Ima ko da zapovjeda.loool wrote: kupi sine forum pa onda zapovjedaj ko ce sta radit,a do tada voz od mene.
Po meni ovisi od osobe. Meni majcinstvo nikad nije bilo u planovima ali mi se statistickom greskom desilo. Ono sto i kako radim (karijera) je uvijek bilo i bit' ce faktor u definiciji ko i sta sam ja.Big Ang wrote:
Za početak: Mislite li da je za ženu najbitnije da se ostvari kao majka (i supruga)? Da li je i karijera jednako važna?
Moj muz je svo vrijeme bio sa mnom i prvi je vidio naseg sina. Podrzavam, mislim da je zeni prilikom poroda potrebna podrska ali isto tako mislim da je rodjenje je djeteta najintimniji cin izmedju zene i muskarca u emotivnom smislu. Kod mene je sve proslo vrlo brzo i u najboljem redu, djelimicno zahvaljujuci muzevom project managementu koji je organizovao najvazniju stvar u cijelom procesu - epidural.sha_ba wrote:ljaki, smaras
nego zene, sta mislite o prisustvu muza/partnera porodu?
Obavezno! U vozackoj imam napisano da dam organ donor i moj odvjetnik ima napismeno da je moja zelja da se moji organi doniraju u slucaju da je to moguce u vrijeme moje smrti.sha_ba wrote:
a davanje organa poslije smrti?
neces vjerovat i to je bila poslijepodnevna tema... i ne pitaj me dje radim
Neki dan kontam da baš treba neka tema gdje žene pitaju žene... Na onoj ŽPM na LJ&S me svakako plaho ne interesuje šta će oni anamoni odgovoriti, nego kakav će komentar koja žena datiBig Ang wrote:Ali ne pitanja vezana za šminku, ličnu higijenu, one dane , momke i sl.
Nego baš pitanja....za žene...od žena.
Odnosi sa braćom, sestrama, mamom (mama je neiscrpna tema
Za početak: Mislite li da je za ženu najbitnije da se ostvari kao majka (i supruga)? Da li je i karijera jednako važna?
Znači, svaka ti dala za otvaranje ove teme!Neka škola, samo "kurs" bi bio prikladniji naziv (kao što Anđela reče). Neka bilo čega što će život u našoj državi činiti da izgleda normalniji.sha_ba wrote:evo pitanje
otvara se skola za trudnice u Mostaru
sta mislite o tome?
Mislim da je uredu, tj. moj je bio sa mnom. Doduše, imala sam carski rez i usrala sam se od straha kada više nisam osjetila donji dio tijela... plakala k'o malo dijete.. tako da mi je trebao da me tješi i drži za rukusha_ba wrote:ljaki, smaras
nego zene, sta mislite o prisustvu muza/partnera porodu?
To stvarno ne znam. Ni sama nikada to nisam mogla shvatiti, jer nisam taj tip, ali mislim da je to nekako stvar odgoja...WildRedRose wrote:Onima kojima je to jedini cilj su vjerovatno tako odgojene, ili traze bjeg od trenutnog zivota.
Mada, tu su i zene koje imaju normalan , stabilan zivot, ali takodjer zele da se nekada i udaju, imaju svoju porodicu, djecu, supruga..
Ne i ne.Big Ang wrote:Đe su mi ove žene? Hoćemol o helankama?
Šalim se.
Jeste li diskrimirane na poslu po pitanju spola? Ili pak naprotiv, zloupotrebljavate samu činjenicu da ste žensko?
Ujedno da odgovorim na svoja pitanja: ne, jer sam okružena ženama i ponovo ne, jer sam okružena ženama
Ovo je baš teško pitanje... Međutim, ja mislim da bih... Teško je odgajati normalno i zdravo dijete, a kamoli bolesno (rekla si da se radi o teškoj vrsti bolesti).sha_ba wrote:zene imam pitanje,
naime danas sa kolegicama nesto pricam i tako nametnu se tema, pa rekoh da i vama postavim pitanje...
da li biste, ne daj Boze, abortirale u slucaju da (u ranom stadiju trudnoce) otkrijete da nosite bolesno dijete?
opet ponavljam ne daj Boze nikome, al me je to bas nekako sjebalo danas, i ne izlazi mi iz glave...
kakvo pitanje lijepim petkom navace....
eto ako je ko voljan da odgovori
Neka sve povade što valja, zapale me i prospu prah negdje u neki ocean... strašno me je strah pokopa u zemlju... to baje, to živinke raznorazne...sha_ba wrote: a davanje organa poslije smrti?
Takve smo ti mi ribe, nemreš nas se otarasiti 
majka sam jednog djeteta, a trudna s drugim. prvo dijete je dijete s posebnim potrebama. rijec je o blaze ili veoma blagom slucaju, ali ipak posebne potrebe su tu, dodatna briga, napor, itd., tako da donekle imam uvida o cemu se radi ili mogu s lahkocom zamisliti kako je nekim ljudima tesko. odgovor na pitanje bi bio, ne znam... ne vjerujem?! tesko bih se odlucila na to... prvo zbog samog momenta "ubijanja". ne znam kako bih to psihicki podnijela da eliminisem nesto cije srce kuca... i pod dva, zato sto me zivot naucio da se svi hendikepi ne mogu unaprijed saznati tokom prenatalnih kontrola. u mojoj prvoj trudnoci su svi rezultati bili vise nego uredni, dijete je ipak zaostajalo u razvoju. covjek, pogotovo moderan, misli da sve ima pod kontrolom, ali to bas nije tako. uostalom, udesi i bolesti se desavaju i tokom zivota, i ostavljaju nas bolesne i bespomocne i na teret drugima. garancije za zdravo dijete jednostavno nema. mislim da se plasim izazivanja sudbine izjavama, ja samo hocu zdravo dijete.sha_ba wrote:zene imam pitanje,
naime danas sa kolegicama nesto pricam i tako nametnu se tema, pa rekoh da i vama postavim pitanje...
da li biste, ne daj Boze, abortirale u slucaju da (u ranom stadiju trudnoce) otkrijete da nosite bolesno dijete?
opet ponavljam ne daj Boze nikome, al me je to bas nekako sjebalo danas, i ne izlazi mi iz glave...
kakvo pitanje lijepim petkom navace....
eto ako je ko voljan da odgovori
ja sam gotovo pa susta suprotnost od svoje mame, sto fizicki sto karakterom. mozda se bas zbog toga dobro slazemo i povjeravamo jedna drugoj?!Big Ang wrote:Jeste li pocele liciti na svoje mame? Kazu da, sto smo starije, ta je slicnost sve izrazenija. Ja pocinjem sumnjati da sam klonirana.
ono sto mene iritira je to sto izgleda pravo licim na svog starog, kojeg opet nikako ne podnosim. normala, gotovo pa uslov. opravdala bih mu odsustvo jedino nekom medicinskom dijagnozom, tipa ne podnosi krv, onesvjestice se, i sl.sha_ba wrote:nego zene, sta mislite o prisustvu muza/partnera porodu?
e jbgandalib wrote:ja sam gotovo pa susta suprotnost od svoje mame, sto fizicki sto karakterom. mozda se bas zbog toga dobro slazemo i povjeravamo jedna drugoj?!Big Ang wrote:Jeste li pocele liciti na svoje mame? Kazu da, sto smo starije, ta je slicnost sve izrazenija. Ja pocinjem sumnjati da sam klonirana.
z mada ja i tatu limvo Ja sam upratila nekoliko puta.Big Ang wrote:Zar je pominjem cesto?
Pa niko me ne zna nasmijati kao ona. Niti me iko umije naljutiti kao ona.
A u stvari smo dosta slicne. Izgledom sve vise jer je ona izgleda zamrznuta a ja jbg nisam
Ali to da me i sad tretira ko malu...to je posebna prica
izvinjavam se na ovom odgovoru, jer ovo nije mjesto za diskusiju, vec odgovoranje na pitanja, ali mi pade na pamet jedna stvar od proslog vikenda. posto imam dijete s posebnim potrebama, idemo na terapije, pa sam u tom centru u sobi za cekanje upoznala sve roditelje i izmijenila misljenja i iskustva sa njima. jedna zena s fenomenalnom karijerom u bankarstvu, obrazovana, inteligentna, moderna, control freakMilloni wrote:Ove godine sam pricala sa drugaricama na tu temu i zajedno smo cekale rezultate amniocenteze i jos nekih testova...bolno cekanje..tako da bih ja definitvno abortirala...
Organe bih donirala.
Sent from my GT-I9300 using Tapatalk
, je u trudnoci htjela da zna sve i uradila amniocentezu bez i trunke zalbe na ikakvu bol ili nervozu. nalazi su bili uredni, zivot je izgledao ok. djecak je prelijep, i kao sto ona kaze, cega sve ima u svijetu, smatra se sretnom sto je nju zadesio "blag" slucaj. da li ima autizam, ADHD ili nesto trece, tesko je reci, na lijekovima je, zaostaje u govoru i ide u privatnu skolu za posebne potrebe i sedmicno na terapije.sto kazu, ko mujo mater?Big Ang wrote:e jbgandalib wrote:ja sam gotovo pa susta suprotnost od svoje mame, sto fizicki sto karakterom. mozda se bas zbog toga dobro slazemo i povjeravamo jedna drugoj?!Big Ang wrote:Jeste li pocele liciti na svoje mame? Kazu da, sto smo starije, ta je slicnost sve izrazenija. Ja pocinjem sumnjati da sam klonirana.
mene mama kad u ljutnji hoce da uvrijedi kaze mi da sam ista tata
