Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
90minut wrote:Lynch kad pokuša da napravi ozbiljan film bez ljudske paranoje i tripova dobijemo karinicu od filma Dune 1984.
Ti očigledno onda nisi nikada čitao Herbertovu novelu na kojoj je film baziran. Dune je karinica zato što Lynch nije imao slobode da
uradi ono što je htio.
David Lynch was famously among the first choices to direct Return of the Jedi. He turned down the opportunity because he didn’t believe he’d have the freedom to follow his own vision. Thank God. When he jumped at the next opportunity for a sci-fi epic, he turned Frank Herbert’s classic novel into a confusing steampunk catastrophe.
Mislim da nema covjeka koji poznaje bar malo kinematografiju da moze reci da ne pravi vrhunsku atmosferu i da nema strašan rad kamere mislim i slijepac to može vidjeti.
Njegovi filmovi konkretno lost highway i mullholand zajedno s serijom twin peaks su pravljeni bukvalno nekih 80 posto iz njegove glave vođeni ljudskom paranojom i tripovima uvjeren sam da on sam ne zna smisao svojih filmova..I kao što kazes nije za svakoga jer vecina gleda završni produkt, a ustvari trebaju gledati od scene do scene i ne zamarati se previše.
David Lynch was famously among the first choices to direct Return of the Jedi. He turned down the opportunity because he didn’t believe he’d have the freedom to follow his own vision. Thank God. When he jumped at the next opportunity for a sci-fi epic, he turned Frank Herbert’s classic novel into a confusing steampunk catastrophe.
Wild At Heart je isto relativno konvencionalan film iako je vjerovatno poslije Dune-a njegov najslabiji.
Mislim da nema covjeka koji poznaje bar malo kinematografiju da moze reci da ne pravi vrhunsku atmosferu i da nema strašan rad kamere mislim i slijepac to može vidjeti.
Njegovi filmovi konkretno lost highway i mullholand zajedno s serijom twin peaks su pravljeni bukvalno nekih 80 posto iz njegove glave vođeni ljudskom paranojom i tripovima uvjeren sam da on sam ne zna smisao svojih filmova..I kao što kazes nije za svakoga jer vecina gleda završni produkt, a ustvari trebaju gledati od scene do scene i ne zamarati se previše.
Recimo samu ovu scenu treba gledati kao jedan film, a takvih je nekoliko legendarnih u mullholandu.
Ne znam čovječe, ne bih ja to nazvao paranojom i tripovima, njegovi filmovi se bave širokim spektrom ljudskih emocija i stanja
sa naglaskom na podsvjesno i nekom logikom sna.
Recimo samu ovu scenu treba gledati kao jedan film, a takvih je nekoliko legendarnih u mullholandu.
Ta scena je, meni licno bolja od vecine horor, tense i slicnih scena iz filmova u zadnje vrijeme. Napetost radom kamere, gradjenjem atmosfere i naravno dobrom glumom...
Pa paranoja jeste, samo sto Lynch ide duboko.. donekle kao i King u svojim romanima.
To mu jedino i zamjeram što nas previše uvuce u vrtlog i ne možeš apsolutno ništa reci s sigurnoscu šta se desilo.
Šteta što ne svede te scene na minimum da znamo gdje je tačka A a gdje je B i unutra da ubaci tripove ili paranoju ili kako god vec hocete da zovete.. Al' dobro to njegov stil gledaj mene balavca u 2019 kritikujem 73godisnjaka.
90minut wrote:To mu jedino i zamjeram što nas previše uvuce u vrtlog i ne možeš apsolutno ništa reci s sigurnoscu šta se desilo.
Šteta što ne svede te scene na minimum da znamo gdje je tačka A a gdje je B i unutra da ubaci tripove ili paranoju ili kako god vec hocete da zovete.. Al' dobro to njegov stil gledaj mene balavca u 2019 kritikujem 73godisnjaka.
Ali čemu opsesija tom filmskom linearnošću i željom da za sve postoji odgovor? Zašto se ne prepustiti filmu kao čistom vizuelno zvučnom
iskustvu i pustiti da te preplavi čista snaga misteriozne magije kinematike? Ne mora se sve ni razumjeti u čisto logičkom smislu, ako postoji
ona emotivno rezonantna veza sa filmom, ako ga prepoznaš i osjetiš na nekom dubljem nivou.
Pa ja sam i prepoznao to i spomenuo sam u postu prije kako gledam i razmišljam kad gledam njegove filmove ne pokusavam uopšte bilo šta skontati vec gledam od scene do scene.
Govorim šta ja licno preferiram kod prave nek' bar bude 50 posto da priča ima rep i ostalih nek' bude paranoja samo dobro to je njegov stil i cao.
Ma nema meni nikakve dubine osim te da se čovjek jednostavno odlicno igra s ljudskim emocijama i paranojom svaka scena u mullholandu ima crni ton iza sebe i svaku scenu tako završi da ne znaš da li gledaš komediju, dramu ili psiho triler a to je uber umjetnost mora se priznati.
dale cooper wrote:Ma dobro razumijem, razlika između nas dvojice je što ja više volim misteriju nego li odgovor. Kada se dobije jasan odgovor misterija gubi
magiju.
Pa naravno zato i spominjem 50-50 nek' se bar nasluti kraj da moramo pogađati, a ne da te na kraju ostavi izbezumljenog
Takav sam bio u kratkim crtama kad sam ga prvi put pogledao, drugi put sam vec bio pametniji prije 4,5 godina pa sam ga gledao od scene do scene i više sam uživao mnogo.
dale cooper wrote:Ma dobro razumijem, razlika između nas dvojice je što ja više volim misteriju nego li odgovor. Kada se dobije jasan odgovor misterija gubi
magiju.
Pa naravno zato i spominjem 50-50 nek' se bar nasluti kraj da moramo pogađati, a ne da te na kraju ostavi izbezumljenog
Takav sam bio u kratkim crtama kad sam ga prvi put pogledao, drugi put sam vec bio pametniji prije 4,5 godina pa sam ga gledao od scene do scene i više sam uživao mnogo.
Pa to je pola zabave čovječe. Ko je odgledao zadnju epizodu treće sezone Twin Peaksa, a da nije osjetio senzaciju emotivno
egzistencijalnog očaja, nije ni živio.
After Hours je savršenstvo sjecam se kao danas nekad 2004 ili 2005 eto koliko sam godina imao 92 sam godište da sam ga pogledao prvi put da mi je bio savršenstvo pogledao sam ga prije 4 ili 5 godina opet i isti je utisak bio identicno mi je bio dobar kao taj prvi put iako sam neuporedivo stariji i zreliji postao.
Straight story mi je u folderu na sred desktopa namjerno ga izdvojio pa da ti javim utiske i umjesto njega pogledam last man in san francisco i pogledao netflixov vrhunski ovaj novi the king.
Nisam podugo gledala ijedan njegov film, znam da je i meni The Straight Story bio drag, od kratkih filmova The Grandmother, Twin Peaks nisam nikad pogledala novu sezonu al' mi je serija bila otkriće kad sam prvi put gledala definitivno. Mada mi je u vezi Lyncha muzika možda najdraža, i kratki filmovi s početka karijere, dosta ih i nisam gledala.
90minut wrote:To mu jedino i zamjeram što nas previše uvuce u vrtlog i ne možeš apsolutno ništa reci s sigurnoscu šta se desilo.
Šteta što ne svede te scene na minimum da znamo gdje je tačka A a gdje je B i unutra da ubaci tripove ili paranoju ili kako god vec hocete da zovete.. Al' dobro to njegov stil gledaj mene balavca u 2019 kritikujem 73godisnjaka.
Ali čemu opsesija tom filmskom linearnošću i željom da za sve postoji odgovor? Zašto se ne prepustiti filmu kao čistom vizuelno zvučnom
iskustvu
Kod mene je ista stvar sa muzikom koja ipak, za razliku od filma, ima samo zvučni aspekt. Ali zato stvaraš vlastite slike u glavi.
Drugim riječima, dokle god je tajnovito, maglovito i okultno dotle je više privlačno. Ako ti to već rasklopiš i shvatiš do kraja, onda prestaje i čar.
Dune je karinica zato što Lynch nije imao slobode da 
