Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[Leo_alfa]

Ludovico Einaudi


Ludovico Einaudi Interview - The Seventh Hex



i jos par klipova muzike, savrsene muzike

Ludovico Einaudi - Oltremare



Ludovico Einaudi - Night

[piupiu]

Ludovico Einaudi - Night

Čista egzaltacija ...

Je l' još nekom klavir najčudesniji instrument koji je čovjek napravio? Ne znam zašto, meni se od klavira damari zavrte k'o oni derviši u krug ...

[Leo_alfa]

Ludovico Einaudi - Night

Čista egzaltacija ...

Je l' još nekom klavir najčudesniji instrument koji je čovjek napravio? Ne znam zašto, meni se od klavira damari zavrte k'o oni derviši u krug ...

Morao sam da trazim po netu sta znaci egzaltacija

A klavir, pa da... cista perfekcija

[piupiu]

Morao sam da trazim po netu sta znaci egzaltacija

I, šta si našao? Astrologiju?

Pa, nema baš najzgodnijeg prevoda, to je neko ushićenje, penjanje negdje gore u visine, uzdizanje iznad realnog ... i riječ zapravo sama po sebi nije lijepa (za uho) koliko joj je lijepo značenje ...

[Leo_alfa]

Morao sam da trazim po netu sta znaci egzaltacija

I, šta si našao? Astrologiju?

Pa, nema baš najzgodnijeg prevoda, to je neko ushićenje, penjanje negdje gore u visine, uzdizanje iznad realnog ... i riječ zapravo sama po sebi nije lijepa (za uho) koliko joj je lijepo značenje ...

Upravo, astrologija...
Ma ukapirao sam znacenje, hvala danas sam naucio novu rijec jos samo da je pocnem adekvatno koristiti

Dva smo svijeta razlicita - Cipevi

[piupiu]

... Cipevi

[petunija]

Od svih umjetnosti meni je muzika najdraža.
Da, klavir je divan instrument, ali ni violina ili violončelo ne zaostaju po ljepoti zvuka. Mnogo volim klasični balet (tj bijeli balet), kao i operu.
Najljepše djelo klasične muzike, za mene je I st. Zime, A. Vialdija:



Bravo piupiu za divnu temu.

[piupiu]

Hvala, petunija ... evo, samo za te, meni najsladji, najnestašniji labudji dio ...



... a u dugim suknjicama ...



... i iz Četiri godišnja doba meni drago Proljeće ... isto zbog nestašluka ...

[petunija]

A evo i jedan simpatičan ples iz isto tako simpatičnog baleta, kod nas preveden kao "Vragolasta djevojka"



A Labudovo jezero i Žizela su sam vrh umjetnosti
Sad sam pregledala i ostale klipove, ovo sa dječicom je baš simpa

[piupiu]

A evo i jedan simpatičan ples iz isto tako simpatičnog baleta, kod nas preveden kao "Vragolasta djevojka"

https://www.youtube.com/watch?v=BT9naCq0fdE

A Labudovo jezero i Žizela su sam vrh umjetnosti

Eh, to je dobar izgovor da postavimo i ovo:

LABUĐE JEZERO



Potpuno je jednostavna istina da ako ne poznajete Labuđe jezero uopće ne poznajete balet, a ključna djela modernog baleta bez Labuđeg jezera nisu zamisliva, kao što niti Labuđe jezero nije zamislivo bez Giselle na koju se vidljivo nastavlja, zapisano je u "Baletnom vodiču" (O. F. Regner, H. L. Schneiders, Stuttgart, 1975.) o, sigurno je, najpopularnijem glazbeno-scenskom djelu na vršcima prstiju.

Danas se doista više nema smisla sporiti s ne tako davnim razmišljanjima o anakroničnom karakteru klasične umjetnosti pokreta, baš kao što se ne treba ni odveć čuditi skromnom startu Labuđeg jezera na moskovskoj praizvedbi 1877. godine. Glazba Petra Iljiča Čajkovskog proglašena je tada naime "djelomično neplesnom", da bi u daljnjem slijedu vremena i svih mogućih otklona od sentimentalne romantike još mnogo puta bila smještena u "ropotarnicu povijesti".

Čajkovski za života nije imao odveć sreće s djelima koja su mu tek kasnije priskrbila najveću popularnost (Violinski koncert, Glasovirski u b-molu, zadnje dvije simfonije...), ali i tada kada je već bilo više nego očito da se bez nje naprosto ne može u takozvanim željeznim repertoarima, i tada su joj odricali vrijednost držeći je plačljivim derivatom 19. stoljeća. Gotovo da i nema slična primjera u povijesti glazbe koji bi do te mjere postavljao granicu između onih kojima je ta umjetnost namijenjena, dakle publike, i onih koji su joj (stručno) sudili. Čajkovski i danas ostaje usamljenom figurom europske glazbe, na raskrižju omiljenosti i omalovažavanja, no isto tako ostaje i njegova glazba, trajno prisutna na kazališnoj sceni i koncertnom podiju.

Priča o Labuđem jezeru zapravo je početak priče o ruskom "bijelom" baletu u koji će se upisati još dva majstorova djela Trnoružica i Ščelkunčik, a koja će na određeni način doista nastaviti put što ga je otvorila Adamova Giselle a zatvorio balet Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva. Dakako da se između ovih naslova u životu klasičnog baleta još štošta zbivalo, no ovih je pet naslova sukus umjetnosti na vršcima prstiju, abecedarij fenomena koji se izražava pokretom i glazbom. I najčešće se temelji na bajci, svijetu mašte kojeg pokreće ljubav, svijetu djetinje naivnosti koja se trajno obnavlja u vlastitoj svevremenoj energiji.

Što, dakle, nudi Labuđe jezero u tolikoj mjeri da mu po privlačnosti nema premca u klasičnoj baletnoj literaturi? Možda ponajprije onu sastavnicu umjetničkog djela koja, bez obzira o kojoj se vrsti kazališnog komada radi, utjelovljuje harmoniju cjeline. Labuđe jezero jest savršeno uravnoteženo djelo u obliku koji ga određuje. Ritam njegovih dijelova slijedi klasičan, rekli bismo gotovo mocartovski, obrazac pravilne izmjene temeljnih karika, on slijedi vlastiti model ugođajnih raznolikosti i time ispunjava tako nužno ravnovjesje doživljaja. Neće se baš svi znalci složiti s ovom postavkom imajući na umu lapidarnost prvog i četvrtog čina koji možda jesu dramaturški (i glazbeno) slabiji od dva unutarnja čina, no shvatimo li ih kao logičnu intradu, odnosno finale priče tada i njen središnji, snažan dio, doživljavamo kao vrh napetoga lûka. U njemu je pak središnja točka drugi "bijeli" čin (premda i četvrtom pripada ista atribucija) koji savršeno kontrastira trećem, paradnom, divertisman činu. Na crti glazbene izražajnosti ta je podjela iskazana adagio i allegro situacijom koja pak pandan nalazi u dvojnosti lika Odete-Odilije. Na principu crno-bijelog kontrasta, u karakteru glavnog lika koji treperi na granici realnog-irealnog, na temeljima u glazbi vječnog dualizma koji će tek uvođenjem druge teme moći razvijati vlastitu sudbinu gotovo svakog oblika, konačno na razmeđu između dobra i zla o kojima Čajkovski zbori u svakom svom djelu, Labuđe jezero pronalazi svoj trajni opstanak.

Petar Iljič Čajkovski ovako piše o vlastitu stvaranju: "Znam iz iskustva da vrijednost pojedinog djela ne ovisi o tome kojoj od skupina ono pripada. Događa se vrlo često da se koje djelo, nastalo iz vanjskih pobuda, pokaže kao potpun uspjeh, dok naprotiv neko djelo, nastalo uslijed unutarnjeg poriva, često slabije uspije... Za vrijeme stvaranja umjetniku je potreban potpun mir. Mišljenje da umjetnik stvaralac može u trenutku afekta iskazati što osjeća jest zabluda... Čovjek treba slijediti unutarnji glas, pa ako prva vrst života ne uguši svojim žalosnim slučajnostima onu drugu, onda se rad razvija posve neshvatljivom lakoćom. Sve pada u zaborav, duša treperi u potpuno neshvatljivom, neizrecivo sretnom uzbuđenju, čovjek jedva može slijediti njezinu neizvjesnost, a osjećaj za vrijeme se gubi. U ovom stanju ima nešto mjesečarsko..., kadšto s napetošću promatram rad koji se odvija sam od sebe, i neovisno od sadržaja razgovora što ga upravo vodim, i neovisno od ljudi među kojima se nalazim – on se odvija u onome dijelu mog mozga gdje se nalazi – autor glazbe".

Čajkovski, nažalost, nije doživio uspjeh svog danas najpoznatijeg baleta. Praizvedba 4. ožujka 1877. u Boljšom teatru u Moskvi nije uspjela. Godine 1894. djelo ponovno otkrivaju Marius Petipa i njegov asistent Lev Ivanov, no autora više nema. Na memorijalnoj predstavi u spomen Čajkovskom izveden je samo drugi čin, a godinu dana kasnije i djelo u cjelini i to 27. veljače 1895. u Marijskom teatru u Petrogradu. Osobit uspjeh postigao je drugi čin u koreografiji Ivanova koja je "bila manje konvencionalna nego ona njegova učitelja. Elegičan pas de deux ne slijedi tradicionalni obrazac: on je čitav jedan adagio bogate ekspresivnosti..." ("Ples kao kazališna umjetnost", Selma Jeanne Cohen). http://www.hnkvz.hr/index.php?p=detail&article=236

[piupiu]

A evo i jedan simpatičan ples iz isto tako simpatičnog baleta, kod nas preveden kao "Vragolasta djevojka" ...

Tako veselo ... baletno stepovanje ...

Od svih umjetnosti meni je muzika najdraža

Muzika je valjda ... vjerovatno ... najuniverzalnija umjetnost, ona što se najintuitivnije osjeća i vibracijom utiče na tijelo; evo, ne znam ni opisati zašto mislim što mislim, , je l' ono kažu da bebe osjećaju muziku i prije nego što se rode? To je neki kosmički dar. Nedavno mi je neko pričao o nekoj metodi psihoterapije koja se bazira na muzici, to je, kažu, legitimna metoda liječenja u velikom broju zapadnih zemalja. Zanima me da li postoje narodi koji nemaju svoju muziku i muzičku tradiciju, i kako ta društva izgledaju, ako postoje?

[petunija]

Ne bih rekla da postoje.
Čini mi se da je Ajnštajn, koji je svirao violinu, jednom rekao: "Kao što je matematika nauka nad naukama, tako je i muzika umjetnost nad umjetnostima". I slažem se s tim.
Mada kažu da se i slika može "osjećati". Jednom davno sam gledala kad su jednog slijepog čovjeka doveli u jedan poznati muzej, vodič je išao sa njim i objašnjavao pojedine slike. Kad su trebali preći u sljedeću prostoriju, čovjek je upitao vodiča: "A kakva je ono tamo slika"? i pokazao na jednu u ćošku. Mene je to pravo frapiralo, bila sam u osnovnoj, ali sam taj događaj dobro zapamtila.
Tema je započeta sa poezijom, moram priznati da mi je malo žao što tu vrstu umjetnosti ne razumijem najbolje.

[derion]

Najljepše djelo klasične muzike, za mene je I st. Zime, A. Vialdija:

Petunija, hvala što si mi uljepšala ovo jutro Vivaldijevom "Zimom", koju odavno nisam poslušao.
Meni su posebno drage J.S. Bachove kompozicije, ali ovom prilikom postavljam Šostakovićev Valcer br. 2.



A nakon toga, nekako mi je prirodno nastaviti sa tužno-sentimentalnim Eugenovim Gramofonom.

[petunija]

Hvala drago mi je da se još nekome sviđa.
Šostakoviv valcer br.2 je jedino njegovo djelo koje mi se dopada.
Ako voliš Bacha, predlažem ti da poslušaš njegov koncert za dvije violine, meni je fenomenalan.

[piupiu]

Bruno Catalano ... Gradjanin svijeta ...

... nedovršene bronzane skulpture, Marsej, Francuska ...

[piupiu]

... Šostakovićev Valcer br. 2. ...

Ovako nekako zvuči kad Tatjana kliže po jezeru u Petrovgradu ... dok je Onjegin gleda iz prikrajka ...

A nakon toga, nekako mi je prirodno nastaviti sa tužno-sentimentalnim Eugenovim Gramofonom. ...

Sjetno ... Hvala, derion.

Prilažem i ja jedan - dramatičnog Hačaturijana, meni jedan od dražih ...

[piupiu]

Ne bih rekla da postoje.
Čini mi se da je Ajnštajn, koji je svirao violinu, jednom rekao: "Kao što je matematika nauka nad naukama, tako je i muzika umjetnost nad umjetnostima". I slažem se s tim.
Mada kažu da se i slika može "osjećati". Jednom davno sam gledala kad su jednog slijepog čovjeka doveli u jedan poznati muzej, vodič je išao sa njim i objašnjavao pojedine slike. Kad su trebali preći u sljedeću prostoriju, čovjek je upitao vodiča: "A kakva je ono tamo slika"? i pokazao na jednu u ćošku. Mene je to pravo frapiralo, bila sam u osnovnoj, ali sam taj događaj dobro zapamtila.
Tema je započeta sa poezijom, moram priznati da mi je malo žao što tu vrstu umjetnosti ne razumijem najbolje.

Kakvo li je to šesto čulo, to osjećanje slike?

Poezija je slučajno na početku, desilo se da sam čitala intervju s Pazom, pa je tako počelo. I ja sam učila ne toliko da razumijem, koliko da čujem poeziju, to je bilo nešto kao masline u mom jelovniku ... prvo su bile trpke, pa hranjive, pa gastronomski užitak.

[petunija]

piupiu, da ne citiram cijeli post sviđa mi se skulptura, zanimljiv rad
Hvala svima za lijepu muziku koju ste postavili, bilo je zadovoljstvo slušati

[John Cleese]

Ah, sto smo se mJuzicki uozbiljili

A sad... jedna za moju slovensku dusu

[piupiu]

Ah, sto smo se mJuzicki uozbiljili

Postali smo ozbiljna tema ...

A sad... jedna za moju slovensku dusu

Eeee ... za još koju dušu, nismo ni mi repa bez korijena ...

[Kombat]

Ludovico Einaudi - Night

Čista egzaltacija ...

Je l' još nekom klavir najčudesniji instrument koji je čovjek napravio? Ne znam zašto, meni se od klavira damari zavrte k'o oni derviši u krug ...

U tom slucaju...procitaj i pogledaj ovo. Znam par ljudi koji ce razbiti kasice da ovo kupe

http://www.bbc.com/culture/story/201508 ... -bat-piano

[Kombat]

John Cleese

Jesi mislio na slovensku, slavonsku ili slavsku dusu?!

[Kombat]

Evo i od mene jedna za ove sa krizom identiteta

[piupiu]

U tom slucaju...procitaj i pogledaj ovo. Znam par ljudi koji ce razbiti kasice da ovo kupe

http://www.bbc.com/culture/story/201508 ... -bat-piano

Oooo, lijepa zvjerčica, poslaćemo zahtjev Kantonu da nam kupi jedan za Vijećnicu.

U to ime ... dosta je bilo Slavena ...



I ... za Dvoržaka.

[John Cleese]

za Dvoržaka.

@Kombat