FreakyStyley wrote:O ovome govorim. Dakle, sami sebe stavljamo u centar univerzuma i hranimo se (i svoj ego) komplimentima, lajkovima, shareovima, lazima od strane ljudi koji rade isto to sto mi radimo. Svi jedni druge lazemo i predstavljamo se bitno drugacijim nego sto to u stvarnosti jesmo. Ne mogu prihvatit da jedan tako konfuzan virtualni univerzum moze pozitivno uticati na osobu, pogotovo na mladu ili labilnu licnost. Zbog toga smatram da je nakon nekog vremena neminovno spajanje facebook licnosti i stvarne licnosti, sto vodi ka narcisoidnosti ili krizi identiteta.broj dva wrote:Nekad kad si imao foptoaparate sa 32 slike koje si morao izradi ( i za to platit) pazilo se sta fotografises.
Danas kada svi imamo fotoaparate na mobilu i kad neki od nas traze smisao zivota i potvrdu svoje individualne vrjednosti kroz socijalne medije slika se na sve strane i sto je najgore sve te slike se objavljuju negdje gdje su dostupne ljudima. Prosla su vremena porodicni foto-albuma koje mozda pokazes prijateljuma nakon vecere, danas se sve mora pokazat svakom inace si niko.
aaaaaaaaaa
ljudi ja ne znam koliko imate godina, sjecate li se icega od prije rata.
dakleM, postojao je fejsbuk, nije bio elektronski, pisao se rukom i morao se predavati iz ruke u ruku da se ispune lajkovi.
svaka curica je imala SPOMENAR
koji je davala svim redom da odgovore na pitanja tipa:
sta mislis o vlasnici spomenara
ko ti je najbolji drug-drugarica
najbolji glumac, knjiga, film, pjesma
najsladji djecak djevojcia u skoli
nabroji 5 najboljih drugova
ko je najpametniji u razredu
najbolji nastavnik
koji broj cipela nosis
kakve su ti boje kosa i oci
koliko imas kila
imas li brace i sestara
sta mislis
o frikistajlu
o forumu
ko ti je najbolji fudbaler, kosarlas ...
spisak je beskonacan
pa su se crtala srca, sunca, zvijezde, lijepile slike ....
