Evo da i ja dam doprinos temi:
Neplodnost se definiše kao izostanak trudnoće nakon jedne godine redovnih seksualnih odnosa, bez korišćenja kontracepcije ili nakon najmanje 6 mjeseci za žene starije od 35 godina. Poslije tog perioda treba preduzeti mjere, početi sa medicinskim ispitivanjima i liječenjima.
-oko 75% parova ostvari željenu trudnoću u roku od 6 mjeseci
Neplodnost može biti uzrokovana problemima od strane žena (40%), strane muškarca ( 40%), obostranim problemima ( 10%) i neplodnost bez posebnih problema – idiopatski sterilitet ( 10%).
-u 90% slučajeva steriliteta, neplodnosti mogu se utvrditi razlozi
Predrasuda je da je neplodnost neizlječiva, realnost je da oko 50% parova poslije terapije ostvari željenu trudnoću. U slučajevima neplodnosti veoma je važno razumijevanje partnera i zajednički napori kako bi se uz pomoć ljekara ostvarila željena trudnoća.
Za dodatna pitanja, nedoumice, sugestije …. konsultujte se sa nama.
U posljednjih pola stoljeća prosječan broj spermija kod muškaraca smanjio se gotovo 50 posto, uz daljnju tendenciju smanjivanja
Statistike govore da oko 20 posto parova ne može postići trudnoću u prvih godinu dana nezaštićenih spolnih odnosa. Smanjena fertilnost pogađa i muškarce i žene, s tim da muška neplodnost u ukupnom broju bračne neplodnosti danas doseže i 50 posto.
U slučaju neplodnosti parova, jedna od prvih pretraga koja se provodi kod muškaraca je jednostavna i bezbolna analiza sjemene tekućine (spermiogram). Uzimajući u obzir da mogu postojati velike oscilacije u njezinim kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama, dijagnoza se nikad ne donosi na osnovi samo jedne analize, nego su za konačnu ocjenu kvalitete sperme obično potrebne i dvije do tri analize. No, treba naglasiti da spermiogram nije idealan test te da muškarci i s lošijim nalazom mogu postići očinstvo.
Zanimljivo je da se u posljednjih pola stoljeća prosječan broj spermija kod muškaraca smanjio gotovo 50 posto, uz daljnju tendenciju smanjivanja.
Sjeme se dobiva masturbacijom u sterilnu posudu 20 do 60 minuta prije njegove analize. Prije davanja uzorka muškarac apstinira tijekom tri do četiri dana. Analiza sjemena može otkriti: nepostojanje spermija (azoospermija), smanjen broj spermija (oligozoospermija), smanjenu pokretljivost (astenozoospermija) ili poremećaje njihove morfologije (teratozoospermija). Te abnormalnosti mogu se pojaviti zajedno, i tada ih nazivamo oligo-asteno-teratoozospermija (OAT - sindrom).
Prema posljednjim smjernicama, donja granica normalnih vrijednosti spermiograma je sljedeća:
volumen sperme 1,5 ml (1,4-1,7)
ukupan broj spermatozoida 39 mil. u ejakulatu (33-46)
koncentracija spermatozoida 15 mil./ml (12-16)
vitalnost 58 % živih (55-63)
progresivna pokretljivost 32 % (31-34)
ukupna pokretljivost 40 % (38-42)
morfološki "normalni" oblici 4 % (3-4).
Razlozi neplodnosti kod muškarca mogu biti različiti. Uzročno gledano, mogu se podijeliti u pet osnovnih skupina:
predtestikularni (prirođene genetske abnormalnosti, endokrinopatije)
testikularni (spermiogeneza poremećena na razini testisa)
posttestikularni (poremećaji na razini provodnih kanala ili erektilna disfunkcija)
genitourinarne infekcije
imunološki uzroci.
Razlozi poremećene spermatogeneze
Prirođene genetske abnormalnosti - među njima valja spomenuti sindrome (kao što su Klinefertov ili Downov) te različite endokrinopatije (hipogonadizam, hipopituitarizam, Kallmanov sindrom ili poremećaji produkcije androgena).
Varikocela - proširenje venskog spleta koji odvode krv iz testisa. Najčešće se javlja u dobi od 15 do 20 godina i obično bez simptoma. Prema veličini, možemo ih podijeliti na male, srednje i velike. Iako se mogu javiti na desnoj i lijevoj strani, zbog anatomskih razloga u gotovo 90 posto slučajeva javljaju se na lijevoj. Prisutne su kod 10 do 20 posto opće populacije, a kod muškaraca sa smanjenom fertilnošću javljaju se u do 40 posto slučajeva.
Točan mehanizam kojim varikocela oštećuje funkciju i proizvodnju spermija te njihovu strukturu još nije razjašnjen. Pretpostavlja se da utjecaj mogu imati temperatura, manjak kisika ili toksini. Naime, u skrotumu je temperatura fiziološki niža, što je bitno za razvoj spermija, a proširenje venoznog pleksusa povećava temperaturu i na taj način nepovoljno djeluje na spermiogenezu.
Utjecaj varikocele na kvalitetu i broj spermija teško je predvidjeti, jer je zapaženo kako katkad muškarci s velikom varikocelom nemaju problema s fertilnošću i obratno - znatno smanjena kvaliteta sperme može se uočiti kod jedva primjetnih varikocela. Stoga liječenje obično nije potrebno, osim u slučajevima poremećene funkcije testisa, smanjenja testisa ili kod upornih bolova, odnosno nelagode. U tim slučajevima liječenje je najčešće kirurško.
Nespušteni testis (kriptorhizam) - javlja se kod tri do pet posto muške novorođenčadi. Između šest mjeseci i godine dana starosti postotak djece s nespuštenim testisom smanjuje se na oko jedan posto. Može se javiti jednostrano ili obostrano. Zbog mogućeg oštećenja zametnog epitela testisa, njegove atrofije ili razvoja malignoma, svakako je potrebno savjetovati se s urologom o daljnjem tretmanu.
Torzija testisa - Manifestira se iznenadnim bolovima u području donjeg dijela trbuha i skrotumu, koji nastaju zbog rotacije testisa, te potpuna ili djelomična prekida opskrbe krvlju. Može nastati spontano, ali i nakon traume. Takvo stanje zahtijeva neodgodiv pregled urologa i urološku intervenciju, s obzirom na to da svako odlaganje može dovesti do atrofije testisa, odnosno potrebe da se testis odstrani.
Upala testisa (orhitis) - rijetko se javlja prije puberteta. U adolescentnoj dobi ili kod odraslih, kod oko trećine oboljelih može se javiti kao komplikacija zaušnjaka (mumps). Kao posljedica upale može se javiti poremećaj fertilnosti, a rijetko i potpuna sterilnost.
Potpuni nedostatak spermatozoida u ejakulatu (opstruktivna azoospermija) - javlja se u oko 15 do 20 posto od ukupnog broja azoospermija. Može nastati na razini epididimisa (pasjemenik), ductus deferensa ili ejakulatornog kanala. Razlog može biti kongenitalna anomalija, odnosno nedostatak, a može se javiti i kao posljedica različitih stanja, kao što su upale epididimisa ili prostate te operativnih zahvata. Takvo stanje zahtijeva dodatnu urološku obradu.
Retrogradna ejakulacija - također može biti razlogom neplodnosti kod muškaraca. Ovaj pojam znači da tijekom orgazma ne dolazi do izbacivanja sperme kroz penis nego ona odlazi u mokraćni mjehur. Razlozi mogu biti anatomski i funkcionalni. Kao anatomski se navode prethodne operacije prostate ili vrata mokraćnog mjehura, nakon čega unutarnji mišić, koji se nalazi između mokraćnog mjehura i prostate, nema više svoju funkciju. Funkcionalni razlozi mogu se javiti kod različitih neuroloških abnormalnosti, koje nalazimo kod šećerne bolesti, multiple skleroze ili nakon većih kirurških zahvata u trbuhu.
Erektilna disfunkcija - poremećaj kod kojega muškarac ne može postići dostatnu erekciju ili je ne može održati dovoljno dugo kako bi došlo do penetracije i završetka seksualne aktivnosti. Međutim, treba razlikovati ejakulatornu disfunkciju, koja se može manifestirati anejakulacijom, odnosno prijevremenom ejakulacijom. Sve to za posljedicu može imati probleme s dovođenjem sjemena u rodnicu. Razlozi mogu biti organski ili psihogeni.
Spolno prenosive bolesti - mogu dovesti do sekundarne neplodnosti, baš kao i upale muških spolnih organa. Upale mokraćne cijevi, prostate, testisa ili epididimisa danas se uspješno liječe, ali ako prijeđu u kronične oblike, mogu imati implikacija na fertilnost muškarca. U dijagnostičkom postupku često su potrebne bakteriološke analize brisa mokraćne cijevi, mokraće i ejakulata prostate, a u liječenju se svakako treba savjetovati s urologom. Najčešći uzročnici su: klamidija, gonokok, trihomonas, ureaplazma i mikoplazma.
Autoimunost - uzrok je neplodnosti u dva do 13 posto neplodnih muškaraca. Autoantitijela mogu se pronaći nakon virusnih infekcija ili operacija u području testisa, najčešće kao posljedica oštećenja krvno-testisne barijere.
Uzimanje nekih lijekova - može imati utjecaj na plodnost muškaraca (utjecaj na reproduktivni ciklus imaju anabolički steroidi, cimetidin i spironolakton, dok, primjerice, sulfasalazin i nitrofurantoin mogu utjecati na pokretljivost spermija). I uzimanje droga i alkohola u većim količinama povezano je s hormonalnim poremećajima i smanjenjem broja spermija.
Suvremena medicina nudi brojne tehnike i metode pomoću kojih je ipak moguće ostvariti toliko željenu trudnoću. Međutim, s obzirom na složenost uzroka, u rješavanju problema neplodnosti svakako je potrebna suradnja stručnjaka različitih specijalnosti, ali i puno strpljenja.
Liječenje neplodnosti
U najnormalnijim prirodnim uvjetima plodnost je žene niska. To znači da ukoliko zdrav mladi par ima odnos točno na ovulaciju, šansa da žena zatrudni je svega 20%. U žene starije od 40 godina ta je šansa 4-5%. I kad žena zatrudni, 50-60% tih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom (trudnoćom kod koje je povišen hormon trudnoće u krvi, ali se trudnoća odmah prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada).
Ukoliko se trudnoća nastavi dalje razvijati, šansa za rani spontani pobačaj (prije 12-og tjedna trudnoće) je 10-15%. Nakon 12-tog tjedna trudnoće pobačaji su rijetki, i trudnoća obično završava rađanjem djeteta u terminu.
Uzevši u obzir to, i činjenicu da postoji trend odgađanja rađanja prvog djeteta, gotovo je 15% parova neplodno. Neplodnost se definira kao nemogućnost zanošenja nakon jedne godine nezaštićenih odnosa. Glavni je uzrok, smatra se, odgađanje rađanja iza 30-te godine života.
Ovaj grafikon ilustrira odgađanje rađanja u zadnja 4 desetljeća, kao i nagli pad plodnosti iza 35-te godine života žene.
pad-plodnosti
Slika 1. Broj poroda u Velikoj Britaniji (1974-2004, po dobi)
Naravno, osim dobi, odgađanja rađanja, i niske plodnosti žene, postoje i objektivni uzroci neplodnosti te parovi koji prirodnim putem teško mogu ostvariti trudnoću. To su oštećenje jajovoda, teška endometrioza, loš nalaz spermiograma, nepostojanje ovulacije, itd..
Reproduktivni ginekolog će u postupku obrade neplodnosti zatražiti minimalno slijedeće nalaze: papa test ne stariji od godinu dana, ultrazvučni pregled, cervikalne briseve, nalaze hormona žene, i spermiogram. Ovisno o ovim nalazima, možda će trebati i drugi.
Kada se utvrde uzroci neplodnosti, odabire se način liječenja. Uvijek se nastoji koristiti najjednostavnija metoda.
Metode pomognute oplodnje (MPO) koje se primjenjuju u Hrvatskoj su:
Utvrđivanje ovulacije (u prirodnom ili stimuliranom ciklusu) i tempirani odnos
Ultrazvučno i ponekad hormonski (mjerenjem razine hormona u krvi) se prati razvoj folikula (struktura u jajniku koje sadrže jajne stanice) i određuje vrijeme ovulacije i optimalan dan za odnos. Preduvjet za ovu metodu su prohodni jajovodi, ali se u ranoj fazi liječenja neplodnosti ispitivanje prohodnosti jajovoda obično ne radi, ukoliko ne postoji sumnja na oštećenje jajovoda.
Inseminacija sjemenom partnera (AIH)
Preduvjet za ovu jednostavnu metodu su prohodni jajovodi, što se može utvrditi ispitivanjem prohodnosti jajovoda rentgenskom snimkom (HSG – histerosalpingografija) ili ultrazvučnim pregledom (sono HSG). Za ispitivanje prohodnosti jajovoda potrebno je imati uredne cervikalne briseve. Ukoliko je neplodnost teža i planira se izvantjelesna oplodnja, nema smisla raditi ispitivanje prohodnosti jajovoda.
Izvantjelesna oplodnja (IVF) sa prijenosom svježih ili smrznutih zametaka
Metoda kod koje se iz jajnika žene aspiriraju jajne stanice, koje se zatim u laboratoriju spajaju (inseminiraju) sa sjemenom partnera. Ukoliko dođe do oplodnje, najviše 2 ili 3 zametka se vraćaju u maternicu. Ukoliko ih ima više, ostali se pokušaju zamrznuti te se vraćaju u slijedećim ciklusima, ukoliko je prvi bio neuspješan
Intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI)
Metoda koja se koristi kod težih oblika muške neplodnosti. Nakon aspiracije jajnih stanica, u njih se injicira jedan odabrani spermij.
Ostale metode oplodnje
Postoje i druge metode (inseminacija sjemenom donora, kod teške muške neplodnosti; dobivanje uzorka sjemena aspiracijom testisa ili kirurški, kod teške muške neplodnosti; donacija jajne stanice, kod prijevremene menopauze u žene; surogat majčinstvo, kod ozbiljnih bolesti ili anomalija reproduktivnog sustava žene, itd), ali se one zbog nepostojanja zakonske regulative u Hrvatskoj trenutno ne mogu primijenjivati.
Nekoliko je načina kojima se može doći do uspjeha, odnosno rađanja zdravog djeteta. To su:
Inseminacija ili IVF/ICSI u potpuno prirodnom ciklusu – može se raditi svaki mjesec
Inseminacija ili IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom jajnika (2-6 jajnih stanica) – može se raditi 4-5 puta godišnje
IVF/ICSI u ciklusu sa klasičnom stimulacijom jajnika (6-10 jajnih stanica) – može se raditi 2-3 puta godišnje
Odabir postupka ponajviše ovisi o duljini trajanja neplodnosti, i dobi žene.
Uspješnost postupaka ovisi o puno čimbenika. Općenito, za inseminaciju i IVF/ICSI u prirodnom ciklusu iznosi oko 10-15%, za IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom 25-30%, a za IVF/ICSI u stimuliranom ciklusu 25-40% po jednom postupku. Međutim, kumulativna (zbrojena) stopa uspješnosti, nakon par pokušaja, je uvijek veća, i velika većina parova koji se odluče za pomognutu oplodnju će nakon nekoliko pokušaja dobiti dijete.
Literatura:
Practice Committee of the American Society for Reproductive Medicine. Aging and infertility in women. Fertil Steril. 2006 Nov;86(5 Suppl):S248-52.
ACOG: Treating infertility. 2007
Speroff L, Glass RH, Kase NG. Clinical gynecologic endocrinology and infertility. Sixth Edition. Lippincott Williams & Wilkins 1999.
Šimunić V.: Izvantjelesna oplodnja i ostale metode potpomognute reprodukcije u čovjeka, Litograf, 1998.
Kad se govori o neplodnosti, istraživanja su pokazala da se podjednako javlja kod žena i muškaraca. A suočeni s tim problemom kada žele dijete, oboje osjećaju jednako razočaranje i tugu. Čitatelj pod nadimkom rafaelinho na forumu je otvorio temu o muškoj neplodnosti: "Prebolio sam zaušnjake u 20. godini i nažalost bolest je uništila sve spermije. Bio sam na biopsiji testisa i ništa. Sada imam 28 godina, moja žena ima 33 i dalje se jako volimo. Bol koju nosim u sebi je teško opisati…".
Ginekolog dr.sc. Erden Radončić kaže da muški čimbenik neplodnosti u statistikama problematike neplodnosti zauzima vrlo visokih 40 posto uzroka, a upitali smo ga može li bolest kao što su zaušnjaci uzrokovati neplodnost kod muškaraca.
"Nažalost, može. Naime, struktura testisa, odnosno njegove građe, vrlo je slična žlijezdama slinovnicama, koje katkada napada virus parotitisa, zaušnjaka. Posljedično tome, imunosni aparat podiže vrlo jaku obranu koja uništava zaraženo tkivo te tako eliminira bolest", objašnjava ginekolog.
"Ako se zaušnjaci dobiju prije puberteta, kada su testisi još uvijek neaktivni, a spermiogeneza još uvijek duboko potisnuta - onda nema nikakvih problema oko kasnije plodnosti. No u slučajevima kada se infekcija desi u periodu nakon početka aktivnosti testisa i stvaranja spermija - imunost na virus parotitisa u potpunosti je u stanju uništiti sve zametne stanice testisa te time uzrokovati potpunu infertilnost. Stupanj oštećenja je takav da je nepovratan", kaže.
"Ako je i na biopsiji potvrđen nedostatak stanica spermiogeneze, tada je najvjerojatnije nastupila potpuna atrofija sjemenih kanalića odnosno svih prekursora stanica spermiogeneze", objašnjava.
Potpuno odsutstvo spermija
No ginekolog kaže da se o neplodnosti u apsolutnom smislu može govoriti samo u slučaju potpunog odsustva spermija (azoospermija), a u svim drugim slučajevima govori se o smanjenoj plodnosti.
"Potpuni nedostatak spolnih stanica može biti genetski determiniran, ali i sekundaran, uslijed različitih stanja poput upale, izostanak spuštanja testisa nakon rođenja, tumora, liječenje istih agresivnim terapijama i zračenjima, urođenom nedostatku sjemenih kanalića i tako dalje. Unutar potonje podskupine, stanja smanjene pokretljivosti broj određuju i stupanj subfertilnosti ili infertilnosti", objašnjava.
Saznajte kako čitati nalaz spermiograma!
Čitateljica LadyBug na forumu je podijelila svoje iskustvo:
"Mužu je dijagnosticirana azoospermija prije godinu i pol na temelju spermiograma. Uzrok je najvjerojatnije prekasno spuštanje testisa operativnim zahvatom. Do sada nismo radili dodatne nalaze što zbog šoka i potrebe da zaboravimo na dijagnozu (kao da je to uopće moguće), što zbog strana i vjere u neuspjeh da smo bilo što poduzeli. U međuvremenu smo postali posvojitelji, aktivno se bavili posvojenjem više od godinu dana".
Nespremnost muškarca na takve teme
Budući da se od muškaraca često očekuje da budu snažni, a želja za djecom više se povezuje sa ženama, pitali smo psihologinju Petru Matković kako problem neplodnosti utječe na psihološko stanje muškarca, ali i odnos s partnericom.
"Za neplodnost je potrebno dvoje – to je problem para, a ne pojedinca. O kojem god da se razlogu radilo, kada se par suoči s neplodnošću, to je teško za svakog pojedinačno, ali i za njihov odnos. Tema trudnoće i djece češće se povezuje sa ženama i majčinstvom, tako se propagira u socijalnoj okolini, a i žene su te koje češće o tome otvoreno razgovaraju i komentiraju. To može dodatno utjecati na nespremnost muškaraca na ovakve teme i ostaviti ih potpuno emocionalno i psihički zatečene ako su oni 'uzrok' reproduktivnih problema", kaže mag. psihologije koja radi u savjetovalištu "Problema nema" te na projektu psihološke podrške i pomoći parovima koji žele ostvariti trudnoću.
Privatni album
Psihologinja Petra Matković kaže da je neplodnost problem para, a ne pojedinca
"Za muškarce to saznanje može prouzročiti veliku emocionalnu bol, smanjiti samopouzdanje i potaknuti ideje da nisu sposobni izvršiti svoj zadatak - 'ono što bi trebali'. Tako neplodnost subjektivno može dovesti u pitanje osjećaje maskulinosti, seksualnosti i potentnosti. Dobra vijest je da neplodnost danas ne mora značiti da nećete biti roditelji", objašnjava psihologinja te ističe da je u cijelom tom procesu ključna podrška.
No dodaje da je način na koji se netko nosi s ovakvim problemima te kako traži pomoć vrlo individualan.
"Način na koji se muškarci i žene nose s tim je različit, ali u biti su pogođeni jednako. Muškarci je možda neće tražiti na isti način kao žene, neće pričati s prijateljima, otvoreno se požaliti ili plakati, ali ju svejedno trebaju i često žude za njom. Uvriježeno je uvjerenje kako bi muškarac trebao biti jak, uspješan i sam riješiti tu situaciju, ali vanjska pomoć dati će novu perspektivu i snagu", kaže psihologinja i savjetuje otvoreni razgovor o brigama i osjećajima s terapeutom, partnersku terapiju ili grupe podrške. To je način na koji svaki pojedinačni par ili osoba dobiva najadekvatniju i primjereniju pomoć.
Izbjeći zamke traženja 'krivca'
Psihologinja naglašava da je u partnerskom odnosu važno izbjeći zamke traženja 'krivca' jer to smanjuje osjećaj zajedništva i međusobnu suradnju i potporu.
"Na taj način jedan partner delegira odgovornost na onoga koji ima poteškoće, a taj se pak počinje osjećati otuđeno i smanjenog raspoloženja. Otvorena komunikacija, iskreni razgovori o tome kako se osjećate i što to za vas znači pružaju put u bolje odnose, zajedničku snagu i potencijalno odgovore od druge strane koji mogu dovesti do objektivnijeg, mirnijeg pogleda na situaciju", kaže psihologinja.
"Dobro je odmjeriti koje su jače strane svakog partnera i truditi se doprinijeti odnosu kako najbolje možete. Relaksacija, plakanje, druženje, smijeh – inicirajte ono u čemu ste dobri. I trudite se da pored ove teme ne zaboravite druge teme i aktivnosti koje vas zbližavaju i vesele", savjetuje.
60
(2.8 / 60)
Ženski infertilitet
Infertilitet ili neplodnost se definiše kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće u toku godinu dana normalnih seksualnih odnosa (bez korišćenja kontraceptivnih sredstava). Neplodnost je intimni problem bračnog para. To je težak i ozbiljan medicinski i socijalni problem, jer u oko 50% slučajeva postoje nelečiva oštećenja reproduktivnih organa. Oko 15% bračnih parova u plodnom dobu je sterilno. Muški faktor neplodnosti je uzrok u 45%, ženski u 45%, a u 10% slučajeva, oboje su odgovorni.
Uzroci
Uzroci neplodnosti ili smanjene plodnosti su brojni i mogu biti muški, ženski, kombinovani i neobjašnjeni faktrori infertiliteta.
Muški faktori: smanjeno ili potpuno odsustvo produkcije spermatozoida, abnormalna funkcija spermatozoida, varikocela, životne navike, hormonski poremećaji, defekti hromozoma, defekti u reproduktivnom sistemu nastali tokom fetalnog razvoja, imunološki problem
Uzroci ženskog steriliteta: Ekstragenitalni uzroci - endokrinološki metabolički psihogeni imunološki itd
Genitalni su podeljeni po lokalizaciji na vaginalne, cervikalne, uterusne, tubarne i ovarijalne.
Vaginalni faktor - prisutan u oko 5% slučajeva. To mogu biti mehaničke prepreke, loša tehnika koitusa, zapaljenja, kongenitalne malformacije.
Cervikalni faktor je zastupljen u 20% slučajeva i na prvom mestu su zapaljenja. Jedan od osnovnih razloga zašto u pristupu infertilnim parovima u tretmanu, dijagnostici, lečenju se polazi od bakteriološke situacije, od vaginalnih i cervikalnih briseva i proverava se prisustvo bilo kakve infekcije (od banalne infekcije, mikoplazme, hlamidije, ureaplazme) je da njihovo izlečenje, sa jedne strane smanjuje jedan od mogućih razloga infertiliteta, a sa druge strane je neophodan uslov za brojne dijagnostičke procedure (HSG, laparoskopija, histeroskopija, itd). Drugi faktori su razni tumori (polipi, miomi) i imunološki faktori.
Uterusni faktor je prisutan u 10% slučajeva.Na prvom mestu su to tumori materice odnosno miomi, onda adenomioza, polipi, uterusne sinehije, kongenitalne anomalije.
Ovarijalni faktor je prisutan u 20% - 25% infertilnih žena. Ovarijalni faktor se najčešće javlja kod endometrioze, onda kod endokrine disfunkcije u okviru čitave osovine hipotalamus - hipofiza - jajnik, kod zapaljenja, PCO, tumori, aberacija seks hromozoma.
Tubarni faktor je ubedljivo najzastupljeniji u 45% - 50% infertilnih žena. Kao etiološki razlog na prvom mestu su zapaljenja. Od zapaljenja najčešća su zbog seksualno prenosivih bolesti (gonokok i halmidija na prvom mestu). Hlamidijalna infekcija ne mora davati nikakve kliničke simptome, cervikalni faktor nije toliko značajno promenjen, a najveći problemi nastaju na nivou tuba. Mikoplazma i ureaplazma se takođe povezuju, ali još uvek ne postoje definitivni dokazi da su ono u tesnoj vezi sa nastajanjem infertiliteta, međutim pravilno i detaljno ispitivanje podrazumeva i njihovu dijagnostiku.
Na drugom mestu je endometrioza. Ona je oboljenje za koje je karakteristično da za sobom povlači infertilitet i da sam infertilitet nije u skladu sa promenama na koje se na nailazi. U uzrocima tubarnog faktora su adhezije koje mogu nastati postoperativno ili posle upala. Intrauterina kontracepcija je takođe značajan faktor u nastajanju tubarnog steriliteta. Tu se nalazi ona grupa žena koja je imala postaplikacione komplikacije kod kojih je posle plasiranja IUD došlo ili do produženog krvarenja ili do infekcije ili težih komplikacija u smislu perforacije. Ovde još spadaju nodozni istmični salpingitis, ektopična trudnoća itd.
Dijagnoza
Postkoitalni test ukazuje na neslaganje između partnera jer se zasniva na interreakciji između sperme i cervikalnog mukusa. Izvodi se 1 - 3 dana pre ovulacije, što se određuje folikulometrijom, a 2 - 12 časova posle odnosa. Pozitivan test podrazumeva da cervikalni mukus pokazuje adekvatne karakteristike za ovulatorni period, da je pisutan fenomen papratizacije, da ima rastegljivost veću od 5 cm i da u njemu postoji najmanje 5 progresivno pokretnih spermatozoida na jednom vidnom polju.
Drugi test koji se koristi je kontakt sperma - mukus, gde spermatozoidi treba da pokažu progresivno kretanje i treba da prođu 2 cm u muku sa 1 sat.
I jedan i drugi test govore o postojanju izvesne problematike, nepovoljne cervikalne sredine i eventualno imunoloških problema, pa je to indikacija za traženje antispermatozoidnih antitela.
Bazalna telesna temperatura - je već napušten metod jer je krajnje nepouzdan.
Serumski nivo progesterona - gde vrednosti veće od 10 nmola/L potvrđuju da se ovulacija dešava.
Endometrijalna biopsija - odnosno prisustvo sekretorne histološke slike u drugoj fazi ciklusa.
Uterusni faktor se ispituje ultrazvučno. Dobijaju se informacije, o veličini, građi, položaju materice, prisustvo tumira, njihova veličina i lokalizacija itd.
HSG (histerosalpingografija) izgled veličina, eventualne anomalije se najbolje dijagnostikuju ovom metodom. Indikacije za HSG je na prvom mestu infertilitet. Kontraindikacije su sva febrilna stanja, akutne i subakutne upale spoljašnjih i unurašnjih genitalnih organa i graviditet. Ukoliko se na HSG pronađu bilo kakve promene, histeroskopija može da reši brojne promene u uterusu.
Novija metoda je scintigrafija tuba, gde se obeleženi radiomarkeri prate i na osnovu toga se zaključuje o prolaznosti jajovoda.
Može se raditi i laparoskopija i laparotomija u smislu totalne evaluacije. Ona je ne samo dijagnostička već i terapijska metoda različitih patoloških stanja (ciste, endometrioza, miomi, adhezije
Lečenje
Lečenje može biti konzervativno (persuflacija, uterotubarne instilacije medikamenata, medikamentozni tretman - antibiotici, hormoni, klimatski tretman, baneološki tretman); hirurško (korektivni zahvati kod anomalija, odstarnjivanje tumora, priraslica) i kombinovana (kombinacija medikamentoznog, klimatskog i drugih lečnja koji se nadovezuuju na hiruršku korekciju). Ako su druge metode bez uspeha, primenjuje se “in vitro” fertilizacija.
....
Ima toga još. Cijeli internet. Čitajte, čitajte.
nea nikoga ,ali zato udate lete na njega , zene koje imaju djecu i "brak"
a mozda ti buraz fino izgleda. cak i u svojim 30tim.
ili ima ono nesto...
ne vjerujem da ima takvih u dobnoj skupini od 25 do 35...
