USA-u ovakva pat pozicija odgovara, jer oni ogromne pare uzimaju od Južne Koreje samo na čuvanje njihove granice, što kroz UN misije što kroz ugovore koje sa Jugom imaju.Haris.ba wrote:Krokodajl, to je to.
Samo ja ne vidim da je problem u Južno Koreancima. Problem je samo u SAD. Jer godinama Sjeverna Koreja ima mogućnosti napada (ako ništa da lansira) nuklearnom na Japan i Južnu Koreju. Pa se živi.
Oni u Sjevernoj Koreji jesu blentavi, ali najviše ih zanima samo opstanak sistema. Isto je i sa Južnom Korejom. Njih samo zanima da nema uticaja na ekonomiju.
Sjeverna Koreja ima svoj sistem vrijednosti koji je izgrađen na jakoj vojsci, vojska u Sjevernoj Koreji je klasa za sebe, svijet za sebe, u slučaju ujedinjene Koreje vojska Sjevera gubi smisao, stotine hiljada vojnika bi ostali bez posla a i bez povlastica koje uživaju.
Amerika sa druge strane gubi ogromno tržište, jer prijetnja više ne bi postojala, sumnjam da se Južna Koreja boji Kine u tolikoj mjeri da su im desetine hiljada Američkih vojnika potrebni da ih čuvaju.
No kada bi se držali samo ekonomije.
Prvo, većina ako ne i sve kompanije na sjeveru bi propale, prvo, država bi sprovela privatizaciju, neke bi bile prodate neke ne, tehnologija koju oni posjeduju je tehnologija koja se ne može mjeriti sa tehnologijom koju ima jug, osim toga čak i ako bi nekim slučajem nastavili proizvodnju ne bi se mogli takmičiti na tržišnoj ekonomiji slobodnih cijena jer država ne bi imala moć da kreira cijene i da zaštiti firme (čak i kada bi htjeli) na sjeveru od konkurencije sa juga, o uvozu da ne govorimo.
Ljudi sa sjevera bi pohrlili na jug za boljim platama, na sjeveru bi troškovi rasli jer više ne bi bilo besplatne struje, hrane i ostalih stvari koje sada dobijaju, nezaposlenost među ljudima na sjeveru bi porasla, jer čak i oni koji imaju obrazovanje, nemaju praksu kojom to obrazovanje mogu implementirati na jug.
Osim toga društvo na Sjeveru bi se susrelo sa još nekim blagodatima zapadnog života, poncijeve šeme, stambeni krediti, kriminal...
Jednostavno na jugu imamo manjak suosjećanja sa ljudima na Sjeveru, vladaju ogromni stereotipi, i pitanje je da li bi parlament bio u stanju da donese socijalne zakone koji bi pomogli Sjeveru, čak i ako bi uspjeli pitanje je kako bi ti nameti utjecali na ekonomiju Koreje, i pitanje je koliko bi dugo trajao proces "socijalizacije" sjevera u Jug.
Recimo obrazovanje, nije problem što imamo djecu koja uče šta već uče, problem je što imamo učitelje i profesore koji vjeruju u to i ne znaju za drugačije, svi učitelji na sjeveru bi ostali bez posla, jer su tehnički višak, dakle djecu na sjeveru bi morali da uče učitelji sa juga.
Nema od ujedinjenja ništa, Sjever htio ne htio, ali ni Jug više ne želi, pat pozicija odgovara svima, jedini ko ispašta je narod na Sjeveru, zato se treba uistinu nadati da će Sjeverna Koreja uspjeti da se razvije u kakvu takvu državu, proces promjena se mora desiti iznutra, a ne siliti iz vana, jer u slučaju Sjeverne Koreje to bi dovelo do problema nesagledivih razmjera, 20+ miliona ljudi bi preko noći iz sistema u kojem država brine o svemu došli u sistem u kome se svako bori za sebe, i hajde da je to neko normalno društvo, već ionako nakaradan sistem vrijednosti koji vlada u Južnoj Koreji...












