Meni je izjasnjavanje kao "Jugosloven", barem u formalnom smislu danas deplasirano.
Medjutim, shvatam takav sentiment. Tokom ovih zadnjih 20-ak godina, shvatio sam nekoliko stvari u vezi Jugoslovenstva, Jugoslavije i prije svega, polozaja BiH u njoj. Takodje sam shvatio da je Jugoslavija za razlicite grupe ljudi predstavljala drasticno razlicite stvari. Otud i konfuzija oko pojma Jugoslovenstva. Srbija se borila za ocuvanje Jugoslavije, onakve kakvi su je oni tradicionalno zamisljali. Hrvati i Slovenci su je zamisljali kao zastitu od vanjskih sila, sto pokazuje koliko je za njih ta ideja davno postala besmislena. Bosnjaci, Makedonci i Crnogorci, opet iz svojih razloga kao oslonac. Srbi u BiH slicno. Onda svi drugi koji su cinili neku multietnicku grupu u BiH, te neki intelektualci u svim republikama takodje, kao ideju zajednistva.
Mi u BiH smo mnogo dobili sa tim sto smo proveli 40+ godina u toj Jugoslaviji, odnosno koliko vec zajedno sa SHS, iako smo opet, mozda bas zbog postojanja iste, u vise navrata najebali. Pitam se sta bi bilo da nije bilo Jugoslavije, a da je od 45-e pa nadalje bila neka BiH?
Mnogi nece da priznaju, ali mnogo cega dobrog sto nas veze za taj period, mi ne bi imali da nije bilo prije svega Beograda, Zagreba i Ljubljane u toj drzavi. Da nije bilo mora, da nije bilo Tita, da nije bilo vrhunskog sporta, itd. Mi sami taj sistem, bez Jugoslavije, tesko da bi mogli ostvariti. Dovoljno je pogledati nivo urbanizacije i industrijalizacije koji je prije svega dozivio najveci napredak upravo kod nas za to vrijeme.
Danas, a tako je vec odavno, odnosi u BiH, a i u ex-yu se gledaju iskljucivo kroz prizmu Bosnjaci-Srbi-Hrvati, ostali. Mislim, to je i razumljivo nakon ovoliko godina i svega sto se desilo, ali to nije bilo tako 92e. Rat su izgleda vodili Srbi protiv Bosnjaka, Hrvati protiv Bosnjaka, a ne cetnici i ustase protiv Bosanaca. Ja se ne sjecam da je tako bilo 92-e. Sjecam se samo da su cetnici i ustase svim silama trudili da rat takvim naprave. Ne trebamo se lagati, malo ko, a da nije Hrvat u BiH, je htio raspad Jugoslavije prije 91-e. Jugoslavija se raspala onog trenutka kad su Hrvati odlucili da izadju iz nje. Nas tu niko nista nije pitao, dok nismo bili primorani da se izjasnimo. I tu se onda vracamo na to da Jugoslaviju nisu svi isto dozivljavali: Slovenija i Hrvatska su je dozivljavali kao panslavensku uniju kontra stranih osvajaca (davno izgubilo smisao). Srbija ju je smatrala kao prosirenje svoje teritorije, a vecina ljudi u BiH kao nesto za sta se i ne pita, s obzirom na uniju susjednih zemalja. Makedonci i Crnogorci su je posmatrali kao dio sistema u kojem mogu opstati, a Albanci, jel, znamo vec.
Jugoslavija je imala jedno vrijeme sistem koji je izvukao maksimum sa ovih prostora, ali bas maksimum. Mi smo bili jedna od najnazadnijih regija u Evropi, mislim na cijelu Jugu, a pogotovo BiH, prije te Jugoslavije. Cehe, Poljake i Madjare je ujebala SSSR, no oni su prije toga bili ispred nas. Mi smo ih prestigli, time smo dostigli maksimum. Ja sam kao Sarajlija, Bosanac i Jugosloven, mogao slobodno putovati gdje mi se ceifne, pred rat su cak i izletile Amex kartice za neke

, moglo se bas svasta. Moja stara je jbt jos ranih 60ih poslovno putovala malo do Z. Njemacke, malo do Italije. Da nije bilo Juge, putovala bi jos uvijek Cirom do Prace po nabavku balvana, mislim realno.
Isto tako u ovih 20 godina, a negdje bas nedavno to procitah na forumu, sam shvatio da mi jednostavno nismo drzavotvoran narod. Jednostavno nemamo, izgubili smo, ili nikad nismo imali taj osjecaj pripadnosti visem cilju. Sve se svodi na sitnosicarska zavaljivanja, muljaze, lopovluk i da komsiji crkne krava razmisljanju. Stoga....
Danas je svijet mnogo drukciji. Ne treba ti fensi drzava sa fensi narodom i fensi historijom da bi ona opstala i funkcionisala. Danas drzava ne znaci isto sto je znacila prije 25 godina. Ljudi se borili za nezavisnost, a sustinski je nezavisnosti manje nego za vrijeme Jugoslavije. Postoje samo granice, neki privid autonomije, taman toliko dovoljan da se sva plemena osjecaju svoji na svome. Nekim plemenima jos to fali, ali dobro, nadoce valjda.

Mozda je i najbolje tako. Imas privid autonomije, a sustinski si itekako povezan. Taman da ne mozes za svaku glupost uperivati prst u drugog. Kad smo stoka, sto bi se konstantno mucili da se rastavljamo? Brate kad ne mozes normalno, onda razdvoji, ogradi, zapisaj, pa ako treba nadoces jednog dana. Stoga, mislim da je sada idealna era za razdvojen zivot, pa ako sta treba zajedno trazice vec ljudi ako pozele. Hoces gluposti koje ti cine zivot smislenim? Bujrum. Evo jezik, evo religija, evo praznici, simboli. Lako je promjeniti svijest kad i ako ljudi nadodju da im to ne odgovara.
Na kraju, da se osvrnem, isto tako sam u zadnjih 20 godina shvatio da su komunisti, Tito, itekako znali, savrseno, s cime imaju posla. Znam kad sam izvukao negdje onaj govor nesto tipa "mi smo more krvi prolili....", sad mi je jasnije sta to znaci. No opet, da se ne lazemo, mi smo uzivali u specificnom vremenu u kom je Jugoslavija imala povlasten status. Trosilo se, zaduzivalo, bio veliki party iz kojeg smo svi krajem 80ih izasli mamurni. Jugoslavija 88e jeste bila trula drzava, kao i svaka druga na Istoku.
Bilo nekad, vise nije. Danas Jugoslavija ne bi imala nikakvog smisla, nit bi bila ono sto ljudi misle da bi. U buducnosti, ko zna. To treba ostaviti nekim novim generacijama da se brinu. Treba se brinuti o ovome sto je danas i sada, a u tom kontekstu pripadnost Jugoslovenstvu je na dnu ljestvice bitnosti.