Kuku89 wrote:reis1 wrote:Moje misljenje je da fenomen u kome hrvatske nacionalne stranke, one sa H u prvom slovu, sada u borbi za vlast ozbiljno pocinju racunati i sa glasovima Bosnjaka za sebe, je jedan od najpozitivnijih fenomena u BiH jos od 1995., a mozda i 1990.
Drugim rijecima, za razliku od onoga prije kada se neko druge nacionalnosti promatrao kroz prizmu neprijateljskog, sada se promatra kroz prizmu pozeljnog i potrebnog, od strane nekih hrvatskih nacionalnih partija, naravno radi interesa osvajanja sto boljih pozicija vlasti. Mislim da je to pravac koji moze dovesti do istinskog federiranja, istinske svicarizacije najprije FBiH, gdje ces onog drugog smatrati potrebnim, ne nepozeljnim.
To je dobra stvar.
Da ali treba znati ako je do toga doslo. Dakle tek kada je visoki prestavnik i Americka ambasada otvoreno podrzala Bosnjake u preglasivanju Hrvata i nakon sto je se vidljelo da niko ne sljivi Covica, tek nakon otvorenog ulaska Turske na balkansku politicku scenu na velika vrata... tek tada se mijenja hrvatska politika u BiH.
Nemaju dakle izbora vise. Imamo 50% Hrvata koji zive u Kaknju, Sarajevu, Tuzli, Posavini, Vitezu, Zepvcu, jajcu, Travniku.... Dakle u vecinskim Bosnjackim sredinama. Bosnjaci su tu apsolutno jaci u svakom pogledu i nema kurcenja vise. Imaju sve poluge u svijetu da uvijek izvuku deblji kraj u FBIH.
Zato jedino sto je preostalo je to da se vodi Hrvatska politika koja je u sluzbi drzave i sarajeva. I to je Raguz. To Amerikanci i zele da vide jer to je pocetak ulaska BiH u NATO.
Imamo znaci Ameriku i Turska koja zeli BiH u NATO a mali Covic je se umislio kako je faktor i kako moze sa Dodikom nesto da se kurci.
Nema ti to veze sa Amerikom i Turskom i NATO-om.
Vec ima veze sa tim da npr. kad bi ja bio predsjednik HDZ-a, razmisljao bih u smislu "zasto bih se ja fokusirao na samo npr. 100.000 potencijalnih hrvatskih glasova, kada mogu boriti se i za jos dodatnih npr. 100.000 bosnjackih glasova, jer glas je glas, a svaka stranka se bori za sto veci broj glasova, odnosno mandata".
A s druge strane, na primjeru Budimira se vidjelo, da cak i jedna tako slaba stranka kao sto je HSP, nije se bila mogla pretvoriti u poltronsku stranku nekih bosnjackih nacionalistickih ideja - jer stranke koje ulaze u vlast nemaju odgovornost prema drugim strankama, vec samo prema glasacima. U tom smislu, dugorocno promatrano, npr. HDZ bi sada morao odgovarati i stititi interese ne samo onih 100.000 hrvatskih, vec i 100.000 bosnjackih glasova, a sto bi vodilo istinskom interesu za "federiraje" ili stavec, po prvi put i unutar hrvatskog nacionaln(istick)og korpusa, odnosno politike, u posljednjih cetvrt stoljeca.
