#76 Re: Brak radi djece
Posted: 03/01/2015 12:14
Malo veci, a boju sama izaberi.Eurosa wrote:topcam wrote: Vidis kako se moze kad se hoce.
Da pribavim i lavor?
Malo veci, a boju sama izaberi.Eurosa wrote:topcam wrote: Vidis kako se moze kad se hoce.
Da pribavim i lavor?
sadie_forever wrote:
Provjeri ga,pitaj ga ,svaki muskarac treba fizicku bliskost da tako kazem.Imat ce je i s osobom koju ne voli ako treba,,,ako od vlastite zene ne trazi citavu godinu nesto debelo ne stima
Nemam iskustva,rodicini roditelji se razveli bili na 6 mjeseci i ona je tada imala pakao,kasnije su se pomirili i sad imaju bolji brak bar ja koliko vidim
Više zabrinuta nego postavljačica teme!?sadie_forever wrote: Ma varas li je?
Možda te još uvijek voli, samo mu se ne diže na tebe?Lounge Act wrote:Tema je otisla na krivu stranu.
Mene je jednostavno zanimalo sta kada se odluci ostati u takvom braku? Da li su se ljudi koji su ostali u takvom braku pokajali ili su zadovoljni jer djeca nekada odrastu i nestane taj razlog povezanosti.
Sto se tice mene i muza PurpurHazel nas je najbolje opisala - savrsena ljubav koja je bila uzor i prividno i sada je i rodbini i prijateljima, debelo smo u tridesetim i gotovo 20 godina zajedno. Navela sam da ovakvo stanje nije nastalo preko noci i iza nas je mnogo razgovora i uglavnom ispraznih obecanja. Trudila sam se i borila godinama, ali nakon mnogo odbijanja mogu reci da mi je samopouzdanje ispod nule. Malo po malo prestala sam biti inicijator i evo ima vise od godinu kako me muz nije ni zagrlio. Nekad budem na rubu suza kad vidim neku debelu, ruznu ili nesredjenu zenu s muzem kojem je ocito privlacna, kao neki dan sto jedan progovara za svoju "ja to odrzavam" i sje*em se jos vise sto sam se dovela uopce do toga da im zavidim...i onda ugledam svoju djecu i zakljucim da za njih mogu sve sto treba i da su vjerovatno price prijateljica koje su godinama u braku, a imaju sex svaku noc vjerovatno napuhane, a uostalom i sta me briga kako ko zivi i idemo opet ispocetka... Neki su ovdje spominjali drugi, treci, cetvrti brak i ne znam ni ja sta pa da kazem ja ne mislim o drugome niti mi treba drugi, u slucaju razvoda radije bih ostala sama i opet podredila svoj zivot djeci.
Norm i PurpurHazel - posebno hvala
To i ja kazemNigella wrote:Ako bilo koji od partnera nema želju za fizičkim kontaktom toliko dugo onda to nalazi na drugom mjestu...prosto kao pasulj.
Desi se iako to niko ne želi. Jednostavno vas život ako ne pazite učini strancima.Eurosa wrote: Mozda sam ja naivna i mozda je meni lahko s ove tacke i situacije u kojoj jesam, filozofirati,ali nikad mi nije jasno kako ljudi dozvole da uopce dodju u situaciju da su jedno drugom stranci? Pa ne ide to nabrzinu,odjednom.To je proces...i ne vjerujem da ne vide i ne prepoznaju znakove i upozorenja.
Sta ih sprjecava da se bore protiv toga?
Nisu oni tebi nista zadali vec si ti sama sebi postavila (pre)visoke standarde.Eurosa wrote:S druge strane zadali su mi standard kojem tezim a kako stvari stoje vrlo tesko cu ga i postici.
Eurosa wrote:Primjetila sam da afirmativno o razvodu braka govore djeca razvedenih roditelja ili djeca iz "nategnutih" brakova.Valjda ja zato slabo ili nikako ne razumijem postavljacicu teme.alkalna_baterija wrote:Ako je odnos fer i korektan, ako si mirna, stabilna i nekako opušteno sretna u takvom odnosu, čak i da nema one zaljubljenosti, bar po meni taj je odnos sasvim dovoljan i poželjan.
Problem je nepoštovanje, konstantne svađe, teške riječi... Koliko god se trudili, djeca sve čuju i vide i na osnovu toga biraju stranu.
Hiljadu sam puta rekla da mi je žao što su moji roditelji živote protraćili jedno na drugo, a nijedno nije bilo sretno u braku.
Sada, nakon preko 20 godina braka, došli su fazu "komšiluka", jer se preko nekih djela i riječi ne prelazi, a više pogrešnih stvari ih i dalje drži u tom braku.
Edit: I ja nikada ne bih ostala u braku samo i isključivo zbog djece. Govorim iz perspektive jednog takvog djeteta, koje je "spasilo" pogrešan odnos, da traje i danas.
Imala sam izgleda ludu srecu da odrastem uz roditelje koji se i danas vole i iskazuju paznju jedno drugom.S druge strane zadali su mi standard kojem tezim a kako stvari stoje vrlo tesko cu ga i postici.
znas, znas...Eurosa wrote:Mozda...ne znam
a cjeni li tvoja mama oca ili je namrgudjena babetina koja mu zivot smuci.....zasto si samo na maminoj stranialkalna_baterija wrote:Eurosa wrote:Primjetila sam da afirmativno o razvodu braka govore djeca razvedenih roditelja ili djeca iz "nategnutih" brakova.Valjda ja zato slabo ili nikako ne razumijem postavljacicu teme.alkalna_baterija wrote:Ako je odnos fer i korektan, ako si mirna, stabilna i nekako opušteno sretna u takvom odnosu, čak i da nema one zaljubljenosti, bar po meni taj je odnos sasvim dovoljan i poželjan.
Problem je nepoštovanje, konstantne svađe, teške riječi... Koliko god se trudili, djeca sve čuju i vide i na osnovu toga biraju stranu.
Hiljadu sam puta rekla da mi je žao što su moji roditelji živote protraćili jedno na drugo, a nijedno nije bilo sretno u braku.
Sada, nakon preko 20 godina braka, došli su fazu "komšiluka", jer se preko nekih djela i riječi ne prelazi, a više pogrešnih stvari ih i dalje drži u tom braku.
Edit: I ja nikada ne bih ostala u braku samo i isključivo zbog djece. Govorim iz perspektive jednog takvog djeteta, koje je "spasilo" pogrešan odnos, da traje i danas.
Imala sam izgleda ludu srecu da odrastem uz roditelje koji se i danas vole i iskazuju paznju jedno drugom.S druge strane zadali su mi standard kojem tezim a kako stvari stoje vrlo tesko cu ga i postici.
Svaku njihovu svadju, svaku ruznu rijec, svaki ruzan postupak, galamu, doduse bar batina nikad nije biloali sve ostalo jeste i sve smo to nas troje prezivjeli skupa s njima. I nije bilo lahko.
Mogu ja biti ponosna na njih sta su sve pregurali, ali koja korist kad se oni danas maltene mrze, a zive pod jednim krovom. Ja bih radije svoju majku gledala sretnu i nasmijanu, pa makar i kraj drugog covjeka. Cak bih njega cijenila kao osobu mozda i vise nego svog oca, jer postuje moju majku i cini je sretnijom nego otac.
I vjeruj mi, da imam mogucnosti, ja bih ucinila sve da okoncam taj brak i oboma pruzim normalan zivot, ili bar ovo sto im je ostalo od njega.
A pa uči ... zavodjenje je umjetnost, disciplina koja se usavršava ...Eurosa wrote: edit: sve sto vise citam sve sam zabrinutija za sebe
Norm wrote:Ako imas bilo kakvu dvojbu oko toga i savjet trazis na forumu...not good...Lounge Act wrote:Ima li starijih forumasa ili forumasica koji su ostali u braku radi djece?
Da li ste se pokajali nakon svega ili ste zadovoljni sto ste napravili takvu odluku?
Samo cu ti reci da djeciji osmjeh kada izadjete negdje kao porodica...Neprocjenjivo. A za taj osmjeh, ja licno, bi uradio sve...
Jeee ...Eurosa wrote:Ramzess Veliki wrote:A pa uči ... zavodjenje je umjetnost, disciplina koja se usavršava ...Eurosa wrote: edit: sve sto vise citam sve sam zabrinutija za sebekoga Ramke, kooooga
nije fol zavesti fol je naci nekog vrijednog zavodjenja.
Da. Zasto?kakavdanakneiskustvu wrote:Norm wrote:Ako imas bilo kakvu dvojbu oko toga i savjet trazis na forumu...not good...Lounge Act wrote:Ima li starijih forumasa ili forumasica koji su ostali u braku radi djece?
Da li ste se pokajali nakon svega ili ste zadovoljni sto ste napravili takvu odluku?
Samo cu ti reci da djeciji osmjeh kada izadjete negdje kao porodica...Neprocjenjivo. A za taj osmjeh, ja licno, bi uradio sve...
oženjen si?
Prije svega, ruzno je bilo koga ko nije prisutan nazvati namrgodjenom babetinom. A sad da ti odgovorim na post.arslanbey wrote:a cjeni li tvoja mama oca ili je namrgudjena babetina koja mu zivot smuci.....zasto si samo na maminoj strani
Nahvali ti meneEurosa wrote:alkalna_baterija wrote:
Svaku njihovu svadju, svaku ruznu rijec, svaki ruzan postupak, galamu, doduse bar batina nikad nije biloali sve ostalo jeste i sve smo to nas troje prezivjeli skupa s njima. I nije bilo lahko.
Mogu ja biti ponosna na njih sta su sve pregurali, ali koja korist kad se oni danas maltene mrze, a zive pod jednim krovom. Ja bih radije svoju majku gledala sretnu i nasmijanu, pa makar i kraj drugog covjeka. Cak bih njega cijenila kao osobu mozda i vise nego svog oca, jer postuje moju majku i cini je sretnijom nego otac.
I vjeruj mi, da imam mogucnosti, ja bih ucinila sve da okoncam taj brak i oboma pruzim normalan zivot, ili bar ovo sto im je ostalo od njega.
Ja tuzniji post ne procitah odavno,i tako iskren...Iako je bilo tesko,mozda bas iz tog razloga ti si ispala dobra,malada a tako pametna,jaka,principijelna,svoj zivot i brak vodis u razlicitom pravcu nego oni ,svjesna si stvarnosti,ne gajis iluzije,cvrsto si na zemlji i koliko te ja znam, za tebe nema nepremostivih prepreka,ti neces dopustiti da ti se desi isto, a to tj sve to kakva si je plod zrtve koju su podnijeli oni ostavsi u braku.
Da. Zasto?[/quote]Norm wrote:kakavdanakneiskustvu wrote:Ako imas bilo kakvu dvojbu oko toga i savjet trazis na forumu...not good...Lounge Act wrote:Ima li starijih forumasa ili forumasica koji su ostali u braku radi djece?
Da li ste se pokajali nakon svega ili ste zadovoljni sto ste napravili takvu odluku?
Samo cu ti reci da djeciji osmjeh kada izadjete negdje kao porodica...Neprocjenjivo. A za taj osmjeh, ja licno, bi uradio sve...
oženjen si?
Stvarno mi te zao sto ovako razmisljas. Zao mi je momka sa kojim se usrecis, ako se ne promjenis.alkalna_baterija wrote:
Svaku njihovu svadju, svaku ruznu rijec, svaki ruzan postupak, galamu, doduse bar batina nikad nije biloali sve ostalo jeste i sve smo to nas troje prezivjeli skupa s njima. I nije bilo lahko.
Mogu ja biti ponosna na njih sta su sve pregurali, ali koja korist kad se oni danas maltene mrze, a zive pod jednim krovom. Ja bih radije svoju majku gledala sretnu i nasmijanu, pa makar i kraj drugog covjeka. Cak bih njega cijenila kao osobu mozda i vise nego svog oca, jer postuje moju majku i cini je sretnijom nego otac.
Hvala na savjetima,_thedude wrote:Stvarno mi te zao sto ovako razmisljas. Zao mi je momka sa kojim se usrecis, ako se ne promjenis.alkalna_baterija wrote:
Svaku njihovu svadju, svaku ruznu rijec, svaki ruzan postupak, galamu, doduse bar batina nikad nije biloali sve ostalo jeste i sve smo to nas troje prezivjeli skupa s njima. I nije bilo lahko.
Mogu ja biti ponosna na njih sta su sve pregurali, ali koja korist kad se oni danas maltene mrze, a zive pod jednim krovom. Ja bih radije svoju majku gledala sretnu i nasmijanu, pa makar i kraj drugog covjeka. Cak bih njega cijenila kao osobu mozda i vise nego svog oca, jer postuje moju majku i cini je sretnijom nego otac.
Stva ti nije dobar, ali ti ja ne mogu to promjeniti - to je nesto sto sama moras.
Vidim da si spremna da kazes svojim roditeljima, idite za svojom srecom.
Sreco nesretna,
Ti kao njihovo dijete si trebala fino da oprostis svojim roditeljima.
Onda fino da roditelji oprosto jedno drugom.
To je trebalo da se dogadja veoma drugo, sve dok ne ode i najmanji problem u zaborav.
To ide ovim smijerom : Oprost-Praštanje-Ljubav.
Zivot je previse kratak za povodjenje za kojekakvim stavovima.
Lijep pozdrav,
Hej Bambi, nedostajali su mi tvoji komentariBambi_na_kofeinu wrote:Alkalna divno iskren post iz pozicije djeteta, nejasno mi je kakav bi kvragu stav trebala promijeniti i zašto.