Negdje sam pročitao nekad davno, kada uradiš nešto, ono što osjetiš u duši (u sebi, što bi se reklo u stomaku, u plućima), to je znak je li to što si uradio dobro ili loše, znači osjećaj tuge, zadovoljstva, straha, napetosti, sreće, neizvjesnosti, uzbuđenja itd. to govori o tom djelu, jer duša je neiskvarena, ona uvijek teži dobrom ma šta to bilo...Dope_Man wrote:Sta je dobro, a sta ne... sta je moralno, a sta nemoralno..itd. su RELATIVNI pojmovi koji ovise od vremena i drustva. Mnoge stvari koje se danas smatraju nenormalnim, losim, nemoralnim su bile savrseno prihvacene nekada ranije, i moguce da ce opet biti nekada u buducnosti. Isovremeno i razlicita drustva, pogotovo izolovanija, imaju specificna pravila koja se uveliko razlikuju od globalne kulture koja se razvila u zadnjih par decenija.zeina wrote:Ne odvraca Dedzdzal samo od vjere, nego obmanjuje ljude u svemu, odvraca od svega onog sto je dobro za covjeka, uspostavlja sistem poremecenih vrijednosti gdje sve sto je lose biva dobro i pohvalno, a sve sto je normalno i prirodno biva popljuvano i predstavljeno kao lose...imajuci sve to u vidu Dedzdzal je danas itekako prisutan samo se jos nije i zvanicno pokazao, a skoro sve je spremno i za njegov zvanicni nastup
Naravno, onome ko dolazi iz religije je moralno i dobro apsolutno jer je od boga (iako ustinu nije jer se vjerske tradicije prilagodjavaju razvoju drustva).
Da, trag sjećanja duša na Qalu Bela, zemlju porijekla, ostavljeni zavičaj čistih duša (Alemi-ervah) u kojem su sve duše posvjedočile jednoglasno i prisegnule Stvoritelju: Da, mi svjedočimo...nookey wrote: Negdje sam pročitao nekad davno, kada uradiš nešto, ono što osjetiš u duši (u sebi, što bi se reklo u stomaku, u plućima), to je znak je li to što si uradio dobro ili loše, znači osjećaj tuge, zadovoljstva, straha, napetosti, sreće, neizvjesnosti, uzbuđenja itd. to govori o tom djelu, jer duša je neiskvarena, ona uvijek teži dobrom ma šta to bilo...
Ovo govorim kad ne bi bilo nikakvih smjernica u društvu, svetih knjiga, zakona itd, kad bi se čovjek vodio samim sobom...
I to je opet naucena reakcija. Npr. mnogima u modernom svijetu bi se sigurno povracalo da vidimo covjeka koji jede les drugog covjeka, jer smo od malena naucili da je to veoma lose. S druge strane, lik koji stoji pored a dolazi iz naroda gdje je kabalizam sasvim normalna pojava ce se pridruziti jelu. Pa isto vazi i za manje ekstreman primjer nudisticke plaze koja je danas sasvim normalna pojava u vecini razvijenog svijeta, a da dovedes neku arapkinju tamo zena bi mislila sve sami demoni. Dakle jedni se osjecaju dobro radeci X stvar, drugi lose i pri pomisli na istu, a sve je to rezultat ucenja.nookey wrote:Negdje sam pročitao nekad davno, kada uradiš nešto, ono što osjetiš u duši (u sebi, što bi se reklo u stomaku, u plućima), to je znak je li to što si uradio dobro ili loše, znači osjećaj tuge, zadovoljstva, straha, napetosti, sreće, neizvjesnosti, uzbuđenja itd. to govori o tom djelu, jer duša je neiskvarena, ona uvijek teži dobrom ma šta to bilo...Dope_Man wrote:Sta je dobro, a sta ne... sta je moralno, a sta nemoralno..itd. su RELATIVNI pojmovi koji ovise od vremena i drustva. Mnoge stvari koje se danas smatraju nenormalnim, losim, nemoralnim su bile savrseno prihvacene nekada ranije, i moguce da ce opet biti nekada u buducnosti. Isovremeno i razlicita drustva, pogotovo izolovanija, imaju specificna pravila koja se uveliko razlikuju od globalne kulture koja se razvila u zadnjih par decenija.zeina wrote:Ne odvraca Dedzdzal samo od vjere, nego obmanjuje ljude u svemu, odvraca od svega onog sto je dobro za covjeka, uspostavlja sistem poremecenih vrijednosti gdje sve sto je lose biva dobro i pohvalno, a sve sto je normalno i prirodno biva popljuvano i predstavljeno kao lose...imajuci sve to u vidu Dedzdzal je danas itekako prisutan samo se jos nije i zvanicno pokazao, a skoro sve je spremno i za njegov zvanicni nastup
Naravno, onome ko dolazi iz religije je moralno i dobro apsolutno jer je od boga (iako ustinu nije jer se vjerske tradicije prilagodjavaju razvoju drustva).
Ovo govorim kad ne bi bilo nikakvih smjernica u društvu, svetih knjiga, zakona itd, kad bi se čovjek vodio samim sobom...
Upitaj svoje srcearzuhal wrote:
Da, trag sjećanja duša na Qalu Bela, zemlju porijekla, ostavljeni zavičaj čistih duša (Alemi-ervah) u kojem su sve duše posvjedočile jednoglasno i prisegnule Stvoritelju: Da, mi svjedočimo...
U savremenom dobu i u okvirima savremene znanosti to sjećanje i taj osjećaj zovu pri/govorom savjesti.
A imaju i hadisi Poslanika, alejhi-selam, koji govore o sličnom: Istefti qalbek - fe in eftuk, fe in eftuk, fe in eftuk/Upitaj svoje srce za fetvu/rješenje/odluku, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu!
El-ismu hazzazu-l-qulub/Grijeh para/grebe srca...
itd.
U Bibliji piše ne slušaj svoje srce i svoj razum, jer je srce prevarno i lako ga je prevariti, nego se kaže treba osloniti na mudrost koja dolazi od Boga.Ako je to stvarno Muhamedov nauk, onda je to totalna negacija islama (kao vjerskog sistema). Da bismo imali i poslušali srce, ne treba nam ni poslanik/prorok, ni hodža ni pop, ni crkva ni džamija, ni "knjiga"...Štaviše, oni nas svojim fetvama i ulogama samo ometaju da jasno čujemo fetvu srca, a to i Muhamed kaže, da treba prednost dati svom sudu umjesto njihovom. Islam kao religija je sve suprotno od tog Muhamedovog hadisa. Vjerovatno taj hadis nije istinit.arzuhal wrote:Da, trag sjećanja duša na Qalu Bela, zemlju porijekla, ostavljeni zavičaj čistih duša (Alemi-ervah) u kojem su sve duše posvjedočile jednoglasno i prisegnule Stvoritelju: Da, mi svjedočimo...nookey wrote: Negdje sam pročitao nekad davno, kada uradiš nešto, ono što osjetiš u duši (u sebi, što bi se reklo u stomaku, u plućima), to je znak je li to što si uradio dobro ili loše, znači osjećaj tuge, zadovoljstva, straha, napetosti, sreće, neizvjesnosti, uzbuđenja itd. to govori o tom djelu, jer duša je neiskvarena, ona uvijek teži dobrom ma šta to bilo...
Ovo govorim kad ne bi bilo nikakvih smjernica u društvu, svetih knjiga, zakona itd, kad bi se čovjek vodio samim sobom...
U savremenom dobu i u okvirima savremene znanosti to sjećanje i taj osjećaj zovu pri/govorom savjesti.
A imaju i hadisi Poslanika, alejhi-selam, koji govore o sličnom: Istefti qalbek - fe in eftuk, fe in eftuk, fe in eftuk/Upitaj svoje srce za fetvu/rješenje/odluku, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu!
El-ismu hazzazu-l-qulub/Grijeh para/grebe srca...
itd.
On je onaj koji ulazi.zijancer wrote:dedzal je simbol za 2d
a ne treba zaboraviti ni četiri faze, kako ono bjese, dan kao godinu, pa dan kao mjesec, pa dan kao sedmica i dani kao obicni dani
Isusu Nazarećanin priča priču o tome kako robovi trebaju za svoje gospodare umnožavati pare koje im daju, a ko ima malo, i to malo će mu biti oduzeto. Prava dunjalučka priča, bez imalo savjesti i saosjećanja prema materijalno siromašnim.edindinn wrote:zeina wrote:............... (jedno oko, kratak rast, ridjokos..) .................
........ bit ce dunjalucar bez ikakva morala i savjesti za sve,
........nece moci nista ni dohvatiti ni sacuvati, sve ce prevrcati, lomiti, lupati i unistavati,
djecijih pogleda na sve i bez ikakva znanja o bilo cemu.........
Ne, samo ljudi ne razumijevajući islam pričaju i donose sud o njemu, lakonski i površno, to će najprije biti. Kada je riječ o poštivanju jasnih kur'anskih uputa, naredbi ili zabrana, tu nema šta srce da odlučuje i propituje o ispravnosti božanskog na način kako se govori u hadisu, ono samo može odlučivati hoće li prihvatiti cjelokupnu vjeru ili ne.dadinjo33 wrote:Ako je to stvarno Muhamedov nauk, onda je to totalna negacija islama (kao vjerskog sistema). Da bismo imali i poslušali srce, ne treba nam ni poslanik/prorok, ni hodža ni pop, ni crkva ni džamija, ni "knjiga"...Štaviše, oni nas svojim fetvama i ulogama samo ometaju da jasno čujemo fetvu srca, a to i Muhamed kaže, da treba prednost dati svom sudu umjesto njihovom. Islam kao religija je sve suprotno od tog Muhamedovog hadisa. Vjerovatno taj hadis nije istinit.arzuhal wrote:Da, trag sjećanja duša na Qalu Bela, zemlju porijekla, ostavljeni zavičaj čistih duša (Alemi-ervah) u kojem su sve duše posvjedočile jednoglasno i prisegnule Stvoritelju: Da, mi svjedočimo...nookey wrote: Negdje sam pročitao nekad davno, kada uradiš nešto, ono što osjetiš u duši (u sebi, što bi se reklo u stomaku, u plućima), to je znak je li to što si uradio dobro ili loše, znači osjećaj tuge, zadovoljstva, straha, napetosti, sreće, neizvjesnosti, uzbuđenja itd. to govori o tom djelu, jer duša je neiskvarena, ona uvijek teži dobrom ma šta to bilo...
Ovo govorim kad ne bi bilo nikakvih smjernica u društvu, svetih knjiga, zakona itd, kad bi se čovjek vodio samim sobom...
U savremenom dobu i u okvirima savremene znanosti to sjećanje i taj osjećaj zovu pri/govorom savjesti.
A imaju i hadisi Poslanika, alejhi-selam, koji govore o sličnom: Istefti qalbek - fe in eftuk, fe in eftuk, fe in eftuk/Upitaj svoje srce za fetvu/rješenje/odluku, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu!
El-ismu hazzazu-l-qulub/Grijeh para/grebe srca...
itd.
Aha, domet tog hadisa je, znači, prilično ograničen-ono što islam nije regulisao. Hadis baš djeluje liberalistički, jer se zna ko inače izdaje fetve kao pravna mišljenja-islamski pravnici. Nekako mi je djelovalo kao "pusti ti hodže i pravnike, nego slusaj svoje srce". Znači, "pitajte svoje srce da vam izda fetvu, makar vam fetvadžije izdali fetvu, ali ovo sve samo u stvarima u kojima fetvadžije nisu donijeli fetvu..."arzuhal wrote:
Ne, samo ljudi ne razumijevajući islam pričaju i donose sud o njemu, lakonski i površno, to će najprije biti. Kada je riječ o poštivanju jasnih kur'anskih uputa, naredbi ili zabrana, tu nema šta srce da odlučuje i propituje o ispravnosti božanskog na način kako se govori u hadisu, ono samo može odlučivati hoće li prihvatiti cjelokupnu vjeru ili ne.
Dakle sve u islamu ima svoje mjesto, a prema Kur'anu zna se ko je onaj koji želi da ta mjesta da ispretura i da ljudima ono što je dobro prikaže ružnim i - obrnuto.
Ili tako nekako...
Onda bi isto mogli i za Terminatorov Skynet, isti djavo (pun intended).zijancer wrote:jeste li gledali Transcendence
izgleda da je i autor citao o dedzalu
Dope_Man wrote:Onda bi isto mogli i za Terminatorov Skynet, isti djavo (pun intended).zijancer wrote:jeste li gledali Transcendence
izgleda da je i autor citao o dedzalu
Dedjal je ocito samo mitska figura ultimativnog zla (mimo Sotone) koje ce pokusati vladati zemljom, opis koji sluzi da isprepada vjernika od njihovih sopstvenih zelja, da ih drzi pokorne jer svako sa pola mozga je svjestan kad pravi jednu religiju da ce se pojaviti oni koji ce reci da nije istinita, ko ce ponuditi novu, ili neko ko ce biti bez religije i orijentisan na materijalni svijet kao jedino sto zasigurno postoji. Autori religije su samo uzeli takve stvari i ugradili kao mehanizam odbrane religije, kao oni govore da ce takvi doci, a takvih uvijek bilo, i da se vjera mora cuvati od takvih prototipova.
Recimo znakovi dolaska dedzala, i opcenito smaka svijeta, su stvari koje su protivne vjeri, a zapravo su samo gradjanske slobode koje ista ne zeli ponuditi, pa tako znakovi ukljucuju da ce ljudi prestati da klanjaju, da ce se baviti vise materijalnim nego ''onim'' svijetom, da ce nestati srama (hodati u bikiniju je sigurno ultimate nestanak srama za tadasnjeg pisca) itd.. Ove tri nabrojane su sasvim normalne stvari u svakoj razvijenoj zemlji, a u tim zemljama religija nestaje. Dakle, realnost je da su sva ''zla'' kojima religija plasi svoje podanike samo mehanizmi odbrane religije. Cilj je zastrasiti covjeka dovoljno da svoje zelje za slobodom obuzna i stavi se sluzbu vjere, gdje ces vec imati vodju koji ce ti reci sta da radis.
A da ne spominjemo kako ljudi opcenito imaju slicne strahove od nekakvih misterioznih figura koje kontrolisu njihove zivote, pa danas iste legende pricaju od illuminatima, naucnicima (haarp, chemtrails), raznoraznim vanzemaljcima itd. Koliko god mi Jung nije drag, njegova prica o arhetipovima je donekle zanimljiva i malo baca svjetlo na ovakve stvari, pa ko ima vremena nek malo procita Jungovih rijeci o tome.
Naravno da vjernik sve vidi iz perspektive svoje vjere, i tako vjerska pravila ne percipira kao oduzimanje odredjenih sloboda, da to tako vidi onda ne bi bio vjernik. Ali mislim da ovdje ne trebamo ici u tu raspravu, tema je figura dedzala, i to sam gore spomenuo kao odredjene znakove dolaska dedzala, a koji su strasni samo iz perspektive vjere i vjernika, a za one koji to nisu hodati u bikiniju i ne moliti se bogu je sasvim normalna stvar, a takvih sa teznjama ka raznim slobodama je bilo i u vrijeme pisanja religije, pa su isti takvi morali biti antagonizirani u startu da bi se vjeru zastitilo od njih. Time se dolazi do situacije da ce u pojavi takvih stvari vjernik poceti da se plasi jer dolazi nekakvi veliko zlo, i biti spreman da brani vjeru od istog.CaneBos wrote: Vjerniku je pojam slobode unutar ispoljavanja njegove vjere, a ne izvan. Pogotovo ako je ne gleda i tumaci kroz institucije/ljude, vec iskljucivo kroz ono sto mu je objavljeno direktno od Stvoritetelja i Poslanika saws.
koliko puta godisnje moze rodit paradajz u hercegovini? trenutno?Nookey/Arzuhalarzuhal wrote:Da, trag sjećanja duša na Qalu Bela, zemlju porijekla, ostavljeni zavičaj čistih duša (Alemi-ervah) u kojem su sve duše posvjedočile jednoglasno i prisegnule Stvoritelju: Da, mi svjedočimo...nookey wrote: Negdje sam pročitao nekad davno, kada uradiš nešto, ono što osjetiš u duši (u sebi, što bi se reklo u stomaku, u plućima), to je znak je li to što si uradio dobro ili loše, znači osjećaj tuge, zadovoljstva, straha, napetosti, sreće, neizvjesnosti, uzbuđenja itd. to govori o tom djelu, jer duša je neiskvarena, ona uvijek teži dobrom ma šta to bilo...
Ovo govorim kad ne bi bilo nikakvih smjernica u društvu, svetih knjiga, zakona itd, kad bi se čovjek vodio samim sobom...
U savremenom dobu i u okvirima savremene znanosti to sjećanje i taj osjećaj zovu pri/govorom savjesti.
A imaju i hadisi Poslanika, alejhi-selam, koji govore o sličnom: Istefti qalbek - fe in eftuk, fe in eftuk, fe in eftuk/Upitaj svoje srce za fetvu/rješenje/odluku, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu, pa makar ti dali fetvu!
El-ismu hazzazu-l-qulub/Grijeh para/grebe srca...
itd.
Mozes to tako gledati, a mozemo i obraditi ljudsku historiju, odnosno psihologiju covjeka, koji uvijek zeli biti bog.Dope_Man wrote:Onda bi isto mogli i za Terminatorov Skynet, isti djavo (pun intended).zijancer wrote:jeste li gledali Transcendence
izgleda da je i autor citao o dedzalu
Dedjal je ocito samo mitska figura ultimativnog zla (mimo Sotone) koje ce pokusati vladati zemljom, opis koji sluzi da isprepada vjernika od njihovih sopstvenih zelja, da ih drzi pokorne jer svako sa pola mozga je svjestan kad pravi jednu religiju da ce se pojaviti oni koji ce reci da nije istinita, ko ce ponuditi novu, ili neko ko ce biti bez religije i orijentisan na materijalni svijet kao jedino sto zasigurno postoji. Autori religije su samo uzeli takve stvari i ugradili kao mehanizam odbrane religije, kao oni govore da ce takvi doci, a takvih uvijek bilo, i da se vjera mora cuvati od takvih prototipova.
Recimo znakovi dolaska dedzala, i opcenito smaka svijeta, su stvari koje su protivne vjeri, a zapravo su samo gradjanske slobode koje ista ne zeli ponuditi, pa tako znakovi ukljucuju da ce ljudi prestati da klanjaju, da ce se baviti vise materijalnim nego ''onim'' svijetom, da ce nestati srama (hodati u bikiniju je sigurno ultimate nestanak srama za tadasnjeg pisca) itd.. Ove tri nabrojane su sasvim normalne stvari u svakoj razvijenoj zemlji, a u tim zemljama religija nestaje. Dakle, realnost je da su sva ''zla'' kojima religija plasi svoje podanike samo mehanizmi odbrane religije. Cilj je zastrasiti covjeka dovoljno da svoje zelje za slobodom obuzna i stavi se sluzbu vjere, gdje ces vec imati vodju koji ce ti reci sta da radis.
A da ne spominjemo kako ljudi opcenito imaju slicne strahove od nekakvih misterioznih figura koje kontrolisu njihove zivote, pa danas iste legende pricaju od illuminatima, naucnicima (haarp, chemtrails), raznoraznim vanzemaljcima itd. Koliko god mi Jung nije drag, njegova prica o arhetipovima je donekle zanimljiva i malo baca svjetlo na ovakve stvari, pa ko ima vremena nek malo procita Jungovih rijeci o tome.
To je u skladu sa mojim, bar kako ja vidim. Covjek zeli biti bog, tj. zeli biti mocniji od svih, sve imati pod kontrolom i osigurati svoje prezivljavanje i cak besmrtnost (sto se sve svodi na osnovni instink za prezivljavanjem). Ne bih se slozio samo da je nebo krajnja inspiracija, mozda tim narodima jer je predstavljalo nesto sto niko nije mogao da dobaci.. danas je granica mnogo dalje.Gojeni H wrote: Mozes to tako gledati, a mozemo i obraditi ljudsku historiju, odnosno psihologiju covjeka, koji uvijek zeli biti bog.
I svaka civlizacija, prije ili kasnije, zeli da dosegne "nebo". Babilonci kulom, Egipcani piramidom, Ameri i Rusi spejs sutlovima, itd.
Ili kada O'Brajen kaze Vinstonu u 1984 da je Partija sve, produzenje zivota i da ce ideja uvijek postojati, da je ideja bog.
Neki vjernici smatraju da je sve to posljedica onoga sto je "udahnuto" covjeku, jer je "udahnuto" dijelom i Bozansko.