Forum Klix.ba

i kako Adem dođe na ovaj svijet?

Vizionar 1985 wrote:

nasa wrote:To je filozofija ili cista realnost, svi nekom robuju, bolje jednom nego mnogim, kad se vec mora...

A jeste sporna volja da uopce dodjes na ovaj svijet, i meni je to interesantno pitanje.

Samo da se zna nije Rob.
A i Rob je bas specificno i cudno.

Bump

nasa wrote: A da ne pricamo da logika ide ovako nekako, imas covjeka koji ne podnosi svoj zivot, ne pronalazi smisao i isti zavrsi te se to uzima kao lose karte prirode, slucajnih okolnosti, nesto losih izbora i sl., a ako vjeruje u Boga i nadje mrvicu smisla u tom besmislu onda trebamo rasprvljati o njemu jer treba da otvori oci sirom i fino, realno sagleda sav besmisao svog zivota...I valjda se baci s vrha zgrade
Hocu reci da biste objektivno trebali priznati da u mnogim slucajevima religijske price igraju, pa kakav god pojedinacno imali stav o njihovom porijeklu.

Ne vjerujem da nam vjerovanje u božanstvo otvara oči. Traženje 'smisla' potiče iz filozofskog ili ponekada defetističkog stava pojedinca. Pa to i jeste najbolji način uhljebljenja religije u individuu!

Smatram da je osnov svega u životu borba. Onog momenta kada odustanemo, gubimo osnovne ljudske osobine koje nam—uz prirodno razvijeni intelekt—daju ogromne prednosti. Ko to ne vidi kod ljudi, neka prati dokumentarce o biljnom i životinjskom svijetu.

Uostalom, lako je odustati. Ljudski je istrajati.

aurora313 wrote:

nasa wrote: A da ne pricamo da logika ide ovako nekako, imas covjeka koji ne podnosi svoj zivot, ne pronalazi smisao i isti zavrsi te se to uzima kao lose karte prirode, slucajnih okolnosti, nesto losih izbora i sl., a ako vjeruje u Boga i nadje mrvicu smisla u tom besmislu onda trebamo rasprvljati o njemu jer treba da otvori oci sirom i fino, realno sagleda sav besmisao svog zivota...I valjda se baci s vrha zgrade
Hocu reci da biste objektivno trebali priznati da u mnogim slucajevima religijske price igraju, pa kakav god pojedinacno imali stav o njihovom porijeklu.

Ne vjerujem da nam vjerovanje u božanstvo otvara oči. Traženje 'smisla' potiče iz filozofskog ili ponekada defetističkog stava pojedinca. Pa to i jeste najbolji način uhljebljenja religije u individuu!

Smatram da je osnov svega u životu borba. Onog momenta kada odustanemo, gubimo osnovne ljudske osobine koje nam—uz prirodno razvijeni intelekt—daju ogromne prednosti. Ko to ne vidi kod ljudi, neka prati dokumentarce o biljnom i životinjskom svijetu.

Uostalom, lako je odustati. Ljudski je istrajati.

Upravo je o tome govorio legenda Brko: život je borba, život je volja, život je bitak, bitak je volja za moć. Volja želi, na koncu, samu sebe i hoće samu sebe da ostvari, život buja, nadajmo se konačnoj pobjedi Dvorogog (Dioniza) nad Raspetim (Kristom).

Jači pobjeđuju, slabi propadaju, priroda ne priznaje i ne prihvata moral (i moralna načela) koji je prirodi stran, tuđ i nerazumljiv: moral je izmišljotina onih slabih kako bi njime zaustavili jake, iluzorni konstrukt kojim se štite od pobjednika, za vuka je bespredmetno pitanje o moralu, o dobru i zlu, kada napreže mišiće da skoči na srnu. Priroda i sam život su s onu stranu dobra i zla.

Volja za životom, volja za moći sve opravdava i daje legitimaciju svakom djelovanju ukoliko je cilj očuvanje života i njegovo unapređenje.

Sokrat, koji je učio da je znanje vrlina, jedan je od prvih lopova, s facom (vidi se na njegovim bistama!) ružnog, sitnog lopova, sjecikese, pijačarskog džeparoša...Religija nastavlja istim putem.

Rat je, a ne mir, pravo stanje u kojem se otkriva snaga i volja za životom, vrijeme kada čovjek otkriva svoje neslućene mogućnosti i sposobnosti, vrijeme kada se bitak otkriva...

arzuhal wrote:

aurora313 wrote:

nasa wrote: A da ne pricamo da logika ide ovako nekako, imas covjeka koji ne podnosi svoj zivot, ne pronalazi smisao i isti zavrsi te se to uzima kao lose karte prirode, slucajnih okolnosti, nesto losih izbora i sl., a ako vjeruje u Boga i nadje mrvicu smisla u tom besmislu onda trebamo rasprvljati o njemu jer treba da otvori oci sirom i fino, realno sagleda sav besmisao svog zivota...I valjda se baci s vrha zgrade
Hocu reci da biste objektivno trebali priznati da u mnogim slucajevima religijske price igraju, pa kakav god pojedinacno imali stav o njihovom porijeklu.

Ne vjerujem da nam vjerovanje u božanstvo otvara oči. Traženje 'smisla' potiče iz filozofskog ili ponekada defetističkog stava pojedinca. Pa to i jeste najbolji način uhljebljenja religije u individuu!

Smatram da je osnov svega u životu borba. Onog momenta kada odustanemo, gubimo osnovne ljudske osobine koje nam—uz prirodno razvijeni intelekt—daju ogromne prednosti. Ko to ne vidi kod ljudi, neka prati dokumentarce o biljnom i životinjskom svijetu.

Uostalom, lako je odustati. Ljudski je istrajati.

Upravo je o tome govorio legenda Brko: život je borba, život je volja, život je bitak, bitak je volja za moć. Volja želi, na koncu, samu sebe i hoće samu sebe da ostvari, život buja, nadajmo se konačnoj pobjedi Dvorogog (Dioniza) nad Raspetim (Kristom).

Jači pobjeđuju, slabi propadaju, priroda ne priznaje i ne prihvata moral (i moralna načela) koji je prirodi stran, tuđ i nerazumljiv: moral je izmišljotina onih slabih kako bi njime zaustavili jake, iluzorni konstrukt kojim se štite od pobjednika, za vuka je bespredmetno pitanje o moralu, o dobru i zlu, kada napreže mišiće da skoči na srnu. Priroda i sam život su s onu stranu dobra i zla.

Volja za životom, volja za moći sve opravdava i daje legitimaciju svakom djelovanju ukoliko je cilj očuvanje života i njegovo unapređenje.

Sokrat, koji je učio da je znanje vrlina, jedan je od prvih lopova, s facom (vidi se na njegovim bistama!) ružnog, sitnog lopova, sjecikese, pijačarskog džeparoša...Religija nastavlja istim putem.

Rat je, a ne mir, pravo stanje u kojem se otkriva snaga i volja za životom, vrijeme kada čovjek otkriva svoje neslućene mogućnosti i sposobnosti, vrijeme kada se bitak otkriva...

Uh svašta ti nadrobi. Vuk ne ubija iz zabave ili moći već da bi se nahranio i to je problem u tvojoj konstalaciji. Prirodi ne treba moral je postoje zakoni po kojima se priroda vodi. Moral je potreban razumnim i intaligentnim bićima, oni manje razumni se vode instiktom i požudama. Očuvanje života je širok pojam i može se rastegnuti i u svrhu najgorih masovnih zločina tako da ne samo da si fulio metu već i brijeg.

Drvosjeca iz Dejcica wrote: Uh svašta ti nadrobi. Vuk ne ubija iz zabave ili moći već da bi se nahranio i to je problem u tvojoj konstalaciji. Prirodi ne treba moral je postoje zakoni po kojima se priroda vodi. Moral je potreban razumnim i intaligentnim bićima, oni manje razumni se vode instiktom i požudama. Očuvanje života je širok pojam i može se rastegnuti i u svrhu najgorih masovnih zločina tako da ne samo da si fulio metu već i brijeg.

Uzmi pa pročitaj Nietzschea, da vidiš šta on veli o samom smislu, nastanku, svrsi morala i moralnih načela (u odnosu na sam život).

Veliš vuk ne ubija iz zabave ili moći? Sasvim tačno, nijedna životinja, osim čovjeka, to ne radi, i ja to nigdje nisam ni rekao tako da nema nikakvog problema: vuk nikad ne upada u moralnu dilemu (recimo da pomisli: "Jao Gospode, pa ova jadna srna je ranjena, zaista je ne mogu preklati, kako da to učinim, to nije uopće ispravno!")

Objasni, kada tvrdiš da ljudima treba moral, kao razumnim i inteligentnim bićima, odakle ta potreba za moralom, te na čemu se temelji taj moral kojeg ljudi trebaju, na kojim principima? Zašto je nešto moralno, a nešto - nije. Ko/šta to određuje šta je moralno a šta ne, i zašto se ravnati po moralnim principima?

Sarajmen wrote:Ne kontriram već bih da ukažem na jednu činjenicu. Vuk ubija više stoke, npr ovaca, nego što ih realno može pojesti il' smjestiti u želudac. Štaviše, njemu je to ubijanje nakon što napadne stado -igra.
Izvinjavam se, nastavite vi gdje ste stali.

I ja sam nasuprot ničeanskoj filozofiji koja je s onu stranu morala, s onu stranu dobra i zla, postavci po kojoj ne postoje stvari koje su dobre same po sebi ili loše same po sebi nego jednako mogu biti i dobre i loše (nije riječ o amoralnosti ili nemoralnosti, nego o imoralnosti - ukidanju svih moralnih kategorija i određenja gdje ne postoji 'ovo je dobro a ovo je zlo'), ovisno o tome da li doprinose osnaživanju, unapređenju i jačanju života. Prema nama poznatom moralnom okviru (odakle nam je to poznato, odakle taj 'moralni okvir', to je vrlo zanimljivo pitati ), kada bismo imali kolonu ljudi koji putuju kroz užarenu pustinju ili kroz snježna prostranstva, oni najjači će pomagati onim najslabijim. Drukčije bi bilo nemoralno. Scenariji je sljedeći: ili bi i oni najjači ostajali uz najslabije i, na kraju, podijelili njihovu sudbinu ukoliko bi ta njihova sudbina bila propast, ili bi bili prinuđeni da u nekom trenutku kada se shvati da je 'đavo odnio šalu' ostave one najslabije a da sami sebe pokušaju spasiti, da ne stradaju baš svi ako neki moraju ("Ostavite mene, a vi se spasite, ne trošite se namene, arghhh..." ). Ovo rade i neke vrste životinja, ali ne rade iz moralnih normi nego zbog instikta za opstankom vrste - slonica gura malo slonče do pojilišta koje tetura od umora, iako ono ne može više da hoda, kotrlja ga do vode.

Prema Ničeovom naputku, bedački kazano, oni najjači ne bi trebali da se troše na najslabije jer time bespotrebno troše same sebe, troše svoju snagu umjesto da je unapređuju, da je sačuvaju jer će, možda, pomažući slabijim i djelujući 'moralno', i sami stradati. A to je potpuni promašaj, potpuna glupost, to je kontra njihova života, protivno porivu da se živi i opstane, zašto bi tako nešto činili, zašto bi sebe opterećivali slabijima? Zato treba da one slabije, ukoliko sami nemaju snage da izdrže i prežive, prepuste njihovoj sudbini. Ako je to smrt - tamam. Niko im nije kriv, slabi su, šta će ondje gdje samo jaki opstaju.

Nije Nietzsche bio glup, on je razvijao svoju filozofiju sasvim razložno, pa i svoju kritiku morala. Svojevrsni socijalni darvinizam mi danas vidimo na globalnom planu kada životi jednog naroda ili jedne države ne vrijede isto kao životi nekog drugog naroda i građana neke države, svijet ne reaguje isto, ne postoje ista mjerila (iako formalno postoje, ali...), ne postoji suštinski isti moralni okvir kojim bi se sve jednako gledalo. Postoji, dakle, mnogo licemjerja a Nietzsche hoće da ukine to dvoličnjaštvo, između ostalog.

Pričamo, ćakulamo lagano, tu smo, svoji smo...

arzuhal wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote: Uh svašta ti nadrobi. Vuk ne ubija iz zabave ili moći već da bi se nahranio i to je problem u tvojoj konstalaciji. Prirodi ne treba moral je postoje zakoni po kojima se priroda vodi. Moral je potreban razumnim i intaligentnim bićima, oni manje razumni se vode instiktom i požudama. Očuvanje života je širok pojam i može se rastegnuti i u svrhu najgorih masovnih zločina tako da ne samo da si fulio metu već i brijeg.

Uzmi pa pročitaj Nietzschea, da vidiš šta on veli o samom smislu, nastanku, svrsi morala i moralnih načela (u odnosu na sam život).

Veliš vuk ne ubija iz zabave ili moći? Sasvim tačno, nijedna životinja, osim čovjeka, to ne radi, i ja to nigdje nisam ni rekao tako da nema nikakvog problema: vuk nikad ne upada u moralnu dilemu (recimo da pomisli: "Jao Gospode, pa ova jadna srna je ranjena, zaista je ne mogu preklati, kako da to učinim, to nije uopće ispravno!")

Objasni, kada tvrdiš da ljudima treba moral, kao razumnim i inteligentnim bićima, odakle ta potreba za moralom, te na čemu se temelji taj moral kojeg ljudi trebaju, na kojim principima? Zašto je nešto moralno, a nešto - nije. Ko/šta to određuje šta je moralno a šta ne, i zašto se ravnati po moralnim principima?

arzuhal wrote:

Sarajmen wrote:Ne kontriram već bih da ukažem na jednu činjenicu. Vuk ubija više stoke, npr ovaca, nego što ih realno može pojesti il' smjestiti u želudac. Štaviše, njemu je to ubijanje nakon što napadne stado -igra.
Izvinjavam se, nastavite vi gdje ste stali.

I ja sam nasuprot ničeanskoj filozofiji koja je s onu stranu morala, s onu stranu dobra i zla, postavci po kojoj ne postoje stvari koje su dobre same po sebi ili loše same po sebi nego jednako mogu biti i dobre i loše (nije riječ o amoralnosti ili nemoralnosti, nego o imoralnosti - ukidanju svih moralnih kategorija i određenja gdje ne postoji 'ovo je dobro a ovo je zlo'), ovisno o tome da li doprinose osnaživanju, unapređenju i jačanju života. Prema nama poznatom moralnom okviru (odakle nam je to poznato, odakle taj 'moralni okvir', to je vrlo zanimljivo pitati ), kada bismo imali kolonu ljudi koji putuju kroz užarenu pustinju ili kroz snježna prostranstva, oni najjači će pomagati onim najslabijim. Drukčije bi bilo nemoralno. Scenariji je sljedeći: ili bi i oni najjači ostajali uz najslabije i, na kraju, podijelili njihovu sudbinu ukoliko bi ta njihova sudbina bila propast, ili bi bili prinuđeni da u nekom trenutku kada se shvati da je 'đavo odnio šalu' ostave one najslabije a da sami sebe pokušaju spasiti, da ne stradaju baš svi ako neki moraju ("Ostavite mene, a vi se spasite, ne trošite se namene, arghhh..." ). Ovo rade i neke vrste životinja, ali ne rade iz moralnih normi nego zbog instikta za opstankom vrste - slonica gura malo slonče do pojilišta koje tetura od umora, iako ono ne može više da hoda, kotrlja ga do vode.

Prema Ničeovom naputku, bedački kazano, oni najjači ne bi trebali da se troše na najslabije jer time bespotrebno troše same sebe, troše svoju snagu umjesto da je unapređuju, da je sačuvaju jer će, možda, pomažući slabijim i djelujući 'moralno', i sami stradati. A to je potpuni promašaj, potpuna glupost, to je kontra njihova života, protivno porivu da se živi i opstane, zašto bi tako nešto činili, zašto bi sebe opterećivali slabijima? Zato treba da one slabije, ukoliko sami nemaju snage da izdrže i prežive, prepuste njihovoj sudbini. Ako je to smrt - tamam. Niko im nije kriv, slabi su, šta će ondje gdje samo jaki opstaju.

Nije Nietzsche bio glup, on je razvijao svoju filozofiju sasvim razložno, pa i svoju kritiku morala. Svojevrsni socijalni darvinizam mi danas vidimo na globalnom planu kada životi jednog naroda ili jedne države ne vrijede isto kao životi nekog drugog naroda i građana neke države, svijet ne reaguje isto, ne postoje ista mjerila (iako formalno postoje, ali...), ne postoji suštinski isti moralni okvir kojim bi se sve jednako gledalo. Postoji, dakle, mnogo licemjerja a Nietzsche hoće da ukine to dvoličnjaštvo, između ostalog.

Pričamo, ćakulamo lagano, tu smo, svoji smo...

Mislim da ti malo fulaš ili ne razumiješ neke stvari. I danas u nekim izvandrednim okolnostima (ratovi, velike prirodne katastrofe) primjenjuje princip po kojem se prvo pomaže onim koji mogu preživjeti a oni teži slučajevi se prepuštaju sudbini. U ratu se posebno primjenjuje ta metoda, nećeš zbog jednog teškog ranjenog pustiti da ti iskrvari 5 lakše ranjenih...itd. Ali to su posebne situacije i okolnosti. Recimo zamisli da na pješačkom prelazu dok prelaziš cestu osobu X udari auto! Šta ćeš napraviti? Ostaviti je i reći najjači preživljavaju, boli me tuki, ili ćeš priletiti i pomoći? Naravno da u situaciji kada tone brod svako gleda prvo svoju guzicu ali ako možeš pomoći svaka normanalna, psihički stabilna i zdrava sooba će pomoći, ponekad izlažući svoj život opasnost za drugog. Nietzsche kao i ostali probisvjeti i dokoni ljudi su imali dosta toga za reći ali su u svom nekom "ludilu" su predvidjeli da čovjek nije životinja, da može savladati emocije, instikte, strahove i pobude pa uraditi nešto što je kontra te teorije najjači preživljava.

Sa druge strane slažem se da je današnje društvo i globalni sistem licemjeran. U parizu rokne bomba i svi su puni patetike i sažaljevanja dok to isto sažaljevanje ne nalazimo, barem ne u istoj mjeri, kada se terorista raznese u Istambulu ili u negdje u Africi. Evo neki dan je potonuo brod sa stotinu inešto osoba, svi mrtvi...treba vidjeti te komentare na tu vijest, da ti se želudac prevrne.

arzuhal wrote:Objasni, kada tvrdiš da ljudima treba moral, kao razumnim i inteligentnim bićima, odakle ta potreba za moralom, te na čemu se temelji taj moral kojeg ljudi trebaju, na kojim principima? Zašto je nešto moralno, a nešto - nije. Ko/šta to određuje šta je moralno a šta ne, i zašto se ravnati po moralnim principima?

Eh… kada bi neko mogao da ode tako daleko u ljudsku prošlost, da sve to proprati i zabilježi pa nam servira kao činjenice, ne bi li to bilo divno? Ali, na mere. Mnoge stvari su i dalje misterija pa zato eto nam i religija. Naravno, ne jedne kao jedine moralne i ispravne, nego više njih.

Neko spomenu vukove kako ubijaju bez potreba. I tačno je: šta im treba da pored jedne ovce koja ih može zasititi kolju njih nekoliko? Ali oni su izuzetak koji, kako se kaže, potvrđuje pravilo. Pitao sam se i zašto su američki indijanci, ljudi koji žive od prirode i za nju, znali natjerati stado bivola da se surva niz liticu i pobiti toliko da većinu moraju ostaviti da istrunu.

Ali ova jednostavna premisa zauvijek ostaje nerješena: zašto ljudi ubijaju druge ljude ako se već time fizički ne hrane?

Gdje je u gornjem moral i šta isti predstavlja za pojedinca ili grupu? Je li moralno ubijati po nekakvim božijim pravilima (nekih 2.5 miliona stradalo po Starom Zavjetu), ili oformiti Aušvic, Jasenovac... Ako je vuk već pravio pokolj u toru iz objesti, koja je isprika bila kod ljudi? I ne smijem ni pomisliti da svi pojedinci koji su bili uključeni u grozne ljudske zločine, nisu u jednom svom dugom periodu života uglavnom bili dobri, mirni, pošteni i moralni članovi nekog društva, tj., pojedinci se nisu svađali i tukli sa svojim komšijama, a vjerovatno ih je većina nedjeljom redovno išla na misu.

Pokušao sam i da kroz 10 zapovijesti tražim moralne poruke, pa sam zapeo u detaljima. Prve četiri mi ništa ne govore i samo me tjeraju na poslušnost. Šesta i deseta nisu ničija briga jer društvo od toga neće imati štete. Iz dubine duše mrzim devetu koja me lišava mojih normalnih prohtjeva.

Dakle, ostaju samo tri gdje od koje su samo ne ubij i ne kradi praktičan moralan savjet.

1. “Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!”
2. ”Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!”
3. “Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji
4. ”Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!”
5. “Ne ubij!”
6. “Ne sagriješi bludno!”
7. ”Ne ukradi!”
8. ”Ne reci lažna svjedočanstva!”
9. ”Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!”
10. “Ne poželi nikakve tuđe stvari!”

Zato mi ostaje samo da razmišljam o vrijednostima svog individualnog morala. Uvijek pokušavam najprije da pogledam oko sebe i da što manje budem smetnja pojedincima koji su ne samo bliži meni nego čak i onima koje ne poznajem.

Dakle, ne vidim da život treba da se bazira na nečijoj filozofiji. Možda je to u redu za nekoga da na taj način objasni sebi i drugima šta se događa, dogodilo, i zašto. Ali ja vjerujem da imam dovoljno između ušiju kako bi promišljeno pravio društveno ispravne poteze. Ako to uvijek nisu, mogu samo sebe da krivim i da se korigujem. A šejtan neka nađe sebi kakvu drugu žrtvu.

Vjera i jeste individualno promisljanje sebe i svijete oko sebe.Nije to ni preuzimanje neke filozofije vec otkrivanje bozanske u sebi.

Istovremeno to je oslobadjanje od svega sto te okruzuje pa I samog sebe.Ne znam kako bih to docarala, kao vracanje na pocetne postavke Ja kad odlutam djelim i mislima u neku neravnotezu imam potrebu da se vratim na te postavke, u tu ravnotezu koju vjera pruzi.
To nije nesto sto samo prihvatas vec to postajes ti.Zato je vjera jako duboko utkana i ziva, opipljiva onom koji vjeruje.S druge strane imas i umjetnih pokusaj da se ogrnes istom ili je nametnes drugim i uvijek se pokaze koliko je to vjestacki.

Vjerovatno si imao priliku da upoznas ljude koji vjeruju istinski i jednostavno vidis da je to dio njih, u onom sto zive vjera se odrazava od obicnog pogleda do stavova i djela.Nikako su tu ne radi o bubannju nekih stavova i propisa ili pokusaju da zivis neku filofizofiju, jednostavno to si ti....

nasa wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

Towelie wrote: Bog deli karte. Mi igramo s njima. Neko dobije par keceva, neko dvojku i osmicu. No ostaje jos puno karata u opticaju koje sami uzimamo.

Inetersantan Bog koji se zabavlja sa dijelenjem karata. Bog je kockar i ovisnik.

Pa Bog se grohotm smijao kad je Ademu dao karte da izgubi partiju sa Evom. Bog je zlocesti mangup.

Mozda se I jeste pomalo smijao jer svakako da je znao da je to njihova priroda.Padnes, ustanes ali ne gubis nadu!Mislim da svi to primjenjujemo bez obzira na odnos prema navedenim ajetima.
Adem grijesi, Bog ga naruzi, kaze saces malo trpiti tu gresku ali ne gubi nadu/zato sam na pocetku i citirala onaj ajet/.

nasa,to sam zezala Towelie-ja jucer,nesto je bio neraspolozen meni je bilo smijesnokako je Boga postaivo svojim primjerom u kockarnicu

Sad,ozbiljan dio odgovora: Mi ne znamo kako Bog reaguje,ali se Bog cesto puta nepravilno pokusava opisato kao nesto ili neko sa karakternim osobinama ljudi na Zemlji. Iako je takav pristup ,mozda,dobronamjerno,postavljen sa ciljem boljeg razumjevanja,ipak ima negativan efekat na razumjevanje Boga i njegove uloge u ljudskim zivotima.

nasa wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

nasa wrote: Nego, ako Boga nema ko je onda zakazao,

Nije niko zakazao. Priroda posjeduje svoje zakone!

Meni je to OK
Ali "vi" pravite frku kad umjesto priroda stoji Bog.

A da ne pricamo da logika ide ovako nekako, imas covjeka koji ne podnosi svoj zivot, ne pronalazi smisao i isti zavrsi te se to uzima kao lose karte prirode, slucajnih okolnosti, nesto losih izbora i sl., a ako vjeruje u Boga i nadje mrvicu smisla u tom besmislu onda trebamo rasprvljati o njemu jer treba da otvori oci sirom i fino, realno sagleda sav besmisao svog zivota...I valjda se baci s vrha zgrade
Hocu reci da biste objektivno trebali priznati da u mnogim slucajevima religijske price igraju, pa kakav god pojedinacno imali stav o njihovom porijeklu.

Priroda kao termin posjeduje vise znacenja i denficnicija u razlicitm oblastima.U teologji priroda moze znaciti > stanje covjecanstva.Teolozi postavljju agendu o nacinu razumjevnja religije,prirode Boga,i sl. Ne postoji formula kako osobe grade svoju vezu sa Bogom.Odnos sa Bogom se temelji na izboru osobe tokom zivota,i nema nikakve veze sa sudbinom osobe,jer priroda covjeka odredjuje njegovu sudbinu. Religija objasanjva da svaka osoba ima sloodu izbora,ali je najvazni dio Bozija milost.Vjerovatno je Bozija milost presudna u kreiranju ljudkse sudbine.Postavlja se pitanje: Kako funkcionira Bozija milost?

Connaisseur Karlin wrote:[

Priroda kao termin posjeduje vise znacenja i denficnicija u razlicitm oblastima.U teologji priroda moze znaciti > stanje covjecanstva.Teolozi postavljju agendu o nacinu razumjevnja religije,prirode Boga,i sl. Ne postoji formula kako osobe grade svoju vezu sa Bogom.Odnos sa Bogom se temelji na izboru osobe tokom zivota,i nema nikakve veze sa sudbinom osobe,jer priroda covjeka odredjuje njegovu sudbinu. Religija objasanjva da svaka osoba ima sloodu izbora,ali je najvazni dio Bozija milost.Vjerovatno je Bozija milost presudna u kreiranju ljudkse sudbine.Postavlja se pitanje: sKako funkcionira konkretno Bozija milost?

Priroda su sile koje postoje u ovom univerzumu i dimenziji te po kojima se odvija sve, važe za sve i svugdje u ovoj fizičkoj dimenziji. Jaka i slaba nuklearna sila, elektromagnetizam i gravitacija su četiri osvnovne sile koje su nastale u trenutku ekspanzije ovog univerzuma. Tako barem govore fizika i kvantna mehanika i po meni to su neoborive činjenice dok se ne dokaže drugačije ili suprotno. Religija bi trebala biti nešto osobno za svakog od nas, intimno. Vjerujem da i Božija milost ima neke svoje zakonitosti i principe po kojima djeluje samo što to na ovom nivou ne znamo ili možemo samo nagađati.

Još samo da se pojavi neki leninjist i pita: kako proizvesti Božiju milost?

nasa wrote:Vjera i jeste individualno promisljanje sebe i svijete oko sebe.Nije to ni preuzimanje neke filozofije vec otkrivanje bozanske u sebi.

Istovremeno to je oslobadjanje od svega sto te okruzuje pa I samog sebe.Ne znam kako bih to docarala, kao vracanje na pocetne postavke Ja kad odlutam djelim i mislima u neku neravnotezu imam potrebu da se vratim na te postavke, u tu ravnotezu koju vjera pruzi.
To nije nesto sto samo prihvatas vec to postajes ti.Zato je vjera jako duboko utkana i ziva, opipljiva onom koji vjeruje.S druge strane imas i umjetnih pokusaj da se ogrnes istom ili je nametnes drugim i uvijek se pokaze koliko je to vjestacki.

Vjerovatno si imao priliku da upoznas ljude koji vjeruju istinski i jednostavno vidis da je to dio njih, u onom sto zive vjera se odrazava od obicnog pogleda do stavova i djela.Nikako su tu ne radi o bubannju nekih stavova i propisa ili pokusaju da zivis neku filofizofiju, jednostavno to si ti....

Vjera je stanje svijesti osobe,nacin razmisljanja,a vjerovanje je najcesce bazirano na zeljama ili emocijama.Ljudi se oslanjaju na vjeru jer ne posjeduju apsolutno znanje o nacinu regovanja vezainom za , npr. donosenje odluka , i sl. Vjerovanje je proces koji je priustan kod svake osobe tokom cijelog zivota.

arzuhal wrote:Još samo da se pojavi neki leninjist i pita: kako proizvesti Božiju milost?

Sta je Bozija milost?

Connaisseur Karlin wrote:

arzuhal wrote:Još samo da se pojavi neki leninjist i pita: kako proizvesti Božiju milost?

Sta je Bozija milost?

Svašta

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Connaisseur Karlin wrote:[

Priroda kao termin posjeduje vise znacenja i denficnicija u razlicitm oblastima.U teologji priroda moze znaciti > stanje covjecanstva.Teolozi postavljju agendu o nacinu razumjevnja religije,prirode Boga,i sl. Ne postoji formula kako osobe grade svoju vezu sa Bogom.Odnos sa Bogom se temelji na izboru osobe tokom zivota,i nema nikakve veze sa sudbinom osobe,jer priroda covjeka odredjuje njegovu sudbinu. Religija objasanjva da svaka osoba ima sloodu izbora,ali je najvazni dio Bozija milost.Vjerovatno je Bozija milost presudna u kreiranju ljudkse sudbine.Postavlja se pitanje: sKako funkcionira konkretno Bozija milost?

Priroda su sile koje postoje u ovom univerzumu i dimenziji te po kojima se odvija sve, važe za sve i svugdje u ovoj fizičkoj dimenziji. Jaka i slaba nuklearna sila, elektromagnetizam i gravitacija su četiri osvnovne sile koje su nastale u trenutku ekspanzije ovog univerzuma. Tako barem govore fizika i kvantna mehanika i po meni to su neoborive činjenice dok se ne dokaže drugačije ili suprotno. Religija bi trebala biti nešto osobno za svakog od nas, intimno. Vjerujem da i Božija milost ima neke svoje zakonitosti i principe po kojima djeluje samo što to na ovom nivou ne znamo ili možemo samo nagađati.

Priroda koju su opisao je opisana od strane naucnika,a koji svoje znanje i vjerovanje testriaju sa postavljanjem hipoteza.
U teologiji,filzofiji je nemoguce provjeravati teorije,zato nemamo dovoljno sa/znanja.

Connaisseur Karlin wrote: Priroda koju su opisao je opisana od strane naucnika,a koji svoje znanje i vjerovanje testriaju sa postavljanjem hipoteza.
U teologiji,filzofiji je nemoguce provjeravati teorije,zato nemamo dovoljno sa/znanja.

A i u umjetnosti je slična situacija...Sa dokazima stoje veoma tanko, skoro nikako...

arzuhal wrote:

Connaisseur Karlin wrote: Priroda koju su opisao je opisana od strane naucnika,a koji svoje znanje i vjerovanje testriaju sa postavljanjem hipoteza.
U teologiji,filzofiji je nemoguce provjeravati teorije,zato nemamo dovoljno sa/znanja.

A i u umjetnosti je slična situacija...Sa dokazima stoje veoma tanko, skoro nikako...

Jabuka je najcesci motiv. Zasto su umjetnici izabrali jabuku,jer jabuka nije spomnuta u pricama o Adamu i Evi.

Adam i Eva su izbarali da biraju u zivotu sta je dobro a sta zlo,zato nam jeste ovako fino. Ali i dalje ne znam sta je Bozija milost!

Connaisseur Karlin wrote:
Priroda kao termin posjeduje vise znacenja i denficnicija u razlicitm oblastima.

U Prirodi nema izvrdavanja. U Prirodi ili jesi ili nisi, tamo nema glume. U Prirodi je Hakk - Istina, tamo se manifestuju sva Božija svojstva i imena. U prirodi sam svoj na sa svom. Jednostavno, pustim da "divljak" progovori iz mene. Stopim se sa prirodom i postajem dio nje. Samo se tamo može doseći Kosmički Anthropos...

Sarajmen wrote:




Pa ga zatim vjetar nosi dunjalukom ...

Kažu da su ljudi tokom teške ratne oskudice jeli salatu od maslačka. Ono, okreneš se valjda onom što ti priroda nudi umjesto UNHCR-a

Kazat cu ti ja, mi smo u Mostaru za vrijeme rata jeli pitu zeljanicu od maslacka, nije se imalo hrane pa se to moralo. A sad kazu da je maslackovo lisce jako zdravo a mi tad nismo znali, a svi bili zdravi ko dren.

Između ostalog, u Prirodi je i on. Treba ga upoznati...

Smrcak15 wrote:
Kazat cu ti ja, mi smo u Mostaru za vrijeme rata jeli pitu zeljanicu od maslacka, nije se imalo hrane pa se to moralo. A sad kazu da je maslackovo lisce jako zdravo a mi tad nismo znali, a svi bili zdravi ko dren.

Mi smo u Mostaru za vrijeme rata jeli pitu od štira. Ukoliko nije bilo štira, onda pitu od šljeza. To je bila kao zeljanica. Od tada mi svaka pita valja i stomaku godi...


Za one koji ne znaju šta je Štir ili Chenopodium bonus-henricus (Blitum bonus-henricus). Iako ga neki nazivaju sirotinjskim zeljem, svojevremno je ova biljka rasla stotinama godina i korištena kao povrće u vrtovima francuskog kralja Henrya IV, poznatog i kao Dobri kralj Henry (Le Bon roi Henri).

asurbanipal wrote:

Connaisseur Karlin wrote:
Priroda kao termin posjeduje vise znacenja i denficnicija u razlicitm oblastima.

U Prirodi nema izvrdavanja. U Prirodi ili jesi ili nisi, tamo nema glume. U Prirodi je Hakk - Istina, tamo se manifestuju sva Božija svojstva i imena. U prirodi sam svoj na sa svom. Jednostavno, pustim da "divljak" progovori iz mene. Stopim se sa prirodom i postajem dio nje. Samo se tamo može doseći Kosmički Anthropos...

Da,to razumijem,ali sta je Bozija milost?