#76 Izborni zakon
Posted: 28/09/2020 21:38
Mislim da pitanje Izbornog zakona zaslužuje posebnu temu, da ne kažem poseban podforum jer značaj Izbornog zakona i sve političke posljedice koje iz njega proističu imaju većeg značaja od trenutnih prepirki o Kantonu Sarajevo, Malog šengena, i od toga hoće li Čampara izdat ili neće, a nećete vjerovat i od ove azerbejdžanske nedodjije. Šta god da napišem neće precjeniti značaj ovog pitanja. U Izbornom zakonu se zapravo oslikava sva kompleksnost Ustava BiH, nacionalnih , građanskih, stranačkih, ideoloških i svih suštinskih odnosa ovog društva. Ukratko Izborni zakon je temelj koji oslikava snagu svih političkih aktera u BiH.
Dva su osnovna pristupa kada se govori o pitanju Izbornog zakona. Jedan zagovara HDZ odnosno najveći dio hrvatskih zastupnika u BiH. Njihov pristup se bazira na originalnom Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu, te im je vjetar u leđa dala i presuda u vezi Ljubićeve apelacije kojom je Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio da se brišu članovi Izbornog zakona (ali ne ustava Federacije iz kojeg proističu ti dijelovi zakona) koji su određivali da u Dom naroda Federacije mora biti izabran minimalno po jedan Hrvat, Bošnjak i Srbin bez obzira da li je takav izabran u kantonalne skupštine. Ustav Federacije kaže da mora biti izabran po jedan Hrvat, Bošnjak i Srbin samo ako je takav izabran u kantonalne skupštine, znači ne mora ako ga građani nisu izabrali. U tom slučaju taj jedan zastupnik od 17 se prebacuje drugom kantonu gdje je jednog takvog zastupnika moguće delegirat. Suština je da se presuda može izvršiti ako se prepišu dijelovi Ustava Federacije BiH. Međutim stvar se dodatno zakomplikovala obrazloženjem presude u kojoj je napisano da Dom naroda nije Dom kantona te da nema potrebe da bude biran minimalno jedan zastupnik iz svakog naroda iz 10 kantona, već te zastupnike treba birati na način da oni oslikavaju rasprostranjenost stanovništva pojedinih naroda u Federaciji. U prevodu ako 30 % Hrvata živi u zapadnoj Hercegovini onda oni trebaju isto toliko zastupnika izabrati u Dom naroda. Drugi detalj je isto tako važan gdje se u obrazloženju kaže da je konstitutivnost natkrovljući princip našeg Ustava.
Drugi pristup je zasnovan na onome što piše u Ustavu Federacije BiH što se kosi sa obrazloženjem presude Ustavnog suda. Također je zasnovan sa presudama Evropskog suda (Sjedić - Finci, Pilav, Zornić) gdje se dijelom naglašava da je konstitutivnost prevaziđena kategorija i da je imala smisla prilikom donošenja Dejtona da bi se rat zaustavio ali da nema smisla toliko godina nakon rata i da je treba prilagoditi evropskim principima demokratije. HDZ je pokušao oboriti dijelove Ustava Federacije koji se odnose na biranje delegata u Dom naroda Federacije BiH u apelaciji koju je podnijela Borjana Krišto, međutim, ko što to biva u frankenštajn državama kao što je naša, Krišto je dobila informaciju da će zahtjev past na Ustavnom sudu i brže bolje je povukla da ne bi presudom bila obesmišljena Ljubićeva apelacija. Tako da je karta na koju igra HDZ ostala u njihovim rukama makar djelimično.
Vjerovatno je i iskusnom pravniku teško analizirati ove presude i dovest ih u suglasje. Bilo kako bilo same presude nikad nisu dovoljne jer narod prilagođava zakone sebi a ne obrnuto. Ako nema političke volje onda nijednu presudu ne možete ni provesti. Kao što je to oduvijek u Bosni i Hercegovni sila boga ne moli, i biće onako kako se izbore pojedine političke struje u BiH a i šire.
Tri su različita cilja kod pitanja Izbornog zakona.
Cilj HDZ je zacementirat poziciju u vlasti tako da ih nikakva koalicija, bosanskih/probosanskih/bošnjačkih i slično, stranaka ne može izbaciti iz Vlade federacije a posljedično ni iz Vijeća ministara. HDZu je biti ili ne biti, od lagodne pozicije nakon rata, uz pomoć međunarodne zajednice, a ne nekom sposobnošću bosanske politike, došli su na ivicu da izgube ama baš sve i upravo zbog toga uradiće sve pa makar i razjebali ovu državu da dođu do tog cilja. Nisu spremni na kompromis jer su naučili da mogu imati apsolutno sve, pa se pozivaju na karte iz rata, međunarodne sporazume, izdaje, prevare, islamiste itd. Stanje je zaista teško iako oni tu poziciju prikrivaju medijskim pritiskom na bosansku stranu i kad im čitaš tekstove čovjek bi zaista pomislio da još uvijek imaju vojsku nadomak Sarajeva i drže Mostar u blokadi. Bilo kako bilo Hrvatska pomaže tom osjećaju superiornosti bez utemeljenja u realnosti.
Cilj SNSD je da spriječi preuzimanje Doma naroda od strane bosanskih stranaka u Federaciji BiH, jer će u tom slučaju non stop morati igrat u defanzivi, a trenutno su, makar zadnju deceniju u ofanzivi. To je strateški silj srpske politike, spriječiti da Federacija postane stabilna kao Republika Srpska. Nedavno je Dodikov savjetnik rekao otvoreno da to znači raspad države. Naravno to je prijetnja, jedna u nizu bez jasne vizije gdje nas to sve vodi. Uz to da je SNSD toliko snažan koliko misle oni bi jedva dočekali takav rasplet situacije da konačno razjebu državu. Zašto protivnika upozoravat na greške ako ti njegove greške idu na ruku, to znači da su te prijetnje i dalje samo politička igra.
Bošnjačka/bosanska politika je potpuno nejasna osim u dijelu da znaju kakvu zamku im HDZ i SNSD spremaju. Jer kad se jednom promijeni Izborni zakon narednih decenija niko to više neće moći osporit. Politika je otprilike pročitaj prijedloge HDZ pa ih onda modifikuj tako da tebi odgovaraju ali nemoj slučajno da sam izađeš u javnost sa prijedlogom i da ga forsiraš medijski, politički kao što to radi suprotna strana. Vjerovatno je suština u tome da iz bosanske perspektive nema razloga mijenjat Izborni zakon, on je idealan, jer su svi mehanizmi zaštite HDZa probijeni. Nema šanse, apsolutno nikakve, da sve bosanske stranke potpišu dogovor po ovom pitanju, bez obzira bili pozicija ili opozicija da se u svakom trenutku mogu osloniti jedni na druge kako bude rastao pritisak Hrvatske. Oni djeluju potpuno neusaglašeno i zato uvijek imamo incijativu HDZ i SNSD a ne obrnuto. Ipak koliko god to paradoksalno zvučalo na koji god način tumačili presude, ustav i zakone obje varijante odgovaraju Bošnjacima ako se primjene do kraja na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
Ako Bošnjaci prihvate "legitimno predstavljanje" kao princip na kojem insistiraju kako Dodik tako i Čović oni mogu sa punim pravo izaći sa prijedlogom da se isti princip legitimnog predstavljanja primjeni u oba entiteta i državi. Jer mi već imamo ministarstva etnički definisana, bez obzira što je to pozicija na koju dolazite posredno može se insistirati da 5 ministarstva u rsu, 8 u Federaciji, 3 na državnom nivou, budu izabrana od legitimnih predstavnika Bošnjaka i toga se držat kao pijan plota po cijenu bilo kakvih pritisaka. Naravno to se može postići također izjednačavanjem uloge Doma naroda Federacije i Vijeća naroda rs, zavisi od pristupa. Ali sam princip daje tu mogućnost jer je i blentavi Dodik po meni nesvjesno tome dao legitimitet, čega se SDS pribojavao. Jer konstitutivnost važi na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i ako je primjenjujemo doslovno onda njen sadržaj mora biti isti u svim njenim administrativnim dijelovima.
Sa druge strane građanski princip zbog brojnosti Bošnjaka isto tako odgovara, bez obzira na dva entiteta. U tom slučaju Bošnjaci bi imali potpunu kontrolu Federacije i jasnu prevagu na državnom nivou pa čak i uz ovu prepletenost građanskog i etničkog, sa trenutnim Izbornim zakon. Jedino što može dovesti Bošnjake pred potpuni poraz je strah Bakira Izetbegovića. Opasnosti također leži u trenutnom rasporedu snaga u parlamentu Bosne i Hercegovine. Zakon bi mora proći kroz oba doma, međutim ako SDA podlegne pritisku, dovoljne su njihove ruke da zajedno sa HDZom i SNSDom potpišu smrtnu presudu ovoj državi. Bošnjački klub kontroliše SDA, a također uz pomoć HDZ imaju opštu i entitetsku većinu u Zastupničkom domu BiH. Po ko zna koji put sve je opet u rukama zelenih žohara.
Ovo je moj skromni doprinos temi, zamolio bi par padobranaca da ne uništavaju temu obesmišljavanjem značaja ovog pitanja, glupim upadicama "šta ima veze ko vlada u Bosni sve je to isti k", a onda se jave na te iste teme i likuju kad bošnjačka strana po njihovom shvatanju napravi pogrešan potez. Ako je sve besmisleno i nevažno ne znam zašto uopšte pišu.
Dva su osnovna pristupa kada se govori o pitanju Izbornog zakona. Jedan zagovara HDZ odnosno najveći dio hrvatskih zastupnika u BiH. Njihov pristup se bazira na originalnom Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu, te im je vjetar u leđa dala i presuda u vezi Ljubićeve apelacije kojom je Ustavni sud Bosne i Hercegovine presudio da se brišu članovi Izbornog zakona (ali ne ustava Federacije iz kojeg proističu ti dijelovi zakona) koji su određivali da u Dom naroda Federacije mora biti izabran minimalno po jedan Hrvat, Bošnjak i Srbin bez obzira da li je takav izabran u kantonalne skupštine. Ustav Federacije kaže da mora biti izabran po jedan Hrvat, Bošnjak i Srbin samo ako je takav izabran u kantonalne skupštine, znači ne mora ako ga građani nisu izabrali. U tom slučaju taj jedan zastupnik od 17 se prebacuje drugom kantonu gdje je jednog takvog zastupnika moguće delegirat. Suština je da se presuda može izvršiti ako se prepišu dijelovi Ustava Federacije BiH. Međutim stvar se dodatno zakomplikovala obrazloženjem presude u kojoj je napisano da Dom naroda nije Dom kantona te da nema potrebe da bude biran minimalno jedan zastupnik iz svakog naroda iz 10 kantona, već te zastupnike treba birati na način da oni oslikavaju rasprostranjenost stanovništva pojedinih naroda u Federaciji. U prevodu ako 30 % Hrvata živi u zapadnoj Hercegovini onda oni trebaju isto toliko zastupnika izabrati u Dom naroda. Drugi detalj je isto tako važan gdje se u obrazloženju kaže da je konstitutivnost natkrovljući princip našeg Ustava.
Drugi pristup je zasnovan na onome što piše u Ustavu Federacije BiH što se kosi sa obrazloženjem presude Ustavnog suda. Također je zasnovan sa presudama Evropskog suda (Sjedić - Finci, Pilav, Zornić) gdje se dijelom naglašava da je konstitutivnost prevaziđena kategorija i da je imala smisla prilikom donošenja Dejtona da bi se rat zaustavio ali da nema smisla toliko godina nakon rata i da je treba prilagoditi evropskim principima demokratije. HDZ je pokušao oboriti dijelove Ustava Federacije koji se odnose na biranje delegata u Dom naroda Federacije BiH u apelaciji koju je podnijela Borjana Krišto, međutim, ko što to biva u frankenštajn državama kao što je naša, Krišto je dobila informaciju da će zahtjev past na Ustavnom sudu i brže bolje je povukla da ne bi presudom bila obesmišljena Ljubićeva apelacija. Tako da je karta na koju igra HDZ ostala u njihovim rukama makar djelimično.
Vjerovatno je i iskusnom pravniku teško analizirati ove presude i dovest ih u suglasje. Bilo kako bilo same presude nikad nisu dovoljne jer narod prilagođava zakone sebi a ne obrnuto. Ako nema političke volje onda nijednu presudu ne možete ni provesti. Kao što je to oduvijek u Bosni i Hercegovni sila boga ne moli, i biće onako kako se izbore pojedine političke struje u BiH a i šire.
Tri su različita cilja kod pitanja Izbornog zakona.
Cilj HDZ je zacementirat poziciju u vlasti tako da ih nikakva koalicija, bosanskih/probosanskih/bošnjačkih i slično, stranaka ne može izbaciti iz Vlade federacije a posljedično ni iz Vijeća ministara. HDZu je biti ili ne biti, od lagodne pozicije nakon rata, uz pomoć međunarodne zajednice, a ne nekom sposobnošću bosanske politike, došli su na ivicu da izgube ama baš sve i upravo zbog toga uradiće sve pa makar i razjebali ovu državu da dođu do tog cilja. Nisu spremni na kompromis jer su naučili da mogu imati apsolutno sve, pa se pozivaju na karte iz rata, međunarodne sporazume, izdaje, prevare, islamiste itd. Stanje je zaista teško iako oni tu poziciju prikrivaju medijskim pritiskom na bosansku stranu i kad im čitaš tekstove čovjek bi zaista pomislio da još uvijek imaju vojsku nadomak Sarajeva i drže Mostar u blokadi. Bilo kako bilo Hrvatska pomaže tom osjećaju superiornosti bez utemeljenja u realnosti.
Cilj SNSD je da spriječi preuzimanje Doma naroda od strane bosanskih stranaka u Federaciji BiH, jer će u tom slučaju non stop morati igrat u defanzivi, a trenutno su, makar zadnju deceniju u ofanzivi. To je strateški silj srpske politike, spriječiti da Federacija postane stabilna kao Republika Srpska. Nedavno je Dodikov savjetnik rekao otvoreno da to znači raspad države. Naravno to je prijetnja, jedna u nizu bez jasne vizije gdje nas to sve vodi. Uz to da je SNSD toliko snažan koliko misle oni bi jedva dočekali takav rasplet situacije da konačno razjebu državu. Zašto protivnika upozoravat na greške ako ti njegove greške idu na ruku, to znači da su te prijetnje i dalje samo politička igra.
Bošnjačka/bosanska politika je potpuno nejasna osim u dijelu da znaju kakvu zamku im HDZ i SNSD spremaju. Jer kad se jednom promijeni Izborni zakon narednih decenija niko to više neće moći osporit. Politika je otprilike pročitaj prijedloge HDZ pa ih onda modifikuj tako da tebi odgovaraju ali nemoj slučajno da sam izađeš u javnost sa prijedlogom i da ga forsiraš medijski, politički kao što to radi suprotna strana. Vjerovatno je suština u tome da iz bosanske perspektive nema razloga mijenjat Izborni zakon, on je idealan, jer su svi mehanizmi zaštite HDZa probijeni. Nema šanse, apsolutno nikakve, da sve bosanske stranke potpišu dogovor po ovom pitanju, bez obzira bili pozicija ili opozicija da se u svakom trenutku mogu osloniti jedni na druge kako bude rastao pritisak Hrvatske. Oni djeluju potpuno neusaglašeno i zato uvijek imamo incijativu HDZ i SNSD a ne obrnuto. Ipak koliko god to paradoksalno zvučalo na koji god način tumačili presude, ustav i zakone obje varijante odgovaraju Bošnjacima ako se primjene do kraja na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
Ako Bošnjaci prihvate "legitimno predstavljanje" kao princip na kojem insistiraju kako Dodik tako i Čović oni mogu sa punim pravo izaći sa prijedlogom da se isti princip legitimnog predstavljanja primjeni u oba entiteta i državi. Jer mi već imamo ministarstva etnički definisana, bez obzira što je to pozicija na koju dolazite posredno može se insistirati da 5 ministarstva u rsu, 8 u Federaciji, 3 na državnom nivou, budu izabrana od legitimnih predstavnika Bošnjaka i toga se držat kao pijan plota po cijenu bilo kakvih pritisaka. Naravno to se može postići također izjednačavanjem uloge Doma naroda Federacije i Vijeća naroda rs, zavisi od pristupa. Ali sam princip daje tu mogućnost jer je i blentavi Dodik po meni nesvjesno tome dao legitimitet, čega se SDS pribojavao. Jer konstitutivnost važi na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i ako je primjenjujemo doslovno onda njen sadržaj mora biti isti u svim njenim administrativnim dijelovima.
Sa druge strane građanski princip zbog brojnosti Bošnjaka isto tako odgovara, bez obzira na dva entiteta. U tom slučaju Bošnjaci bi imali potpunu kontrolu Federacije i jasnu prevagu na državnom nivou pa čak i uz ovu prepletenost građanskog i etničkog, sa trenutnim Izbornim zakon. Jedino što može dovesti Bošnjake pred potpuni poraz je strah Bakira Izetbegovića. Opasnosti također leži u trenutnom rasporedu snaga u parlamentu Bosne i Hercegovine. Zakon bi mora proći kroz oba doma, međutim ako SDA podlegne pritisku, dovoljne su njihove ruke da zajedno sa HDZom i SNSDom potpišu smrtnu presudu ovoj državi. Bošnjački klub kontroliše SDA, a također uz pomoć HDZ imaju opštu i entitetsku većinu u Zastupničkom domu BiH. Po ko zna koji put sve je opet u rukama zelenih žohara.
Ovo je moj skromni doprinos temi, zamolio bi par padobranaca da ne uništavaju temu obesmišljavanjem značaja ovog pitanja, glupim upadicama "šta ima veze ko vlada u Bosni sve je to isti k", a onda se jave na te iste teme i likuju kad bošnjačka strana po njihovom shvatanju napravi pogrešan potez. Ako je sve besmisleno i nevažno ne znam zašto uopšte pišu.
.
