Neka kćerki za usranih gaća....

[kongres]

kada me ne bi mrzilo mogao bih tri dana pisati o ovoj temi sta se sve dogodilo mojoj supruzi-pazila majku-kuhala cistila prala mimo svojih obaveza a stara(rahmetli hvala bogu) samo gledala gdje su joj dvojica sinova(ne zna se koji je ruzniji i gluplji)-ona jadnica neka dobra dusa kontala da ce joj se uzvratiti makar gestom-nista.Poslije majcine smrti nije joj ostalo nista-sve razvukli i 5 godina ne mogu rijesiti imovinsko pravne odnose (ostala neka stara kuca plac i komad zemlje).Jos trazi taj najstariji glavonja da mu ona plati sudske troskove prevoda koje bi on uknjizio sebi i prepisao zetu.Odvratna prica-samo sto je ona zauzela stav da za sve ucinjeno poslije imovinske rasprave gdje je podijeljeno sve na 4 dijela neda nikome nista bez nadoknade(ima jos i sestru koja joj je zajedno sa bracom ucestvovala u namjestaljci).Svaka cast na ovoj mislim narodnoj izreci.Ima cestitih porodica koje drugacije gledaju na zensku djecu ali koliko sam ja mogao skontati njoj je bila namijenjena uloga sluskinje kao najmladjem zenskom djetetu.Najstariji brat koji je principijelno preuzeo ulogu skrbnika nad starom skupa sa snajkom hebemli joj majku se toliko dobro brinuo o istoj da je morala loziti vatru sa jednom rukom u gipsu-pala na ledu-sama u kuci(nisu je obilazili osim s vremena na vrijeme da vide jeli ziva).Moja supruga to nije mogla gledati jer nije shvatala sta je u pitanju tako da je od muke prestala jedno vrijeme uopste posjecivati rodnu kucu.I kada bi je posjetila ista prica o onoj dvojici kako su u problemima(svakom od njih napravila po kucetinu-auta imaju zene im rade itd).Da li je u pitanju mazohizam ii sta vec-ne mogu vise da pisem o tome povraca mi se-ako mognem kasnije ispricacu vam jos onako interesantnih crtica o kcerki za usranih gaca.

[Keiko]

Ja od svog ne ocekujem nista osim da zavrsi skolu i da se mi ne moramo brinuti o njemu kad mu bude 30+ godina. Sve sto ja radim za njega je otplata mog duga mojim roditeljima. On ce dug prema meni otplatiti svojoj djeci i tako u krug (bi barem trebalo biti po meni).

U danasnje vrijeme je sebicno staracko ocekivanje da ce se 'srednja' generacija brinuti i o starcima i o svojoj djeci istovremeno, sve dok rade, stvaraju, otplacuju kredite i ostalo. Generacija mojih roditelja je imala daleko lagodniji i manje zahtjevan zivotni tempo nego mi danas tako da to treba uzeti u obzir.

[Capajebo]

Ja od svog ne ocekujem nista osim da zavrsi skolu i da se mi ne moramo brinuti o njemu kad mu bude 30+ godina. Sve sto ja radim za njega je otplata mog duga mojim roditeljima. On ce dug prema meni otplatiti svojoj djeci i tako u krug (bi barem trebalo biti po meni).

U danasnje vrijeme je sebicno staracko ocekivanje da ce se 'srednja' generacija brinuti i o starcima i o svojoj djeci istovremeno, sve dok rade, stvaraju, otplacuju kredite i ostalo. Generacija mojih roditelja je imala daleko lagodniji i manje zahtjevan zivotni tempo nego mi danas tako da to treba uzeti u obzir.

Ne znas ti majko kako je dijete imati?

[Korisnicko ime]

A kao drugo, podrska i pomoc roditelja se ne odnosi samo na materijalno, nego na svu mogucu podrsku, razumjevanje i savjetovanje, pa i kad smo puno stariji od tih 18 ili dvadest i koju godinu...

Eh, to je zapravo posebno zanimljiva tema.
Nerijetko imamo roditelje koji nisu podbacili sa materijalne strane, ali su podbacili kao podrška i kao utočište.

Dakle djetetu je pruženo na prvu sve što mu teba, ali su roditelji podbacili razviti odnos s njim, ima li to dijete moralno pravo prekinut odnose?

Ovo jeste zanimljiva tema...ali nije limitirana samo na te odnose. Moze se primjeniti na sve medjuljudske odnose. Znam mali milion primjera brakova koji izvana izgledaju savrseno, ljudi imaju sve materijalno, oboje obrazovani, pozicije, karijere, Baleari ljeti, G'staad zimi, svjet im mali...ali zato ona ponekad uzima par slobodnih ili dana bolovanja da zamladi masnica oko oka... Ima li ona pravo da prekinuti te odnose?

[astala_vistala]

Koliko si dao za svoje roditelje toliko ce i tvoja djeca tebi,nije kletva nego nacin odgoja i ponasanja vrlo jednostavno.

[Korisnicko ime]

Koliko si dao za svoje roditelje toliko ce i tvoja djeca tebi,nije kletva nego nacin odgoja i ponasanja vrlo jednostavno.

Ima smisla. Jer djeca od rodjena uce na primjerima i modelima ponasanja koje vide oko sebe...pogotovo roditelja...

[Keiko]

Ja osobno ne bih svoje roditelje pustila u dom, nego bih skrbila o njima.
ne zato što su oni mene, nego jer su to moji roditelji, i dokle treba će mi biti u vrhu prioriteta. Ali isto tako, ne bih im dopustila da me ograničavaju, sputavaju ili ucijenjuju svojom eventualnom, potencijalnom nemoći ili "dugovima" što su oni mene porasli, školovali..bla bla...

U starosti, bolesti i nemoci, pod uvjetom da mi financije dopustaju, ja bih sebe samu stavila u staracki dom pa neka se o meni brinu oni koji znaju kako i kojima je to posao. Licno se mogu nositi sa svim i svacim osim mislju da sam nekome teret i obaveza, pa cak i u dubokoj starosti. Moja svekrva je lijena i razmazena udovica od 80-tak godina. Zdrava je, jos uvijek vozi, ima vise nego solidnu penziju ali je svojoj djeci nenormalno naporna stalnim zanovijetanjem i tazenjem da joj se uradi ovo ili ono. Na primjer, zove kcerku koja zivi 45 minuta od nje da dodje i da joj kupi mlijeko, iako svekrva ima prodavnicu 300m od njene kuce. Ili, naljuti se sto moj muz ne moze doci da zamijeni sijalicu iza kuce (gdje stara nije zavirila u prethodnih 15 godina) jer je morao na sinov prvi roditeljski sastanak. Mogu jos danima nabrajati ali mislim da svi znate o cemu govorim.

[JohnnyS]

@bambi, vidi ovo: znam gospođu u 70-tim godinama koja je udovica vec nekih 15-tak godina. Ima dvoje djece i oboje zive u inostrastvu. Vrhunac njezine majcinske nesebicnosti je bio (kada je na pitanje- kako ces sama?) - odgovorila "Bolje da ih zelim nego da ih zalim. Ovdje ne bi imali poslove ni krova nad glavom, a tamo zive kao ljudi."

E pa da.
Nasuprot tome imamo situacije gdje roditelji ne razgovaraju sa sinom jer je otišao u podstanarstvo sa porodicom, sve pod krilaticom "kome smo mi čitav život kućili". Pa ispade sebi, i kada se to nije realizovalo onako kako su se nadali odrekli su se i dobrih odnosa sa sinom.

@x0z0y0, znam...ali je tema za razmišljanje

Pa ima to logike. Otici sa porodicom u podstanare (u istom mjestu) nije nista drugo nego mahnuti roditeljima cundarom kada se logicki razlozi.
Evo i zasto: podstanarstvo znaci placate nekome drugome za prostor gdje stanujes gdje pri tome nemas nekih posebnih prava kod nas. Stanovati na svom spratu je naspram toga pravno jaca pozicija, a i ne placa se. Ako nista, neces letiti van ako jugo malo jace puhne.
Dakle jedini razlog da se ode jeste da nekog potpunog stranca vise cijenis nego vlastite roditelje, i to toliko da si spreman platiti finu cifru kako ne bi bio pod istim krovom.

Tako da je tu nema dobrih odnosa, crno na bijelo im je stavio do znanja da ih mrzi.

Toliko se ne slažem s ovom replikom, da nemam pojma kako približno izraziti svoje neslaganje

Ja volim svoju majku najviše na svijetu, ali bih živio "na katu" obiteljske kuće jedino ako je između mog i maminog kata jedno pedeset drugih katova, a nema lifta. Činjenica da mi mogu banuti na vrata u podne u ponoć tek tako, da se ne mogu poseksat sa ženom s mirom Božjim, a da nema straha da će oni ispod čuti je nešto što na duge staze može stvoriti poprilične frustracije. Ja sam inače zapadnjačkih, što kažu protestantskih vrijednosnih sudova, ali i u umjerenijoj varijanti ulazak u bračnu zajednicu treba značiti krajnje osamostaljenje, a toga nema kad mater ima nevjestu na nišanu.

[spreca]

Taman kad covjek konta da se vise ne moze razocarati u nase drustvo, cuje ovakva razmisljanja...

[belfy]

nevjerovatna razmisljanja na ovoj temi. neki dugovi, neko voljenje stranaca vise od roditelja... komedija.

ako si bio dobar roditelj i od svog djeteta napravio Covjeka (zarad korektnosti nek stoji i Zenu) onda ce to on/ona i biti, te shodno tome i djelovati. ako kao roditelj to nisi napravio - onda nisi ni zasluzio da ti se bilo sta vraca, a shodno tome da nisi odgojio Covjeka onda to i neces dobiti nazad. dakle nije ovdje pitanje da li dijete ima "dugove", vec je sasvim jasno da si od njega napravio (ili nisi) Covjeka/Zenu. dakle - ako si odgojem izgradio altruisticno ljudsko bice ono ce takvo i biti. ako nisi - onda si to samim time i zasluzio.

@madner, jako razocaravajuci postovi na ovoj temi. ne samo da niti jednim nisi blizu (sa izuzetkom one crnogorske statistike) nego fulas gore nego Fazlija (hocu reci da si nekada "pucao" bolje). cak sam i pojasnjenje napisao jer sam siguran da bi me shvatio pogresno...

[Bambi_na_kofeinu]

Ovo jeste zanimljiva tema...ali nije limitirana samo na te odnose. Moze se primjeniti na sve medjuljudske odnose. Znam mali milion primjera brakova koji izvana izgledaju savrseno, ljudi imaju sve materijalno, oboje obrazovani, pozicije, karijere, Baleari ljeti, G'staad zimi, svjet im mali...ali zato ona ponekad uzima par slobodnih ili dana bolovanja da zamladi masnica oko oka... Ima li ona pravo da prekinuti te odnose?

Ali partnera možeš birati i veza s partnerom te u mnogo manjoj mjeri oblikuje nego što to radi odnos sa roditeljima.
Prekinuti brak/vezu često jeste teško, ali vjerujem da prekidanje veza s roditeljima ili djetetom se ni s čim ne može mjeriti.

A opet, društveno je nekako prihvatljivije da roditelj napravi taj rez, bilo da se ne slaže sa načinom života djeteta, sa izborom partnera, sa njegovim izborima generalno.
Ali na dijete koje se makne od roditelja koji na njega utiču nepovoljno se gleda kao na nezahvalnika.

Imam prijateljicu koja cijeli život sluša prigovore, kako joj fakultet ide sporo, kako je izabrala pogrešan fakultet, kako je diplomirao svako ona nije...sve godine studija. Par mjeseci prije diplome zahtijevano je da pronađe posao smjesta, ali u struci.
Nakon što je počela izlaziti s jednim momkom njen otac je, bez njenog znanja, tom momku poručio da se makne i da nije prilika za nju.
Sada joj prigovara jer je solo, kako se udala ova-ona, kako joj džaba i fakultet i plata, gdje su djeca...
Na svaki njen otpor reaguje se pasivnom agresijom i izmišljenim bolestima, višednevnim durenjem i samrtničkim hroptanjem.
Kada je u krugu rodbine, koja to sve zna, spomenula da bi se odselila, proglasili su je nezahvalnicom koja bi ih ostavila sada kada su ostarili i žrtvovali sve da bi ona završila fakultet.
Jedinica je.

Na koje je sve načine taj odnos oca i nje oblikovao njen odnos i pema sebi i prema ljudima s kojima dolazi u kontakt teško mi je i dočarati.

[vazi]

Taman kad covjek konta da se vise ne moze razocarati u nase drustvo, cuje ovakva razmisljanja...

Pazi, ja sam dijete roditelja koji su o svojim roditeljima skrbili do smrti, i iskustvo života sa dedom (nane nisam zapamtila) koje je uključivalo rane od ležanja i pražnjenja tuta je neprocjenjivo... u pozitivnom smislu. Ne mogu ni zamisliti drugačije.
I sa nostalgijom se prisjećam i jako teških situacija.

Moji roditelji su mi podrška i utjeha i prijatelji. Ideja da ih jednog dana neće biti me paralizuje i čini da se i unaprijed osjećam kao najusamljeniji čovjek na svijetu.

To je subjektivni nivo.

Objektivno, želim raščistiti sama sa sobom očekivanja od roditeljstva.
Želim bar racionalno, ako ne emotivno, proći kroz situaciju da sam kao roditelj sutra zadovoljna time što mi je potomak samostalan, uspješan, sretan, a ne ogorčena i ojađena jer ne živi kako ja želim i jer nema odnos prema meni kakav ja želim.

Nemam vremena citati sve stranice pa da se osvrnem na ovaj post.
@purifier, ne znam sta te to razocara od do sada recenog na ovoj temi?

@bambi, upravo tako, moja djece ne zive kako sam ja zeljela da zive ali njima ovako odgovara i zadovoljna su a posto je njihova sreca i njihovo zadovoljstvo i moje tako sam i ja sretna i zadovoljna Bf . Nastojala sam da im dam najbolje sto sam umjela i imala, sta ce djeca s tim uraditi je njihov izbor, njihova stvar.

Ne duguju mi bas nista niti sam im ikada rekla znate li vi sta sam ja za vas ucinila, mislim da se tu nema sta reci...to je normalnao, to je moj zadatak. Nisu djeca trazila da ih rodim pa da mi kao nesto duguju...


Ne bih voljela da ih opterecujem ako budem stara slaba i iznemogla...Moj rahm otac je bio jako "majkav" i razbolio se, mi zovemo telefonom setra se javlja i kao sve u redu...A on joj kaze isaretio ako ga trazimo na tel da nam kaze da klanja, da se ne bismo sekirali....tu noc je otiso u bolnicu i gotovo...
Njemu je cini mi se veci problem bio kako cemo mi , ako njemu sta bude, nasekirani put daleki prevaliti i briga za nama mu je cini mi se bila veca od njegovih bolova...Nikad nas nije optericavao ...

Sta ocekujem od svoje djece? Nista sto se mene tice. Neka ih gdje i jesu a daleko su, nek su ziva , zdrava, sretna i neka uspjesno grade svoje porodice i odgajaju svoju djecu..Ako Bog da da docekam penziju ja odoh svojoj kuci pa nekako cemo nas dvoje "starih" zajedno gurati...djeca nek dodju kad mogu, trknut cu i ja do njih kad mogu a ako iznemognem ne bih voljela da ih sekiram vec bih pokusala naci nekoga da se brine o meni da posteno platim a ako ne onda moze i staracki, sto da ne.

Moj problem kao roditelja je sljedeci: svaki se dan tj vecer moramo mail-ovati po desetak puta (cesto puno vise) ako mi se ne jave svaki dan nikava sam i muz odmah zna cim me vidi pa pita jesu li se djeca javljala

cak sam htjela otovriti temu da vas pitam kako cesto kontaktirate roditelje ako ne zivite u istoj drzavi .

[Bambi_na_kofeinu]

Vazi, divan post

Mama mi neki dan govori "meni je samo žao što ćeš ti morati predeverati našu smrt, i ono trzanje kad te neko kasno nazove pa se pitaš jel' to, i sekiranje na svaki povišen pritisak....a kada sve to prođe pored tuge ostane i onaj osjećaj smirenosti, i da si to prevalio reko leđa". Kad mi nije srce puklo...a ona to k'o biva utješno

[vazi]

@bambi, tako su nekako i moji rahm roditelji reagovali tj "pripremali" nas za zivota na njihov odlazak...

[vazi]

A kao drugo, podrska i pomoc roditelja se ne odnosi samo na materijalno, nego na svu mogucu podrsku, razumjevanje i savjetovanje, pa i kad smo puno stariji od tih 18 ili dvadest i koju godinu...

Eh, to je zapravo posebno zanimljiva tema.
Nerijetko imamo roditelje koji nisu podbacili sa materijalne strane, ali su podbacili kao podrška i kao utočište.
To su ti otrovni roditelji, njima se na prvu nema šta prigovoriti, dijete je bilo sito, osigurano mu je školovanje, nije fizički maltretirano...
Ali je li to dovoljno za očekivati da se sutra dijete ne makne od njih ako je bilo izloženo emotivnim manipulacijama, pasivnoj agresiji, pritiscima, nipodaštavanjima, podcjenjivanjima? S djetetove tačke gledišta, naravno.

Dakle djetetu je pruženo na prvu sve što mu teba, ali su roditelji podbacili razviti odnos s njim, ima li to dijete moralno pravo prekinut odnose?

ovo me podsjeti na transakcionalnu analizu, erik bern

[Ambrozija]

Ja osobno ne bih svoje roditelje pustila u dom, nego bih skrbila o njima.
ne zato što su oni mene, nego jer su to moji roditelji, i dokle treba će mi biti u vrhu prioriteta. Ali isto tako, ne bih im dopustila da me ograničavaju, sputavaju ili ucijenjuju svojom eventualnom, potencijalnom nemoći ili "dugovima" što su oni mene porasli, školovali..bla bla...

U starosti, bolesti i nemoci, pod uvjetom da mi financije dopustaju, ja bih sebe samu stavila u staracki dom pa neka se o meni brinu oni koji znaju kako i kojima je to posao. Licno se mogu nositi sa svim i svacim osim mislju da sam nekome teret i obaveza, pa cak i u dubokoj starosti. Moja svekrva je lijena i razmazena udovica od 80-tak godina. Zdrava je, jos uvijek vozi, ima vise nego solidnu penziju ali je svojoj djeci nenormalno naporna stalnim zanovijetanjem i tazenjem da joj se uradi ovo ili ono. Na primjer, zove kcerku koja zivi 45 minuta od nje da dodje i da joj kupi mlijeko, iako svekrva ima prodavnicu 300m od njene kuce. Ili, naljuti se sto moj muz ne moze doci da zamijeni sijalicu iza kuce (gdje stara nije zavirila u prethodnih 15 godina) jer je morao na sinov prvi roditeljski sastanak. Mogu jos danima nabrajati ali mislim da svi znate o cemu govorim.

[Cherry-Cherry]

U danasnje vrijeme je sebicno staracko ocekivanje da ce se 'srednja' generacija brinuti i o starcima i o svojoj djeci istovremeno, sve dok rade, stvaraju, otplacuju kredite i ostalo.

Lijepi starački dom. Pa ne može se očekivati od nekog da se brine i o osvojoj djeci i o svojim roditeljima, kuha, pere, pegla, ide na posao... A ako se mora birati između brige o svojoj djeci ili roditeljima, onda se bira svoje dijete. To je zakon prirode. Ide se naprijed...

[ladyblue18]

Pa ne može se očekivati od nekog da se brine i o osvojoj djeci i o svojim roditeljima, kuha, pere, pegla, ide na posao...

Boze kako li je moja mama sve to stizala, i to jos usred rata jedno vrijeme, i jos tona takvih zena, haman su sve redom bile superwoman.
A danas sve neki izgovori i izgovori i izgovori...

[nasa]

Pa ne može se očekivati od nekog da se brine i o osvojoj djeci i o svojim roditeljima, kuha, pere, pegla, ide na posao...

Boze kako li je moja mama sve to stizala, i to jos usred rata jedno vrijeme, i jos tona takvih zena, haman su sve redom bile superwoman.
A danas sve neki izgovori i izgovori i izgovori...

Ovdje bi ona ako Bog da docekali dosla kao kletva nekim

[annoy]

Iskreno ne znam želim li djecu, ali ukoliko ću ih imati, od njih ne očekujem baš ništa osim neke elementarne razine poštovanja mene kao osobe i mog autoriteta dok god su maloljetna. Djeca ne biraju da dođu na ovaj svijet, ja ću ga stvorit i rodit, i ono je moja odgovornost, ja sam odgovorna za njegovo postojanje. Ja sam mu, kao roditelj, dužna osigurati život najbolji što mogu, biti mu potpora u svakom pogledu. Ono je do punoljetnosti dužno poštovati određena ograničenja koja ću mu postaviti, u granicama razuma, naravno, a poslije toga, kud odleti. Ne očekujem da me mora bezuvjetno pomagati, i vratiti mi bilo šta. Ta cijela ideja o "vraćanju" nečega mi se gadi, jer, kao što rekoh, dijete nije tražilo biti rođeno, i od njega nemam pravo tražiti baš ništa "zauzvrat".
Naravno da bi najviše voljela kad bi mi dijete pomoglo u starosti koliko može, u nekim granicama dok to ne remeti njegov život,i kad bi ono to htjelo, ali mislim da nemam prava očekivati to pod obavezno.

[Cherry-Cherry]

Iskreno ne znam želim li djecu, ali ukoliko ću ih imati, od njih ne očekujem baš ništa osim neke elementarne razine poštovanja mene kao osobe i mog autoriteta dok god su maloljetna. Djeca ne biraju da dođu na ovaj svijet, ja ću ga stvorit i rodit, i ono je moja odgovornost, ja sam odgovorna za njegovo postojanje. Ja sam mu, kao roditelj, dužna osigurati život najbolji što mogu, biti mu potpora u svakom pogledu. Ono je do punoljetnosti dužno poštovati određena ograničenja koja ću mu postaviti, u granicama razuma, naravno, a poslije toga, kud odleti. Ne očekujem da me mora bezuvjetno pomagati, i vratiti mi bilo šta. Ta cijela ideja o "vraćanju" nečega mi se gadi, jer, kao što rekoh, dijete nije tražilo biti rođeno, i od njega nemam pravo tražiti baš ništa "zauzvrat".
Naravno da bi najviše voljela kad bi mi dijete pomoglo u starosti koliko može, u nekim granicama dok to ne remeti njegov život,i kad bi ono to htjelo, ali mislim da nemam prava očekivati to pod obavezno.

[Dr.medicine]

Znas onu pricu:

Nosio sin oca(onako starog i nemocnog) preko nekih livada bla bla, na neku osamljenu lokaciju. Doveo ga do neke pecine, stale (haj nije bitno). I govori mu stari eto ostavi ti mene ovdje. I spusti on njega te ga upita: a sta ja sad da radim?
Otac: nista vrati se kuci. Sin: a ti? Otac: a ja cu ostati ovdje dok ne umrem, tako je i moj otac i moj dedo.
A sin ce na to: znaci li to da ce i mene moj sin ovdje dovesti i ostaviti?
Otac: odgovori potvrdno
Sin: e nece moci, ides ti sa mnom nazad kuci, ne želim ja ovu sudbinu.


Kad skontate da je porodica stub svega, onda ce te i skontati Vase postojanje
Roditelje nikad ne bih mogao napustiti, a od djece ocekujem ako im pružim sve, da misle na mene u starosti
Inace kurac ce sta naslijedit

[Keiko]

Pa ne može se očekivati od nekog da se brine i o osvojoj djeci i o svojim roditeljima, kuha, pere, pegla, ide na posao...

Boze kako li je moja mama sve to stizala, i to jos usred rata jedno vrijeme, i jos tona takvih zena, haman su sve redom bile superwoman.
A danas sve neki izgovori i izgovori i izgovori...

I moja je mama isto tako ali je radila od 7 do 3 u firmi u kojoj nije mogla dobiti otkaz, niko nije ocekivao da posao nosi kuci. Stan su dobili od firme besplatno i u zivotu im ni za sta nije trebao kredit. Druga su vremena bila i drugacije se zivjelo.

Danas se radi od jutra do sutra, dok su nasi roditelji dobivali racune za struju, vodu, plin i telefon, mi sad imamo sanducice pune racuna svakodnevno, skupe vrtice, odgoj djece je daleko zahtjevniji posao jer nasa djeca imaju deset puta vise prava nego smo mi imali. Nije realno porediti, barem ja mislim.

[JohnnyS]

Pa ne može se očekivati od nekog da se brine i o osvojoj djeci i o svojim roditeljima, kuha, pere, pegla, ide na posao...

Boze kako li je moja mama sve to stizala, i to jos usred rata jedno vrijeme, i jos tona takvih zena, haman su sve redom bile superwoman.
A danas sve neki izgovori i izgovori i izgovori...

Pa prije je srednja generacija mogla računati na to da im djeca neće živjeti na grbači u stanu bez posla do trideset i neke, a da će im roditelji imati penzije dovoljne za život i da neće morati plaćati svaki lijek. Današnja srednja generacija takav luksuz nema, nego daj za kafu tridesetineštogodišnjaku i kupi lopril mami. I plati ratu kredita.

[Cherry-Cherry]

Lako je bilo prije, dobiješ stan od države, ne trebaš se brinuti da ćeš dobiri otkaz, imaš besplatne lijekove. Nema stresa, nema sekiracije. A ajde sad drndaj na poslu, ostaj prekovremeno, strahuj hoćeš li moći otplatiti kredit, brini se o svojoj porodici, pa na sve to brini se o roditeljima... Ode mozak na sve strane. Nerealno je porediti nekad i sad...