I ja se slažem s ovim:
nasa wrote:jeste to ali ti pricas i o sadasnjem drustvu i potrebi kritike istog, to nema veze s tevbom cak mislim da je na neki nacin suprotno
mislim da oni koji puno upiru prstom u druge sami se najmanje kaju
evo npr. politicari uvijek imaju primjer da je neko drugi gori od njih
inace smatram tevbu jako bitnom, jednako i za one koji ne vjeruju u Boga
spoznaja greske je ogoljavanje najdubljih misli pred samim sobom/i Bogom
sam taj cin nas uvijek nepovratno mijenja na bolje jer prepoznajemo i prihvatamo potrebu da budemo bolji
pokajanja su cesta u zivotu svakog covjeka ali jednako cesto su kratkog daha, a ona velika se obicno ticu i velikih, zivotnih stvari i obiljeze svakog od nas nevezano za religioznost
...ali kada ti malo prije toga pitaš @fatamorganu i opominješ i njega i sve nas:
nasa wrote:pa kakve veze to ima s temom, nece on ciniti tevbu za nekog drugog, samo za sebe i to onda kad on osjeti da je iskrena, a tako i svi mi
...to zaista ima veze sa samom tevbom kakvu je znamo, poznajemo, kako je doživljavamo i što mislimo o tevbi, onom najintimnijim samoobračunu i podvlačenjem "refe" u intimi
četiri zida svoje sobe ili skrovitosti srca, onim što mi kao pojedinci jesmo i kakvom nam se naša djela pokazuju, no mogao bih ti reći da baš tim i takvim poimanjanjem
tevbe mi, ustvari, "fulamo" pravu temu pokretače teme i odlazimo skroz na neku stranu na koju on, u samom startu upozoravajući na to, nije želio da stvar ode.
Pokretač teme se u uvodnom postu pita da li njegove komšije, poznanici i sugrađani islamske vjeroispovijeti, najkraće -
muslimani, na neki način "fulaju" sam smisao pojma "tevbe", ne prihvataju li ga, možda, olahko, uobičajeno nekritički, zdravo-za-gotovo, tek mektebski naučeno, nasljedno, bez daljnjeg propitivanja i istinske spoznaje. On hrabro zaranja u semantičke dubine samog termina i otkriva nam ili, preciznije rečeno, potcrtava jedno (uvijek prisutno, ali zamaskirano) sasma novo značenje, značenje
povratka sebi samima, vraćanju unatrag, odnosno povratka svojim korijenima, svojoj originalnosti. On se pita da li muslimanskom bogu - šire, u narodu i knjigama, poznatom pod imenom
Allah za kojeg neki drže da je "nekada vrhovni, a odavno tek osamljeni bog porušenog paganskog, predislamskog panteona kojeg je Muhamed osamio uništavajući sva druga božanstva osim njega, nastavljajući na neki način abrahamovsku antropo-monoteističku tradiciju" - uopće potrebna komunikacija njegovih obožavatelja koji papagajski ponavljaju neke rečenice na arapskom jeziku, uopće i ne razmišljajući o njima, ne shvatajući šta govore tim stranim jezikom...
Ako bismo dopustili pokretaču teme da nastavi i da se slobodno izrazi, možda bismo se vratili na sam smisao, na samu temu, na početak, idući unatrag, do originalne ideje...Možda na tom putu spoznamo i istinskog Boga, nekom sretnom ali još tajnovitom okolnošću stignemo pred vrata same Božanske religije...Zastanimo časak, jer ne čujemo ništa od vlastite buke koju pravimo, oholi i drski...Ko zna čemu nas to može odvesti...