Znam neke koji sjede u kuci ko pase i terorisu psihicki zenu i djecu a zive ko paraziti na njihov racun a ima i matera istih zato prije neg rode djecu svak treba vjezbat na mackimadner wrote:Jes jes, ljudi ovdje ne placaju za svoju djecu, a ne za tudju.
Eh ovako...Mislslim licno da djeca ne bi trebala biti prepreka ni za jednu vezu/brak,jer ako vec znamo da osoba ima djete, ili prihvatis to djete ili ne..Bez veze mi je to prihvatiti nekoga,a ne zeljeti mu djecu, to je ogromna doza sebicnosti i nepostovanja,grozno...Prihvatiti/voljeti enkoga znaci voljeti njegovo sve, djete, (cuku,macu..i sl..bez veze primjer ali eto,prijestih se necegaLucky Strike wrote:Evo jedna ozbiljna tema..
Jeste li ikad razmišljali o tome da li bi pristali oženiti ili se udati za osobu koja ima dijete iz predhodnog braka, i ako je odgovor potvrdan da li bi vam teško palo ako bi morali odgajati,
uslovno rečeno , tudje dijete?
Da li biste smogli snage i prihvatiti li se roditeljske uloge za dijete koje nije vaša krv?
Kakav odnos bi to dijete trebalo imati sa svojim biološkim roditeljom i da li bi vi ikad mogli zamjeniti tu prirodnu ulogu majčinstva/ očinstva za dijete koje nije vaše?
Da li bi ikad rekli tom dijetetu da vas zove majkom / ocem iako ono nije vaše biološko potomstvo?
Da li bi ikad imali dovoljnu količinu ljubavi prema tom dijetetu kao prema vašem vlastitom?
Jeste li ikad o ovome razmišljali?
)..Pilo, ako taj neko zna da bi mu tesko palo odgajanje tudjeg djeteta, ili sumnja, valjda ce o tome razgovarati sa partnerom prije nego veza postane ozbiljna. Stoga, pri najmanjoj sumnji- rez.Lucky Strike wrote:Evo jedna ozbiljna tema..
Jeste li ikad razmišljali o tome da li bi pristali oženiti ili se udati za osobu koja ima dijete iz predhodnog braka, i ako je odgovor potvrdan da li bi vam teško palo ako bi morali odgajati,
uslovno rečeno , tudje dijete?
Da li biste smogli snage i prihvatiti li se roditeljske uloge za dijete koje nije vaša krv?
Kakav odnos bi to dijete trebalo imati sa svojim biološkim roditeljom i da li bi vi ikad mogli zamjeniti tu prirodnu ulogu majčinstva/ očinstva za dijete koje nije vaše?
Da li bi ikad rekli tom dijetetu da vas zove majkom / ocem iako ono nije vaše biološko potomstvo?
Da li bi ikad imali dovoljnu količinu ljubavi prema tom dijetetu kao prema vašem vlastitom?
Jeste li ikad o ovome razmišljali?
blufonka wrote:Eh da vam napise koju neko ko zivi takav zivot
Ja sam maceha prvom djetetu mog muza, zajedno imamo jos dvoje, zivi s nama a s majkom ima kontakte i povremeno je posjecuje!
Prva, osnovna i najbitnija stvar za jedan takav i usto uspjesan zivot je potrebno znati i DOBRO razumjeti cinjenicu da je dijete svakom normalnom covjeku najbitnija stvar u zivotu. Ja sam danas majka pa to znam svakako, ali znala sam i tad prije nego sto sam se udala i dosla u jednu vec formiranu malu porodicu
Zivot se sastoji iz malih svakodnevnih stvari i kada se recimo nadjemo u situaciji da nam odlazak u grad sa muzem propada zato sto to dijete mora ici kupiti nove sveske za skolu onda u vecini slucajeva ZAHVALJUJUCI NASOJ LJUBOMORI I SEBICNOSTI dolazi do kurslusa!
Hocu reci da ko nije sposoban kontrolisati ove emocije nema sta traziti u takvoj vezi!
Ja sam u startu to dijete ostavila kao prioritet mom muzu, nikada nisam bila ljubomorna, posesivna ni sebicna, inace nisam takva po prirodi,
nju sam vremenom zavoljela a odnos nam je najblize receno "rodbinski", nisam joj supstitucija za majku, ne glumim joj majku i nemam komleks da me uvazava i postuje k'o profesora u skoli. Sa mnom je opustena, slobodna, moze me kritikovati i reci mi kad ima nesto protiv mene a da pritom ne padaju crijepovi s kuce. Imam samo jedno pravilo po pitanju svadja (koje su normalna pojava s vremena na vrijeme) a to je da je nikad al bas NIKAD ne kritikujem i napadam kad joj tata nije kod kuce, zato sto se kad je on tu, osjeca zasticeno ako vec sa mnom ima neki problem.
Sve sto radim za svoju djecu radim i za nju i nije mi tesko, sve sto zahtjevam od svoje djece odnosi se i nju i tu ne pravim nikakve razlike,
Po pitanju njenih svakodnevnih problema npr. izlazaka sa prijateljicama negdje, dobrih ili losih ocjena u skoli, nacina oblacenja, sminkanja itd. u razgovoru kazem svoje misljenje ali konacnu odluku i sud uvijek prepustam njenom ocu i majci i vidim to kao najbolje rjesenje, nekad moje misljenje uvaze nekad ne ali se previse ne namecem.
Jako je bitna iskrenost u svakom segmentu zivota i kad djete bilo vase ili ne osjeti da ste iskrena osoba bez spletki i bilo kakvih losih namjera onda se i dobre i lose stvari podnose puno lakse.
Ja se uvijek trudim biti korektna, jako mi je bitna cista savjest i u skladu s tim se i ponasam, sve sto ne bih pozeljela sebi i svom djetetu ne radim ni njoj. Nekako se sve to u zivotu poslozi, posijana ljubav i paznja izrasta u jos vecu, obostranu i dovoljno mi je samo kad mi moj muz kaze s osmjehom na licu da sam joj cesto bolja majka nego ona koja ju je rodila.
Moja djeca su bogatija za jednu sestru koju stvarno obozavaju, moj muz je sretan jer su mu svi na okupu mazeni i pazeni, a ja....
ja sam najsretnija sto imam njih.
Na ovu temu bih mogla jos puno toga da napisem, sustina ce uvijek ostati ista, ostati korektan, dosljedan i nesebican, biti covjek
blufonka wrote:Eh da vam napise koju neko ko zivi takav zivot
Ja sam maceha prvom djetetu mog muza, zajedno imamo jos dvoje, zivi s nama a s majkom ima kontakte i povremeno je posjecuje!
Prva, osnovna i najbitnija stvar za jedan takav i usto uspjesan zivot je potrebno znati i DOBRO razumjeti cinjenicu da je dijete svakom normalnom covjeku najbitnija stvar u zivotu. Ja sam danas majka pa to znam svakako, ali znala sam i tad prije nego sto sam se udala i dosla u jednu vec formiranu malu porodicu
Zivot se sastoji iz malih svakodnevnih stvari i kada se recimo nadjemo u situaciji da nam odlazak u grad sa muzem propada zato sto to dijete mora ici kupiti nove sveske za skolu onda u vecini slucajeva ZAHVALJUJUCI NASOJ LJUBOMORI I SEBICNOSTI dolazi do kurslusa!
Hocu reci da ko nije sposoban kontrolisati ove emocije nema sta traziti u takvoj vezi!
Ja sam u startu to dijete ostavila kao prioritet mom muzu, nikada nisam bila ljubomorna, posesivna ni sebicna, inace nisam takva po prirodi,
nju sam vremenom zavoljela a odnos nam je najblize receno "rodbinski", nisam joj supstitucija za majku, ne glumim joj majku i nemam komleks da me uvazava i postuje k'o profesora u skoli. Sa mnom je opustena, slobodna, moze me kritikovati i reci mi kad ima nesto protiv mene a da pritom ne padaju crijepovi s kuce
Sve sto radim za svoju djecu radim i za nju i nije mi tesko, sve sto zahtjevam od svoje djece odnosi se i nju i tu ne pravim nikakve razlike,
Po pitanju njenih svakodnevnih problema npr. izlazaka sa prijateljicama negdje, dobrih ili losih ocjena u skoli, nacina oblacenja, sminkanja itd. u razgovoru kazem svoje misljenje ali konacnu odluku i sud uvijek prepustam njenom ocu i majci i vidim to kao najbolje rjesenje, nekad moje misljenje uvaze nekad ne ali se previse ne namecem.
Jako je bitna iskrenost u svakom segmentu zivota i kad djete bilo vase ili ne osjeti da ste iskrena osoba bez spletki i bilo kakvih losih namjera onda se i dobre i lose stvari podnose puno lakse.
Ja se uvijek trudim biti korektna, jako mi je bitna cista savjest i u skladu s tim se i ponasam, sve sto ne bih pozeljela sebi i svom djetetu ne radim ni njoj. Nekako se sve to u zivotu poslozi, posijana ljubav i paznja izrasta u jos vecu, obostranu i dovoljno mi je samo kad mi moj muz kaze s osmjehom na licu da sam joj cesto bolja majka nego ona koja ju je rodila.
Moja djeca su bogatija za jednu sestru koju stvarno obozavaju, moj muz je sretan jer su mu svi na okupu mazeni i pazeni, a ja....
ja sam najsretnija sto imam njih.
Na ovu temu bih mogla jos puno toga da napisem, sustina ce uvijek ostati ista, ostati korektan, dosljedan i nesebican, biti covjek
blufonka wrote:Eh da vam napise koju neko ko zivi takav zivot
Ja sam maceha prvom djetetu mog muza, zajedno imamo jos dvoje, zivi s nama a s majkom ima kontakte i povremeno je posjecuje!
Prva, osnovna i najbitnija stvar za jedan takav i usto uspjesan zivot je potrebno znati i DOBRO razumjeti cinjenicu da je dijete svakom normalnom covjeku najbitnija stvar u zivotu. Ja sam danas majka pa to znam svakako, ali znala sam i tad prije nego sto sam se udala i dosla u jednu vec formiranu malu porodicu
Zivot se sastoji iz malih svakodnevnih stvari i kada se recimo nadjemo u situaciji da nam odlazak u grad sa muzem propada zato sto to dijete mora ici kupiti nove sveske za skolu onda u vecini slucajeva ZAHVALJUJUCI NASOJ LJUBOMORI I SEBICNOSTI dolazi do kurslusa!
Hocu reci da ko nije sposoban kontrolisati ove emocije nema sta traziti u takvoj vezi!
Ja sam u startu to dijete ostavila kao prioritet mom muzu, nikada nisam bila ljubomorna, posesivna ni sebicna, inace nisam takva po prirodi,
nju sam vremenom zavoljela a odnos nam je najblize receno "rodbinski", nisam joj supstitucija za majku, ne glumim joj majku i nemam komleks da me uvazava i postuje k'o profesora u skoli. Sa mnom je opustena, slobodna, moze me kritikovati i reci mi kad ima nesto protiv mene a da pritom ne padaju crijepovi s kuce
Sve sto radim za svoju djecu radim i za nju i nije mi tesko, sve sto zahtjevam od svoje djece odnosi se i nju i tu ne pravim nikakve razlike,
Po pitanju njenih svakodnevnih problema npr. izlazaka sa prijateljicama negdje, dobrih ili losih ocjena u skoli, nacina oblacenja, sminkanja itd. u razgovoru kazem svoje misljenje ali konacnu odluku i sud uvijek prepustam njenom ocu i majci i vidim to kao najbolje rjesenje, nekad moje misljenje uvaze nekad ne ali se previse ne namecem.
Jako je bitna iskrenost u svakom segmentu zivota i kad djete bilo vase ili ne osjeti da ste iskrena osoba bez spletki i bilo kakvih losih namjera onda se i dobre i lose stvari podnose puno lakse.
Ja se uvijek trudim biti korektna, jako mi je bitna cista savjest i u skladu s tim se i ponasam, sve sto ne bih pozeljela sebi i svom djetetu ne radim ni njoj. Nekako se sve to u zivotu poslozi, posijana ljubav i paznja izrasta u jos vecu, obostranu i dovoljno mi je samo kad mi moj muz kaze s osmjehom na licu da sam joj cesto bolja majka nego ona koja ju je rodila.
Moja djeca su bogatija za jednu sestru koju stvarno obozavaju, moj muz je sretan jer su mu svi na okupu mazeni i pazeni, a ja....
ja sam najsretnija sto imam njih.
Na ovu temu bih mogla jos puno toga da napisem, sustina ce uvijek ostati ista, ostati korektan, dosljedan i nesebican, biti covjek
otprilike, to je to...život u malom
Ako ne bih imala svoje, bih, normalno.Lucky Strike wrote:Jeste li ikad razmišljali o tome da li bi, kad dodje vrijeme da se ide na bolji svijet
Sta zakon kaže po ovom pitanju? Jesu li ne - biološka djeca izjednačena po ovom pravu sa matičnom djecom?
Mogu li naslijediti imovinu kao što to ide po automatizmu kod vlastite djece?
Znamo da se svi roditelji maksimalno trude da materijalno zbrinu svoje potomke, zanima me da li bi neko poklonio / dao stan djetetu koje nije njegovo?
(ispada kao da ga strancu poklanja)
Hvala..
i poslije izvjesnog vremena rodis svoje dijete.Nesvjesno učiniš nepravdu i vlastitom djetetu, prijateljici, kolegi na poslu, bilo kome, normalno da ćeš i prema partnerovom djetetu pogriješiti nekad. Dešava se. Skontaš - izviniš se i dijete/prijateljica/... oprosteSaraFina wrote:Ja imam moralnu dvojbu kad je ovakva situacija u pitanju.
Obozavam djecu, samo nisam sama sa sobom načisto da li se zbilja osoba moze toliko moralno uzdignuti iznad svega i zaista partnerovo dijete tretirati kao svoje i nakon što se ostvari u majčinstvu/ocinstvu.
Stvarno bi uvijek u podsvijesti imala taj strah.
Znači ne mislim da bi trebala zamijeniti djetetu majku, nego jednostavno da li se tretman i emocije pogotovo mijenjaju ako odgajaš dijete kome biološki nisi roditelj i dijete koje je tvoje?
Najgore bi mi pala bilo kakva vrsta nesvjesno učinjene nepravde partnerovom djetetu.A opet s druge strane preispitujem se, jesam toliko moralna osoba da sebe i svakodnevne zivotne probleme uzdignem iznad svega i da materinsku ljubav doslovno podijelim jednako.
Oni ih hrane i uzdizu, sto ih nebih zvali svojima? To je jos korak vise uspostavljanju jos bolje komunikacije izmedju njih. Pravi bioloski se bas eto namucio i imao pravo da im bude tata, sto ga je "metnuo" pa ko' fukara pobjegao. Sto kaze Mamic: "Nabijem i njega"sokkia wrote:dvojca mi jarana hrane tuđe sinove i obadvojca ih zovu svojima
KAMI666 wrote:Oni ih hrane i uzdizu, sto ih nebih zvali svojima? To je jos korak vise uspostavljanju jos bolje komunikacije izmedju njih. Pravi bioloski se bas eto namucio i imao pravo da im bude tata, sto ga je "metnuo" pa ko' fukara pobjegao. Sto kaze Mamic: "Nabijem i njega"sokkia wrote:dvojca mi jarana hrane tuđe sinove i obadvojca ih zovu svojima
...uvijek se obradujem, kada vidim i potvrdim da ljudi i ljudskih postupaka još uvijek ima oko nas:)sokkia wrote:KAMI666 wrote:malo sam bio neprecizan,,sokkia wrote:dvojca mi jarana hrane tuđe sinove i obadvojca ih zovu svojima
oženili su ratne udovice koje su imale sinove koji sada žive sa njima.
i kad ih zovu svojima ja im se nekako divim.