Prenosimo iz Preporoda: Islam u Bosni i Hercegovini i vehabije
ONI DOLAZE PO NAŠU DJECU
Objavljeno: 29. November 2006. 00:11:00
Piše: Akademik Rešid HAFIZOVIÆ
Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve naèine stimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoèi samu supstancu bosanskohercegovaèkih muslimana.
Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji, pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda po imenu Muhammad ibn \'Abd al-Wahhab sa svojom falangom \'beduina\' i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeðenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedoèio prije više od èetrnaest stoljeæa.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv èin posvjedoèit æe, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange naèinile najprije u Kerbeli 1802. gdje su ubijene hiljade muslimana, opljaèkana njihova imovina, a nisu bile pošteðene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliæe u Ta\'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteðene žene ni djeca, starci i druga nejaè. Pred razularenim vehabijskim maèem nestali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krivi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam - kritièki osvrt, Zagreb, 2004.).
Pošast našeg vremena
I ništa ne bi bilo neobièno u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke muène epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je netom bjesnila ovim prostorima, uto ih je zadesila nova noæna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija negoli ijedna u dosadašnjoj inaèe krvavoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može raèunati na opasnost i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgoðenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je \'najbolja\' tekovina karadžiæevsko-mladiæevskog naèrtanija i njihova zavjerenièkog scenarija, tekovina koja je tu, meðu nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što ovaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, veæ tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih politièkih centara moæi u Europi, baš onih èiju neèasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrješivo prepoznajemo. To je onaj politièki trougao koji je u rasponu Moskva, London i Pariz uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve naèine sitimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoèi samu supstancu bosanskohercegovaèkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobiènija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo, Beograd, 2003.).
Hafizoviæ: \"Oni (vehabije) su veæ dobrano naèeli naše tradicionalno društveno tkivo
Ovaj zavjerenièki savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moæi sa Zapada nije ništa neobièno i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Veæ daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjerenièke antimuslimanske saveze sklopljenje izmeðu Britanaca i tada veæ prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom neèasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srèanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su uèvršæavali svoju premoæ u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje Osmanske države. (Vidi: Hamid Algar, ibd., str. 43-49; usp. Hemper\'s memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.).
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara \'Abd al\'-Aziza ibn Sa\'uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom.
Sa istim takvim ordenom oko vrata kralj Fahd se 1935. godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu.
Zavjerenièki savez
Nakon èeèenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoæ zavidnom muslimanskom duhovnošæu i literaturom, bosanskohercegovaèki muslimani su danas druga znaèajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta. Ne tolerirajuæi njihov tradicionalni, suživotni i autentièni islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostièke, irfanske književnosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa iskljuèivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovaèkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsiæušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slièno. Na udaru je sve što temeljito ne slièi njihovoj jednoumnoj, priprostoj, \'beduinskoj\' i monotonoj \'kulturi\' i \'tradiciji\'.
To su veæ uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama (a.s.), to su takoðer uèinili u Afganistanu, u Èeèeniji, u Iraku, posvuda gdje su stigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeæi pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliæe, smrt i neviðeni užas.
Oni to pripremaju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaæu za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, neèasnim nakanama.
Oni su meðu nama. Šireæi praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su veæ dobrano naèeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su veæ u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda.
A Rijaset Islamske zajednice u BiH kao da se tek budi i pomalo nasluæuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH. Napokon je objavljena jedna Rezolucija i Adenda toj Rezoluciji, i osnovana jedna Komisija koja æe pratiti provoðenje te Rezolucije. Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuæe prekasno! Štaviše, kada se malo bolje razmotri, dometi Rezolucije neæe biti ništa bolji od onih kakve je dala sada veæ gotovo zaboravljena Deklaracija europskih muslimana, koju je nekoæ bio objavio Rijaset Islamske zajednice u BiH.
No, vrhunac ironije je u tome što tekst Rezolucije ne daje nikakve instrumente kojima se toj pošasti može stati na put, nego im se još tepa i iskazuje golema skrb za njihova graðanska prava.
Neki od prvih suradnika poglavara Islamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to \"fini ljudi iz naših džema\'ata\". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, èovjek bi mogao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone prema njima.
Vehabijski emisari
Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezoèno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, goniè deva i beduin, premda svi životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoèe o njemu kao aristokrati par excelance i plemenitašu iz ondašnjeg mekkanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i ureðivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraæene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Poslanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvrjedama na raèun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezoèno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobièno ne dešava meðu nama, vehabijska karavana ide dalje, namièe novu hipoteku ovoj napaæenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugaða svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i èekaju pogodan èas da jurnu sa svojim vojskama i donesu \"slobudu za Bosnu\", baš onakvu kakvu su donijeli i iraèkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Èeèeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje veæ danas bi morao preuzeti odgovornost. ( Preporod)
http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=19910
...doduše nije mi još formacijski dodijeljen taj čin ''salonac''....valjda ima neki alternativni čin za slučajeve poput mene 
