HM 2011 wrote:Licemjeri ili ne - sportsko klađenje je postalo razbriga stanovništva....
Mjesta za okupljanje mladih nisu niti sportski tereni niti vjerske ustanove nego kladionice i kafići....
Rasprave između mladih ljudi se u većini slučaja svode na to kako je igrao anderlecht ili slično a sve zbog toga što su igrali na kladionici tog dana....
Problem nije mali nego je ogroman -
Problem neće biti moguće rješiti jednim vazom na džumi nego kontinuiranim govorom o tome u sadejstvu sa državnim aktivnostima na smanjenju broja kladionca....
Problem je problem iz sljedećih razloga:
1. Klađenje je super-auto-put za kockanje (aparati, rulet, zeleni stol) - kockanje je zavisnost a kuća uvjek dobija...
2. Kockanjem se gubi stečena imovina, a nakon gubtika imovine kockari prelaze na činjenje krivičnih djela radi vraćanja kockarskih dugova,
3. Klađenje takođe utiče negativno i na sport - sportiski rezultati sve češće bivaju namješteni od strane kriminalnog miljea u namjeri proizvodnje izneneađenja na kladionici (siguran dobitak pretvoren u siguran gubitak), Takve aktivnosti uništavaju i sportske karijere,
4. imam ja još materijala o tome...
potpisujem svaku riječ
http://www.preporod.com/index.php/magaz ... kocki.html
1 kladionica na 7 000 ljudi u Britaniji
1 kladionica na 2 500 ljudi u BiH - 1140 u FbiH, 381 u RS
a situacija ko biva nije strašna
vrlo važna stvar je u problemu br. 3 - slaba kontrola starosti igrača
sve što se od države traži je da uspostavi kontrolu koja je samo provođenje zakona
i tome još da dodamo da jako često roditelji dolaze u kladionice s djecom koja se igraju u kladionici, zamislite tog odrona igraonica a kladionica.
u robotu u mostaru je igraonica odmah uz kafić i kladionicu. ko biva ako roditelji dođu da igraju kladionicu, da ne osjećaju grižnju savjesti što im se djeca vrzmaju oko nogu.
dio iz navedenog teksta:
Kocka i mladi
Kockanje, s obzirom na to da je društveno prihvatljivo, postaje i popularni oblik rekreacije za adolescente. Masovni mediji i reklamiranje potiču zanimanje mladih za kockanje, ali pridonose i općem raspoloženju da je kockanje prihvatljiv oblik zabave.
Prema podacima istraživanja Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti Vita iz Novog Sada, u BiH 27 odsto djece učestvuje redovno u igrama na sreću, a roditelja 10 odsto. Istraživanje bolnice Vita dalje pokazuje da od srednjoškolaca koji igraju igre na sreću, BiH ih 22,5 odsto posjećuje kladioncu barem jednom sedmično. I pored zakonske regulative, čak 72,7 odsto srednjoškolaca u BiH navodi kladionice kao najdominantniji oblik igara koji upražnjavaju. Potom slijedi loto/bingo sa 32 odsto u BiH, te poker i rulet s od 0,7 do 7 odsto.
„Ljudi se uglavnom klade na fudbal. Najviše posla ima utorkom i srijedom kada se igra Liga prvaka, te vikendima, kada se igraju nacionalna prvenstva. Slušao sam svojim ušima kada otac podsjeća dijete da mu na povratku kući kupi listić u kladionici“, ističe A.K. i potvrđuje da su omladinci najčešći „korisnici usluga“ kladionica.
Stručnjaci ističu da su igre na sreću po posljedicama najsličnije zloupotrebi droga, a s obzirom na nepovoljan epidemiološki trend i nevjerojatnu nebrigu države da se određenim mjerama zaštiti omladina, o ovim porocima i negativnim navikama treba znatno više javno govoriti i pronaći i provesti načine borbe protiv ovog zla, a ne samo opisivati situaciju, što inače radimo kada se susretnemo s nekim društvenim zlom.
