Forum Klix.ba

Towelie wrote:Isto tako, vrhunski vernici znaju da se nekad treba odreci nekih dunjaluckih stvari koje su haram da bi se dobila ultimativna nagrada.

dek wrote:Ovo me već duže vrijeme zaokuplja a posebno obzirom da sam u zadnjih nekoliko godina upao u jednu zdravstvenu i psihičku krizu iz koje ne vidim izlaza temi kao posljednja nada ostaje da nađem nekakav smiraj u vjeri u Boga.
Inače sam odgajan u relativno pobožnoj muslimanskoj porodici i hajmo reći prošao sam svu tu neku ''naobrazbu'' međutim dugo vremena, uprkos obavljanju tih nekih formalnih dužnosti koje zahtijeva Islam, imam osjećaj kao da klizim prema ateizmu jer nikad nisam osjetio ''to nešto'' niti u namazu ni u bilo kojoj drugoj vrsti zikira. Nisam tip vjernika koji smatra da trebam svaki dan pročiti neku dovu x puta i kao to je to. A opet s druge strane imam veliku želju da učvsrtim vjeru, da nekako krenem od početka i u svemu tome nađem sebe.

Pitanje ''Kako povratiti vjeru'' je možda više retoričko jer ne očekujem nekakav magični odgovor možda samo du čujem iskustva drugih koji su možda našli u sličnoj situaciji.

Ako vjeru temeljis na suhoparnoj praksi, ona ti nece zauzvrat dati nista vrijedno... mislim, i namaz bez svoje duhovne komponente nije nista drugo nego fizicka aktivnost... Ne moze se covjek siliti u vjeru naopako, krenuti od prakse i nadati se da ce osjetiti "to nesto"...
Islam ima svoje principe, osnovne vrijednosti, od njih se krece i njima se tezi, ideale, iz Kur'ana dobijamo sliku kakvom idealu bi mi kao osoba trebali teziti, kakvi bi trebali biti... Npr. posteni, iskreni, strpljivi, hrabri, ponizni, ljubazni, skromni... Praksa je tu da dovede te ideale u tvoj zivot, da ti pomogne da postanes najbolji sto mozes biti, najjaci, najizdrzljiviji, najjj... sve.
Ako klanjas pet puta dnevno, a ne znas zasto to radis, ni koja je svrha toga, ni cemu to vodi... Onda dobijes ljude koji to obavljaju mahanicki, ne razumjevajuci ni sta govore, a kada izadju iz dzamije, u stanju su se potuci pred ulazom s "bratom muslimanom" zbog neke gluposti, opsovati, uvrijediti, otjerati prosjaka... I kako da on osjeti korist od namaza? A namaz bi trebao da ga sacuva losih djela, ucini poniznijim, ljubaznijim, skromnijim... To nije islam.
Licno, meni, kada se poveca znanje, raste mi i iman. Normalno je da covjek ima padove i uspone, mi smo samo ljudi. Ne treba se bojati ateizma niti bilo koje druge ideje. Citaj. Uci. Razmisljaj. Islam ima jako puno za dati, ali za to "nesto" moras se potruditi, traziti, pitati...
Ne mislim time na "prouci dovu xx puta" (i ti to uradis mehanicki, nemas cak pojma ni sta znaci)... Ako zelis zaista "osjetiti" dovu, posebno one iz Kur'ana, poslusaj tefsir, kontekst, objasnjenje, citaj siru... cak i sam prevod pomaze.
Prostom logikom, trebao bi krenuti od onoga sta ti Bog kaze, od Kur'ana, a ne od onoga sta ti ljudi savjetuju... Iscitavati prevod moze biti demoralizirajuce za pocetnika, mozda bi bilo bolje krenuti od jedne sure, tefsira, prevoda, i kako ti to shvatas... pa kada je naredni put budes ucio u namazu, mozda osjetis "nesto"...
I ako primjetis da si bolji prema sebi, bolji prema drugima, sretniji, zadovoljniji.... onda ides u pravom pravcu

...

Prvo treba razmisliti zašto želi da "vrati vjeru".
Lično, mislim da je to realno nemoguća misija, i nadam se da je dovoljno zreo i da će uskoro shvatiti da ne propušta ništa

Ko se oslobodio ludosti vjerovanja, spasen je. A, ko nije i dalje kljuca po nicemu u basci kod nane Habibe.

Lalena wrote:
Ako vjeru temeljis na suhoparnoj praksi, ona ti nece zauzvrat dati nista vrijedno... mislim, i namaz bez svoje duhovne komponente nije nista drugo nego fizicka aktivnost... Ne moze se covjek siliti u vjeru naopako, krenuti od prakse i nadati se da ce osjetiti "to nesto"...
Islam ima svoje principe, osnovne vrijednosti, od njih se krece i njima se tezi, ideale, iz Kur'ana dobijamo sliku kakvom idealu bi mi kao osoba trebali teziti, kakvi bi trebali biti... Npr. posteni, iskreni, strpljivi, hrabri, ponizni, ljubazni, skromni... Praksa je tu da dovede te ideale u tvoj zivot, da ti pomogne da postanes najbolji sto mozes biti, najjaci, najizdrzljiviji, najjj... sve.
Ako klanjas pet puta dnevno, a ne znas zasto to radis, ni koja je svrha toga, ni cemu to vodi... Onda dobijes ljude koji to obavljaju mahanicki, ne razumjevajuci ni sta govore, a kada izadju iz dzamije, u stanju su se potuci pred ulazom s "bratom muslimanom" zbog neke gluposti, opsovati, uvrijediti, otjerati prosjaka... I kako da on osjeti korist od namaza? A namaz bi trebao da ga sacuva losih djela, ucini poniznijim, ljubaznijim, skromnijim... To nije islam.
Licno, meni, kada se poveca znanje, raste mi i iman. Normalno je da covjek ima padove i uspone, mi smo samo ljudi. Ne treba se bojati ateizma niti bilo koje druge ideje. Citaj. Uci. Razmisljaj. Islam ima jako puno za dati, ali za to "nesto" moras se potruditi, traziti, pitati...
Ne mislim time na "prouci dovu xx puta" (i ti to uradis mehanicki, nemas cak pojma ni sta znaci)... Ako zelis zaista "osjetiti" dovu, posebno one iz Kur'ana, poslusaj tefsir, kontekst, objasnjenje, citaj siru... cak i sam prevod pomaze.
Prostom logikom, trebao bi krenuti od onoga sta ti Bog kaze, od Kur'ana, a ne od onoga sta ti ljudi savjetuju... Iscitavati prevod moze biti demoralizirajuce za pocetnika, mozda bi bilo bolje krenuti od jedne sure, tefsira, prevoda, i kako ti to shvatas... pa kada je naredni put budes ucio u namazu, mozda osjetis "nesto"...
I ako primjetis da si bolji prema sebi, bolji prema drugima, sretniji, zadovoljniji.... onda ides u pravom pravcu

nisam vjernik, ali je ovo dobro napisano. Samo treba dodati, da ne može "na silu" i da ne treba bježati od "neuspjeha"
Jer pretvaranje i sušta forma je po meni najgora od 3 ishoda.

Jer pretvaranje i sušta forma je po meni najgora od 3 ishoda.

Od pretvaranja i suste forme, po Islamu, nemas nikakve koristi na drugom svijetu... Nijet/namjera, iskrenost u djelima, namjera u srcu, ono sto nekada ni sami sebi ne zelimo priznati, to je ono sto Bog gleda... Ono kada smo sami, kada nas niko ne vidi, ili kada nas nevolje pritisnu, tada se najbolje vidi sta nosimo u sebi...
Svidja mi se metafora da su ljudi kao voce, cjedis limun - iz nejga izlazi sok od limuna, isto tako kada nas neko "pritisne" iz nas izlazi ono sto jesmo, ma koliko se mi zavaravali da smo bolji...

Cak ta "uputa" je povezana s nasim odnosom prema drugim ljudima... npr. meni je ostao u sjecanju, iz Kur'ana, parafraziram "Allah nece uputiti na pravi put one koji su nepravedni"... jako je bitno biti dobar, prema sebi i prema drugima.

Mislim da onaj koji "trazi" to nesto, je vec na dobrom putu, koji osjeca da mu treba i nedostaje to "nesto"... koji bi volio da je bolji, idealniji, tezi tome, trazi, pita, cita, uci.. dodaj uz to jos upornost i moralnu snagu, malo hrabrosti i sabur, plus dova, i nezaobilazno dobra djela... po meni bi ta potraga bila otprilike to.

Lalena wrote:

Jer pretvaranje i sušta forma je po meni najgora od 3 ishoda.

Od pretvaranja i suste forme, po Islamu, nemas nikakve koristi na drugom svijetu... Nijet/namjera, iskrenost u djelima, namjera u srcu, ono sto nekada ni sami sebi ne zelimo priznati, to je ono sto Bog gleda... Ono kada smo sami, kada nas niko ne vidi, ili kada nas nevolje pritisnu, tada se najbolje vidi sta nosimo u sebi...
[1] Svidja mi se metafora da su ljudi kao voce, cjedis limun - iz nejga izlazi sok od limuna, isto tako kada nas neko "pritisne" iz nas izlazi ono sto jesmo, ma koliko se mi zavaravali da smo bolji...

[2] Cak ta "uputa" je povezana s nasim odnosom prema drugim ljudima... npr. meni je ostao u sjecanju, iz Kur'ana, parafraziram "Allah nece uputiti na pravi put one koji su nepravedni"... jako je bitno biti dobar, prema sebi i prema drugima.

Mislim da onaj koji "trazi" to nesto, je vec na dobrom putu, koji osjeca da mu treba i nedostaje to "nesto"... koji bi volio da je bolji, idealniji, tezi tome, trazi, pita, cita, uci.. dodaj uz to jos upornost i moralnu snagu, malo hrabrosti i sabur, plus dova, i nezaobilazno dobra djela... po meni bi ta potraga bila otprilike to.

[1] Ali i kora limuna je limun... ne samo njegov sok.
[2] "Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha laž ili poriče ajete Njegove?" Eno ih, milijarde koji poriču ajete, kako li su samo nepravedni. Ali prema kome...?

samo imaj vjeru da možeš prevazići te zdravstvene i psihićke nestabilnosti, samo imaj čvrstu vjeru. Ne treba ti ništa drugo. A bog, allah to su sve bajke za malu djecu. Da je bog svemoguć, ne bi bilo ovoliko problema u svijetu.

Evo šejtan dolazi u pomoć.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, grijeh je ono što čovjeka približava Bogu. Učini neki grijeh i eto te bliže Njemu.

Leia_Organa wrote:Evo šejtan dolazi u pomoć.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, grijeh je ono što čovjeka približava Bogu. Učini neki grijeh i eto te bliže Njemu.

Leia_Organa wrote:Evo šejtan dolazi u pomoć.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, grijeh je ono što čovjeka približava Bogu. Učini neki grijeh i eto te bliže Njemu.

Kakve su ovo gluposti? Halali sto se ovako izrazih, ali nisam mog'o naci prikladniju rijec koja bi opisala ono sto je trebala opisati

Capajebo wrote:

Leia_Organa wrote:Evo šejtan dolazi u pomoć.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, grijeh je ono što čovjeka približava Bogu. Učini neki grijeh i eto te bliže Njemu.

Kakve su ovo gluposti? Halali sto se ovako izrazih, ali nisam mog'o naci prikladniju rijec koja bi opisala ono sto je trebala opisati

Ma nije frka.
Da te nešto pitam. Ko će poniznije stati pred Boga, neko ko je upravo učinio dobro djelo u ime Boga kojemu se moli ili neko ko se "ogriješio prema Bogu", tako što je prešao granicu koju nije smio?
Samo zato što je vjernik, ne znači da mu je ego zamro. Učini dobro, pa ga ponese, zaoholi se. (Ne generalizujem, ali najveći egotripovi koje sam upoznala su bili ljudi kojima su usta bila puna Boga.)
Učini loše, valja to nekako ispraviti, izmoliti oprost. Ponizan si, shvataš koliko si ništavan, a valjda to Bog od tebe i hoće.

Leia_Organa wrote:

Capajebo wrote:

Leia_Organa wrote:Evo šejtan dolazi u pomoć.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, grijeh je ono što čovjeka približava Bogu. Učini neki grijeh i eto te bliže Njemu.

Kakve su ovo gluposti? Halali sto se ovako izrazih, ali nisam mog'o naci prikladniju rijec koja bi opisala ono sto je trebala opisati

Ma nije frka.
Da te nešto pitam. Ko će poniznije stati pred Boga, neko ko je upravo učinio dobro djelo u ime Boga kojemu se moli ili neko ko se "ogriješio prema Bogu", tako što je prešao granicu koju nije smio?
Samo zato što je vjernik, ne znači da mu je ego zamro. Učini dobro, pa ga ponese, zaoholi se. (Ne generalizujem, ali najveći egotripovi koje sam upoznala su bili ljudi kojima su usta bila puna Boga.)
Učini loše, valja to nekako ispraviti, izmoliti oprost. Ponizan si, shvataš koliko si ništavan, a valjda to Bog od tebe i hoće.

imamo primjer Iblisa, mislio je da je najbolji. Pričao je s Bogom, vjeruje u Boga, kud ćeš dalje, a odbio poslušati...

zagortenej wrote:

Leia_Organa wrote:Evo šejtan dolazi u pomoć.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, grijeh je ono što čovjeka približava Bogu. Učini neki grijeh i eto te bliže Njemu.

Sve sto se vise ustrucavas od grijeha,bjezis od istog sve ga vise cinis.tek kad sebi dozvolis sve smatrajuci da je Bogu to nista da oprosti tada covjek pusti grijehe 'kraju'.
Isto stavr sa sejtanom,dok covjek ne prihvati to da je on sam pokretac sebe u sebi da pocini neki grijeh bez nagovora sejtana tada ce postati bolji.sve dok ljagu 'baca' na sejtasnske podgovore uvijek ce nalaziti razloga zasto grijesi.

Leia_Organa wrote:

Capajebo wrote:

Leia_Organa wrote:Evo šejtan dolazi u pomoć.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, grijeh je ono što čovjeka približava Bogu. Učini neki grijeh i eto te bliže Njemu.

Kakve su ovo gluposti? Halali sto se ovako izrazih, ali nisam mog'o naci prikladniju rijec koja bi opisala ono sto je trebala opisati

Ma nije frka.
Da te nešto pitam. Ko će poniznije stati pred Boga, neko ko je upravo učinio dobro djelo u ime Boga kojemu se moli ili neko ko se "ogriješio prema Bogu", tako što je prešao granicu koju nije smio?
Samo zato što je vjernik, ne znači da mu je ego zamro. Učini dobro, pa ga ponese, zaoholi se. (Ne generalizujem, ali najveći egotripovi koje sam upoznala su bili ljudi kojima su usta bila puna Boga.)
Učini loše, valja to nekako ispraviti, izmoliti oprost. Ponizan si, shvataš koliko si ništavan, a valjda to Bog od tebe i hoće.

Razumijem bona ja tebe i sta hoces da kazes. Ali reci da je grijeh ono sto covjeka priblizava Bogu je...
Ta tvoje teorija bi u nekom cudnom smislu i moze piti vode ali samo u samom pocetku. Dok se vec vremenom covjek prirodno privikne na taj grijeh i vise ne osjeca griznju savjesti zbog njega, i samim time se udaljava od Boga.
Dalo bi se o toj teoriji jos malo raspravljati, ali sad mi je mrsko da ti pravo kazem