Forum Klix.ba

petunija wrote:Svako može krenuti od sebe
1. ne davati mito policiji nego platiti ako si pogriješio
2. ne bacati smeće svuda unaokolo
3. uljudno stajati u redu a ne gurati se i tražiti da prođeš preko reda
4. ne mrziti sve oko sebe i tražiti povod da se s nekim posvađaš/potučeš
5. poštovati saobraćajne znake (i vozači i pješaci)...
nastaviti niz

Neki tako rade i, da izvineš, najebu.

Onda postepeno i oni postaju papci, bar u određenim trenutcima.

Kako ostati miran kada čekaš pola sata u odlivnoj saobraćajnoj traci, a papci se komotno uvaljuju na prvo mjesto?
Kako ostati staložen kada ti kao strastveni pušač tražiš kantu ili kanalizacioni otvor kroz koji možeš baciti čik, a neko drugi baca kesu smeća na ulicu?
Na kraju krajeva, kako ne dati mito policiji za nedostatak sajle za vuču (koju ne smiješ uopće upotrijebiti u saobraćaju), a pored tebe jurcaju terenci koje oni ne smiju ni pogledati?

Ulični prodavači povrća - velika većina nakupci koji na Heci kupe robu.
Stol na pijaci je 10 KM dnevno, a na nekim dobiješ i vagu. Priče kako ti treba štela kao za posao u telekomu je za malu djecu.
Situacija liči na priču pokojnog Darija Džamonje - Levat.



Pojma nemam, nadao sam se da će se nešto popraviti, stalno tražio alibi u ratu i traumama.
Nažalost, u džungli si prinuđen da se ponašaš po pravilima džungle ili si, uličnim žargonom rečeno, donji.

Pa svi se vracaju kako je prije bilo,pa i prije je bila Dzungla halo u Svrakinu si moro bit ili jalijas ili si picka nema trece opcije,u gradu ides sa dobrom trebom opasno po zivot,na carsiji posalju djete da ti trebu ufati za guzove ti fol nesto malom njih 3-4 iz onih sokaka iskacu da te maraju hasisari se napuse napadnu te na Skenderiji ti samo seto dosta vise nije ni prije
bilo bas tako divno u Sarajvu.

Sad da mu sejo deba i bakir djetetu prodaju ciglu ispred masinske,proteste bi odma napravili.Prije kurko,snadji se,pobij se,bar ces jednom nekog opalit pa poslije cete popustiti.Ma bilo je uvijek svega al nije bilo interneta i bombasticnih vijesti,pistolja skoro nikako,nozeva rijetko.Vecinom se sakama zavrsavalo.Sad je to naopako,svaki balo utoku nosa,pucace od straha ako nista.Murija nikakva,prije se znalo.Kad te zajme degenek slijedi dobar,za zamislit se.Prije da pljune drota il osamari...zalosna mu majka.Haj pljuni jozu prije rata,pljunuces karnu. Ma bilo je svega prije,ne ide bas prica sve je bajno bilo.Ali bilo je manje po zivot opasnih stvari.To jest.I bilo je vise postovanja i obzira.Sad ne postuje ni komsiju,ni starijeg,ni majku,oca,policiju...Sve nesta drcno a za kifle nema.Kralo se i prije,svega je bilo al se na put islo a ovde trosilo.Sad bi nani grah iz javne kuhinje ukro a ne sta drugo.Nazor mangupi,drcni a veze sa zivotom nemaju.Sagorijevali su i prije brzo ,jal od gudre,jal od murije.Rijetki su pouku izvukli iz lude mladosti i nisu sagorili.Sad sagori zacas ,a nista naucio nije.Ojadi mater ,oca,komsiluk...a glup pa glup.Jednako glup i nesposoban.Ne zna minus u plus pretvorit da ga jebes.Iz greske se uci,greska je skola.Al haj ti to budali objasni.

petunija wrote:Svako može krenuti od sebe
1. ne davati mito policiji nego platiti ako si pogriješio
2. ne bacati smeće svuda unaokolo
3. uljudno stajati u redu a ne gurati se i tražiti da prođeš preko reda
4. ne mrziti sve oko sebe i tražiti povod da se s nekim posvađaš/potučeš
5. poštovati saobraćajne znake (i vozači i pješaci)...
nastaviti niz

Nacelno tacno i potpuno se slazem sa filozofijom da uvijek treba krenuti od sebe i prvo mijenjati sebe.

ALI to apsolutno nije primjenjivo na BiH. Ovdje je sistem napravljen tako da generise korupciju.

Ko je imao posla, pogotovo sa birokratijom, administracijom i slicno, dobro zna o cemu govorim.

Jedno vrijeme sam živjela vani, kad sam se vratila koje traume sam doživljavala.

I još uvijek se nisam navikla. Prije par mjeseci dođem da predam za pasoš i čekam u redu za sliku, ja i još 10tak ljudi se nakupilo. A u redu za predaju dokumenata se zamalo potukle nisu mlada majka sa djevojčicom od max.7 godina i jedan momak. A šalteruša zapalila cigaru. [emoji28] Koja crna komedija od države.

To za kapute sam navikla. Kod gimnazije gdje su išla dva nobelovca i odmah pored kafića sa najskupljom cijenom kafe u gradu desetak ljudi svakodnevno prodaje jeftinu odjeću.