počeo sa mjerenjem. Odmjerio Adema i rekao da je bolji od njega.
Pa se onda tako mjere i religije međusobno itd

[tlr]

Ja bih se kladio na željezni ili zlatni lakat.
Šta kaže vrli pitac? Da budem iskren nisam shvatio vezu te priče i teme, ali se ne sekiram puno.
Arzo to tako često napravi... a možda je i do mene. Glup, pa ne kontam.

[arzuhal]

- Nekoć davno, dok ljudi još nisu imali jedinice za mjerenje dužine, a mjerenje im je trebalo u trgovini, mjerili su pomoću lakta. Trgovalo se otprilike ovako: trgovac je na sajmu prodavao platno, a jedinica za mjerenje dužine, pa prema tome i platna, bio je lakat ruke. Došao je kupac i tražio na primjer četiri lakta platna. Trgovac je svojim laktom odmjerio željenu dužinu, odrezao platno i naplatio dogovorenu cijenu. I sve je bilo u redu ako su trgovac i kupac bili podjednake visine i imali približno istu duljinu lakta.
Ali neprilike su nastale ako je slučajno trgovac bio neki mali debeljko, a kupac visoki mršavko. Naime, i tada je trgovac izmjerio platno svojim laktom, odrezao ga, predao kupcu i tražio novac, ali kupcu-dugonji to se nije svidjelo i on je tražio da se platno mjeri njegovim laktom koji je bio znatno dulji od lakta trgovca. Jasno je da četiri lakta platna kupca u ovom slučaju nisu isto što i četiri lakta platna prodavača, već znatno više.
I evo nesporazuma.
Svađe su ponekad završavale i pred sudom. Ali sud se našao u čudu, jer obje su stranke - bile u pravu.
I kako sad presuditi?
Obratili su se za savjet vladaru koji je bio poznat po svojoj mudrosti. Pošto su suci objasnili kralju u čemu je problem i rekli mu da ne znaju kako da ga riješe, kralj-mudrac duboko se zamislio. Zatim se nakašljao, počešao iza uha i donio odluku: neka ubuduće mjera za dužinu bude moj lakat!
Tako je kraljevski lakat postao jedinica mjere. I svi su bili zadovoljni mudrom odlukom kralja jer više nije moglo doći do nesporazuma pri mjerenju.
Ali sveopće zadovoljstvo nije ipak dugo trajalo. Kralj je već bio dosta star kada je donio ovu odluku i uskoro je umro. A smrću kralja nestala je i jednica za mjerenje dužine. Ljudi su ubrzo shvatili da i kraljevski lakat nije najsretnije rješenje. Naime, sa svakim kraljem dolazi i nova mjera za dužinu, a to je za trgovinu vrlo nepraktično. Pogotovo ako kralja na prijestolju naslijedi njegov mali sin.
Jednostavno svima je postalo jasno da se ovakvi, a i mnogi drugi probemi, ne mogu rješavati pomoću kraljeva, već treba naći nešto sigurnije i trajnije...

- A šta je to bilo?

- Ne bi vjerovao, ljudi su se oslonili na ono što su smatrali najsigurnijim i najtrajnijim što postoji, a to je...(...)

(Brbljanje o geometriji, Zlatko Šporer, Školska knjiga, Zagreb, 1990)

Šetjan je prvi počeo sa mjerenjem. Odmjerio Adema i rekao da je bolji od njega.
Pa se onda tako mjere i religije međusobno itd

Tako je, pogriješio je kada je mjerio svojim laktom. Uz'o da mjeri po sebi. Takva mjera (vlastitog lakta i nešto slično) može biti sasvim ok za pojedinca sve dok je samo njegova (ili moja, tvoja, bilo čija) lična, osobna i personalna stvar i to zatvorena unutar sfere transcendentalnog solipsizma. Ali kada se krene izvan sfere trancendentalnog ega tada se javlja ogromni problem Pete kartezijanske meditacije i onaj Drugi...Obrnuto tome je ono što si ti sam natuknuo stavom da se može (na forumu) o nečemu pričati bez namjere da se time tvrdi i utvrđuje neka opća istina, recimo ovako nešto: "Pričam tek onako, govorim neobavezno, iznosim ono što mislim, smatram ili osjećam, ne velim da je baš i stoposto istinito pa da moram nuditi dokaze i argumentaciju za to, govorim neobavezno, bez želje da to postavljam kao okvir za utvrđivanje kako nešto doista jest a kako nešto nije." Jer to je pošten i relaksirajući stav, to je stav, ponavljam se, u kojem svačiji ego zadovoljava tek onu svoju najpovršniju želju - da samo istakne kako ima svoj stav između drugih stavova, svoje mišljenje, svoj pogled na svijet, itd. Da ga samo kaže, izrekne, razglasi, da se čuje za njega.
Viši level započinje kada ego (moj, tvoj, njegov) dobije apetit i da dokaže kako je taj pogleda, stav, mišljenje, itd. istinito i kako se time može odmjeriti nešto...Ratio (racio, razum) je prvobitno matematički pojam koji označava mjerenje, odnosno omjer, odnos dviju veličina, itd.

Tako je, postoji i svojevrsna mjera za mjerenje vrijednosti i valjanosti religija - odnosno mjerenje pojedinaca unutar svake pojedinačne religije i u samjeravanju jednih s drugima - kojom se čak i ljudi mogu poslužiti, i to baš religija/formi/oblika/zakona/pravaca kako ih je sam Stvoritelj razvrstao u tom božanskom Premiershipu, a to uopće nije nešto što je šejtansko ili ljudsko, ta mjerna jedinica je zadata od Stvoritelja: dobročinstva, dobra djela. Lopta je ubačena na teren a ekipe se trebaju i mogu dokazati, igra traje dok Truba ne oglasi kraj. A rezultati će biti saopšteni na Skupu:

A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (al-Maide, 48)

Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. (Matej, 7:16)

[harač]

rjesenje, al' sipak

kod lakatanja se barem zna sta se mjeri, kod DOBRA nismo te blazene srece, rece Platon (osim ako je dobro samo ono sto pise da je dobro, a onda je pitanje da li je to dobro jer pise da je dobro, ili pise da je dobro zato sto je - nezavisno od bilo cije volje i kapricija - dobro ili ne, rece Platon pola milenija prije nego se mnogi proroci propisase)

sto znaci da je odgovor na sve ove dileme, sve ove godine, bio (...)

[Nurudin]

Kontam ja šta ti hoćeš da kažeš, kako pravila moraju postojati u "vanjskom" svijetu. Čak i kad bi se oslonili
na postojanje cjelovitog čovjeka-kralja, kao mjeru, kralj bi umro. Tako da mora postojati zapisano pravilo
i određeni aršini.
Zakoni u društvima već postoje i puno su bolji od religijskih , tako da onda ostaju samo kao set zakona
za pojedinca koji želi ili osjeća potrebu za njima. Ti zakoni ili pravila su prošli razne "dopune" kroz hadise
(ako govorimo o islamu, pošto njega najbolje poznajemo), pa "amandmane" na iste kroz idžmu, fetve itd
Ono što ja govorim i tvrdim da ti ljudi slijede samo tumačenje tumačenja nečijeg neshvatanja metaforičnih
poruka...Ali da krenemo redom:
-Što se tiče tvoje primjedbe o mome egu koji "hoče da kaže svoj stav" i kako je to tek blagi egoizam u odnosu na
onda kad bi počeo dokazivati taj stav....hmmm, nije to baš tako.
Prvo, potreba da se izraziš nije egoistična, ona je sasvim prirodna, inače bi bili nijemi.
Tvrdnje i dokazivanje , kao i jasno definisanje svog stava namjerno izbjegavam zbog nekoliko stvari :
zbog toga što govoriti o unutrašnjem jezikom vanjskog svijeta ne ide, a jasno definisanje je loše zbog slušaoca
koji će da se uhvati nečega (kao ovo sa ispravnim čovjekom) i što je samo znak, simbol koji označava pravac
kretanja , ali um koji je sklon mjerenju i analizi će ostati mjereći i izučavajući taj isti znak, umjesto da krene
u tom pravcu. Zato svi znakovi treba da budu relativni i neuhvatljivi za um, inače će um napraviti od njih isto
ono što su muslimani napravili od Mushafa i njegovih znakova.
Iako na dosta mjesta prije spajanja znakova u koncepte (rečenice), stoji upozorenje sa par slova (Elif Lam Mim)
koja u bukvalnom smislu ne znače ništa ali to njihovo ne-značenje služi da pođoni princip u kojem je jednoznačnost
ajeta koji slijede -neispravna. Kako?
Tako što govore : ovo su samo slova spojena u rečenice a značenje im daje svaki čitaoc po sebi pa ako te zbunjuje
značenje rečenica, vrati se na ova slova i shvati da su to sve -samo slova, a ti si onaj koji je živ i koji njima
daje život, samim time i tumačenje. Ponavljanjem tih ajeta nećeš ništa postići osim ako im ti ne udahneš značenje.
Udahnut će samo onaj tko ima duha, a kruti dogmatski um i njegove mjere i šabloni, koje je donio izvana da mjeri
ono što je unutra, neće udahnuti, već će samo napraviti mrtvima slova na papiru.
To nije ni friška ni čista duhovna hrana, a kako bi i bila kad ga "dotaknuti mogu samo čisti" , odnosno samo čisti
od vanjskog mjerljivog svijeta, a ne ovi što uzimaju abdest da bi dotaknuli jer prvi koji su slušali ajete nisu ih
doticali preko papira, već su ih samo slušali i pamtili. I to pamćenje je odraz neshvatanja i nedoticanja.
Govor Cjeline ili božiji govor se ne može razumjeti iz partikularne pozicije , nego se Cjelina razumije sama sa
sobom, Hakk sa Hakkom , Gospodar se vidi i razumije samo sa Gospodarom, tako da je sve ostalo samo tradicija
i opjevavanje mrtvih tumača.
Što se tiče vanjskih zakona i zakonitosti, ja o njima nisam nikad govorio jer smatram da oni nastaju evolucijom
prirode i čovjeka, a evoluiranje čovjeka se dešava samo individualno, pa tek onda se odražava na društvo.
Sama zaleđenost tih zakonitosti se pokazala kontraproduktivnim i oslobađanje stega tradicije je donijelo novi
zamah društvene evolucije . Koji je smjer toga i da li je dobar za društvo, neće odrediti nikakav matematički
proračun niti mjera, oni služe samo da objasne putanje i geometrijeske oblike , već će odrediti sam čovjek.

[zijancer]

nurudine, jesi li ikada opsirnije pisao o 'protocnosti'?

[arzuhal]

-Što se tiče tvoje primjedbe o mome egu koji "hoče da kaže svoj stav" i kako je to tek blagi egoizam u odnosu na
onda kad bi počeo dokazivati taj stav....hmmm, nije to baš tako.
Prvo, potreba da se izraziš nije egoistična, ona je sasvim prirodna, inače bi bili nijemi.

Ja ciljam na svaki ego i svačiji ego, počev od svog pa nadalje. A nema ništa prirodnijeg ili "urođenijeg" od ega, on nije vještački, on nije nakalemljen, pridodat, proizvod društva i ljudskog djelovanja.
Ne brkati egoizam i egocentrizam. Nečiji egocentrizam može biti hranjen negovom velikodušnošću, dakle nečim i suprotnim od egoizma.

Tvrdnje i dokazivanje , kao i jasno definisanje svog stava namjerno izbjegavam zbog nekoliko stvari :
zbog toga što govoriti o unutrašnjem jezikom vanjskog svijeta ne ide, a jasno definisanje je loše zbog slušaoca
koji će da se uhvati nečega (kao ovo sa ispravnim čovjekom) i što je samo znak, simbol koji označava pravac
kretanja , ali um koji je sklon mjerenju i analizi će ostati mjereći i izučavajući taj isti znak, umjesto da krene
u tom pravcu. Zato svi znakovi treba da budu relativni i neuhvatljivi za um, inače će um napraviti od njih isto
ono što su muslimani napravili od Mushafa i njegovih znakova.

Trebaš jednom sjesti i srediti terminologiju jer koristiš pojmove preslobodno (ovo je moj stav, moja primjedba, zamjerka, ne mora se niko složiti s njom, ali nije zlonamjerna jer je utemeljena na mom iskustvu s tim terminologijama, čitanju, itd), ona je ključna kod iznošenja stavova ili mišljenja, toliko bitna da su se bitke vodile oko toga, odnosno nastajali su sjajni novi vokabulari da bi se misao izrazila: od ibn Haldunovog opravdanog i pronicljivog zahtjeva da se jasno razdvoji filozofijsko od religijskog jezikoslovlja i da se terminologije dvaju koordinantnih sistema ne brkaju jer to dovodi do konfuzije, do jednog Heideggera koji je posegnuo za kovačnicom pojmova kako bi uopće u-slovio, u-riječio svoju misao.

Raz-um, razum je onaj koji barata analizom, raščlambom pojmova, kategorijalnim aparatom formalne logike, onaj sav okrenut činjeničnom, provjerljivom, empirijski utemeljenom ili kako ti kažeš "vanjskom", dok je um onaj viši oblik svijesti koji caruje područjem sinteze, carstvom ideja - barem gledano onako najopćenitije od vremena klasičnih njemačkih idealista do danas...Zato kada govoriš o umu koji je sklon mjerenju i analizi ja te ne mogu pratiti jer mi sve zvuči zbrkano i smušeno, neprecizno, želi se jednim kazati drugo. Tako nastane ćušpajz od terminologije i mišljenja.

Ovo ostalo što si rekao o tumačenju vjerskog, vanjskog, unutrašnjeg, o Cjelini, Kur'anu, razumijevanju harfova, intencije, čišćenja i ostalog je ono što je plod tvog čitanja različitih knjiga, kombiniranja dijelova različitih učenja i stavova, filozofija i pogleda, koji su se kod tebe složili u jedan pogled i stav koji ti se čini ispravnim i valjanim, i taj stav poštujem, tvoj je vlastiti...

[Towelie]

rjesenje, al' sipak

kod lakatanja se barem zna sta se mjeri, kod DOBRA nismo te blazene srece, rece Platon (osim ako je dobro samo ono sto pise da je dobro, a onda je pitanje da li je to dobro jer pise da je dobro, ili pise da je dobro zato sto je - nezavisno od bilo cije volje i kapricija - dobro ili ne, rece Platon pola milenija prije nego se mnogi proroci propisase)

sto znaci da je odgovor na sve ove dileme, sve ove godine, bio (...)

Sta je dobro za lovca, pakao je za ulovljenu zivotinju, a isti je ishod.

Nijedna stvar nije nuzno dobra ili losa, cak ni one gde bi 99,99% ljudi kazalo da jest.

[Nurudin]

nurudine, jesi li ikada opsirnije pisao o 'protocnosti'?

"Protočnost" je izraz koji sam ja upotrijebio kao riječ koja je meni najbliža u izražavanju i objašnjavanju
slobode, koja je opet univerzalni simbol i može da svakome znači svašta.
Dakle, pet čula kroz koja ulaze informacije o vanjskom svijetu i skladište se u um. Informacije osim znanja stvaraju
i predrasude , pa tako svaka slijedeća info. će biti obojana onom prijašnjom.
Zato što samo skladištenje tih informacija je nešto za šta se veže naša svijest, ono što mi jesmo izvorno, dakle svijest
se veže i "prlja" tom lošom stranom znanja. Od tog vezanja za informacije i iskustva nastaje lažni idol, lažno
jastvo kojim se ispuni taj unutrašnji prostor , kojega um vidi "praznim" i ništavnim, a u stvari je riječ o čistoći.
Samo iz čistoće je moguće svijet gledati onakvim kakav jeste, čak i opisivanje toga ga prlja, iz gore navedenih
razloga. To je uživanje u neznanju, u slobodi od uma koji stalno mjeri,a nalizira, daje komentare itd
Taj čisti prostor nije glup zbog "neznanja", već naprotiv inteligencija raste ali samo ako je protočan, dakle ako
se ne veže za to što ulazi izvana kroz čula, već samo primjećuje , uviđa bez finalnih zaključaka.
To nije moguće postići bez prestanka potrebe da se "postane nešto" , odnosno da se ispuni taj prazan prostor
čiste svjesnosti i veže se za to čime smo ga ispunili , te se tome da samim vezivanjem intimna nota , ona najdublja,
a to je osjećaj postojanja ili jastva.
To će tako biti uvijek dok god smo u šablonu posmatranja i mjerenja stvari i dok tu naviku ne prestanemo unositi
u potragu za sobom. U potrazi za sobom ne može se ništa pronaći ali našem umu to mora biti potpuno jasno.
To je proces kod većine ljudi i um treba da dođe do dovoljno jakih uvida da se ostavi onoga gdje mu nije mjesto.
Samim meditiranjem, molitvama ili šta već ko radi i u čemu se pronalazi, to nećemo postići .
Meditativno stanje mora polučiti duboko promišljanje sebe, a ne odmor od sebe, što je isto uredu ali to je
isto kao i molitva -utjeha . Cilj namaza je miradž, duhovno putovanje i razgovor sa Bogom, to je njegova
svrha i ako je ne ispuniš , to je samo trenutna utjeha i umirenje. Isto je i sa meditacijom, to je bijeg od stvarnosti.
Dubokim uvidima u svoju suštinu, um , kao i melek Džebrail u onoj priči o muhamedovom putovanju , kad dođe
do "granice" , ne može dalje "jer če izgorjeti".
Dalje se dešava stapanje, um je svjestan da je on samo informacija, a svijest kojom on to uviđa je Gospodar
pa se tako samo sviješću, a ne umom , može spoznati čista svijest -nur ,kao naša suština naše Ja.

[arzuhal]

@Nurudine, u kakvom su odnosu tvoja promišljanja koja iznosiš i vjerska praksa? Da li razdvajaš to na način da je tvoje razmišljanje (ili spoznaja) jedno, nešto što pripada sferi duha (hajmo to tako reći), dakle razumijevanja vjerskih istina (ili istine kao takve, ako hoćeš) na takav i takav način, a vjerska praksa pripada poznatoj sferi jasnosti vjerskih propisa?

Nemoj se ljutiti što te ovo pitam...

[Nurudin]

Ništa ja ne brkam Arzo, ego si ti uveo u priču, sjećaš se.
Što se tiče uma, on je nastao kao posljedica prikupljanja iskustva i informacija koje dolaze kroz iskustva.
On nije nikakva viša kategorija, ma koliko to bilo negdje u nekom filozofskom pravcu određeno.
Um je haos od informacija, a raz-um, je inteligencija koja razdvaja i pravi red u tom haosu.
Ja upravo govorikm da sa tim vanjskim idejama (iako su one unutra, one su došle izvana, a i to bukvalno
shvtanja unutra i van tijela nije ono što ja nazivam unutrašnjošću, već "sakrivenošću od pogleda-od osjetila")
ne možeš ulaziti u čist prostor, jer ćeš ga samo zaprljati.
Ta čista svijest ili nur je srž intelekta, koji se ogleda upravo u djelovanju razuma. Onečišćena će biti nerazumna.
Prožimanje i stapanje svega i jeste pogled tevhida, tu nema odvajanja i seciranja na filozofiju, termine , religiju itd
Ali to nije zamućen pogled, naprotiv to je holističko gledanje na sve kao na Jedno.

[Nurudin]

@Nurudine, u kakvom su odnosu tvoja promišljanja koja iznosiš i vjerska praksa? Da li razdvajaš to na način da je tvoje razmišljanje (ili spoznaja) jedno, nešto što pripada sferi duha (hajmo to tako reći), dakle razumijevanja vjerskih istina (ili istine kao takve, ako hoćeš) na takav i takav način, a vjerska praksa pripada poznatoj sferi jasnosti vjerskih propisa?

Nemoj se ljutiti što te ovo pitam...

poslije odgovorim , a do tad ako može malo preciznije ?

[arzuhal]

@Nurudine, u kakvom su odnosu tvoja promišljanja koja iznosiš i vjerska praksa? Da li razdvajaš to na način da je tvoje razmišljanje (ili spoznaja) jedno, nešto što pripada sferi duha (hajmo to tako reći), dakle razumijevanja vjerskih istina (ili istine kao takve, ako hoćeš) na takav i takav način, a vjerska praksa pripada poznatoj sferi jasnosti vjerskih propisa?

Nemoj se ljutiti što te ovo pitam...

poslije odgovorim , a do tad ako može malo preciznije ?

Pa mislim jesi li na liniji onih koji govore o određenim duhovnim aspektima na način kojim govore - a koji možda odudara od nekih općih, odnosno raširenih shvatanja, od vjerovanja ili spoznaje većine - ali je vjerska praksa i dalje ista, samo promišljanje i spoznaja ne mijenja to (ibn Arebi ili Rumi, recimo, bili su islamski velikani sufijske misli koji su širinom i snagom spoznaje nadahnuli brojne a obavljali su sve vjerske obveze), nego možda baš naprotiv, dodatno oplemenjuje i snaži samu praksu,
ili ta promišljanja o duhovnim zbiljama utiču, jednako i istovremenom, i na izmjene po pitanju vjerske prakse, nije nužna molitva "na način na koji to religija smatra", drž-ne daj, na to mislim.

[tlr]

Žooo, saš vidit marisane.

[Gojeni H]

rjesenje, al' sipak

kod lakatanja se barem zna sta se mjeri, kod DOBRA nismo te blazene srece, rece Platon (osim ako je dobro samo ono sto pise da je dobro, a onda je pitanje da li je to dobro jer pise da je dobro, ili pise da je dobro zato sto je - nezavisno od bilo cije volje i kapricija - dobro ili ne, rece Platon pola milenija prije nego se mnogi proroci propisase)

sto znaci da je odgovor na sve ove dileme, sve ove godine, bio (...)

Islamsko ucenje o kontinuitetu poslanstva, indicira da su se poslanici propisivali i ranije.

Istina mora biti jasno razdvojena od neistine, i ono sto nije dozvoljeno, barem minimum, se mora eksplicitno znati.
Inace, imamo borbu za zivotni prostor, koju je naucavao nacizam, koja dozvoljava sve, jer drustveni darvinizam kaze da je covjek-covjeku - vuk.
Relativiziranje istine ili dobrog vodi covjeka u samounistenje.

[zijancer]

Od tog vezanja za informacije i iskustva nastaje lažni idol, lažno jastvo kojim se ispuni taj unutrašnji prostor , kojega um vidi "praznim" i ništavnim, a u stvari je riječ o čistoći.

cek, jesi li bas mislio ovo doslovce kako pise, ili je neka greška ..? ostatak posta mi nije nejasan

TLR hvala, odgovorio si.
Nadam se da ti je malo jasnije dokle je ko od prisutnih

[Nurudin]

Od tog vezanja za informacije i iskustva nastaje lažni idol, lažno jastvo kojim se ispuni taj unutrašnji prostor , kojega um vidi "praznim" i ništavnim, a u stvari je riječ o čistoći.

cek, jesi li bas mislio ovo doslovce kako pise, ili je neka greška ..? ostatak posta mi nije nejasan

TLR hvala, odgovorio si.
Nadam se da ti je malo jasnije dokle je ko od prisutnih

Da, doslovno . Pa dobro nejasno ti je ali možda intuitivno možeš da naslutiš nešto od svega toga.