Brand Srebrenica

[SkyLimit]

Munira dalje kaže da ima mjesečna primanja u visini od 4.000 KM i da ne može da postigne sve da potroši. “Vjerovali ili ne, ja imam primanja 4.000 KM mjesečno. Je*em mu majku, može mi, vala biti, 2.000 da trošim i da uživam ko lord”, kaže Munira.

“Informer” dalje navodi da Munira pored svih ovih pogodnosti koristi i džip, koji je to udruženje dobilo kao donaciju od UN. “Njega ne mogu da držim u udruženju, već mi stoji kod kuće u mojoj garaži. Moj sin nema auto, pa nekad uzme njega. Šta je tu čudno?!”, pita se ona.

[BHCluster]

A kome, i za sta, ide novac od ovoga?

5KM Majkama Srebrenice a 20KM ovim gelipterima.

[Drvosjeca iz Dejcica]

U kakvoj je vezi Ramazan sa majicom od 25 KM

Kako nema jebo ga ti? Da su na majicu naljepili Lepu Brenu ili Micu Trofrtaljku i rekli 25KM niko im išta ne bi smio progovoriti. Ovako u mjesecu u kojem treba da se živi što skromnije, da svi budemo suosjećajniji, da svoje neke prohtjeve i pohlepe svedemo na minimum oni cijenu majice, kojom promoviraju Srebrenicu i podsjećaju na genocid, stavljaju na 25KM.

Ko to mi?

Srbi i Hrvati

[karanana]

da li je problem samo cijena ili je problem i ovo nekakvo modiranje, brendiranje i fashioniranje ovog dogadjaja?

recimo da je majica 7 KM, da li bi bio problem?

[arzuhal]

Munira dalje kaže da ima mjesečna primanja u visini od 4.000 KM i da ne može da postigne sve da potroši. “Vjerovali ili ne, ja imam primanja 4.000 KM mjesečno. Je*em mu majku, može mi, vala biti, 2.000 da trošim i da uživam ko lord”, kaže Munira.

“Informer” dalje navodi da Munira pored svih ovih pogodnosti koristi i džip, koji je to udruženje dobilo kao donaciju od UN. “Njega ne mogu da držim u udruženju, već mi stoji kod kuće u mojoj garaži. Moj sin nema auto, pa nekad uzme njega. Šta je tu čudno?!”, pita se ona.

Informeru ne vjerujem ni da onaj glavonja-udbaš kelimei-šehadet prouči na naslovnoj, tri dana zaredom...

Sljedeća rečenica u Infomeru:

- A nije naših ni ubijeno 8.000 u Srebrenici, nego ih je možda 200-to poginulo u okršaju sa Srbima, a ostatak pobio Naser, ko ga ..be...

[Drvosjeca iz Dejcica]

da li je problem samo cijena ili je problem i ovo nekakvo modiranje, brendiranje i fashioniranje ovog dogadjaja?

recimo da je majica 7 KM, da li bi bio problem?

Po meni nije problem ako je cilj da se skrene pažnja na genocid i ako se iza toga ne krije motiv zarade i lične promocije. Naravno postavlja se pitanje da li imaju odobrenje autora srebreničkog cvijeta a izgleda da nemaju. Cijena je trebala biti taman toliko da pokrije troškove nabavke, izrade i distribucije...25KM sigurno daleko prelazi te troškove.

[MyTao]

I ja sam iz Srebrenice, i nabijem ovog Fikreta na onu stvar... Cijela poruka njegove knjige je "i ja sam iz Srebrenice, ali ne bas iz Srebrenice"

Jebene gnjide... ali sta ocekivati, uvijek ce biti ljudi spremni da urade sve kako bi zaradili koju marku... Sta ja znam, mozda i nisam u pravu, meni smeta sve, od efendija koji dodju da drze fetve i govore, do politicara koji rade to isto...

[dobar osjecaj]

Problem kao i sa turizmom zasnovanom na genocidu je komercijalizacija necega sto je iznad svih uzasa i sto iziskuje i zasluzuje jedino dostojanstvo.

[_BataZiv_0809]

Bice da je najveci problem zelja za zaradom.

Ako 4/5 para ostaje tebi, ne mozes reci da nisi motivisan zaradom.

O kradji intelektualnog vlasnistva i komercijalizaciji genocida, suvisno je pricati.

[ExNihilo]

Munira dalje kaže da ima mjesečna primanja u visini od 4.000 KM i da ne može da postigne sve da potroši. “Vjerovali ili ne, ja imam primanja 4.000 KM mjesečno. Je*em mu majku, može mi, vala biti, 2.000 da trošim i da uživam ko lord”, kaže Munira.

“Informer” dalje navodi da Munira pored svih ovih pogodnosti koristi i džip, koji je to udruženje dobilo kao donaciju od UN. “Njega ne mogu da držim u udruženju, već mi stoji kod kuće u mojoj garaži. Moj sin nema auto, pa nekad uzme njega. Šta je tu čudno?!”, pita se ona.

Informeru ne vjerujem ni da onaj glavonja-udbaš kelimei-šehadet prouči na naslovnoj, tri dana zaredom...

Sljedeća rečenica u Infomeru:

- A nije naših ni ubijeno 8.000 u Srebrenici, nego ih je možda 200-to poginulo u okršaju sa Srbima, a ostatak pobio Naser, ko ga ..be...

Nemaš razlogati vjerovati, na prethodnoj strani teme imaš video u kome kaže gornju izjavu.

[m_l]

Moze li neko i taj Sanelin tekst c/p?

https://m.facebook.com/story.php?story_ ... 3397149760

Hvala, usput procitah i dobru kolumnu, neko postirao. FH nije jedini u pravljenju biznisa.

Citirat cu dio:

Još jedna uspjela ideja memorijala pojavila se u Gračanici. Na ideju dr. Mustafe Cerića (prethodnog poglavara Islamske zajednice u BiH), dvijehiljadejedanaeste godine su žene iz Udruženja “Gračaničko Keranje (heklanje op.a.)” kreirale “Cvijet – sjećanje”. Tada je bila deseta godišnjica od prvog ukopa identifikovanih žrtava u Srebrenici, pa je i prisutnost Srebrenice pred očima javnosti bila pojačana. Cvijet je inspirisan srebreničkim genocidom, no Udruženje je cvijet kreiralo kao memorijal za sve ubijene u etničkom čišćenju iz posljednjeg rata. Dakle, koliko je cvijet memorijal Srebrenici, toliko je i memorijal žrtvama Prijedora, Foče, Zvornika… Cvijet je i izrađen u simbolima. Jedanaest latica cvijeta predstavlja Jedanaesti Juli, srebrenički Genocid kao vrhunac zločina počinjenog u ratu, bijela boja latica simbolizira nevinost, jer su većina ubijenih bili civili, i u konačnom tučak u zelenoj boji, boji života i obnove, predstavlja nadu*. Kao i svaka plemenita ideja, i ideja koja ima snagu trajnosti, cvijet se u javnost pomaljao diskretno. Prvi koji je na svom reveru ponio Cvijet-sjećanje bio je brat predsjednice Udruženja “Gračaničko keranje”. Potom je, u toku 2011 godine, Udruženje pristupilo masovnoj podjeli izrađenih cvjetova građanima BiH, ali i vjerskim, političkim, akademskim i velikodostojnicima iz kulture i umjetnosti.

Snaga ovog memorijala jasna je na nekoliko načina.

Najprije, njegova izrada od konca, jednostavnost i diskretno postojanje otjelovljenje su one snage žene – majke, koju slabo možemo opisati. One strpljivosti u tegobi, gordosti, samodovoljnosti. Tehnika njegove izrade keranjem (heklanjem), starom koliko i sama Bosna, temelj je trajnosti keranog cvijeta kao memorijala, jer je heklanje u samoj srži kulture i običaja koji se ženskom linijom prenosi kroz generacije. U tome dolazimo i do dokaza plemenite namjere – “Gračaničko Keranje” je samo nosilac ideje, ne i eksluzivni “proizvođač” cvijeta. (Nazire se i razlog mojeg pisanja) Rekosmo li “ženskom” linijom? Ima li jasnije personifikacije Srebrenice? Ima li boljeg očitovanja Srebrenice od toga? Monumentalnog u njegovoj jednostavnosti.

Od izrade prvog cvijeta do danas Udruženje “Gračaničko Keranje” je podijelilo preko četrnaest hiljada cvjetova. Ta činjenica je, usput, dokaz prihvatljivosti, univerzalnosti Cvijeta kao memorijala Srebrenice. Toliko je podijelilo samo Udruženje, ali neprocjenjivo je koliko drugih majki je svojom rukom oheklalo ovih cvjetova. Moja sama jedno dvadesetak, usput, kad se ne može oteti Srebrenici.

Cvijet-sjećanje je bio inspiracija i likovnim umjetnicima koji su prihvativši ideju Cvijeta, interpretirali simbol cvijeta na svoj način. Enes Klopić, trenutno student Akademije likovnih umjetnosti, dao je svoju interpretaciju cvijeta, naslikavši jedanaest majki u bijelim katovima, skupljenih oko dječijeg zelenog tabuta. Sam autor ove slike u javnost je nastupio sa priznanjem da je on ideju “posudio” i “nadgradio” na ideju Cvijeta-sjećanja.

Ali, Bosna ne bi bila Bosna, kada bi se u njoj znalo dno do kojeg se može propasti.

Cvijet-sjećanje poslužio je kao inspiracija i jednom sarajevskom filigranu – Mensuru Bektiću. Dvijehiljadedvanaeste godine, pomenuti srebrnar je odlučio da se svojim zanatom posluži i interpretira Cvijet u srebru. No, odlučivši da ideju Cvijeta prisvoji kao svoju, i da sebe predstavi kao “tvorca” ovog memorijala, on je otkrio i svoju suštinsku namjeru u prozvođenju Cvijeta u srebru.

Na zvaničnoj internet stranici** koju je zanatlija Bektić sačinio kako bi promovisao “svoju” ideju, u intervjuu koji je Mensur Bektić dao za agenciju Anadolija, navodi se sljedeće:
” Dijelovi srebrenog cvijeta asociraju na ljudske oči – oči žrtava genocida, ali i preživjelih Bošnjaka. U sredini cvijeta je zeleni kamen od stakla. Filigranski cvijet radit će se u serijama od 8.372 što je zvaničan broj žrtava genocida u Srebrenici.”

Dakle, polahko. U srcu cvijeta mi bismo trebali da prepoznajemo neke oči?! Neću postavljati pitanje, jer sam siguran da Mensur to zna – u srebreničkom genocidu, kojeg želi obilježiti, ljudima su, u pauzama od ostalih okrutnosti, vađene i oči. Pri tome su te oči i skamenjene. Trudim se, ali preko ovoga ne mogu pronaći ni trunke osjećajnosti u takvom simbolu.

Dalje odavdje matematika postaje neumoljivi i hladnokrvni donositelj istine.

Opet tražeći neku dobru namjeru u iskivanju cvijeta u srebro, nastojao sam sebi to pravdati kao pronošenje originalne ideje. Otišao sam lično, prije nekoliko mjeseci na prodajno mjesto srebrnare Bektić i htio se raspitati o cvijetu. Cvijet je bio tamo, uredno upakovan u drvenu kutijicu. Prodavačica me je ljubazno uslužila i dozvolila da cvijet pogledam “iz svoje ruke”. Naivno sam ju, nedužnu, pitao “Kako se može doći do cvijeta?”, valjda naviknut na to da se originalni cvijet dijeli. Prosto je odgovorila “Kupite!”. Razumljiva je bila i njena nelagoda, a i meni je bila jasna moja naivnost. Dakle, srebrni cvijet je u redovnoj prodaji u srebrnarama Bektić. Ja nastavljam dalje, “I, koliko platim?”. Ne pamtim cijenu koju mi je tada rekla, jer mi se zavrtjelo u glavi. Za potrebu ovog teksta redovnu cijenu sam jučer i danas višestruko provjerio. Cijena je 230 KM. A sad matematika – ideja je napraviti “seriju od 8.372 cvijeta” (puta) po 230 KM. Ne morate posezati za kalkulatorom. 1.925.560 KM. Čujem vam taj glas u glavi koji viče “molim?!”. Milion devetsto hiljada i tako dalje.

Hajd, velim, vjerovatno čovjek ima trošak, pa zato ima toliku cijenu. Trenutna cijena srebra je oko 17 dolara po unci (oko 30 grama)***. Jedan kilogram je dakle oko 570 dolara, odnosno, oko 1.000 KM, ali čistog srebra. Obzirom da je filigransko srebro u stvari legura, onda je sirovina za izradu cvijeta i jeftinija. Ali za jednostavnost računa, pretpostavimo da je čisto srebro. Prema mojoj ondašnjoj procjeni kod prodavačice, težina srebrnog cvijeta ne može prelaziti 50tak grama, što znači da samo materijal za jedan cvijet treba da košta 50tak maraka. Hajde, upalite matematiku. “Kemeno oko” je od stakla (vratite se na citat), pa hajmo mu pripisati da košta 10 KM, mada ne košta. Moj račun kaže da 170 KM negdje visi. Odnosno, negdje upada. Ili prevedeno, za milion četiri stotine…, ne vidim ekonomskog razloga.

Pokvarenosti u Bosni nikad nije nedostajalo. Ili što bi rekao Oliver Dragojević, u Bosni “ništa nova”. Mensur Bektić nije ni prvi ni posljednji koji aktuelnost neke tragedije zloupotreljava za vlastiti šićar. Koji će se ljudskom emocijom igrati na okrutan i beskrupulozan način.

Ne bi bilo pošteno ne reći da i Udruženje “Gračaničko Keranje” ne krije svoj trošak u izradi svoga cvijeta. Njihov trošak je 3 KM. Ako ga neko namjenski naručuje, to mu je i prodajna cijena. Ali, Udruženje je do sad, rekosmo, podijelilo preko četrnaest hiljada cvjetova. Ali, nećemo ni to uzeti kao protutežu. Najveća protuteža je to što heklani cvijet može izraditi svaka majka. Srebrni cvijet zanat Bektić brani i promovira kao svoj eksluzivitet i sebe kao eksluzivnog proizvođača.

Bektić, kako dalje navodi u pomenutom intervjuu, namjerava od “dijela novca” osnovati i održavati Fondaciju “Cvijet Srebrenice”. Navodno za pomoć povratnicima, u stipendijama, pokretanju biznisa i sl. Volim ja svoj narod; on zna šta je “pranje obraza” i prodavanje “da prostite nečeg” pod “nešto”.

Od pojave srebrne imitacije Cvijeta-sjećanja, traje sudska bitka do koje nije ni trebalo doći. I još traje. Ali, možemo mi i dalje propast.

Srebrni cvijet ne možeš nikako, osim kupiti. U kupovini nema grijeha. Ne smijem reći da li u kupovanju srebrnog cvijeta ima grijeha, ali sasvim sigurno ima nepoštenja. “Velike face” su jedine u stanju priuštiti srebrni cvijet. Ali veličina ljudi mjeri se njihovom jednostavnošću. Stoga je razočaravajuće što se među probranim imaocima srebrnog – čitajte skupo plaćenog – cvijeta nalaze oni koji bi trebali takvog nama da se stide. Za srebreničkog načelnika je sada srebrni cvijet jedini dovoljno dostojan kao poklon. Jer, za njega je davanje Cvijeta-sjećanja prestalo biti memorijal. Postalo je dodvoravanje. Ali, on to može. Najlakše je biti dobar preko tuđih leđa. Udruženju Majki Srebrenice srebrni je cvijet sada pomodarstvo. Ali ne shvataju da ljudi onda na njima vide samo skupo plaćen broš. Nemojte majke, barem vi nemojte! U heklanje vi uplićete svoju dušu. Ma koliko ono prosto bilo, simbol je stoput veći.

Mislite da ću povjerovati da su cvjetovi od srebra koji se sada poklanjaju i koji nose “velike face” dobijeni kao hedija?! Nemojte misliti.

Tužno. Ali, ma koliko ovakvi nastojali da Srebrenicu opet okuju gradom, malograđanštinom, Srebrenica ostaje i dalje duh koji lebdi u svima nama. Katkad samo tvrdo stojeći kao ogledalo.

Na kraju ipak ostaje izbor. Imamo li obraza biti saučesnik u pohlepi i prodavanju duše, ili ćemo u cvijet oheklanom dušom pamtiti naš usud.

Ja sam onaj mali Sulejmanov (a.s.) mrav, koji kapljicom vode nastoji ugasiti požar u Sulejmanovom (a.s.) dvorcu. Možda ne mogu učiniti ništa protiv zahuktale vatre, ali neka se zna na čijoj sam strani.

https://kolumnajusufovic.wordpress.com/ ... klana-dua/

[jao_situacije]

joj ne mogu ništa da kažem jer postim...

[arzuhal]

Nemaš razlogati vjerovati, na prethodnoj strani teme imaš video u kome kaže gornju izjavu.

Nisam gledao video ali nema razloga da ni neka od tih žena to zaista i ne kaže i ne iskorištava situaciju na ovaj ili onaj način, no ja sam se u ovom slučaju osvrnuo samo na Informer.

[SkyLimit]

Informeru ne vjerujem ni da onaj glavonja-udbaš kelimei-šehadet prouči na naslovnoj, tri dana zaredom...

Sljedeća rečenica u Infomeru:

- A nije naših ni ubijeno 8.000 u Srebrenici, nego ih je možda 200-to poginulo u okršaju sa Srbima, a ostatak pobio Naser, ko ga ..be...

Sve uredno dokumentovano video kamerom

[_BataZiv_0809]

Zekija Cakina Sinanovic Dobrati majca trebo si tako nama u Ameriku bogme donjeti mi bi svi kupili
See Translation

[Oligarh]

Moze li neko i taj Sanelin tekst c/p?

https://m.facebook.com/story.php?story_ ... 3397149760

Hvala, usput procitah i dobru kolumnu, neko postirao. FH nije jedini u pravljenju biznisa.

Citirat cu dio:

Još jedna uspjela ideja memorijala pojavila se u Gračanici. Na ideju dr. Mustafe Cerića (prethodnog poglavara Islamske zajednice u BiH), dvijehiljadejedanaeste godine su žene iz Udruženja “Gračaničko Keranje (heklanje op.a.)” kreirale “Cvijet – sjećanje”. Tada je bila deseta godišnjica od prvog ukopa identifikovanih žrtava u Srebrenici, pa je i prisutnost Srebrenice pred očima javnosti bila pojačana. Cvijet je inspirisan srebreničkim genocidom, no Udruženje je cvijet kreiralo kao memorijal za sve ubijene u etničkom čišćenju iz posljednjeg rata. Dakle, koliko je cvijet memorijal Srebrenici, toliko je i memorijal žrtvama Prijedora, Foče, Zvornika… Cvijet je i izrađen u simbolima. Jedanaest latica cvijeta predstavlja Jedanaesti Juli, srebrenički Genocid kao vrhunac zločina počinjenog u ratu, bijela boja latica simbolizira nevinost, jer su većina ubijenih bili civili, i u konačnom tučak u zelenoj boji, boji života i obnove, predstavlja nadu*. Kao i svaka plemenita ideja, i ideja koja ima snagu trajnosti, cvijet se u javnost pomaljao diskretno. Prvi koji je na svom reveru ponio Cvijet-sjećanje bio je brat predsjednice Udruženja “Gračaničko keranje”. Potom je, u toku 2011 godine, Udruženje pristupilo masovnoj podjeli izrađenih cvjetova građanima BiH, ali i vjerskim, političkim, akademskim i velikodostojnicima iz kulture i umjetnosti.

Snaga ovog memorijala jasna je na nekoliko načina.

Najprije, njegova izrada od konca, jednostavnost i diskretno postojanje otjelovljenje su one snage žene – majke, koju slabo možemo opisati. One strpljivosti u tegobi, gordosti, samodovoljnosti. Tehnika njegove izrade keranjem (heklanjem), starom koliko i sama Bosna, temelj je trajnosti keranog cvijeta kao memorijala, jer je heklanje u samoj srži kulture i običaja koji se ženskom linijom prenosi kroz generacije. U tome dolazimo i do dokaza plemenite namjere – “Gračaničko Keranje” je samo nosilac ideje, ne i eksluzivni “proizvođač” cvijeta. (Nazire se i razlog mojeg pisanja) Rekosmo li “ženskom” linijom? Ima li jasnije personifikacije Srebrenice? Ima li boljeg očitovanja Srebrenice od toga? Monumentalnog u njegovoj jednostavnosti.

Od izrade prvog cvijeta do danas Udruženje “Gračaničko Keranje” je podijelilo preko četrnaest hiljada cvjetova. Ta činjenica je, usput, dokaz prihvatljivosti, univerzalnosti Cvijeta kao memorijala Srebrenice. Toliko je podijelilo samo Udruženje, ali neprocjenjivo je koliko drugih majki je svojom rukom oheklalo ovih cvjetova. Moja sama jedno dvadesetak, usput, kad se ne može oteti Srebrenici.

Cvijet-sjećanje je bio inspiracija i likovnim umjetnicima koji su prihvativši ideju Cvijeta, interpretirali simbol cvijeta na svoj način. Enes Klopić, trenutno student Akademije likovnih umjetnosti, dao je svoju interpretaciju cvijeta, naslikavši jedanaest majki u bijelim katovima, skupljenih oko dječijeg zelenog tabuta. Sam autor ove slike u javnost je nastupio sa priznanjem da je on ideju “posudio” i “nadgradio” na ideju Cvijeta-sjećanja.

Ali, Bosna ne bi bila Bosna, kada bi se u njoj znalo dno do kojeg se može propasti.

Cvijet-sjećanje poslužio je kao inspiracija i jednom sarajevskom filigranu – Mensuru Bektiću. Dvijehiljadedvanaeste godine, pomenuti srebrnar je odlučio da se svojim zanatom posluži i interpretira Cvijet u srebru. No, odlučivši da ideju Cvijeta prisvoji kao svoju, i da sebe predstavi kao “tvorca” ovog memorijala, on je otkrio i svoju suštinsku namjeru u prozvođenju Cvijeta u srebru.

Na zvaničnoj internet stranici** koju je zanatlija Bektić sačinio kako bi promovisao “svoju” ideju, u intervjuu koji je Mensur Bektić dao za agenciju Anadolija, navodi se sljedeće:
” Dijelovi srebrenog cvijeta asociraju na ljudske oči – oči žrtava genocida, ali i preživjelih Bošnjaka. U sredini cvijeta je zeleni kamen od stakla. Filigranski cvijet radit će se u serijama od 8.372 što je zvaničan broj žrtava genocida u Srebrenici.”

Dakle, polahko. U srcu cvijeta mi bismo trebali da prepoznajemo neke oči?! Neću postavljati pitanje, jer sam siguran da Mensur to zna – u srebreničkom genocidu, kojeg želi obilježiti, ljudima su, u pauzama od ostalih okrutnosti, vađene i oči. Pri tome su te oči i skamenjene. Trudim se, ali preko ovoga ne mogu pronaći ni trunke osjećajnosti u takvom simbolu.

Dalje odavdje matematika postaje neumoljivi i hladnokrvni donositelj istine.

Opet tražeći neku dobru namjeru u iskivanju cvijeta u srebro, nastojao sam sebi to pravdati kao pronošenje originalne ideje. Otišao sam lično, prije nekoliko mjeseci na prodajno mjesto srebrnare Bektić i htio se raspitati o cvijetu. Cvijet je bio tamo, uredno upakovan u drvenu kutijicu. Prodavačica me je ljubazno uslužila i dozvolila da cvijet pogledam “iz svoje ruke”. Naivno sam ju, nedužnu, pitao “Kako se može doći do cvijeta?”, valjda naviknut na to da se originalni cvijet dijeli. Prosto je odgovorila “Kupite!”. Razumljiva je bila i njena nelagoda, a i meni je bila jasna moja naivnost. Dakle, srebrni cvijet je u redovnoj prodaji u srebrnarama Bektić. Ja nastavljam dalje, “I, koliko platim?”. Ne pamtim cijenu koju mi je tada rekla, jer mi se zavrtjelo u glavi. Za potrebu ovog teksta redovnu cijenu sam jučer i danas višestruko provjerio. Cijena je 230 KM. A sad matematika – ideja je napraviti “seriju od 8.372 cvijeta” (puta) po 230 KM. Ne morate posezati za kalkulatorom. 1.925.560 KM. Čujem vam taj glas u glavi koji viče “molim?!”. Milion devetsto hiljada i tako dalje.

Hajd, velim, vjerovatno čovjek ima trošak, pa zato ima toliku cijenu. Trenutna cijena srebra je oko 17 dolara po unci (oko 30 grama)***. Jedan kilogram je dakle oko 570 dolara, odnosno, oko 1.000 KM, ali čistog srebra. Obzirom da je filigransko srebro u stvari legura, onda je sirovina za izradu cvijeta i jeftinija. Ali za jednostavnost računa, pretpostavimo da je čisto srebro. Prema mojoj ondašnjoj procjeni kod prodavačice, težina srebrnog cvijeta ne može prelaziti 50tak grama, što znači da samo materijal za jedan cvijet treba da košta 50tak maraka. Hajde, upalite matematiku. “Kemeno oko” je od stakla (vratite se na citat), pa hajmo mu pripisati da košta 10 KM, mada ne košta. Moj račun kaže da 170 KM negdje visi. Odnosno, negdje upada. Ili prevedeno, za milion četiri stotine…, ne vidim ekonomskog razloga.

Pokvarenosti u Bosni nikad nije nedostajalo. Ili što bi rekao Oliver Dragojević, u Bosni “ništa nova”. Mensur Bektić nije ni prvi ni posljednji koji aktuelnost neke tragedije zloupotreljava za vlastiti šićar. Koji će se ljudskom emocijom igrati na okrutan i beskrupulozan način.

Ne bi bilo pošteno ne reći da i Udruženje “Gračaničko Keranje” ne krije svoj trošak u izradi svoga cvijeta. Njihov trošak je 3 KM. Ako ga neko namjenski naručuje, to mu je i prodajna cijena. Ali, Udruženje je do sad, rekosmo, podijelilo preko četrnaest hiljada cvjetova. Ali, nećemo ni to uzeti kao protutežu. Najveća protuteža je to što heklani cvijet može izraditi svaka majka. Srebrni cvijet zanat Bektić brani i promovira kao svoj eksluzivitet i sebe kao eksluzivnog proizvođača.

Bektić, kako dalje navodi u pomenutom intervjuu, namjerava od “dijela novca” osnovati i održavati Fondaciju “Cvijet Srebrenice”. Navodno za pomoć povratnicima, u stipendijama, pokretanju biznisa i sl. Volim ja svoj narod; on zna šta je “pranje obraza” i prodavanje “da prostite nečeg” pod “nešto”.

Od pojave srebrne imitacije Cvijeta-sjećanja, traje sudska bitka do koje nije ni trebalo doći. I još traje. Ali, možemo mi i dalje propast.

Srebrni cvijet ne možeš nikako, osim kupiti. U kupovini nema grijeha. Ne smijem reći da li u kupovanju srebrnog cvijeta ima grijeha, ali sasvim sigurno ima nepoštenja. “Velike face” su jedine u stanju priuštiti srebrni cvijet. Ali veličina ljudi mjeri se njihovom jednostavnošću. Stoga je razočaravajuće što se među probranim imaocima srebrnog – čitajte skupo plaćenog – cvijeta nalaze oni koji bi trebali takvog nama da se stide. Za srebreničkog načelnika je sada srebrni cvijet jedini dovoljno dostojan kao poklon. Jer, za njega je davanje Cvijeta-sjećanja prestalo biti memorijal. Postalo je dodvoravanje. Ali, on to može. Najlakše je biti dobar preko tuđih leđa. Udruženju Majki Srebrenice srebrni je cvijet sada pomodarstvo. Ali ne shvataju da ljudi onda na njima vide samo skupo plaćen broš. Nemojte majke, barem vi nemojte! U heklanje vi uplićete svoju dušu. Ma koliko ono prosto bilo, simbol je stoput veći.

Mislite da ću povjerovati da su cvjetovi od srebra koji se sada poklanjaju i koji nose “velike face” dobijeni kao hedija?! Nemojte misliti.

Tužno. Ali, ma koliko ovakvi nastojali da Srebrenicu opet okuju gradom, malograđanštinom, Srebrenica ostaje i dalje duh koji lebdi u svima nama. Katkad samo tvrdo stojeći kao ogledalo.

Na kraju ipak ostaje izbor. Imamo li obraza biti saučesnik u pohlepi i prodavanju duše, ili ćemo u cvijet oheklanom dušom pamtiti naš usud.

Ja sam onaj mali Sulejmanov (a.s.) mrav, koji kapljicom vode nastoji ugasiti požar u Sulejmanovom (a.s.) dvorcu. Možda ne mogu učiniti ništa protiv zahuktale vatre, ali neka se zna na čijoj sam strani.

https://kolumnajusufovic.wordpress.com/ ... klana-dua/

Da te upoznam sa dotičnim G.Bektićem koji je profesor i predsjednik sindikata uposlenika Srednje škole za primjenjenu umjetnost u Sarajevo. Istovremeno je, "vjerska" i "duhovna" osoba iz jedne "derviške" familije čije prezime nosi.

[Drvosjeca iz Dejcica]

Informeru ne vjerujem ni da onaj glavonja-udbaš kelimei-šehadet prouči na naslovnoj, tri dana zaredom...

Sljedeća rečenica u Infomeru:

- A nije naših ni ubijeno 8.000 u Srebrenici, nego ih je možda 200-to poginulo u okršaju sa Srbima, a ostatak pobio Naser, ko ga ..be...

Sve uredno dokumentovano video kamerom

Meni je muka, ali doslovno muka, kada ovo gledam... Ja sa ovim balijama ne dijelim ništa zajedničko, ni vjeru, ni naciju, nikakve vrijednosti.

[ExNihilo]

A ko normalan može dijeliti? Profesionalne žrtve genocida.

[statixx]

Sutra kad Dezulovic ili Bursac udare satirom na Fikreta bice: "Vidi cetnika/ustase, napada jadnog Fikreta i koristi srebrenicku tragediju da podigne svoju popularnost i zaradi koju marku. Kako ih nije stid sprdati se i smisljati viceve na Fikretov racun." itd.

[zagortenej]

dok nam dodik radi o glavi, vi raspravljate oko nekakvih majica

[sumirprimus]

aj mozda frajer ulozi pare u obrazvoanje djece srebrenice il kakav drugi program,nemojte odma osudjivat..cc

[zagortenej]

uskoro i film:

smrdim/fikret-hodzic-popularn ... 20-dunuma/

Uskoro bi trebalo krenuti snimanje filma po njegovoj knjizi “I ja sam iz Srebrenice”, za koji će scenario raditi Haris Pašović. To će, prema dosadašnjim ispitivanjima, biti prvi film o stradanju naroda Srebrenice. Utoliko je, naglašava, njegova realizacija još važnija, ne samo za njega, nego i za cijelu BiH.

[sumirprimus]

eto u maline...

[cassius]

Joj katastrofe. A ovi sto mu komentarisu po profilu, tacno se vidi kakav narod tj. ovce zive u BiH. Strasno..

[sumirprimus]

sta ovde rec a ne zapocet frtutmu vecu od samog branda...