#92
Posted: 04/04/2005 21:55
by Katarina Velika
MUSA po Bibliji Mojsije (120 godina)
Poslije adema, Nuha, Ibrahima, Musa (a.s.) je četvrti, od šest, velikih ululazmu - ili poslanika Odluke.
On je prvi božiji poslanik koji je primio prvu veliku Objavu-Knjigu Tevrat.
Poslije Jusufa njega Allah određuje za poslanika, izbavitelja Israilićana iz višestoljetnog faraonskog ropstva i onoga koji će faraona kao najvećeg silnika, diktatora, despota i nasilnika (tagaa), koji je sebe nametnuo i podmetnuo narodu za Boga, pozvati u vjeru Allahovu.
Musa (a.s.) je u Allahovu vjeru trebao pozvati i faraonove sahirune-čarobnjake koji su narod hiljadama godina držali u sihru, pričinu, opsjeni, varci i laži.
U islam je trebao pozvati i faraonove meleune-glavešine, stratege, savjetnike i svitu koji su pravili strategiju faraonovih zločina i nagovarali ga protiv Musaa, muslimana, islama, pravde i istine. U islam je trebao pozvati i faraonovu vojsku koja je mučila, tlačila i ubijala, kako egipatski tako i sve porobljene narode.
Konačno, u islam su Musa i Harun trebali pozvati i svoj narod, Israilićane.
O faraonovim zlodjelima, silništvu, nasilju i oholosti govore mnoga djela, pa i desetina Kur’ana.
Za faraona je bitno istaći da on za sebe tvrdi da je Bog i da zato što se smatra Bogom naređuje da mu se prave piramide kako bi on kroz tu gradnju dokazao da je Musaov Bog lažan, a on faraon kao Bog da je istinit. On je narod zaveo i naveo na zabludu i narod je njegove zablude i nesuvislosti slijedio. Kur’an za faraona kaže da je on taga-despot.
Glagol taga, u odnosu na Boga, znači ne vjerovati i pobuniti se protiv Boga. U odnosu na ljude znači vladati despotski, samovoljom i nasiljem, a u prirodi znači provaliti se nebo i podivljati rijeka kad se izlije iz svoga korita.
Faraon svakom, ko u njega ne vjeruje, prijeti zatvorom i smrću pa čak i Musau (a.s.). On tvrdi narodu da oni nemaju drugog boga osim njega i da je on najveći i jedini Bog (Ene rabbukumul - ea’la) i predstavlja mu se kao gospodar carstva Misira i rukava rijeke Nila. Tvrdi da je bolji od “bijednika” Musaa koji jedva govori - Faraon je sebi narod potpuno upokorio pa su ga slušali. Bio je to narod griješnika- fasika, narod nadmenih ljudi-alin, narod oholih ljudi- mustekbirin, narod nasilnika-zalimin i narod najgorih nevaljalaca-mudžrimin. Taj narod je isključivo zaljubljen u sebe, ogrezao u sve poroke i širk i slijedi isključivo svoje običaje i način života. Nad Israilićanima faraon provodi genocid tako što im ubija mušku a zlostavlja žensku djecu. On cijeli narod pomoću vojske i policije prisiljava da gradi piramide i da njega slavi kao boga. Takvom faraonu i narodu Allah šalje Musaa i Haruna kao poslanike.
Način Musaovog opstanka poslije rođenja i život, jer mu je bila namijenjena smrt, su mu’džiza i Allahovo nadahnuće njegovoj majci. On koji će prvi na svijetu ustati protiv faraonove vlasti i srušiti je, odrasta na faraonvom dvoru zahvaljujući Allahovoj odredbi i faraonovoj ženi koja je bila muslimanka. Musa (a.s.) je zet Šua’jba (a.s.), a brat Haruna (a.s.) koji zajedno s njim odlazi faraonu. Oko 600 ajeta ili skoro desetina Kur’ana govori o Musau, faraonu, Egipćanima i Izrailićanima. Musau u misiji, na njegovu dovu, Allah daje pomoć, u bratu Harunu. Faraonov narod kao ni jedan drugi na svijetu prije njega bio je ogrezao u mitologiju i širk (razna božanstva, amon, ra, oziris, izida i svete životinje.
Stari Egipćani imena mjeseci u kalendaru daju po imenima bogova. Taj narod je ogrezao u razne opačine i poroke. Takvom narodu ide Musa (a.s.) da ga pozove na pravi put. Allah daruje Musaa sa mu’džizama i jasnim dokazima.
1. Najveće Musaove mu’džize i najjasniji dokazi i znamenja su Tevrat, kao prva velika Objava i knjiga;
2. Štap koji se po Allahovoj odredbi pretvara u ogromnu zmijurinu;
3. Svijetla Musaova ruka;
4. Direktno je razgovarao sa Allahom;
„I on baci štap svoj - kad on prava zmijurina i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela (7:107-108). I kada smo Musau Knjigu koja rastavlja istinu od neistine dali da biste pravim putem išli“ (2:53)
„…a Allah je sigurno s Musaom razgovarao…“ (4:164).
Na sva ova Allahova znamenja dokaze i mu’džize faraonov narod, umjesta povjeruje, reagira ovako: „I govorili su: “Kakav god nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati” (7:132).
Na ovako uporno nevjerovanje i odbijanje svih Allahovih znamenja slijede Allahove kazne i upozorenja: „Zato smo mi na njih slali i poplave, i skakavce i krpelje i žabe i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili“ (VII:133).
Po vjerozakonu u Tevratu kojeg je primio Musa (a.s.) bile su potpuno recipročno propisane kazne: glava za glavu, oko za oko, nos za nos, uho za uho i zub za zub.
Kur’an dopušta da se izvrši poravnanje recipročnom kaznom nad krivcem, ali onom, ko u ime Allaha oprosti, bit će mu to od grijeha iskupljenje. U Tevratu je, također, propisano da, ko svjesno i namjerno ubije nevinu, ni krivu ni dužnu osobu, koja nije nikakav nered na zemlji činila, kao da je poubijao sve ljude, a ko spasi život jedne osobe kao da je spasio sve ljude (5:32). Za one koji su protiv Allaha i Njegovih poslanika bore i koji na zemlji nered čine kazna je ubijanje ili raspeće, ili da im se ruke i noge unakrst odsijeku ili da iz zemlje budu prognani (5:33).
Glavni sadržaj Tevrata su deset božijih zapovijesti. Tih deset zapovijesti u Bibliji su sačuvane ovako: 1. Nemoj imati drugih bogova uza Me (monoteizam); 2. Ne kuni se lažno; 3. Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ; 4. Poštuj oca svojega i mater svoju; 5. Ne ubij; 6. Ne čini preljube; 7. Ne kradi; 8. Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega; 9. Ne poželi žene bližnjega svojega; 10. Ne poželi imetka bližnjega svojega;
• Musa, Israilićani i Egipćani
Israilićani, potomci Israilovi (Jakubovi) proboravili su u Egiptu, po Bibliji, 430 godina u ropstvu. Iz Egipta i faraonskog ropstva spašava ih, po Allahovoj odredbi i milosti, Musa (a.s.).
• Rođenje Musaovo
Nakon rođenja, pošto je faraon naredio da se sva muška israilska djeca poubijaju, Musaa je majka na tabutu bacila u Nil. Uzela ga je faraonova žena i rekla: “Neka ovo dijete, faraone, bude radost i moja i tvoja. Nemoj ga ubijati. Možda će nam valjati, ili da ga posinimo.” Kada je majka rodila Musaa, ona ga je po Božijoj uputi stavila na tabut i spustila niz rijeku Nil, a poslala je svoju kćerku da to prati. Kasnije je sestra našla bratu majku da ga doji jer dijete nije htjelo dojiti ni jednu drugu ženu osim vlastitu majku. Njegova se majka umalo nije otkrila kao majka. Musaovoj majci Allah naređuje da baci dijete u rijeku i da ne strahuje i ne tuguje jer će Musa ostati živ i biti mine-l-murselin, jedan od poslanika. Musaa su u rijeci pronašli faraonovi ljudi da im postane jad i dušmanin (28:7-13 i 20:37-40).
• Musa nehotice i nesvjesno ubija Egipćanina – prvi poslanik koji ubija čovjeka
Kada je odrastao, Musa u jednoj tuči između jednog Egipćanina i Israilca pritiče upomoć Israilcu i šakom udara Egipćanina od čega on umire. Musa to odmah shvati šejtanskim djelom i učini pokajanje (tevbu) i dovu Allahu pa mu Allah oprosti. Sutradan ga isti Israilac pozva ponovo upomoć, u tuči, ali ga Musa odbi nazvavši ga otvorenim svadljivcem i smutljivcem. Tada Israilac prigovori Musau za jučerašnje ubistvo i optuži ga i prokaza da je siledžija a ne izmiritelj. Poslije toga, jedan čovjek sa periferije grada, izvijesti Musaa da gradski prvaci vijećaju da ga ubiju i savjetuje mu da napusti grad, što on u strahu od osvete i učini (28:15-21).
• MuSA U MEDŽENU - MEDJENU
Nakon što je napustio Egipat, Musa je došao u Medžen. Kod nekog pojilišta zatekao je dvije djevojke koje od muškaraca nisu mogle napojiti svoju stoku. Musa to čini, umjesto njih. Poslije toga otac šalje jednu kćerku, pošto su ga o svemu izvijestile, po Musaa. Došavši Šua’jbu, Musa mu ispriča događaj iz Egipta. Šua’jb mu potvrdi da je dobro što je napustio Egipat. Na molbu jedne od kćeri, Šua’jb prima Musaa na službu osam godina, ali ako ostane 10, onda višak od dvije godine je dobročinstvo s njegove strane. Šua’jb ponudi kćerku za ženu Musau što on i prihvati (28:22-28). Musaa je Allah iskušavao raznim iskušenjima pa i odlaskom iz Egipta (20:40).
• Musa (a.s.) po drugi put u Egiptu
Preko 200 ajeta govori o drugom boravku Musaovom među Egipćanima i o njegovim kontaktima s faraonom “Musa idi faraonu. On se uistinu osilio. Idite ti i Harun faraonu. On se doista osilio”. Prije odlaska faraonu Musa čini dovu Allahu (dž.š.) da mu učini prsa širokim i prostranim, da mu olakša njegovu misiju, da mu razveže jezik i govor učini jasnim i razgovjetnim. On faraonu dolazi sa legitimacijom. “Zaista ja sam poslanik gospodara svjetova”. Čim se pojavio pred faraonom, on mu prigovara ubistvo Egipćanina a Musa mu odgovara da je to učinio nehotice dok nije bio poslanik, a iz Egipta je pobjegao iz straha. Faraon prigovara jedno nehotično ubistvo Musau, a on, faraon, svaki je dan svjesno i namjerno ubijao na stotine i hiljade ljudi. Iza toga faraon pita Musaa i Haruna. “Ko je vaš stvoritelj”? Oni mu odgovaraju da je to Stvoritelj nebesa i Zemlje, Istoka i Zapada, Stvoritelj sadašnjih i prijašnjih naroda. Faraon na ove argumente odgovara prijetnjom - zatvorom, a kasnije i ubistvom ako u njega ne budu vjerovali.
• Musaove mu’džize
Musa nudi i pokazuje faraonu svoje mu’džize, koje on dopušta, da se pokažu. Musa tada pokazuje svoju ruku koja je pred gledaocima postala potpuno svijetla. Faraon se savjetuje sa meleunima-uglednicima, glavarima, šta da se radi. Odluka je da se saberu svi sahiruni-čarobnjaci i da pobijede Musaa. Kada su se svi iskupili prvo što traže od faraona je nagrada ako pobijede. Faron im obećava nagradu i čast svoje blizine. Kada su se svi čarobnjaci sahiri, faraon, meleuni, svita i narod iskupili, počinje dvoboj. Na prijedlog Musaa, prvo sahiruni, bacaju svoje konopce i štapove. Iza njih Musa baci svoj štap koji se pretvori u ogromnu zmijurinu koja proguta sve što su oni pričinili. Kada su se u to sahiruni osvjedočili, kao stručnjaci sihra, oni reagiraju:
“Mi vjerujemo u Stvoritelja svjetova, Stvoritelja Musaa i Haruna.” (26:46-47)
Faraon prijeti sahirunima vješanjem i odsijecanjem ruku i nogu unakrst zato što su povjerovali Musau bez njegovog dopuštenja: Ništa strašno - mi ćemo se gospodaru vratiti (26:10-52). Faraon ih optužuje za sihr što je njegova, uz nasilje, osnovna poluga vlasti (7:103-126, 10:75-82, 83-95, 11:96-98, 23:45-49).
Koliko je faraon kao taga, leal i mustekbir postao silnik, odmetnik i nevjernik najbolji je dokaz što on naređuje gradnju piramida, pomoću kojih želi negirati Musaova, a potvrditi sebe kao Boga (28:3-6, 32:42, 40:36-37). Faraon u nametanju sebe kao Boga ljudima hoće da ubije Musaa (40:21-45, 44:17-31). Pored svega toga Musa je poslan faraonu (51:38-39). Allah iz doline Tuba naređuje Musau da ide faraonu koji za sebe tvrdi da je najuzvišeniji Bog (79:15-26).
• Faraonov narod
O tom narodu svjedoči Kur’an i povijest. Po Kur’anu oni su kavmen-mudžrimin, kavmen-fasikin, kavmen-alin, kavmen-mustekbirin i kavmen-zalimin. Pored toga što su griješnici, nasilnici, nevaljalci, oni su narcisoidni i samoljubivi. To je narod koji odbija sve Musaove dokaze i zato ih Allah kažnjava: poplavama, oskudicom, gladnim godinama, skakavcima, krpeljima, žabama i krvlju. Kao takvi su potopljeni u moru i učinjeni primjerom i poukom budućim generacijama (7:130-137 i 43:55-56 i 51:40).
• Genocid nad Israilićanima
Iako Ujedinjene nacije tek 1946. definiraju genocid, faraon je najmanje prije četiri hiljade godina vršio genocid nad Israilićanima, ubijajući im mušku, a ostavljajući i zlostavljajući žensku djecu. Prije i poslije Musaovog poslanstva to je bilo veliko iskušenje za Israilce (2:49, 7:126 i 141, 14:6, 28:4 i 40:25).
• Musaovo putovanje u Medžmeu-l-bahrejn
Dok je boravio u Egiptu, Musa (a.s.) je putovao do mjesta gdje se dvije vode sastaju, do Medžmeu-l-Bahrejna, gdje se susreće sa Hidrom, kojeg je Allah obdario velikim znanjem. Musa s njim putuje da nešto nauči. Međutim, Hidr sumnja da će Musa moći biti srpljiv. Hidr reče Musau da ga ništa na putovanju ne pita. U toku putovanja Hidr probuši lađu, od koje su siromašni lađari hljeb zarađivali, zatim ubija jednog dječaka i najzad popravlja jedan polusrušeni zid. Musa se stalno pita za razloge postupaka, na što ga je Hidr opominjao na prethodna obećanja. Na kraju mu objašnjava da je lađu oštetio da je oštećenu vladarevi ljudi ne bi zaplijenili, a siromašni korisnici će je moći popraviti. Ubijeni dječak je bio zao i nenaklonjen roditeljima. Hidr ga je kao takvog ubio u nadi da će im Allah podariti bolje dijete. Ti roditelji su bili pravi vjernici. Zid je popravljen dvojici siromašnih mladića-sirota, čiji je otac bio dobar čovjek. Neko drugi mogao je otkopati taj zid i ispod njega uzeti blago koje je otac zakopao za sinove (18:60-82). Ovaj slučaj pokazuje koliko su ljudske procjene i znanje, pogotovo o budućnosti, relativne i varljive.
• Izlazak iz Egipta
Musa je istovremeno kao poslanik poslat faraonu, Egipćanima, Israilićanima i njihovom izbavljenju iz Egipta u obećanu zemlju, El-Erdu-l Mukaddese. Musau se naređuje da putuje i izvede narod noću. Objavljeno mu je i to da će ih faraon s vojskom slijediti. Faraon je poslao glasonoše po svim egipatskim gradovima. Israilci su bili mala zajednica u Egiptu. Allahova je volja bila da Egipćani, u potjeri za Israilcima, napuste i opuste svoje vinograde, izvore, riznice i prekrasno obitovalište. Kada je izgledalo da će faraon s vojskom dostići Musaa, Israilci su zavapili: “Sigurno će nas dostići.” Musa reče:
Ne nikako! Doista je uza me moj Stvoritelj. On će me uputiti.(26:61-62)
U tom momentu Allah objavljuje Musau da štapom udari, sada po moru i more se rastupi na dvije strane i svaki je dio izgledao kao veliko brdo. Musa i njegov narod su spašeni a svi njihovi progonitelji i potjera sa faraonom su potopljeni. Tom prilikom je faraonovo tijelo spašeno. U tome je pouka. Allah je jedini pobjednik i milosnik (26:53-63). Kada se faraon sa vojskom našao u moru, a more se nakon Musaovog prelaska sklopilo, faraon je u bezizlazu vode do usta zavapio: Vjerujem da nema drugog Boga osim onoga što ga vjeruju sinovi Israilovi. Ja sam musliman, ja sam musliman. Zar sada! A do sada si bio veliki grješnik i smutljivac. Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe - ali mnogi ljudi su ravnodušni prema našim poukama (10:90-92).
Biblija i nauka su hiljadama godina tvrdile da je tijelo Musaovog faraona potopljeno i da nije spašeno. Kur’an tvrdi suprotno, da je tijelo upravo tog faraona kao znamenje i dokaz ljudima spašeno. Danas je to nauka potvrdila i tijelo Meremtaha sa puno pijeska u glavi nalazi se u Egipatskom nacionalnom muzeju u Kairu.
• Sveta (El-Erdu-l-mukaddese) ili Obećana zemlja
Sveta, ili Israilićanima obećana zemlja je Ken’an, Kanaan ili Hanan: O, narode moj, uđite u svetu obećanu zemlju koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad pa da se vratite izgubljeni (5:21).
Kada se nisu htjeli boriti da bi ušli u obećanu zemlju, Israilci su od Boga kažnjeni da 40 godina lutaju pustinjom i zabranom ulaska u obećanu zemlju (5:21-25 i 17:104). Ovaj slučaj pokazuje koliko su Israilci bili neposlušni, neborbeni i kukavice. Nakon 40 godina, borbenija i snažnija generacija je ušla u obećanu zemlju.
• Musaovo poslanstvo
Allah se obraća Musau na brdu Tura Sinau u 30 noći koje Allah dopunjuje sa još 10 noći i tako se ispunilo 40 noći (2:51 i 7:142-144 i 4:153). U odsustvu iz naroda, dok je primao Objavu, Musa ostavi brata Haruna da ga zastupa u narodu i pravi red, a ne nered. Musa traži od Allaha da ga izravno vidi.
Allah mu odgovara: “Ne možeš me vidjeti nikako već pogledaj brdo pa ako ostane nepomično vidjet ćeš Me.” Kad se Gospodar ovom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni a Musa se onesviješćen strovali. Čim je došao k sebi, uzviknuo je:
“Slavljen si Bože, kajem Ti se i ja sam prvi vjernik”(7:143-144).
Allah je Musau podario 9 sjajnih i otvorenih znamenja i dokaza kao i Tevrat i govor sa Allahom. Kao poslanik upućen je hrđavom i obijesnom narodu. Bio je odabranik-muhlesun i resulun-nebijjun (27:12, 14:5, 17:101 i 27:12). Allah ga zove sa desne strane Tura (19:52). Nakon što je ugledao vatru i došao do nje, čuo je glas “Ja Sam tvoj Stvoritelj. Izuj se!. Nalaziš se u svetoj dolini Tuva. Odabrao sam te, pa počuj što ti se objavljuje.” (20:12-16, 27:7 i 9 i 28: 29-30). Allah Musaa Sebi za poslanika odabire (20:41). On mu daruje mudrost, znanje, Objavu, Kitab, razgovor sa Sobom i uzima obavezu od njega misak (20:41, 28:14 i 33:7). Musa je kod Allaha ugledan i važan, jer mu je Allah dao uputu. On i Harun su upućeni na pravi put i obojica su bili pravovjerni Allahovi robovi. Na njih je Allah najljepšu uspomenu sačuvao (XXXOOO:69, 40:53, 61:5, 7:142, 19:53, 25:35, 37:148, 37:119, 37:120, 37:122, 2:108 i 87). Njegov narod, Israilci kao i Egipćani, poriče Allahove znakove, maltretira ga, iako zna da je vjerovjesnik. Israilci nisu vjerovali ni Musau ni poslanicima iza njega jer su bili oholi, te su poslanike smatrali lažljivcima i ubijali ih (2:87). Oni Musau postavljaju mnoga pitanja (2:108).
• Zavjet – Misak Israilićana
Od Israilaca Allah uzima zavjet da će: vjerovati, suditi, raditi, ponašati se i živjeti po Tevratu (2:63 4:154 i 5:12 i 70). Oni iznevjeravaju zavjet (2:64, 83) osim nekolicine (4:155).
Od prihvaćenih obaveza oni su još bili obećali da će obožavati samo Allaha i da mu neće pridruživati druga, lijepe postupke i činjenje dobrih djela roditeljima, rodbini, siročadima i siromasima, govorenje lijepih riječi o ljudima, obavljanje salata i davanja zekjata, da krv bespravno neće prolijevati, i da jedni druge iz domova neće protjerivati, da djecu zbog neimaštine neće ubijati, da se nevaljalštinama i razvratu ni javno ni tajno neće približavati i da nikoga, osim kada to pravda zahtijeva, neće ubijati, da se imovini siročadi neće približavati, da krivo na mjeri, litru, metru i kantaru neće vagati. Allah ih nije obavezao preko njihovih mogućnosti (2:83-4 i 6:151-152). Svoje zavjete i obaveze Israilci su potvrdili i posvjedočili pa iznevjerili (2:85). Allah ih poziva da ispune svoju obavezu prema Njemu, pa će i On ispuniti obećanje koje im je dao ali da se samo Njega boje (2:40). Pošto su zavjet prekršili, Allah ih je prokleo i otvrdnuo im srca (5:13). Muslimani iz ovih poruka moraju u vjeri biti čvrsti i ne smiju se razjedinjavati (42:13), zato što im je ista vjera kao i Nuha, Ibrahima i Musaa. Uistinu, temeljne zasade i osnovi islama su zajednički osnovi prirode, ljudske vjere, od Allaha objavljene, a to je islam. Božiji poslanici Ibrahim, Musa i drugi opominju i poučavaju svijet da najveće uspjehe postiže onaj ko se grijeha kloni. Bog je jedan, jedna je Objava, jedna je vjera i Allah joj je dao ime islam. A sve druge vjere su formirali ljudi i dali im imena. Kao što je Musa bio musliman tako je i njegov ummet bio islamski. Musaova poruka je bila utisnuta na pločama i kao opomena u kojoj su objašnjenje sve stvari. Zato se Musau naređuje da se čvrsto pridržava tih ploča i zapovijeda narodu da prihvati te propise što bolje može (7:145). U momentu kada su Israilci počeli obožavati tele, Musa je bacio ploče u srdžbi, ali ih je ponovo uzeo jer je u njima bila ispisana uputa i milost za one koji se boje svoga Stvoritelja (7:154). “Ulazite na vrata hrama sedždu čineći, budite strpljivi”. Allah naređuje Musau da s narodom gradi kuće u Egiptu i da ih pretvaraju u džamije - budite strpljivi! Ne uzimajte umjesto Allaha drugog pokrovitelja (17:2). “Jedite lijepe i čiste stvari koje smo vam dali” (4:154), (7:161, 7:128, 17:2 i 28:81).
Subota, sabat spada u jednu od deset zapovijesti i to je dan određen Israilcima kao dan molitve i odmora. Onima koji su kršili odredbu o suboti Allah je rekao: “Budite kao odbačeni majmuni. Učinio ih je Allah kao primjer poniženja i kazne, onima koji su ih gledali, i poukom bogobojaznim” (2:66). Ne činite subotom što vam nije dozvoljeno (4:154). Oni krše i skrnave odredbu o suboti. Ribe im do obale dolaze subotom kada slave i ne rade, a nisu dolazile drugim danima. To im je bila kušnja zbog grijeha (7:163). Događalo se to u jednom gradu pored mora. Zabrane Israilcima su pored ostalih: meso svih životinja koje imaju kopite, od govečeta i ovce zabranjeno im je bilo salo i loj osim onog uz crijeva i kosti. Allah ih je na taj način kaznio zbog njihovih grijeha i nasilja (6:146). Na kraju Allah uništava tlačitelje Israilaca (7:128-129), a Musa čini dovu Allahu da ih spasi od zemljotresa i drugih nepogoda (7:155-156 i 20:25-35). Muslimani vjeruju sve što je objavljeno Musau (a.s.) (20:17-24, 27:10-12 i 28, 3-32, 26:64-69, 2:50 i 20:77-78).
• Prva velika Objava – Tevrat
U Musaovim kao i Ibrahimovim suhufima pisalo je da ni jedna griješna duša neće nositi teret tuđih grijeha i čovjeku pripada ono što svojim trudom stekne (53:36-39). Znatan broj ajeta govori o Tevratu, Božijoj Objavi kao Kitabu i Furkanu da bi Israilce uputio na pravi put (2:53, 87, 23:49 i 25:35). Israilci su vjerovali dio knjige, a drugi dio su negirali (2:85). Oni su knjigu trebali zdušno slijediti i stalno je držati na umu kako bi se sačuvali i došli u red bogobojaznih (2:63). Tevrat i Indžil su poslani prije kao upute ljudima pa je poslije poslan Kur’an. Isralici su zaboravili dio Objave (5:13) i sami su sebi zabranjivali neka jela i prije nego što im je Tevrat bio dostavljen (3:93). I pored Tevrata, Israilci su tražili da im sudi Muhammed (a.s.), a Tevrat je uputa i svjetlo. Po Tevratu su sudili svi muslimani i poslanici, Allahu predani, do objave Kur’ana. Isa je upotpunosti potvrdio Tevrat kao što ga potvrđuje i Kur’an (5:46 i 61:6).
Kad bi kitabije postupale po Tevratu i Indžilu, sigurno bi uživali sve blagodati (5:66). Sljedbenik knjige nije niko ko ne izvršava propise Tevrata, Indžila i Kur’ana (5:68). Židovi koji tvrde da Allah nije ništa objavio Muhammedu (a.s.), ne poznaju Allaha. Oni su mnoge knjige i propise skrivali, mijenjali, dodavali i oduzimali (6:91). Tevrat je upotpunjenje blagodati (6:154) i sve potpuno objašnjava (6:154). On je milost i uputa (6:154, 28:43, 32:32 i 40:54). Tevrat služi da ljudi vjeruju u susret sa Allahom (6:154). Israilcima je rečeno da se čvrsto drže datog i da se sjećaju onog u knjizi kako bi se sačuvali grijeha (7:171 i 9:111). Knjiga objavljena Musau je vođa-imam, milost-rahmet, huden i uputa Israilcima (11:17, 46:12, 17:2 i 32:23). Tevrat je dat Musau i Harunu. On je furkan-rastavlja istinu od neistine, dijanun-svjetlo i zikra opomena za bogobojazne - li-l-muttekin (21:48). To je sve Tevrat onima koji se u potaji boje Stvoritelja i strijepe od Sudnjeg dana (21:49). Nema knjige koja upućuje na pravi put bolje od Kur’ana i Tevrata (28:49). Kao knjiga Tevrat je i sredstvo obuke ljudima darovan Musau i Harunu (28:43 i 37:117). Kao opomena pametnim ljudima Tevrat je dat u naslijeđe Israilcima (40:53-54). Allah je dao Musau knjigu o kojoj su se ljudi prepirali (40:45). Kur’an potvrđuje Tevrat (46:12). Tevrat i Indžil opisuju svojstva pravovjernih (48:29). One kojima je dat Tevrat, a ne postupaju po njemu, Kur’an uspoređuje sa magarcem koji nosi knjige i nasilnicima (62:5). Muhammed (a.s.) je spomenut i nagoviješten i u Tevratu i u Indžilu (7:157, 11:17 i 46:10). O tome govori Stari zavjet i sva četiri Evanđelja. Ovo samo potvrđuje povezanost Objava.
• Blagodati prema Israilićanima
Veliki broj ajeta govori o Israilićanima. Ni svi Israilci nisu jednaki. Neki će pozivati na pravi put i pravedno suditi (7:157). Njih je Allah podijelio u dvanaest plemena (7:160) i odredio im 12 poglavica (5:12).
1. Pored izbavljenja iz faraonovog ropstva Allah je Israilce darovao i mnogim drugim lijepim blagodatima.
2. Iz nesvjesnog i polumrtvog stanja Allah ih je oživio da bi Mu bili zahvalni i da nije bilo Allahove milosti prema njima, bili bi potpuno zgubljeni (2:56 i 64).
3. Allah ih poziva da se sjete njegove blagodati kako ih je odlikovao i uzdigao nad druge narode (2:40, 47, 57, 44, 32, 45:16).
4. Allah im je iznad njih napravio hlad od oblaka (2:57 i 7:160). 5. Šalje im manu, prepelice, lijepe stvari i darove (20:80, 7:160 i 2:60). Israilci na sve to nisu zadovoljni i traže: grašak, krastavice, leću, crni i bijeli luk (2:61).
6. Iznad njih Allah je podigao Tur kao hladnjak (2:63 i 7:71).
7. Allah ih je učinio vladarima i dao im što nikome među svjetovima nije dao (5:20). Rečeno im je: “Nastanite se u ovome gradu. Jedite što hoćete i tražite oprost” (7:162, 14:16 i 44:30-31).
Obilja blagodati dato je Musau i Harunu. Njih je Allah spasio najveće nesreće i teškoće i pomogao da pobijede neprijatelja (37:14-116).
8. Allah je smjestio sinove Israilove na lijepo mjesto i opskrbio ih lijepim stvarima. Ipak, među njima dolazi do razmimoilaženja (10:93).
9. Sinovima Israilovim Allah je dao Knjigu, mudrost i poslanstvo, čiste i lijepe stvari (XLV:16). Israilcima je Allah poslao mnogo lijepih i jasnih dokaza. Onom ko zamijeni Allahovu blagodat nakon što je stigla, kazna će biti visoka (2:211 i 45:16).
• Grijesi Israilićana
Da bi, navodno, vjerovali u Allaha, Israilci su tražili da ga vide. Na takvo traženje munje su ih spaljivale i uništavale (2:55 i 4:153). Tako nisu Allahu nego sebi nasilje činili (2:57). Rečeno im je da uđu u grad a oni nisu htjeli, i tako čine slijedeći grijeh. Israilci su negirali Allahove dokaze, ubijali vjerovjesnike, bili su nepokorni i prekoračili su granice dopuštenog (2:61 i 4:155).
Kur’an ističe da su Israilci ubili jednog čovjeka pa su se oko toga prepirali i svađali. Allah ih upućuje da ubijenog udare jednim dijelom zaklane krave (2:72-73). Kasnije su se srca Israilaca skamenila kao stijena pa su čak i tvrđa postala. Neki od njih su slušali Allahov govor pa su ga svjesno izvrnuli. Kad sretnu vjernike, govore vjerujemo, kad se osame, jedni druge zbog toga kore. Svoje znanje temelje samo na pretpostavkama zannu i emanijju. Teško onima koji svojim rukama pišu knjigu pa kažu ovo je od Allaha za neznatnu korist (2:74-81). Israilci se između sebe ubijaju, progone ljude sa rodne grude, uzimaju im otkupninu pri povratku iz prognanstva i negiraju dio knjige (2:84-85). Srca su im bila zastrta, govorili su, a Allah ih je prekorio zbog njihova nevjerovanja. Poricali su Kur’an i iz zavisti nisu vjerovali u Muhammedovu (a.s.) poruku. Kada im se kaže da vjeruju, oni reknu: Vjerujemo u ono što je prije objavljeno. Kur’an ih pita-zašto ste ubijali ranije vjerovjesnike kada ste vjerovali. U odsutnosti Musaovoj, klanjaju se zlatnom teletu. Tvrde da je samo njima Džennet namijenjen i da su Božija djeca i prijatelji. Pohlepniji su za dunjalukom od mušrika. Željeli bi živjeti hiljadu godina. Džebraila potvaraju da im je neprijatelj. Većina ih ne vjeruje i krši obaveze. Dio ih odbacje Kur’an iako ga Tevrat najavljuje (2:88-101). Mnoge ljude s pravog puta odvraćaju, uzimaju kamatu i ljudske imetke nepravedno, na haram način jedu (4:161). Osluškuju laži i mijenjaju pojedine riječi u Tevratu (5:42). Kad su prešli more i našli narod koji se kalanja kipovima, traže da se i njima napravi kip - bog (7:138). Mijenjaju Božiju riječ i rade drukčije nego što im je naređeno (7:162). Kad bi im bilo koji poslanik objavio što im se ne sviđa, jedni su ih u laž utjerivali, a drugi ubijali. Neki bi se pokajali a većina je gluha i slijepa ostajala (5:7-71). Bili su nezahvalni Allahu (14:8). Ne vjeruju u proživljenje (44:8). Kada im je došlo pravo znanje, iz međusobne zavisiti među njima dolazi do mržnje i prepirki (45:17). U odsutnosti Musaovoj, klanjaju se teletu. Po povrtku Musa im kaže da su se ogriješili i nad sobom nasilje počinili pa treba da se obrate svome Stvoritelju da im uguši strasti i oprosti (2:51-54). U odsutnosti Musaovoj sa Israilcima je bio Harun. Po povratku, Musa se naljuti na Haruna i Harun reče: “Sine moje majke. Narod me smatrao slabim, nije me slušao, a zamlo me nisu i ubili. Nemoj me ovako pred neprijateljima koriti i nemoj me smatrati griješnikom.” Zatim se Musa moli Allahu da oprosti njemu i bratu (7:149 i 150). Ustvari, Samirijja je napravio zlatno tele (20:85-98). Nekoliko ajeta govore kako su Israilci jedva zaklali kravu kada im je naređeno i na svaki način su izvrdavali da to urade. Da bi krava izgubila božanski karakter, Allah Židovima naređuje da je zakolju (2:67-71). Židovi su govorili: “Allah je siromah a mi smo bogati” i mnoge poslanike sa božijim dokazima su ubijali (3:181-184).
Jedna od posebnih blagodati Israilcima u pustinji jeste podarena voda nakon trećeg Musaovog udaranja štapom sada po stijeni.
I mi smo ih na dvanaest rodova podijelili i Musau smo objavili kada mu je narod njegov vode zatražio: Udari štapom svojim po stijeni, i iz nje je 12 vrela provrelo. Svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. I mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo! Oni nisu nama nepravdu učinili, sami su prema sebi nepravedni bili (7:160). Ipak, svojih kamenih srca Israilićani su ostali nezahvalni Allahu.
• Kažnjavanje Israilićana
Tako nezahvalne i nepokorne ljude Allah je kažnjavao munjama koje ih spaljuju i uništavaju kaznom s neba, Svojim poniženjem prezirom i srdžom (2:55-61). Na ovom svijetu Israilci doživljavaju grdno poniženje a na Sudnjem danu slijedi im najteža kazna zato što kupuju dunjaluk prodajući Ahiret (2:85-86). Pečat i zastor im je na srcima zbog nevjerovanja (4:155). Zbog nasilja i grijeha Allah im je, samo njima, zabranio mnoge dozvoljene stvari (4:161). Zbog grijeha im se zabranjuju neka jela (6:146). Zbog grijeha stiže ih nebeska kazna (7:162). Allah ih upozorava da će dva puta na zemlji smutnju izvesti i prekomjerno se uzoholiti. Kao kaznu protiv njih On šalje Svoje ratoborne robove koji im prodriješe u domove. Allah je poslao neprijatelje da pregaze Židove, uđu u hram i sve poruše (17:4-8). Israilci su upozoravani sudbinom ranijih naroda: Jesu li oni bolji ili narod Tubba (u Jemenu) i oni prije njih (44:37).
Karun, čija su kuća i blago sa zemljom sravnjeni, kao i svi nevaljalci iz Musaovog naroda su pouka i poruka vjernicima da bez vjere spasa nema. Biblija Karuna naziva Korah i on je praunuk Levijev kao i Mojsije. Dakle, bili su rođaci. O Karunovoj umišljenosti i izopačenosti govori dvadeset osma sura od 76. do 82. ajeta. Na kraju slijedi pouka i poruka svim ljudima: Doista za mu’mine, židove, kršćane i sabejce koji vjeruju u Allaha, Sudnji dan i čine dobra djela, stići će ih Allahova nagrada. Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste (2:62). S druge strane, u svojoj isključivosti i kratkovidosti Židovi i kršćani govore da će u Džennet ući samo Židovi ili samo kršćani (2:111). Oni čak tvrde: Budite Židovi ili kršćani pa ćete biti na pravom putu (2:135). Kada bi, ustvari, oni izvršavali naloge Tevrata i Indžila sigurno bi uvećali svoje blagodati kod Boga (5:65-66).
• Biblija o Mojsiju (Musa a.s.)
Biblija mnogo govori o Mojsiju, najviše u Petoknjižju u knjigama: Izlazak, Levicki zakonik, Knjiga brojeva, Ponovljeni zakon, Psalmima, Proročnim knjigama, Novom zavjetu, i Poslanici apostola Pavla.
Prema Bibliji Mojsije je prorok osloboditelj, posrednik, zakonodavac, zagovornik, Mesija, prorok, pisac i prorok, svećenik. Po Bibliji on je Jakovljev šukununuk: Jakov - Levi - Kehat - Amram - Mojsije. Aron je tri godine stariji od Mojsija. Dok su boravili u Egiptu, faraon je izdao naredbu da se pobiju sva muška djeca Israilaca odmah nakon rođenja. Majka tri mjeseca krije malog Mojsija, ali kada više nije bilo moguće, položila ga je u košaru i sklonila u trsku na obalu Nila. Našla ga je faraonova kći, po Kur’anu žena, i dala na dojenje Mojsijevoj majci, ne znajući ko je ta žena. Kasnije je faraonova kći (žena), Mojsija posinila. Nakon što je Mojsije ubio nadzornika Egipćanina koji je zlostavljao jednog Israilca, bježi u Midžen. U Midženu se ženi Seforom, kćerkom Jitra. Dugo živi s njom čuvajući Jitrove ovce. Jahve odluči da spasi Israilce iz egipatskog ropstva. Na Sinaju se Jahve ukaže Mojsiju u gorućem grmu, te mu objavi misiju - izvođenja Israilaca iz Egipta i dovođenje u Kanan. Mojsije i Aron nisu uspjeli pridobiti Egipćane da puste Israilce iz ropstva. Tada pristupaju izvođenju čudesa: pretvaranje štapa u zmiju, nilske vode u krv, najezda žaba, komaraca, oboda na Egipat, pomor stoke, čirevi kod ljudi, najezda skakavaca koji su pojeli sve što je preostalo iza grada, grad koji je smlatio sve drveće i bilje. Kada sve nije koristilo, Jahve spusti na Egipat tamu koja je trajala tri dana i pobi sve prvorođeno kod ljudi i životinja. Konačno faraon dopušta izlazak Israilaca iz Egipta. Mojsije nosi Josipove kosti. Dugu kolonu predvodi Jahve. Kasnije se faraon predomišlja i kreće s vojskom u potjeru pred kojima se more rastupilo i oni su prešli na drugu stranu. Kada je naišao faraon s vojskom on bijaše potopljen.
Zatim nastaje četrdesetgodišnje lutanje Israilaca u Sinajskoj pustinji gdje se sukobljavaju sa raznim narodima i gdje Mojsije nastavlja izvoditi čudesa uz pomoć Jahvinu. Na Sinaju Mojsije prima dvije ploče Zakona s 10 zapovijedi-dikalog i drugim propisima. Dok je Mojsije bio na Sinaju, brat mu Aron bi prisiljen napraviti zlatno tele, kome su prinosili žrtve, - potvora na Haruna. Nakon što je sišao s Gore i vidio šta Israilci rade, bacio je Mojsije ploče, sam kleše ploče i nosi ih na vrh Sinaja gdje boravi četrdeset dana. Iza toga dobija ponovo ispisane ploče. U pustinji je vršen popis muškaraca sposobnih za vojnu službu i bilo ih je 603.550, a prilikom drugog popisa 601.730.
Tokom boravka u pustinji desilo se nekoliko pobuna. Nakon povratka obavještajaca iz Kanana koji su slagali da su tamo sve sami divovi, dođe do najveće pobune. Nakon toga Israilci traže povratak u Egipat. Jahve ih kazni da, zajedno s Mojsijem, četrdeset godina lutanjem pustinjom. Pred smrt Jahve Mojsiju pokaza “obećanu zemlju”. Mojsije se tada popeo na goru zvanu Nebo u Alarskom Gorju, u Moapskoj zemlji, nasuprot Jerihonu. Iza toga je umro, a da mu nije bilo suđeno da uđe u Kanan. Umro je u zemlji Moapskoj i ukopan nasuprot Bet Peoru. Niko nikada nije saznao gdje mu je grob. Živio je 120 godina. Biblijsko kazivanje o Mojsiju kaže da nije bio rječit čovjek, da je u govoru bio spor, a na jeziku težak. Brat mu Aron bio je rječit i Jahve ga određuje Mojsiju za pomoćnika. “Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj riječi. Ja ću biti s tobom i s njima dok budete govorili, kazivat ću obojici šta ćete raditi. Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on će tebi biti umjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto boga.” (izlazak: 4:10-16).
• Druga djela o Musa a.s.
Prema M.S. Serdareviću, rodoslovlje Musaa je: Jakub - Levi - Kahs - Imran - Harun i Musa. Musa je rođen 424. godine po Ibrahimu. Riječ Musa potječe od dvije koptske riječi: Mu-voda i ša-drvlje, jer je nađen u vodi među drvećem. Za deset ploča se tvrdi da su one od Tevrata. S planine prema gradu Eriha-Jerihon, Musa je razgledao obećanu zemlju Ken-an. Pred smrt postavi namjesnikom Jušaa, a on preseli na vječni život 2207. godine prije Hidžre. Živio je 120 godina, a Harun prije njega umire na 11 mjeseci. Musaov šerijat važio je sve do Isa (a.s.).
Arheološki nalazi u Egiptu i Palestini potvrđuju kur’anska i biblijska kazivanja o Musau i Israilcima. Izlazak iz Egipta uslijedio je nakon 400 godina ropstva. Prvi semitski tragovi tamo se javljaju oko 1720. godine prije nove ere. u vrijeme provale Hiksa kada je živio Jusuf (a.s.).
U Musaovo vrijeme Egiptom vlada devetnaesta dinastija. Setije I, vlada od 1304. godine do 1292. godine. Ramzes II vlada od 1292. do 1225. godine i to 67 godina. Vels nazhiva Ramzesa Mojsijevim faraonom.
Za vrijeme Ramzesa II Palestina je ponovo došla pod vlast Egipta. Ramzes II podiže gradove Ramzes i Pitom. Israilcima je nametnuo težak rad. Egipat je u Ramzesovo vrijeme na vrhuncu moći. Teško je povjerovati da su se Musa i Israilci iselili u njegovo vrijeme. Vjerovatnije je da je to bilo za vrijeme Merenptaha, nasljednika Ramzesa II koji je bio prisiljen ratovati i sa Istokom i sa Zapadom. Egipat je bio iscrpljen ovim ratovima.
Biblija i znanost su tvrdili da je faraon koji je tjerao Musaa potopljen i izgubljen a Kur’an tvrdi da je njegovo tijelo spašeno. Pred kraj prošlog stoljeća 1885. godine, dva su Arapa otkria katakombe, usječene u stijeni, u kojima se nalazilo položeno 37 faraonskih mumija u drvenim sanducima. U toj katakombi su pronađene mumije Setija I i Ramzesa II ali ne i Merenptaha. Trinaest godina kasnije, 1898. godine, nađena je u dolini kraljeva Vadil-mulk, još jedna zajednička grobnica, u kojoj je bilo 14 faraonskih mumija među kojima i Merenptahova. Taj pronalazak pobio je znanost i Bibliju a potvrdio kur’ansko kazivanje o faraonu kao progonitelju.
Prema ortodoksnoj židovskoj tradiciji, autor prvih pet knjiga Starog zavjeta je sam Mojsije što pobijaju Filon Aleksandrijski, Abraham Ben-Mir, Ibn Ezra i Baruh De Spinoza. Spinozu je Sinagoga u Amstredamu zbog toga izopćila. Petoknjižje je nastalo iza Musaa. Takozvana jahvistička predaja, a ona je najstarija, registrirana je u Judeji u vrijeme kralja Salomona. U Petoknjižju se slijevaju različite predaje. One su Mojsijevu baštinu preformulirale, proširile i životno prilagodile potrebama.
Mojsije je svojim nastupima, djelom i zakonodavstvom, a i nekom pismenom zaostavštinom udario temelje izraelskoj naciji, religiji i kasnijim gibanjima, predajama i dosljedno, knjigama koje od njega dobivaju svoj bitni sadržaj i narav. Petoknjižje je raslo sa životom i vremenom. Original Tevrata, van Kur’ana, ne postoji i Petoknjižje nije Božija objava već djelo mnogih pisaca u različitim vremenima iza Musaa.
Musa živi od 1330. do 1210. godine u 14. i 13. stoljeću. Iz Egipta je izašao 1250. godine, kada je imao 80 godina. Ukupno je živio 120 godina. Mojsije je ličnost zastupljena u slikarstvu. Naročito u doba renesanse, u XVI stoljeću, Mikelanđelo ga slika sa bradom, brkovima i rogovima na glavi. Zatim ga slikaju Rafael, Rembrant, Tintoreto.
U literaturi o Mojsiju piše Igo, Eliot, Tomas Man, i Silvije S. Kranjčević, a od muzičara Rosini i Rubinštajn.
...pretpostavljao sam...znas li onu da je, kad te neko misljenje o sebi iritira, ubod bio kvalitetan 
puni pogodak!...sto ono narod kaze 
a sto stalno vidis njih?
, pogotovo ako citiras sura iz Kurana, a i ako si mislio sa ovim kao da kazes da sam za neke stvari sljepac ,ti to sto mislis napisi slobodno jer ja se necu ljutiti ako mogu nesto pametno nauciti.