Prije tri godine šalje meni lik poruku, gdje si, šta ima i tako to i predstavi se... i ja, misleći da je to jedan drug iz srednje škole (a ima neobično ime, ne znam nikog da se tako zove) kojeg nisam vidjela 100 godina a nisam mu imala broj telefona, odgovorim na poruku. I tako krene priča u stilu: pa gdje si ti, ne daš se vidjeti tamo vamo bla bla ajmo na kafu... Ja tad bila na moru i kažem: kad dođem u Sarajevo čut ćemo se i tako... Vratim se ja u Sarajevo, sretnem jednu poznanicu i tako joj kroz priču spomenem ovog lika, da smo se čuli, kaže ona nema šanse, ne živi on ovdje, on ti je godinama u Americi... I skontam ja da sam fulila. Nakon nekoliko dana šalje meni tip poruku i odgovorim ja da je u pitanju greška, da sam mislila da je zapravo neko drugi, izvinem se i tako... I kontam ja to je to, kad malo sutra, poče on sa porukama, pa jedna pa dvije, pa pet, pa deset, pa tako svaki dan, pa da se vidimo, pa šta ima veze, možemo na kafu... Još jednom ja napišem, da je greška. Da nije slao 100 poruka dnevno možda bih i izašla, al me smorio

I počnem ja ignosrisati poruke, kontam prestat će, al hoće vraga

Pa prvo krenu poruke onako normalne, pa onda kako sam ja bezobrazna, pa ovakva pa onakva, pa ja njeg zavukla a sad lafo nije on taj nego ja fulila, pa sam bezobrazna, pa podla... pa onda opet idu poruke kako sam ja super cura i volio bi on da tu nešto bude, odnosno on zna da će nešto biti, samo treba da se vidimo... To je trajalo danima, sigurno bar 20-ak dana

majko mila... Ja, naravno, nisam više odgovarala i onda je nekako prestao.