Forum Klix.ba

HAVANA wrote:

Niemand wrote:

HAVANA wrote:Odnjelo me kljakavog u schwerte nakav, da mi rane vidaju.
Ma dje cu u picku materinu,neka me.Ipak mi je ovde najljepse. A i sta treba,da mi mater umre a da ostane zeljna djece i unuka,otac,sestra,ulice,sjecanja...A i nece zena nidje duze od 10 dana. Kaze zadnji put kad smo bili u belgiji ,a ja se nesta zaprico kuce,stanovi...i grickam usnu,a inace to radim kad sta racunam,planiram...Ne grickaj nista pij tu pivu i haj nam malo sviraj... Zna ako popijem i zapjevam da bi odma kuci...Neka idu ljudi,lijepo je otici,nauciti,klepit sta para...a najljepse se vratiti.Od svih stvari u zivotu ,jednim od najvecih uspjeha smatram to sto smo ispunili svoju zelju i smogli snage i hrabrosti da se vratimo.I nismo se pokajali.Neko moze,neko ne moze...sto ljudi,sto cudi.Ko sam ja da im sudim.Sretno vam bilo.Ako propadnem,oticu opet.

A djeca, sta oni kazu? jesu se navikli ovdje

Sinoc starijoj matura bila,eno ih piju kafu na carsiji poslije cjelonocnog derneka. Zavrsila trecu gimnaziju,polozila vozacki,mladja 7 razred,odbojka,klavir,raja,cuko...Ma nemaju oni pojma,super je njima,mama i tata se zajebaju sa ovdasnjim budalastinama.Fakultet pa vidjecemo,ako ne budu znali plivat u ovome,neka idu,nek probaju,nauce...Nadam se da nece otici.

Nije u sarajevu toliko lose do neke dvadesete kad pocinje ozbiljniji zivot

Connaisseur Karlin wrote:
Danguba,to jeste jedno od misjljenja,koje sam cula,cak i u HR,od roditelja mojih prijatelja. Ali to je ,primjetila sam,specificno misjenje za starije generacije.

Zato sto su starije generacije bar malo osjetile "onog" koliko toliko uredzenog sistema ove nove nisu.

exliberal-ex wrote:Tema je o nama ne o njemcima IT strucnjacima...

Licno ja se nemislim vracat, nemam djece ali ako ih budem imao definitivno cu da gledam gdje ce njima biti bolje ne meni..., realno za djeu zapad nudi bolje uslove za skolovanje, zdravstvenu zastitu i ostale pogodonosti koje su misaona imenica za Bosnu....
Ako docekam penziju...tesko da cu i tad razmisljat o povratku...jebiga vrijeme prolazi covjek se navikava na druge stvari...uskoro cu biti na pola pola......koliko sam zivota proveo u bosni koliko napolju

Potpisujem. U istoj sam situaciji, djeca nisu jos tu ali aBd uskoro i borit cu se svim mocima da ovdje odrastu, skoluju se normalno i zive normalan zivot. Ja sam iz BiH otisao 2010-te na postdipl. koji sam zavrsio i ostao sam za sad, a nadam se i zauvijek. Kako sam tu prepoprodio sam se a vratiti se jedino u penziji ako dozivim i tada bi negdje pored grada u kucicu da imam obradjivati zemlju, kupio bih 10ak koka, cetiri koze, psa i meni dosta
Sto se tice dole stvari koje mi smetaju poprilicno sve ove sto je postavljac teme nabrojao ali papanluk prije svega. Neke stvari pocnes jos vise primjecivati kada gledas sa strane i nije ti svakodnevnica npr. zadnji put kada sam otisao u postu da mi deblokiraju karticu za mob. - pa majko mila sta je ono, (ne)ponasanje i (ne)kultura na zavidnom nivou.. Nemam vise ni one nostalgije kao prvih godinu dvije, kupili smo auto da imamo za Bosnu ali uglavnom zenu posaljem busom a ja ostanem ili najboljem slucaju odem po nju za vikend. Sestra mi je isto prije mene otisla i zivi u Hr, stari svrati jer cesto putuje na Njemacku tako da me malo sta vise veze za rodnu grudu. Na kraju, svakom svoje, ko voli i ko je naucio dole - aferim.

I ja imam zelju da se vratim.Jednog dana kad ostvarim pravo na penziju ovde

kod nas svak gleda samo da je pobjec iz Bosne, kad pitas sto, ko iz topa pucaju nema se posla.
ko drustvo smo pasiva, nama je bitno samo kafe ispijat i ebat drzavu kako ne valja
svi bi da se zaposle u BH Telecom, EP, ako ne moze tu onda odma ebes drzavu, stranku i sve.. kod privatnika nece niko ni da pokusa..
ekonomista sam po struci pa bruka mojih kolega nece ni u banku da konkurise, kaze moras pocet od saltera, pa majkumu gdje god dodjes moras od dna krenut, al jock bolje reci nema ovdje hajra i spicit vani
sto nedavno neki lola dade intervju, ode vani u sveCku i cisti toalete, al niko ne reaguje na to da on cisti toalete, vec je ebo majku pa ti u sveCkoj radis
kolegica je trazila curu/zenu da joj cuva majku bolesna stara i to dobro placala, ma niko da se javi, ako se javi bude 5 dana i odustane, kaze: ja sam mislila da vi trazite da joj drustvo pravi neko a ne pelene da mjenja itd.

kad mladji odu van pa svaka cast bolji sistem skolovanja uredjen i sve, pa ce i iskoristit sve, mi ostali 35+ ako odes radit ces na bausteli od jutra do mraka i hvalit se po bosni kako je uredjena super zemlja, a to sto je uredjena na svojoj bausteli nemas hajra

a gdje je ljubav kao razlog napustanja zemlje?

Otiso da se mogu vratiti ,zvati ture i okrecati janjce

Napustio sam BiH 93e i sad imam duzi staz u Norveskoj nego u BiH.
Trenutno razmisljam o tome da se vratim kad do penzije dodjem (mada ima jos do toga) a sada ne iz sledecih razloga :
Ogromna nezaposlenost.
Necu da zivim u ulici Gojka Suska.
Ne zelim da vodim malo djete sa sobom, ovdje ima puno bolje sanse za bezbrizan i ispunjen zivot.

KB9 wrote:

prezimenko wrote:

KB9 wrote:drzavu napustaju samo kukavice

il ostaje ko ne moze vani pitati ce te starost gdje ti je bila mladost i penzija

sta si otvorio temu da opravdas svoj kukavicluk

opstaju samo najjaci, u svojoj drzavi naravno

Ostaju levati poput mene koji nemaju gdje, ili istaknuti članovi stranaka tj. sinovi istih, kao i ratni profiteri.

Evo ja sam levat, koja si ti kategorija?

Otisla sam jer sam mogla. Volim neke stvari u Bosni, imam jako drage prijatelje ali uglavnom ne volim ljude, i kad sam dobila priliku da zivim u drugacijem drustvu, prihvatila sam i puno sam sretnija.

Imala sam posao u Sarajevu za koji sam bila jako dobro kvalifikovana, radila sam svoj posao odlicno, ali svejedno su me svaki dan maltretirali manje sposobni ali podobni kolege koji su po cijeli dan pili kafe s pravim ljudima. I mene i sacicu savjesnih i dobrih kolega koji se nisu znali utaliti ili nisu imali nikakvu podrsku. Svaki dan sam gledala korupciju, psihicko maltretiranje i izivljavanje polupismenih, nekvalifikovanijih kafedzija nad slabijima koji nisu imali nikoga "iza ledja" i ama bas nikakvog nacina da se odbrane, a moraju trpiti da bi sutra jos uvijek imali posao. Ja bih jako voljela da sam jedna od onih ljudi koje ovakve stvari ne diraju i koji mogu sve da odjebu i gledaju svoja posla, ali nemamo svi isti prag osjetljivosti.

Preselila sam se u grad koji je poznat po toleranciji i socijalnoj svijesti i osjecam se puno slobodnije, ljudi su bolji jedni prema drugima, ne osjecam potrebu da nikome opravdavam sta i kako radim. Naravno, nije cijela zemlja takva, ali tu gdje sam sad mi odgovara jer mogu da si stvorim krug ljudi u kojem nema sujete, nema ogovaranja, nema osudjivanja. U Bosni mi je bilo psihicki tesko, ne samo zbog toga kako su se ljudi ponasali prema meni nego i jedni prema drugima. Bila sam puna nekog tuznog bijesa od svakodnevnog gledanja nepravde, tuge i mrznje. Opet, toga ima i ovdje, kao i svugdje, ali u drugacijoj mjeri i postoji nacin i podrska da se covjek bori protiv toga bez da ga to izjede. Osjecam se zdravije iznutra.

Ne namjeravam se vracati jer ne vidim razlog, a i ne zelim da pod stare dane molim za zaradjenu penziju i vozam se tramvajem povazdan jer nema nista drugo sto mogu da radim. Ne zelim da mi stranci jebu mater na ulici, ne zelim da mi dobacuju, ne zelim gledati kako se pojedinci ponose mrznjom prema ovakvima ili onakvima, ne zelim slusati kako se "preseravam" jer citam knjigu ili slusam klasicnu muziku, ne zelim stalno osjecati pritisak netolerancije i laznog moralisanja. Kada pomislim na Bosnu osjecam samo tugu, ne zaljenje nego bas tugu zbog toga sto iskreno zelim da svima bude bolje, a za to bismo svi morali postati bolji ljudi.

Saian wrote:

martymcfly wrote:Otisla sam jer sam mogla.

hvala na zanimljivom postu

Je li sarkazam ili...?

martymcfly wrote:

Saian wrote:

martymcfly wrote:Otisla sam jer sam mogla.

hvala na zanimljivom postu

Je li sarkazam ili...?

Niposto, sarkazam je ovo , ne ovo , prilicno mi je jasno o cemu si pisala, nekog takve stvari koje su tebe ponukale da se iselis i ne primjecuje te ih ni ne doticu sto je opet porazno u neku ruku. Mislim da je u pitanju cinjenica da, ako prihvatis sve te stvari kao normalne, onda si primoran i djecu uciti da je to normalno, jer je malo shizofreno govoriti djeci da budu vrijedna, chasna i uporna i da ce stvari doci na svoje mjesto, a onda otici na posao i koristiti mehanizme koji nemaju nista s tim cime svoju djecu oblikujes.

Saian wrote:
Niposto, sarkazam je ovo , ne ovo , prilicno mi je jasno o cemu si pisala, nekog takve stvari koje su tebe ponukale da se iselis i ne primjecuje te ih ni ne doticu sto je opet porazno u neku ruku. Mislim da je u pitanju cinjenica da, ako prihvatis sve te stvari kao normalne, onda si primoran i djecu uciti da je to normalno, jer je malo shizofreno govoriti djeci da budu vrijedna, chasna i uporna i da ce stvari doci na svoje mjesto, a onda otici na posao i koristiti mehanizme koji nemaju nista s tim cime svoju djecu oblikujes.

Tacno. Samo, tesko je promijeniti mentalitet drustva, a iskreno, mislim da vecina ljudi i ne misli da se nesto treba promijeniti.

martymcfly wrote:Otisla sam jer sam mogla. Volim neke stvari u Bosni, imam jako drage prijatelje ali uglavnom ne volim ljude, i kad sam dobila priliku da zivim u drugacijem drustvu, prihvatila sam i puno sam sretnija.

Imala sam posao u Sarajevu za koji sam bila jako dobro kvalifikovana, radila sam svoj posao odlicno, ali svejedno su me svaki dan maltretirali manje sposobni ali podobni kolege koji su po cijeli dan pili kafe s pravim ljudima. I mene i sacicu savjesnih i dobrih kolega koji se nisu znali utaliti ili nisu imali nikakvu podrsku. Svaki dan sam gledala korupciju, psihicko maltretiranje i izivljavanje polupismenih, nekvalifikovanijih kafedzija nad slabijima koji nisu imali nikoga "iza ledja" i ama bas nikakvog nacina da se odbrane, a moraju trpiti da bi sutra jos uvijek imali posao. Ja bih jako voljela da sam jedna od onih ljudi koje ovakve stvari ne diraju i koji mogu sve da odjebu i gledaju svoja posla, ali nemamo svi isti prag osjetljivosti.

Preselila sam se u grad koji je poznat po toleranciji i socijalnoj svijesti i osjecam se puno slobodnije, ljudi su bolji jedni prema drugima, ne osjecam potrebu da nikome opravdavam sta i kako radim. Naravno, nije cijela zemlja takva, ali tu gdje sam sad mi odgovara jer mogu da si stvorim krug ljudi u kojem nema sujete, nema ogovaranja, nema osudjivanja. U Bosni mi je bilo psihicki tesko, ne samo zbog toga kako su se ljudi ponasali prema meni nego i jedni prema drugima. Bila sam puna nekog tuznog bijesa od svakodnevnog gledanja nepravde, tuge i mrznje. Opet, toga ima i ovdje, kao i svugdje, ali u drugacijoj mjeri i postoji nacin i podrska da se covjek bori protiv toga bez da ga to izjede. Osjecam se zdravije iznutra.

Ne namjeravam se vracati jer ne vidim razlog, a i ne zelim da pod stare dane molim za zaradjenu penziju i vozam se tramvajem povazdan jer nema nista drugo sto mogu da radim. Ne zelim da mi stranci jebu mater na ulici, ne zelim da mi dobacuju, ne zelim gledati kako se pojedinci ponose mrznjom prema ovakvima ili onakvima, ne zelim slusati kako se "preseravam" jer citam knjigu ili slusam klasicnu muziku, ne zelim stalno osjecati pritisak netolerancije i laznog moralisanja. Kada pomislim na Bosnu osjecam samo tugu, ne zaljenje nego bas tugu zbog toga sto iskreno zelim da svima bude bolje, a za to bismo svi morali postati bolji ljudi.

Hvala.

ovo_malo_duse wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
Danguba,to jeste jedno od misjljenja,koje sam cula,cak i u HR,od roditelja mojih prijatelja. Ali to je ,primjetila sam,specificno misjenje za starije generacije.

Zato sto su starije generacije bar malo osjetile "onog" koliko toliko uredzenog sistema ove nove nisu.

Tacno,ali nisu ni znale za bolje. To je iskljucivo licno iskustvo.A treba dodati da nisu svi bili zadovoljni Titovim rezimom ili generalno,nacinom zivota u SFRJ.

samo da dodam, samo kvotanje mi se cini nekako malo nefer.

mozda ce nekome zvucati smijesno ili pateticno ali - nakon nekoiko "demokratskih" (kako ovo gordo zvuci) pokusaja da eto ja budem ta koja ce iznijeti neku promjenu kroz neku vrstu drustvenog angazmana, preuzimanja neke licne odgovornosti kao jedinke nekog drustva (sic!) onog momenta kad ti se izbije dah iz grudi kolicinom bahatosti, nebrige, sebicluka i da ne nabrajam vise.... jednostavno meni kao licnosti je postalo nemoguce bistvovati u tom drustvu, jer se sve u mom bicu kosilo sa mojom okolinom. ono za sta ja stojim tolikoje odudaralo od svega oko mene da je postalo nemoguce pomiriti te dvije stvari, cak ni pricom o svom malom svijetu, krugu istomisljenika, mikro kosmosu itd....

nekako sam osjecala da svojim prisustvom odobravam takav poredak samim tim, jel', sto sam njegov dio. kao da stojim na ulici i gledam kako saka kabadahija siluje djevojku. ne silujem ja.... ali sam dio toga (da sad ne potezem primjere iz ne tako davne proslosti) primjer je mislim, dovoljno plastican.

spocitano mi je, moram i to reci, da mi koji ovako razmisljamo odlaskom iz ovog drustva doprinosimo na neki nacin obrascima ponasanja od kojih odlazimo i da moguce je da je to tako, ali nije niko od nas toliko altruistican (cast izuzecima) koliko volimo da se predstavljamo, pa bi se podastr'o za neki cause ono do kosti. sebicni smo u prirodi, pa cak je nekada i zadrzavanje vlastitog integriteta u neku ruku sebicno iako nekad jedino ispravno.

uglavnom, govorim iz svoje perspektive, samo i iskljucivo. moj rezon je bio: ja ne zelim biti dio ovoga. tacka.

Meni je zapravo najimpresivnije na ovoj temi saznati koliko je malo nas koji pišemo na ovom forumu a žive u BiH. Sve čitam temu, pa onda začuđeno, vidi i ovaj u inostrantsvu, vid i ova, pa onda zar i ti momčino i tako to.....A kad čitaš postove nikad to ne bih pomislio.

A za temu, svatko je vlasnik svoga života, i svatko živi sa svojim odukama.

Ja sam k'a i Havana

hadzinicasa wrote:

martymcfly wrote:Otisla sam jer sam mogla. Volim neke stvari u Bosni, imam jako drage prijatelje ali uglavnom ne volim ljude, i kad sam dobila priliku da zivim u drugacijem drustvu, prihvatila sam i puno sam sretnija.

Imala sam posao u Sarajevu za koji sam bila jako dobro kvalifikovana, radila sam svoj posao odlicno, ali svejedno su me svaki dan maltretirali manje sposobni ali podobni kolege koji su po cijeli dan pili kafe s pravim ljudima. I mene i sacicu savjesnih i dobrih kolega koji se nisu znali utaliti ili nisu imali nikakvu podrsku. Svaki dan sam gledala korupciju, psihicko maltretiranje i izivljavanje polupismenih, nekvalifikovanijih kafedzija nad slabijima koji nisu imali nikoga "iza ledja" i ama bas nikakvog nacina da se odbrane, a moraju trpiti da bi sutra jos uvijek imali posao. Ja bih jako voljela da sam jedna od onih ljudi koje ovakve stvari ne diraju i koji mogu sve da odjebu i gledaju svoja posla, ali nemamo svi isti prag osjetljivosti.

Preselila sam se u grad koji je poznat po toleranciji i socijalnoj svijesti i osjecam se puno slobodnije, ljudi su bolji jedni prema drugima, ne osjecam potrebu da nikome opravdavam sta i kako radim. Naravno, nije cijela zemlja takva, ali tu gdje sam sad mi odgovara jer mogu da si stvorim krug ljudi u kojem nema sujete, nema ogovaranja, nema osudjivanja. U Bosni mi je bilo psihicki tesko, ne samo zbog toga kako su se ljudi ponasali prema meni nego i jedni prema drugima. Bila sam puna nekog tuznog bijesa od svakodnevnog gledanja nepravde, tuge i mrznje. Opet, toga ima i ovdje, kao i svugdje, ali u drugacijoj mjeri i postoji nacin i podrska da se covjek bori protiv toga bez da ga to izjede. Osjecam se zdravije iznutra.

Ne namjeravam se vracati jer ne vidim razlog, a i ne zelim da pod stare dane molim za zaradjenu penziju i vozam se tramvajem povazdan jer nema nista drugo sto mogu da radim. Ne zelim da mi stranci jebu mater na ulici, ne zelim da mi dobacuju, ne zelim gledati kako se pojedinci ponose mrznjom prema ovakvima ili onakvima, ne zelim slusati kako se "preseravam" jer citam knjigu ili slusam klasicnu muziku, ne zelim stalno osjecati pritisak netolerancije i laznog moralisanja. Kada pomislim na Bosnu osjecam samo tugu, ne zaljenje nego bas tugu zbog toga sto iskreno zelim da svima bude bolje, a za to bismo svi morali postati bolji ljudi.

Hvala.

+1
P.s.
Havani kapa dolje i on to zna.

zbog visokih carina na luksuzne automobile

Blago vama koji ste je napustili. Ja nemam načina, nisam medicinar da brinem oko švapskih đuturuma, niti zgodna djevojka da letim i brinem oko arapa u haljinama i zadovoljavam njihove potrebe.

Jedina nada mi je rat, eee da hoće opet devedeset druga da dobijem drugu šansu...

prizivanje rata zbog licne nesposobnosti

ne mogu vjerovat da takvi ljudi postoje

Niko ne napusta nesto bez razloga.Saban te jebo mislite da je kako ostavit sve i otic u nepoznat svjet.Moj primjer je klasika ja Sam onaj nakon rata a sto.Pa zavrsi rat firma propala zena ne radi ja neradim raditelji nerade i Jos djete.E sad skontaj sto napusti moju lijepu BiH.Nepravda brate nemas nikog da te uvali roditelji bili obicna radnicka klasa.Svi nesto fol obecavali za poso na kraju pusiona i onda umjesto da drzava za koju si se lafo borio ustvari onaj te sama otjera.Sad Sam vani normalno da mi Fale neke sitnice Ali to su promili za ono sta Sam dobio vani.Sigurnost kucu dobro auto super platu djeca studiraju obiso pola evrope i ova drzava zasluzuje da joj vratim a onaj u kojoj provedo skoro 30 kuka me je izdala.

U Berlinu zivim vec 9mjeseci. Muz, ja i djeca. Ostavili posao, stan, auto, Sa i BiH.
Osim par ljudi ne fali mi apsolutno nista iz toj cmara od drzave.
Ne budite smjesni ljudi moji i svi koji tvrde da im fali nesto iz BiH il lazu sebe i druge il nisu normalni. Sta to tacno moze da ti fali?

Ja sam 34god zivjela u BiH. Dosta. I previse.
Osjecaj da zivis u drzavi koja cijeni rad i da imas sve bez razmisljanja treba li razvuc do kraja mjeseca je nevjerovatan i trebalo je vremena da uhavizamo, za djecu apsolutno sve, toliko se staraju o djeci da je to nevjerovatno, buduce penzije, zdravstvena zastita, zelenilo i parkovi bez smeca i psecih govana u pjescanicima, mogucnost da si priustis i odmor........

Svako ko moze treba da ode. Da treba. Zajebi tu privatnu prciju vise ba. Doci turisticki je i vise nego dovoljno

DZONPI wrote:Niko ne napusta nesto bez razloga.Saban te jebo mislite da je kako ostavit sve i otic u nepoznat svjet.Moj primjer je klasika ja Sam onaj nakon rata a sto.Pa zavrsi rat firma propala zena ne radi ja neradim raditelji nerade i Jos djete.E sad skontaj sto napusti moju lijepu BiH.Nepravda brate nemas nikog da te uvali roditelji bili obicna radnicka klasa.Svi nesto fol obecavali za poso na kraju pusiona i onda umjesto da drzava za koju si se lafo borio ustvari onaj te sama otjera.Sad Sam vani normalno da mi Fale neke sitnice Ali to su promili za ono sta Sam dobio vani.Sigurnost kucu dobro auto super platu djeca studiraju obiso pola evrope i ova drzava zasluzuje da joj vratim a onaj u kojoj provedo skoro 30 kuka me je izdala.

amko761 wrote:Blago vama koji ste je napustili. Ja nemam načina, nisam medicinar da brinem oko švapskih đuturuma, niti zgodna djevojka da letim i brinem oko arapa u haljinama i zadovoljavam njihove potrebe.

Jedina nada mi je rat, eee da hoće opet devedeset druga da dobijem drugu šansu...

Nema od rata ništa, barem za sada.