Connaisseur Karlin wrote:¤ jelena ¤ wrote:[
Ja nikakvog kontakta nemam s tim malim milionom Srba koje ti poznaješ i uopšte ne kontam po kojoj logici su oni relevantni za bilo kakav zaključak o meni i mom izboru riječi. Govorim onako kako se u mojoj kući govori i kako govore moja mama, tetka, baka pa i moj otac koji pirinač ne voli, a pasulj obožava i uvijek će to naglasiti. Isto kao što govorim i onako kako čujem van kuće, a titami znam mali milion ljudi, koji isto tako... svakakve riječi koriste za jedan te isti pojam.
Isto važi i za one koje ne znam.
Baka iz Bosne i cijeli život....80 i kusur godina u Bosni provela, a uvijek kuVala pasulj i pravila pirinač.
Toliko o poređenju sa ovim
preko noći - šta god to značilo.
Poenta:
ljudi dragi... ne lupetajte gluposti i ne donosite zaključke o drugima samo na osnovu onih koji vas okružuju i koje lično poznajete.
To zvuči kao da ne vidite dalje od svog nosa - što bi naš mudri narod reko - a to ipak nije tako...
jelena, ja nisam nikad cula da muslimani u BiH kazu: "danas sam skuvala pasulj sa suvim rebrima" ! To jeste cinjenica,a primjer se moze koristiti i iz licnog iskustva,ako je specifican za odredjenu populaciju.
@CK, evo, rezimiraću ti sadržaj rasprave, ako nisi pročitala i prethodne postove.
Nigdje ja nisam napisala da muslimani u Bosni kažu skuvati pasulj. Ja sam govorila o svojoj baki, a moja baka nije bila muslimanka, nego žena pravoslavne vjere, rođena i cijeli život živjela u Bosni i tako je govorila. Isto važi za moju mamu i za njenu sestru, koje su to od bake naučile.
A takav moj komentar je odgovor na stav mog sagovornika da ja, koja takođe kažem pasulj, kuvam, pirinač...tako govorim nazor i tobož se trudim da nasilu govorim drugačije od onog što je on čuo da govore ljudi (u njegovom primjeru Srbi iz Bosne) koje on poznaje. I plus dodaje da je to (taj moj navodni govor nazor) nešto njemu smiješno i da mu zvučim kao neki katolici koji su preko noći sa hiljade prešli na tisuću ili nešto tako...
To je za mene van pameti jer ja govorim onako kako sam u kući naučila još od malih nogu, a vremenom sam naučila, prihvatila da koristim i drugačije izraze, u zavisnosti od situacije. Pa ću tako za pirinač u kesi reći pirinač, ali za dinstan sa lukom ću reći pilav, a u prodavnici ili u razgovoru sa...lupam...komšinicom koja kaže riža i ja ću bez ikakvih problema (čuj problema...
) reći riža... Isto tako kad sam na moru, pa jedem onaj crni pirinač nikad u restoranu neću reći crni pirinač, ni crna riža, nego crni rižoto...jer ako konobaru na primorju kažem crni pirinač, lik će me samo blijedo pogledat i sigurno neće na prvu skontat šta naručujem... itd. itd. Za razliku od riže, pasulj mi je skoro uvijek pasulj, pogotovo onda kad razgovaram sa ukućanima koji takođe kažu pasulj. Eto, šta je u svemu tome nazor, meni stvarno nije jasno...
Što se tiče činjenica...činjenica je da ljudi prilagođavaju svoj vokabular situaciji i sagovorniku, pa ćeš sa ljudima različite starosti, obrazovanja... različit stil i rječnik koristiti, kao što ćeš i na različitoj lokaciji koristiti različite izraze, kao što sam već navela u primjeru gore.
OK je navesti šta si ti čula ili vidjela u životu, na zadatu temu, ali tvrditi da ono što nisi vidjela ili čula i ne postoji - to nije činjenica, nego je samo tvoj subjektivni stav koji se može poklopiti sa činjenicom ali i ne mora. A kao takav sigurno nije pouzdana i stabilna osnova za argumentaciju ili donošenje istinitih zaključaka o drugima.
Lingivsticki cirkus se nastavlja 