Sufizam

[Nurudin]

Moram ti ipak reći da ne razumiješ "duhovni aspekt slamanja ega" jer to se i ne može baš razumjeti nego doživjeti. Ego je izmišljena slika o sebstvu kojom si hipnotiziran i svako diranje u njega doživljavaš kao napad na sebe
Međutim baš to mora biti kurban , tvoja žrtva , umiranje prije smrti jer tek tako si pravi svjedok (šehid) da "Nema božanstava osim Allaha i da je Muhamed božiji poslanik"
Pošto većina ljudi nije u stanju da to uradi sama , da savladaš sam sebe odnosno svoje izmišljeno jastvo, tu mora da ti pomogne insan koji je to već uradio i zna sve kameleonske marifetluke nefsa . (nefs je širi pojam od ega ali ego izvire iz njega) Također mu moraš potpuno vjerovati i zato naglašavamo važnost ispravnosti šejha koji mora biti potvrđen od vrha tarikata kojem pripada i pismeno i usmeno. Onda mu se daje bejat (zakletva) kao što su Pejgamberu a..s dali ashabi pod drvetom
U početnoj fazi "duše koja sama sebe kori" ,pošto kažem mnogi nisu u stanju da sebi iskreno pronađu mahanu i upute kritiku ,to će za njih da uradi šejh . Često se onda u toj fazi dešava da učenik počne reagirati jogunasto , pa malo i zamrzi šejha ,jednostavno jer mu govori stvari koje se njemu (tj njegovom egu) ne sviđaju
Zbog toga se vanjska poslušnost i pokornost naglašava i insistira se na njoj ,ne zato da se udovolji šejhu nego da se slomi prva brana nefsa - oholost!
Čuo sam da su birvaktile šejhovi ,kad im dođe neko iz bogatih kuća ,a hoće biti derviš , prvo ga slali da se preobuče u dronjke i ide na ulicu da prosi pa ako nije to u stanju ,neće ni da mu primi bejat.

Lijepo te ponovo čitati i pratiti ovu temu .
Mislim da razumijem navedene razloge za pomoć od strane učitelja, ali i dalje nisam uvjeren u njegovu neophodnost. Kada kažem učitelj mislim na osobu jako uznapredovalu u vrlini i znanju srca. Moguće da tako razmišljam jer možda nikada nisam sreo 'autentičnog učitelja', nekoga ko samim prisustvom otapa neznanje... mada sam skloniji vjerovati da se takvi fenomeni ne dešavaju. U društvu istinski duhovnih osoba, kao i istinski moralnih i onih koji odišu "unutrašnjim mirom", možemo se osjećati bolje i mogu nam biti inspiracija i uzor, ali mi se čini da je to maksimum. Ne potcjenjujem pritom značaj toga, naprotiv. Vlastite iluzije i mane moramo razvejati sami. Učitelji nam mogu dati smjernice, biti od pomoći, ali niko osim nas samih to ne može napraviti. Mislim da se oko toga slažemo.
Koncept učitelja kao jedinke uznapredovale na duhovnom putu koji nam može biti od pomoći, po meni, nije jedini način i nekako mi se više čini kao zaostavština vremena u kojima ljudi nisu imali priliku doći u dodir sa znanjem. Smjernice koje ti može dati takva osoba možeš naći i u knjigama, evo možeš čak i na forumu (ne banaliziram) ili ih možeš samospoznati na osnovu vlastitog iskustva. Ipak, kako god da primiš to znanje čini mi se da je tu riječ o 'znanju uma' a ne o 'znanju srca'.

O bujrum bezimeni
Ima i nekih derviša koji isto tako nisu uvjereni ali ih većina zaluta u pustinji koju sam spomenuo. Kaže se "koji derviš nema šejha njemu je šejh šejtan"
Ipak treba reći da postoje i derviši koji su donekle uspjeli sami ali su vrlo rijetki i njih nazivaju uvejsije. Takav je ,kako sam čitao, bio naš šejh Fejzullah Hadžibajrić rahmetullahi alejhi ,inače dugogodišnji bibliotekar u ghm. i jedan od onih koji su digli sufizma iz pepela kod nas, nakon komunističke zabrane ,a kojoj je inicijator bila "racionalna" ortodoxna ulema (koju u sufizmu nazivaju "zahir ulemom" ulemom vanjštine koji nemaju suštinsko znanje ili u slengu "šupljatori" ) Ipak i on je u presudnim fazama imao pomoć jednog šejha iz Albanije (zaboravljam imena)
Što se tiče ovog fenomena pomoći šejha putem samog njegovog prisustva to i nije teško objasniti. Znaš i sam recimo kad u neku prostoriju uđe čovjek koji je pun ega ,kako se osjeća neka težina i napetost u zraku . To svi znamo ,ne treba nam definicija toga da bi znali da to postoji.
Sad sa druge strane normalno da postoji i suprotnost od toga ili kako narod kaže "lahki insani". Onda recimo insan koji je uspio isprazniti se od svog ega je posebno lahak i njegovo prisustvo djeluje vrlo pozitivno ,naročito na derviša koji je osoba koja je često u vrlo senzibilnom stanju
Umno znanje u pristupu kojem ga se inače prihvata je po meni dosta površno. Um procesuira i skladiši informacije i iskustva ali nije u stanju da sam funkcioniše ispravno , odnosno ako funkcioniše onda stvori duhovni rak koji se zove ego koji je u suštini autodestruktivan, što je samo po sebi glupo .

[nemampojma0]

Covjeku je um potreban dok ne odgoji srce,a kada ga ocisti i uglanca to ogledalo u kojemu se ogledaju stvari u svojoj istinitosti,tad govorimo o sppoznaji.I takvom covjeku vise nije potrebno da razmislja,sumnja provjerava,jer on stvari koje opaza vidi u cjelosti onakvim kakve zaista jesu.Um je potreban da se nauce odredjene stavri,da se moze slijediti ono sto se covjeku nalaze da cini kako bi postigao ovo prethodno navedeno.Znanje odnosno ucenje kao proces sticanja znanja ima svoju protutezu koja se zove zaboravljanje.
Imao si sigurno priliku slusati hutbu i kad izadjes iz dzamije nakon sat dva tesko se mozes sjetiti sadrzaja hutbe,a kamo li detalja i rijeci,takve hutbe su hutbe formalnog znanja i one izlaze iz mozga onog ko govori.S druge strane,imas govore koje pamtis cijeli zivot,cak i najmanji detalj,to je ono sto je receno iz srca i kao takvo se "lijepi" za tvoje srce i zato ga tako dugo pamtis.Sufizam upravo to trazi(pojasnio sam u nekom od prethodnih postova)uvjerenost,ispravnost i iskrenost spram onoga sto se manifestuje.
A koliko mozak zna prevariti evo ti primjer: zamisli da neko noktima sporo i dugo struze po skolskoj tabli.jezis se,jel da?
mozak reaguje na nesto sto se zapravo ne desava.

Sto se tice znanja,duhovno znanje sejh prelije poput mlijeka svome nasljedniku odnosno onome koga je Allah dz.s.odredio da je dostojan da nastavi ulogu Pejgamberovog a.s. zastupnika.Zaogrne ga hrkom i saspe mu svoje znanje.
Medjutim,da bi se stvorio prostor koji treba da primi to znanje,potrebno je ocistiti srce od svega.Sta ces na bunaru s punom ili napola punom kantom,onda se proljeva voda ili se mjesaju dvije razlicite vode.To ciscenje srca provodis sam,prema duhovnim receptima koje ti daje sejh.Njegova uloga je da te usmjeri,da ti postavi dijagnozu i da terapiju,a onda redovno ides na kontrole i dobijas nove i nove lijekove za druge duhovne bolesti tvoga bica.Kad ces izlijeciti jednu bolest i preci na lijecenje druge ovisi iskljucivo od,pogodi koga,tebe.Koliko se budes pridrzavao recepata i koristio lijekove u tacno propisanim dozama i terminima,koliko budes uvjeren da te oni lijece i iskren s ljekarom,da mu kazes kako reagujes na koji lijek.mozda ima i manje gorkih lijekova ili jos gorcijih za istu bolest,kod nekog ne djeluje ono sto djeluje kod drugog.
Valjda sam malo pojasnio sto ti treba sejh jesam li?

[nasa]

Fino ste objasnili, Al Gazali je vrlo lijepo objasnio krhkost umnog znanja na primjeru kada ga na jednom putovanju napada grupa pljackasa i kada mu jedan od njih zeli uzeti kjnige koje je nosio te, kazu da je nakon tog dogadjaja poceo da memorise sve...jer zamalo da mu "ukradu" znanje.

Nego, mozda sam uporna ali nadam se da necete zamjeriti pokusavam vas shvatiti, ucitelj ipak prenosi znanje, duhovno ali samo znanje, Uputa je Bozija!



"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći;

[Nurudin]

Fino ste objasnili, Al Gazali je vrlo lijepo objasnio krhkost umnog znanja na primjeru kada ga na jednom putovanju napada grupa pljackasa i kada mu jedan od njih zeli uzeti kjnige koje je nosio te, kazu da je nakon tog dogadjaja poceo da memorise sve...jer zamalo da mu "ukradu" znanje.

Nego, mozda sam uporna ali nadam se da necete zamjeriti pokusavam vas shvatiti, ucitelj ipak prenosi znanje, duhovno ali samo znanje, Uputa je Bozija!



"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći;

Hazreti Gazali je u svom vaktu bio autoritet br 1 i bio je nenadmašan u fikhu i šerijatskim propisima, logici ,filozofiji i svim umnim naukama tog vremena pa je nazvan "hudžetul islam- dokaz islama" i postavljen od vladara za vrhovni vjerski autoritet tog doba.
Do tad je sufizam bio stalno preziran od ortodoxne uleme i neshvaćen ali kad je hz.Gazali na vrhuncu svoje "karijere" priznao da je došao do zida i nakon teoretskog izučavanja sufizma shvatio da se u njemu nalaze odgovori ali odgovri koji nisu u knjigama i definicijama nego u kušanju u marifetu (spoznaji), te nakon 10 godina sufijske prakse napisao djela u kojima jasno kaže da je sufijski put jedini put kojim se dolazi do vrhunskih spoznaja.
Onda ortodoxna ulema nije imala više izbora nego da potpuno prihvati tesavuf/ sufizam kao nauk o spoznaji Allaha dž.š. i božanskih istina. Naročito kad je hz.Gazali napisao svoje autobiografsko djelo "Izbavljenje od zablude" u kojoj jasno objašnjava svoj put ka sufizmu kao perfekciji islama. Također je napisao i djelo "sufijske zablude" koje samo naslovom zvuče ono "vehabijski" ali se tu samo racionalon obrazlažu neke greške samozvanih sufija i šejhova ali se još više potvrđuje njegova privrženost sufizmu . Mnogi koji od knjiga čitaju samo naslove znaju često izvaliti glupost
kako je hz.Gazali napisao knjige u kojima se "izbavio od sufizma" što je samo dokaz da ih nisu uopće pročitali.
Ima tako i nekih "magistara" islamskih nauka koji su diplome dobili u Saudiji koji pričaju kako se hz.Gazali pokajao od sufizma ,što je sramota za insana koji za sebe tvrdi da je magistrirao islamske nauke

U pravu si potpuno za to da je uputa samo od Boga dragoga. Međutim zar te onda ne intersuje i odgovor kako to da će ljudi koje ne uputi u džehenem? To je isto kao i pitanje kadera (sudbine) i svih 6 imanskih šarta!
Odgovori koji se nude od strane "racionalista" su plitke konstrukcije da ne kažem gluposti kojima se može na neko vrijeme potisnuti sumnja ili se zamajavati ali ti odgovori nisu tačni i nisu pravi
Postoje i ljudi koji su jednostavno nadišli to svojim imanom stigli do potvrde o imanskim šartima i takvi su recimo bili naši stari predaci ali oni koji forsiraju racionalizam jednostavno se tješe lažima ,a islam nije laž i ne trpi laž!
Odgovori naravno postoje ali oni nisu umni niti postoji neka definicija ,već su spoznajni,oni su proizvod stanja kušanja i zato ti ih niko ne može dati. Postoje neka intelektulana pojašnjenja ali i ona su došla nakon stanja kušanja i malo ih ko može razumjeti ispravno.
Stanje kušanja je jednostavno . Ti recimo ne znaš šta je ananas i osoba koja zna u detalje ti ga opiše ,znaš čak i koliko su centimetara one vanjske ljuskice ,koje je veličine itd .Međutim svemu tome svom "znanju" ćeš se nasmijati kad kušaš ananas...Znakovi (ajeti) u Kur'anu te usmjeravaju i potiču ka stanju kušanja , ono je po vrijednosti iznad svega.
Pa tako se i recimo na pitanje o kaderu (sudbini) nema umni odgovor ,jer kako to da ti imaš volju ,a opet je sve određeno i svi pokušaji i umne konstrukcije ostaju jalovi jer ne odzvanjaju tvojim bićem kao stanje spoznaje

[ime_kojeg_nema]

Fino ste objasnili, nešto slično sam i pretpostavljao, mada je moj naglasak bio na tome je li neophodno ili ne i može li taj "transfer znanja" biti primljen i iz nekog drugog izvora, ali to je svakako manje bitno pitanje i vjerovatno zavisi od slučaja, okolnosti itd. Dakle ne sporim da je šejh koristan, pa i potreban.
Taj put od 'znanja uma' ka 'znanju srca' je za mene jedno od najvažnijih pitanja, pa ako može pojašnjenje "metodologije rada" kojom se derviši služe kako bi prešli taj put. Dakle ne šta treba napraviti, mislim da mi je to jasno, već kako. Od čega se sastoji, da se tako izrazim, svakodnevni trening. S posebnim osvrtom na marifetluke ega, kako to Nurudin voli reći.

[asurbanipal]

Džuma mubarek olsun


Tarikat kao zaboravljeni dragulj


Razgovor sa šejhom, hadži Fejzulahom ef. Hadžibajrićem

Pitanja: Mustafa Prljača

Objavljeno u časopisu za islamske znanosti i praksu “ISLAMSKA MISAO” godina XI, broj 129, Muharrem-Safer 1410. / Septembar, 1989. godine


Sufijski tarikati (ili derviški redovi) kod nas su prisutni faktički od samog prisustva islama u našim krajevima. U različitim periodima, u različitim društveno-političkim i vjerskim prilikama, različito su i tretirani od ogromnog uvažavanja i poštivanja, do totalnog ignorisanja. Jedno je, međutim, sigurno: tarikati su, kroz sav taj period, uživali veliki ugled među muslimanima. Predstavljali su oličenje poštenja i čestitosti i bili uzor moralne usavršenosti. U njima su nalazili i pribježište mnogi duhovnosti i božanske Ijubavi željni ljudi, mnogi tragaoci za dubljim smislovima života i svega postojećeg, mnoge nesrećne duše ali i griješnici koji su se žeIjeli očistiti od ružnih postupaka svojih, koji su se željeli približiti Bogu i od Njega zatražiti oprost za grijehe svoje i grijehe ostalih Ijudi...Tarikati su im vraćali izgubljenu nadu, u njihova srca ulijevali sigurnost i usađivali Ijubav i milosrđe prema svim Božijim stvorenjima.
Pripadnici nekog od tarikata bili su i mnogi velikani pisane riječi, mnogi pjesnici i kaligrafi. Žar svoje ljubavi prema Bogu, žar svoga aška, pretakali su u riječ. Iza njih su ostajala monumentalna djela islamske kaligrafije, stotine primjeraka Kur’ana ispisane vještom derviškom rukom, mnoga vrsna djela iz područja šerijatskog prava, akaida, tefsira, hadisa... Nije mali broj ni onih koji su od silne svoje ljubavi satkali pjesmu i prostirali je na okolinu. Eho mnogih tih pjesama dopire i do nas.

Medutim, val opće materijalizacije, potisnuo je tarikat u stranu i izbacio ga iz kolotečine života. Još od početka ovoga stoljeća na njega počinje padati prašina zaborava. Vremenom ga je skoro potpuno prekrila. Islamska zajednica ga je, 1952. godine, ekskomunicirala, proglasivši ga preživjelim i nepotrebnim. Ljudi su, u općoj trci za što većim materijalnim dobrima, zaboravljali i Boga i svoju dušu. Ispunjavalo se Kur'ansko upozorenje: “I nemojte biti kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da zaborave i sami sebe!?” Tarikat se, prepušten sam sebi, nebrizi i nehaju, sve više topio. Članstvo se smanjivalo a šejhovi izumirali. Srećom,tarikata nije nestalo.
Islamska zajednica je, uvidjevši najzad vrijednosti tarikata, ove godine odlučila ponovo ga vratiti u svoje okrilje i uključiti ga u program svojih ukupnih vjerskih aktivnosti. Tim povodom, a u ciIju predstavljanja tarikata našoj široj javnosti, razgovarali smo sa hadži Fejzulahom ef. Hadžibajrićem, autorom mnogih radova iz područja sufijske misli i šejhom kaderijskog tarikata...





. . .


Kod nas se, osobito posljednjih godina, mnogo piše o tesawufu i tesawufskoj misli u islamu. No, tesawwufska misao je, na neki način, usko vezana za tarikat. Upravo je tarikat taj koji je baštini u sebi, koji je njeguje i razvija i koji se, na kraju, bitno karakterizira njome. Ne možemo se požaliti da se i o tarikatima nije pisalo. Međutim, ta pisanja su se, uglavnom, svodila na nastanak, razvoj i rasprostranjenost pojedinih sufijskih redova i vrlo malo su se bavila njihovom praktičnom stranom, praktičnim ustrojstvom tih redova. Odluka Vrhovnog starješinstva da se tarikati ponovo vrate u okrilje Islamske zajednice dobar je povod da se nešto više kaže o tome. Tarikati su naša stvarnost, ali, nažalost, i naša nepoznanica. Veliki broj naših muslimana skoro ništa ne zna o njima, naročito u krajevima u kojima ta tradicija nije nikako ni postojala. Hoćete li nam reći kako izgleda hijerarhija jednog tarikata? Počnimo od šejha koji se nalazi na njegovom čelu - kako on postaje šejh i u čemu se sastoji njegova funkcija ?

Hadžibajrić: Da, na čelu svakog tarikata se nalazi šejh. Promovisanjem u tu funkciju, on postaje el-me'mur bil-iršad (onaj čija je dužnost upućivati, op. autora) i to nakon što dobije dopuštenje da to čini, što zavisi od uviđajnosti onog ko¬žji to dopuštenje daje, tj. kada procijeni da on posjeduje intelektualne, moralne i duhovne kvalitete za to. To su dosta komplicirane stvari, jer onaj koji daje dopuštenje mora ispitati i shvaćanje onog kome daje, odnosno dubinu njegova poimanja i stepen duhovnog uzdignuća.
O tome postoji i određena literatura, sufijska literatura, koja uči da postoji sedam tzv. tawrowa (stupnjeva) kroz koje mora proći svaki šejh, ali se u nekom od tih tawrowa mora nalaziti i svaki pripadnik tarikata.
Prvi tawr se karakterizira time što je njegov objekat la ilahe ill Allah. To podrazumijeva da se onaj ko se nalazi u njemu mora paziti da ne iziđe iz njegova okvira, tj. da mora znati da je sve, baš sve, podredeno Bogu i da tu nema izuzetka. Drugo, što je takoder vrlo važno, je to da čovjek u ovom stupnju, na ovom nivou spoznaje, u svemu može, i mora, vidjeti nekakav znak (ajet) koji ga upućuje na Boga. Može to biti drvo, kamen ili bilo što drugo. Sve to, na svoj način, upućuje na Jednog Boga, Allaha...

Eto, to je uglavnom područje koje obuhvaća prvi tawr. Objekat drugog tawra je - Allah. Područje ovog stupnja je, dakle, uže od onog prvog. Kod trećeg je ono još uže - samo Hu.

Kakva je razlika između, recimo, stupnja Allah i stupnja Hu ?

Hadžibajrić: Razlika je u spoznaji Boga, isključivo u spoznaji. Tako će, npr. čovjek dok je u prvom stupnju, spoznati da je cjelokupna egzistencija bitno vezana za Boga, da iza svega postojećeg, u stvari, stoji Bog, Allah. Kada se to spozna, onda se sva pažnja usmjerava prema Allahu. Tako se objekat spoznavanja sužava a sama spoznaja se uzdiže na viši nivo. I tako redom...

Da li svaki pripadnik tarikata, odnosno bilo koji drugi vjernik, može sam znati u kojem se od tih sedam stupnjeva nalazi ili o tome prosuđuje samo šejh ? Zatim, postoje li nekakva obilježja, znaci ili pojave, koje su karakteristične za svaki od ovih stupnjeva ?

Hadžibajrić: Svaki pripadnik tarikata može s velikom vjerojatnoćom pretpostaviti u kojem se stupnju nalazi. To je opet u zavisnosti od dubine njihove spoznaje. Postoje i odredena obilježja, čak i fizički znaci. Vide se, recimo, pojedine boje, čuju specifični zvuci... Prvi stupanj se, npr. karakterizira mnoštvom išareta (aluzija), a već smo rekli da sve može biti išaret.
No, nastavimo sa nabrajanjem tawrowa. Stigli smo do trećeg tawra, Hu. Objekat spoznaje je, kako vidiš, tu još uži, još svedeniji. La ilahe ill Allah je golemo, dosta široko i prostrano, pa čak i ime Allah, iako je ono jedno od Njegovih vlastitih imena. Hu je; uže, mnogo uže, a u jezičkom smislu je to zamjenica i znači ON, dakle zamjenjuje ime. On. Ko ? Allah...

Poslije ovog nivoa spoznaje, čovjek se uzdiže u četvrti stupanj. To je hakk, istina. Znači, put kojim idemo je hakk. Istinit je i pravi. Povodimo se za Hakkom i utapimo u Njega, u Allaha. Znači, istina je ono do čega smo došli. Ovdje se ne radi o tome da čovjek postaje identičan s Bogom, već da biva aktivno uključen u određene procese koje je Bog uspostavio...
Eto, to bi bila četiri tzv. početna stupnja, odnosno niži stupnjevi spoznaje. Potom slijede tri viša, stupnja. To su: hajj, kajjum i kahhar. Sa ova prva dva stupnja, odnosno petim i šestim, završava se napredovanje u spoznaji kod pripadnika tarikata. S tim on postaje zreo za šejha.

Medutim, ko može znati, odnosno kako se može ustanoviti da je pripadnik tarikata prošao kroz sve ove faze, da je njegova spoznaja dostigla nivo koji mu omogućuje da se uvede u društvo šejhova ?

Hadžibajrić: To može samo šejh njegova tarikata. On ga je nadzirao i pratio njegov duhovni razvoj, njegovo duhovno uzdizanje. U isto vrijeme duhovna bliskost izmedu njih dvojice biva sve izraženija, i oni to osjećaju. Završni stupanj duhovne spoznaje šejh ustanovljuje iz samih razgovora koje vodi s pripadnikom tarikata, ali i iz njegova ponašanja, odnosa prema svemu postojećem itd. Šejh tako uvida da takav postaje el-me'mur bil-iršad, da mu se stavlja u dužnost iršad, upućivanje. I on preuzima dužnost, osamostaljuje se.
Napomenuo bih da se ovaj posljednji stupanj - kahhar, odnosi na Muhammeda, a.s., Naime, riječ je o uspostavljanju duhovne veze s njim, o srčanoj bliskosti s njim, o bliskosti misli i osjećanja. To je tô nasljeđivanje Poslanika, premda Poslanik kao takav nema i ne može imati pravog nasljednika s obzirom na to da je on nebijj, poslanik, i da poslije njega više neće biti nikoga njegova ranga. Na neki način ga zamjenjuju, odnosno nasljeđuju, samo istaknuti učenjaci njegova ummeta čiji su otkucaji srcâ slični njegovim, i čija su shvatanja bliska njegovim...I sve dok učenjak ne bude u duhovnoj vezi s Alejhisselamom, nije njegov istinski nasljednik.

Ali, na koji način se uspostavlja ta duhovna veza s Poslanikom ?

Hadžibajrić: Uspostavlja se preko onih stupnjeva (tawrowa) koje smo nabrojali. Uzdizanjem na posljednji, sedmi tawr duhovne spoznaje, dolazi do uspostavljanja duhovne veze s Poslanikom, a. s.

Dok smo još kod ovih tawrowa, zanimalo bi nas da li je za svaki tawr predviđen i tačno odredeni način zikra, koji se razlikuje od jednog tawra do drugog ?

Hadžibajrić: Svaki tawr, kao što smo već rekli, ima odredene pojave, odnosno manifestacije, koje su mu svojstvene. No, za svaki tawr postoji i određeni zikr. U stvari, na ovaj početni stadij zikra iz prvog tawra, tawra La ilahe ill Allah, samo se dodaju nove kvalitete, dodatni zikrovi. Tako, kako raste i razvija se sama spoznaja, raste i povećava se i zikr, paralelno.

Je li to specifikum samo jednog tarikata ili je kod svih isti slučaj ?

Hadžibajrić: To je tako kod svih tarikata. U tom pogledu, kao i u pogledu onih sedam tawrowa, svi tarikati su jednaki. Oni se međusobno razlikuju samo zbog toga što se razlikuju i ljudi koji ih vode, već prema njihovu shvaćanju. Tako su neki tarikati vrlo strogi, dok su drugi prilično liberalni, što zavisi od šejha koji ih je osnovao.

Dakle, kada pripadnik tarikata dostigne onaj nivo duhovne spoznaje koji ga čini zrelim i sposobnim da preuzme ulogu šejha i kada to sam njegov šejh ustanovi, dobija pismenu potvrdu, idžazu, da je postao šejh. Kao takav, može samostalno da vodi tarikat. Međutim, u slučaju njegova odsustva, ko može da ga zamjenjuje i kakve su njegove kompetencije ?

Hadžibajrić: Kada je šejh odsutan, on nekog iz tarikata ovlašćuje da vrši njegovu dužnost. Takva osoba se zove wekil (opunomoćenik) i hijerarhijski se nalazi na drugom mjestu, odmah poslije šejha.
Na trećem, posljednjem mjestu, nalazi se rehber. To je riječ perzijskog porjekla i označava osobu koja se nalazi kod šejha, prima i najavljuje posjete, ugošćava posjetioce i slično. Ostali pripadnici tarikata se zovu muridi, koji se biraju iz redova simpatizera (muhibba). Za wekila se određuje izrasliji čovjek i on ima sve kompetencije koje ima i šejh, s tom razlikom što on, kao wekil, ne može u tarikat primati nove članove. Za to je ovlašćen samo šejh.

Kod nas, u Bosni i Hercegovini, trenutno imaju četiri šejha. To su: Beha ef. u Živčićima, šejh Fočak u Sarajevu, hadži Omer u Visokom i moja malenkost u Sarajevu. Njih trojica pripadaju nakšibendijskom tarikatu a ja kaderijskom, koji je i najstariji. To su, dakle, šejhovi koji imaju svoje tekije a u Visokom ima i šejh Sulhi ef., koji ima zvanje šejha, ima idžazu, ali nema svoje tekije. On je imao funkciju predsjednika Nakšibendijske komisije.

U Bosni i Hercegovini ima ukupno sedam tekija a osma je u opravci. To su tekije u Foči, Sarajevu, Travniku, Visokom, Mostaru, Živčićima i na Oglavku. Funkciju tekije vrši i Kaimino turbe u Zvorniku. Postoji tekija i u Diviču, za koju kažu da je od starina, no ona još nije aktivna. Čuo sam da je popravljena, međutim, još nema wekila za nju, nemamo pogodnu osobu. Radimo na tome da uskoro i nju aktiviramo.

Znate li, možda, koliki je ukupan broj pripadnika tarikata ?

Hadžibajrić: Meni lično to nije poznato, ali je moguće da to zna neki od trojice drugih šejhova. Ja sam, npr., šejhluk primio 9. avgusta, 1965. god., u Istanbulu, od šejha Muhjiddina, i do sada sam u tarikat uveo samo devet derviša. Svi su oni, prije stupanja u tarikat, imali određene doživljaje, tzv. džezbe, privlačnosti koje su ih vukle ovamo, a koje mogu biti otvorene i zatvorene. Otvorene džezbe su vidljive i manifestacione i njih primjećuju i drugi ljudi, dok su one zatvorene nevidljive i poznate su samo onome ko ih doživljava...

Hoćete li nam reći kakav je način primanja u tarikat ? Postoje li tu određeni kriteriji ?

Hadžibajrić: To se razlikuje od tarikata do tarikata. U obzir se uzimaju doživljaji...

Ako bih ja, npr., htio pristupiti Vašem tarikatu, šta biste Vi učinili ?

Hadžibajrić: Dao bih ti nešto da učiš. Poslije izvjesnog vremena, zavisno od toga kakva si osoba, u tebi bi se pojavio jedan poseban hâl, jedno specifično duhovno stanje o kojem bi ti meni ispričao. Na osnovu toga ja bih donio odluku, već prema tome u kakvu bih te stanju vidio. Zatim, vrlo su važni i snovi, naravno oni istiniti. I oni igraju veliku ulogu...

Kriteriji za primanje u tarikat su vrlo strogi i to je svojstveno svim tarikatima. Stoga su svi tarikati hakk, ispravni. Jedan profesor, npr., za nečiji odgovor da peticu ili šesticu, a za nečiji desetku. U krajnjoj konzekvenci ipak je to njegovo subjektivno viđenje, i tu veliku ulogu igra njegova savjest.
Pravilo je da se ne smije krivo postupiti. U tarikat se ne smije primiti niko za nečiji hatar, nekome za ljubav. Stoga onaj koji uvodi u tarikat, šejh, mora ispunjavati tri uvjeta: muhakkak, muselsel i musedždžel. Muhakkak znači da je uistinu prošao kroz one faze koje smo objasnili (tawrowe) i da je poslije njih postao šejh. Muselsel znači da se veže za nekog drugog šejha, tj. za onog koji mu je izdao idžazu (dopuštenje za samostalan rad u ulozi šejha) i da se zna ko je on. Musedždžel znači da je to negdje zabilježeno i da se idžaza ima napismeno. Ispunjavanje tih uvjeta se traži zato da bi samo pouzdan i provjeren čovjek mogao biti šejh, da bi se zatvorila vrata Iažima i prevarama...

Da bi neko postao šejh, sigurno mora zadovoljavati određene kriterije. Koji su ti kriteriji ?

Hadžibajrić: A koje kriterije mora zadovoljavati učitelj da bi bio učitelj ?! Pored moralnih, intelektualnih i duhovnih kvaliteta i pored obaveznog puta i tretmana koji mora preći, a o kojem smo ranije govorili, šejh mora posjedovati i široko vjersko obrazovanje. Mora dobro poznavati Kur'an, hadis, fikh, akaid i sufijsku misao. Na koju će sufijsku literaturu staviti akcenat zavisi od šejha kao osobe. Ja, npr., najčešće iščitavam Ibn Arebijeva djela i to posljednjih godina. Ranije sam, uglavnom, čitao nešto drugo, Ibn Arebija nisam dovoljno razumijevao...

Mogu li tarikatu pristupiti i žene ili je ta mogućnost ostavljena samo muškarcima ?

Hadžibajrić: Nije mi poznato da su se kod nas u nekom tarikatu nalazile i žene premda tu ne postoji nikakva zabrana. Žena, međutim, ne može biti šejh, iz prostog razloga što ona ne može biti imam; ne može, dakle, voditi zikr. Neki naši prvaci, ipak, smatraju da je ženin najbolji tarikat - hizmet, poslušnost svom mužu...

Kakvo je trenutno stanje u našim tarikatima ? Postoje li tu neke oscilacije, određena pomjeranja ?

Hadžibajrić: Sve do dolaska Austro-Ugarske stanje u našim tarikatima je bilo zadovoljavajuće. Od toga pa sve do danas ono se konstantno pogoršava. Glavni razlog što je to tako je džehalet, neznanje u koje je bila zapala naša zvanična ulema. Oni su nas okvalificirali kao nešto što je preživjelo i što je nepotrebno. Bila je to fatalna greška. Tarikati su bili prepušteni sami sebi i Zajednica o njima nije vodila nikakva računa. Tako su tekije počele ubrzano propadati a dobar broj ih je i zatvoren. Nedostajala su elementarna sredstva za njihovo održavanje. Svijet je sve više zaboravljao da tarikati uopće i postoje. Čak se ni u medresama ništa nije predavalo o tome. Jesi li ti, npr., o tome išta učio u Medresi ? A da su tarikati mogli raditi u normalnim uslovima, sigurno je da bi oni vršili stanovit uticaj na ljude i stanje u njima bi bilo znatno bolje. A vidiš, Zajednica je, 1952. god., zvaničnim dekretom stavila tekije van okvira Islamske zajednice ! Tekije su tad pozatvarane, pozaključavane. One koje su bile van Sarajeva pretvorene su u mesdžide. Tako je to bilo 20-ak godina, sve do izbora za reisa hadži Naima ef. On i dr. Čemerlić su lično došli kod mene i zamolili me da podnesem pismenu molbu za ponovno otvaranje tekija i za njihovo vraćanje u okrilje Islamske zajednice. Učinili su to nakon njihova putovanja po Kosovu, kada su vidjeli da su tamošnje tekije otvorene...

U Starješinstvu je tada bio dr. Smajlović i mi smo uveli koordinaciju, jer se vidjelo da su tarikati još živi. Bilo je potrebno uskladiti njihov rad sa radom Starješinstva. Oformili smo svoj centar i ja sam bio njegov koordinator. Na taj način mi smo ponovno oživjeli, nečujno i bez ikakve pompe. Ovogodišnje zvanično vraćanje tekija u okrilje Zajednice nas, stoga, nije nimalo iznenadilo, iako nas je mnogo obradovalo. To je, medutim, ponajviše zasluga Jakuba ef. Selimovskog.

Šta vama, u stvari, znači ovo ponovno uključivanje u Islamsku zajednicu ?

Hadžibajrić: Znači slobodu i nesputanost u vršenju naših aktivnosti. Zatim, to znači priznavanje našega mjesta i uloge u ukupnom radu Islamske zajednice, te naše aktivno uključivanje u njene programe. Mi od Zajednice očekujemo konkretne zadatke. Ona, eto, ima predavače, ima vaize, muallime i intelektualce različitih profila, ali joj je jedno vrlo važno područje ostalo nepokriveno. To je područje zikra i iršada (upućivanje od slučaja do slučaja, od osobe do osobe), upravo ono što čini suštinu našega rada. Neka nas Zajednica zaduži za to, kao sastavni dio svojih vjerskih aktivnosti, tako će pomoći i nama i sebi, još više se obogatiti i dati nove sadržaje svome ukupnom radu...

Mi bismo, kao tarikat, zadržali svoj Centar, jer bismo se tu mogli sastajati i razmjenjivati misli. A Starješinstvo neka prouči sve mogućnosti kako da nas na najbolji način uključi u svoj rad...

[nemampojma0]

@asurbanipal svaka cast za tekst! Samo mi reci iz koje godine je ovaj intervju,jer ovdje spominje samo 4 sejha,a bilo ih je jos priznatih i pravih.Vjerovatno se radi o razlicitom periodu.
Mislim da su ovdje stvari pojasnjenje do razumjevanja za svakog.

[nemampojma0]

Fino ste objasnili, Al Gazali je vrlo lijepo objasnio krhkost umnog znanja na primjeru kada ga na jednom putovanju napada grupa pljackasa i kada mu jedan od njih zeli uzeti kjnige koje je nosio te, kazu da je nakon tog dogadjaja poceo da memorise sve...jer zamalo da mu "ukradu" znanje.

Nego, mozda sam uporna ali nadam se da necete zamjeriti pokusavam vas shvatiti, ucitelj ipak prenosi znanje, duhovno ali samo znanje, Uputa je Bozija!



"Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći;

A sta je po tebi uputa?Kako je Allah uputio narode?Tako sto im je slao znanje preko svojih vjerovjesnika i poslanika,nikad nije zabiljezeno da je spustena knjiga s propisima i naredjeno evo vam vjera i pravila pa se pridrzavajte.Dakle uvijek ide preko zivog covjeka koji svojim primjerom usmjerava druge,koji je putokaz.Znaci Allah te upucuje na nacin da ti da da upoznas taj putokaz,pa da znas kako i kud dalje.Allah je po Poslaniku dostavljao svoju vjeru 23.g,ljudi dolazili do njega da uce tu vjeru i znanje.Allah dz.s. je odgajao Poslanika a.s.,a on kansije druge,pa oni one slijedece poslije njih i sve tako do nasih dana,odnosno to znannje se prenosilo s covjeka na covjeka ili mnostvo ljudi i odatle imas silsilu u tarikatu,tacno se zna ko je koga poducio i uveo na Put.

[nemampojma0]

Evo i u ajetu koji si citirala stoji: "...Allah ukazuje na Pravi put...".Pise ukazuje,a ne pise uvodi.On Milostivi ti ukaze,pokaze,posalje te onome ko ce da te UVEDE na put.Svako je od nekog ucio vjeru.
U Kur'anu se naredjuje obavljannje molitve(namaza),al nigdje nema opisa i nacina obavljanja iste.Pa nas Alejhisellam svojim primjerom UVODI u namaz,prakticno pokazuje.Uvodi nas na put klanjanja,hadza,kupanja,klanja kurbana....Put treba shvatiti kao PROCEDURU,NIZ POSTUPAKA.
A da bi nesto radio moras imati znanje o tome,znaci neko ti mora prenijeti znanje.Sve sto radis bez pouzdanog znanja je nagadjanje,kao i ono kad kazes nesto o Allahu bez znanja,pa makar i pogodio,opet si pogrijesio.
O vrstama i nacinima prenosenja znanja ... bice puno.Vjera se ne uci u teoriji i na forumima,ona se zivi,jel da

[nemampojma0]

Fino ste objasnili, nešto slično sam i pretpostavljao, mada je moj naglasak bio na tome je li neophodno ili ne i može li taj "transfer znanja" biti primljen i iz nekog drugog izvora, ali to je svakako manje bitno pitanje i vjerovatno zavisi od slučaja, okolnosti itd. Dakle ne sporim da je šejh koristan, pa i potreban.
Taj put od 'znanja uma' ka 'znanju srca' je za mene jedno od najvažnijih pitanja, pa ako može pojašnjenje "metodologije rada" kojom se derviši služe kako bi prešli taj put. Dakle ne šta treba napraviti, mislim da mi je to jasno, već kako. Od čega se sastoji, da se tako izrazim, svakodnevni trening. S posebnim osvrtom na marifetluke ega, kako to Nurudin voli reći.

Preobrazaj se vrsi zikrom,postom i bdijenjem! Sve sto ti se cejfne,nemoj uraditi,pa ces ego slomiti.I pored toga,OPET ti kazem nista bez sejha,mnogi su pali kad su mislili da su jaki,a pad je zesci i posljedice razornije sto si visocije.
Imas primjer kad je neki samostalni dervis rekao da se toliko uzdigao da svaku noc po njeg dolaze meleki i vode ga u Dzenet,a Dzunejd Bagdadi k.s. mu kaze da kad drugi put tako ode u "Dzenet",pozove njega i kad ovaj to ucini,opsjena nestane i ukaze mu se da to nisu bili meleci,vec anam oni,i da nije u Dzenetu vec na smetljistu.Sam kad si lako pogrijesis.Svaki put trazi vodica,to nam Poslanik a.s. naredjuje,kad je rekao prvo emir,pa put(bilo fizicki,bilo duhovni).I jos je receno ko u svom vremenu nema Imama,Sejha,Vodica sami sejtan mu je vodic.Pa vjeruj Poslaniku i ne pokusavaj izmudrovati novo znanje i pravila,kad je sve jasno u vjeri.Svi mi vjerujemo u Allaha i Poslanika,ali da li im vjerujemo?Pa da nam ne pada napamet trazenje novih metoda,osim onih koje je Poslanik a.s.postavio,ako je reko emir,pa put,nema dalje to je to,sigurno nece biti rezultata ako se drugacije postupi.Shvati ovo i pokusaj primjeniti.Selam

[nemampojma0]

I jos ovo Znanje po kojem se ne postupa je beskorisno.Skupljanje znanja samo da bi se znalo i moglo propitivati nema svrhe.

[HB_BHF]

...
Svjedočio sam na internetu nekoliko puta takvim podešenim hadisima gdje je promjenjena ključna riječ .
Recimo poznati hadis o zikrullahu : "zikrite Allaha dok ljudi oko vas ne pomisle da ste ludi"
Čitam ga na jednom portalu kaže "spominjite Allaha dok vam ne dosadi" Kako to samo besmisleno zvuči kad malo dublje pogledaš

Volio bih ako bi mi mogao reći porijeklo i vjerodostojnost ovog hadisa? Nije mi baš poznat.

[nemampojma0]

Bezimeni,nemoj pitati,ako pazljivo ne citas odgovore,vec samo preletis po tekstu i ne razmislis o napisanome.Time neciji trud obezvrjedjujes.
Objasni ti meni te tvoje pojmove "znanje uma" i "znanje srca",ne znas sta pitas prijatelju.
Da bi ti znanje sislo u srce,iskristalisalo se i ucvrstilo potrebno je da se bude ISPRAVAN,USTRAJAN,UBJEDJEN I ISKREN spram onog sto cinis,spram onog sto se manifestuje.Ko radi po onome sto zna,naucit ce i ono sto ne zna.
Vrati se na prethodne postove i malo pazljivije citaj,pa ces razumjeti.Trudim se da pisem koncizno i da ne citiram duge tekstove,mozda zato ne shvatis odmah.ako je do mog pisanja halali na ovom sto sam rekao.
Moram i ovo,ima jedno sufijsko pravilo koje kaze ne zuri da pitas,nesto ce ti se samo kazati vremenom,a nesto mozes i sam saznati da ne pitas.
U druzenju sa sejhom trebas "imati dvije torbe",jednu sprijeda,a drugu na ledjima.U prednju stavljas sve sto ti je jasno od onoga sto sejh kazuje,a u onu na ledjima ono sto ti bas i nije jasno,doci ce vijeme kad ces se okoristiti stvarima iz straznje torbe,kad nadodjes stvari ce ti postati jasne.A kad bi ti ocekivao da sejh,sve sto kaze,svakom spram njegovog shvatanja objasni,dokle bi se stiglo,ne smiju spori usporavati brze,svi imaju jednake mogucnosti,a koliko ce ko shvatiti i okoristiti se iskljucivo ovisi o njemu samom,njegovim predispozicijama,afinitetima,volji,inteligenciji,trudu i radu.

[ime_kojeg_nema]

Fino ste objasnili, nešto slično sam i pretpostavljao, mada je moj naglasak bio na tome je li neophodno ili ne i može li taj "transfer znanja" biti primljen i iz nekog drugog izvora, ali to je svakako manje bitno pitanje i vjerovatno zavisi od slučaja, okolnosti itd. Dakle ne sporim da je šejh koristan, pa i potreban.
Taj put od 'znanja uma' ka 'znanju srca' je za mene jedno od najvažnijih pitanja, pa ako može pojašnjenje "metodologije rada" kojom se derviši služe kako bi prešli taj put. Dakle ne šta treba napraviti, mislim da mi je to jasno, već kako. Od čega se sastoji, da se tako izrazim, svakodnevni trening. S posebnim osvrtom na marifetluke ega, kako to Nurudin voli reći.

Preobrazaj se vrsi zikrom,postom i bdijenjem! Sve sto ti se cejfne,nemoj uraditi,pa ces ego slomiti.I pored toga,OPET ti kazem nista bez sejha,mnogi su pali kad su mislili da su jaki,a pad je zesci i posljedice razornije sto si visocije.
Imas primjer kad je neki samostalni dervis rekao da se toliko uzdigao da svaku noc po njeg dolaze meleki i vode ga u Dzenet,a Dzunejd Bagdadi k.s. mu kaze da kad drugi put tako ode u "Dzenet",pozove njega i kad ovaj to ucini,opsjena nestane i ukaze mu se da to nisu bili meleci,vec anam oni,i da nije u Dzenetu vec na smetljistu.Sam kad si lako pogrijesis.Svaki put trazi vodica,to nam Poslanik a.s. naredjuje,kad je rekao prvo emir,pa put(bilo fizicki,bilo duhovni).I jos je receno ko u svom vremenu nema Imama,Sejha,Vodica sami sejtan mu je vodic.Pa vjeruj Poslaniku i ne pokusavaj izmudrovati novo znanje i pravila,kad je sve jasno u vjeri.Svi mi vjerujemo u Allaha i Poslanika,ali da li im vjerujemo?Pa da nam ne pada napamet trazenje novih metoda,osim onih koje je Poslanik a.s.postavio,ako je reko emir,pa put,nema dalje to je to,sigurno nece biti rezultata ako se drugacije postupi.Shvati ovo i pokusaj primjeniti.Selam

Zahvaljujem na odgovoru. Da me pogrešno ne razumiješ, nije da se ja smatram jakim niti iznalazim neke nove i samostalne puteve. Imao sam svoje traženje i našao utočište u učenju koje mi se tada, a tako je i danas, učinilo najoptimalnijim za moj duhovni razvoj. Čitajući vaše pisanje ovdje vidim da se dotičete nekih stvari i pitanja na koja i ja nailazim u svome životu i svojoj, da tako kažem, praksi, pa me stoga i zanima pristup i metode iz drugih tradicija.

[nemampojma0]

Pojasni mi to "drugih tradicija",koja je tvoja,islamska il neka druga?Da znamo pozicije,lakse cemo se razumjeti.

[nasa]

Ne, nisam mislila da je Bozija Uputa samo Objava, vec uputa u srcu da je od Boga!Mislim da Bog olaksa onom koji mu se obrati, pita, trazi da shvati...Smatram da je ljudska duznost napraviti taj korak prema Bogu i to je pitanje koje mi svi u zivotu postavima cak i vise puta ali ako zaista pri tome iskreno otvoris srce sto znaci zaviris u sebe, pogledas sebe iskreno I postavis pitanje ostavljajuci mogucnost da Bog postoji onda Bog Upucuje...itd. kroz vjeru Bog upucuje.
Da li Bog moze covjeka uputiti preko drugih ljudi, na neke druge nacine... pretpostavljam da.

Mislim da je Nurudin shvatio na sta sam ciljala uzimajuci za primjer nase pretke...niko im haman nista nije objasnjavao, a zivjeli su islam s nevjerovatnom lakocom....dok mi danas, reklo bi se da bi bez fetvi lutali a ne moze biti bas tako.

Sto se tice racionalista, slazem se, ponekad se banaliziraju neki propisi i pitanja s iskljucivo takvim pristupom ali mozda tu ima i straha da se ne "zaluta"...Npr. mene nekad naljuti kada i ovdje na forumu vjernici daju takve odgovore opet s druge strane i ja to radim iz istog razloga, a vjerovatno i sklonosti, barijere, potrebe da se ostane u sigurnom podrucju odnosno onom koje um moze objasniti.

[ime_kojeg_nema]

Pojasni mi to "drugih tradicija",koja je tvoja,islamska il neka druga?Da znamo pozicije,lakse cemo se razumjeti.

Budistička, theravada tradicija.

Objasni ti meni te tvoje pojmove "znanje uma" i "znanje srca"

Ovo su neke moje kovanice pa sam dužan objašnjenje. Pod znanjem uma podrazumijevam znanje koje smo od nekoga čuli, negdje pročitali ili do kojeg smo došli vlastitim promišljanjem, ali koje ne uključuje nužno transformacijski faktor. To je znanje pri kojem znamo šta je dobro a šta loše, poznate su nam i posljedice, ali koje nije dovoljno da nas natjera da postupamo ispravno. Znanje srca je za mene kvalitativno vrijednije znanje o istoj stvari, ali koje djeluje tako da kada posjeduješ tu vrstu znanja o nečemu onda ne praviš grešku. Jednostavno to ne možeš, nezamislivo ti je i neprihvatljivo na isti način na koji već i sada postoje stvari koje se toliko duboko kose sa moralnim načelima usidrenim u tebi da ih jednostavno nikada ne bi mogao prekršiti.

[Nurudin]

...
Svjedočio sam na internetu nekoliko puta takvim podešenim hadisima gdje je promjenjena ključna riječ .
Recimo poznati hadis o zikrullahu : "zikrite Allaha dok ljudi oko vas ne pomisle da ste ludi"
Čitam ga na jednom portalu kaže "spominjite Allaha dok vam ne dosadi" Kako to samo besmisleno zvuči kad malo dublje pogledaš

Volio bih ako bi mi mogao reći porijeklo i vjerodostojnost ovog hadisa? Nije mi baš poznat.

Od Abdullaha bin Busre, r.a. prenosi se da je neki covjek rekao: „O Allahov Poslanice, zaista je puno islamskih propisa, pa mi kaži nešto što cu uvijek moci izvršavati.“ On mu je rekao: „Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha.“ Ebu Seid, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Spominjite Allaha toliko, dok ne kažu: - taj je lud.
(Halil Mehtic | Novi Horizonti br/str. 60

Komentar 41. i 42. ajeta sure El-Ahzab)

Inače sam taj hadis čuo dosta puta samo u raznim oblicima

Evo 4 hadiske zbirke ga navode ,plus od Taberanija u drugom obliku

. Ebu-Seid El-Hudri, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Često spominjite Allaha, dok vam ne kažu: Ovaj je lud!" (Ahmed, Ebu-Ja'la, Ibn-Hibban i Hakim).
Taberani je zabilježio predaju od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Činite zikr dok vam munafici ne kažu da se pretvarate".

[nemampojma0]

Ko spozna sebe spoznao je Boga,jer mi u sebi nosimo dio bozjeg ruha,ono sto je Bog udahnuo u nas i cesto nas nadahnjuje.
Put do te spoznaje je tezak i sto si blize prepreke rastu,ne iskljucujem mogucnost da covjek sam dopre do tih stanja,ali to je raritetno i puno je klizaviji taj nacin od onoga pod vodjstvom vodica koji poznaje taj put i njegove zamke.Ali odnos covjeka s Bogom je iskljucivo intimne prirode i covjek taj put mora proci vlastitim naporom,sve faze doziviti svojom dusom,e sad pitanje je hoce li putovati sam ili s emirom.Kad pjesacis po nekom putu pravis odredjeni broj koraka,pa ako zalutas vracaj se,pa ponovo i to je naporno,a kad s tobom ide neko ko zna put u bobu,skrati ti marsrutu,postedi te lutanja i umora,upozori gdje blato,gdje rupa na putu.E zato je nasim starima bilo lakse,znali su princip i drzali ga se,a nisu pametovali ko mi i u sve sumnjali.Pa oni za dan predju onoliko koliko mi za heftu .Znaci do nas je.do nase slabosti,sumnjicavosti,nepovjerenja,pametovanja,umisljenosti(cuj ja zavrsio fakultet il mr ili dr,a da idem tamo nekom sejhu koji mozda nema ni srednju skolu,pa onda a kako on to zna,a hocel moci mene duhovno preobraziti,jer ja sam nesto posebno,pa nesto govori sto se ne uklapa u ono sto ja znam o vjeri,pa ja nisam dosao iskreno,vec da prvo istestiram sejha mozel on meni biti sejh...).
Ko hoce naprijed mora znati da je mejit,a sejh gasal,kako ovaj okrece onoga i cisti,tako i ti se prepustis i sejh te cisti od duhovne prljavstine.

[nemampojma0]

Pojasni mi to "drugih tradicija",koja je tvoja,islamska il neka druga?Da znamo pozicije,lakse cemo se razumjeti.

Budistička, theravada tradicija.

Objasni ti meni te tvoje pojmove "znanje uma" i "znanje srca"

Ovo su neke moje kovanice pa sam dužan objašnjenje. Pod znanjem uma podrazumijevam znanje koje smo od nekoga čuli, negdje pročitali ili do kojeg smo došli vlastitim promišljanjem, ali koje ne uključuje nužno transformacijski faktor. To je znanje pri kojem znamo šta je dobro a šta loše, poznate su nam i posljedice, ali koje nije dovoljno da nas natjera da postupamo ispravno. Znanje srca je za mene kvalitativno vrijednije znanje o istoj stvari, ali koje djeluje tako da kada posjeduješ tu vrstu znanja o nečemu onda ne praviš grešku. Jednostavno to ne možeš, nezamislivo ti je i neprihvatljivo na isti način na koji već i sada postoje stvari koje se toliko duboko kose sa moralnim načelima usidrenim u tebi da ih jednostavno nikada ne bi mogao prekršiti.

Mislim da sam odgovorio.Kad ti se srce ocisti,pa stvari prepoznaje u njihovom bitku,ne treba mu mozak da analizira,uporedjuje,srce samo pravi razliku zla i dobra,a logicno je da takvo srce nikada nece izabrati zlo,cisto i prljavo se odbijaju.cisto srce moze samo ciste stvari ciniti,a prljavstini su sklona necista srca.jasno ko dan.
Od znacaja je izvor s kojeg uzimas,bitan je temelj koji nadogradjujes,postoji voda koja je cista i voda koja je cisteca,a i necista,zna se upotreba svake.Koju bi ti pio

[Nurudin]

Bezimeni,nemoj pitati,ako pazljivo ne citas odgovore,vec samo preletis po tekstu i ne razmislis o napisanome.Time neciji trud obezvrjedjujes.
Objasni ti meni te tvoje pojmove "znanje uma" i "znanje srca",ne znas sta pitas prijatelju.
Da bi ti znanje sislo u srce,iskristalisalo se i ucvrstilo potrebno je da se bude ISPRAVAN,USTRAJAN,UBJEDJEN I ISKREN spram onog sto cinis,spram onog sto se manifestuje.Ko radi po onome sto zna,naucit ce i ono sto ne zna.
Vrati se na prethodne postove i malo pazljivije citaj,pa ces razumjeti.Trudim se da pisem koncizno i da ne citiram duge tekstove,mozda zato ne shvatis odmah.ako je do mog pisanja halali na ovom sto sam rekao.
Moram i ovo,ima jedno sufijsko pravilo koje kaze ne zuri da pitas,nesto ce ti se samo kazati vremenom,a nesto mozes i sam saznati da ne pitas.
U druzenju sa sejhom trebas "imati dvije torbe",jednu sprijeda,a drugu na ledjima.U prednju stavljas sve sto ti je jasno od onoga sto sejh kazuje,a u onu na ledjima ono sto ti bas i nije jasno,doci ce vijeme kad ces se okoristiti stvarima iz straznje torbe,kad nadodjes stvari ce ti postati jasne.A kad bi ti ocekivao da sejh,sve sto kaze,svakom spram njegovog shvatanja objasni,dokle bi se stiglo,ne smiju spori usporavati brze,svi imaju jednake mogucnosti,a koliko ce ko shvatiti i okoristiti se iskljucivo ovisi o njemu samom,njegovim predispozicijama,afinitetima,volji,inteligenciji,trudu i radu.

Ja ću tebi dostu moj kazati ko što je Dželalija rekao Ilhamiji rahmetullahi alejhi kad ga je pozvao i pogubio zbog one poznate pjesme "krivda pravdu zamela" ,pa po onoj priči od prof. Hafizovića mu kaže :
"Nemoj ti da misliš Ilhamija da govoriš sa svojim poniznim dervišima !"
Tako ni ti nemoj da misliš da je ovo tekija i da se drži sohbet i podučavaju muridi , nego je ovo forum gdje ljudi raspravljaju i prigovaraju
Mislim da njega zanima praktični dio ,mudžaheda, murakaba i ostale metode

[nemampojma0]

Bezimeni,nemoj pitati,ako pazljivo ne citas odgovore,vec samo preletis po tekstu i ne razmislis o napisanome.Time neciji trud obezvrjedjujes.
Objasni ti meni te tvoje pojmove "znanje uma" i "znanje srca",ne znas sta pitas prijatelju.
Da bi ti znanje sislo u srce,iskristalisalo se i ucvrstilo potrebno je da se bude ISPRAVAN,USTRAJAN,UBJEDJEN I ISKREN spram onog sto cinis,spram onog sto se manifestuje.Ko radi po onome sto zna,naucit ce i ono sto ne zna.
Vrati se na prethodne postove i malo pazljivije citaj,pa ces razumjeti.Trudim se da pisem koncizno i da ne citiram duge tekstove,mozda zato ne shvatis odmah.ako je do mog pisanja halali na ovom sto sam rekao.
Moram i ovo,ima jedno sufijsko pravilo koje kaze ne zuri da pitas,nesto ce ti se samo kazati vremenom,a nesto mozes i sam saznati da ne pitas.
U druzenju sa sejhom trebas "imati dvije torbe",jednu sprijeda,a drugu na ledjima.U prednju stavljas sve sto ti je jasno od onoga sto sejh kazuje,a u onu na ledjima ono sto ti bas i nije jasno,doci ce vijeme kad ces se okoristiti stvarima iz straznje torbe,kad nadodjes stvari ce ti postati jasne.A kad bi ti ocekivao da sejh,sve sto kaze,svakom spram njegovog shvatanja objasni,dokle bi se stiglo,ne smiju spori usporavati brze,svi imaju jednake mogucnosti,a koliko ce ko shvatiti i okoristiti se iskljucivo ovisi o njemu samom,njegovim predispozicijama,afinitetima,volji,inteligenciji,trudu i radu.

Ja ću tebi dostu moj kazati ko što je Dželalija rekao Ilhamiji rahmetullahi alejhi kad ga je pozvao i pogubio zbog one poznate pjesme "krivda pravdu zamela" ,pa po onoj priči od prof. Hafizovića mu kaže :
"Nemoj ti da misliš Ilhamija da govoriš sa svojim poniznim dervišima !"
Tako ni ti nemoj da misliš da je ovo tekija i da se drži sohbet i podučavaju muridi , nego je ovo forum gdje ljudi raspravljaju i prigovaraju
Mislim da njega zanima praktični dio ,mudžaheda, murakaba i ostale metode

Ahbabu,ja sam njemu odgovorio na pitanje,a ostatak posta sam naveo kao primjer da priblizim metode ucenja u tekiji,jer covjek pita za stvari koje se iskustveno uce.A ja nisam spreman nikoga poducavati i davati odgovore na takva pitanja,a mislim da i niko drugi pametan ne moze o tome govoriti.Znaju se uslovi koje mora da ispuni ucitelj s jedne strane,a koje mora ispuniti ucenik,s druge strane.
A vallahi,ni poredjenje ti nije na mjestu.

[ime_kojeg_nema]

Pojasni mi to "drugih tradicija",koja je tvoja,islamska il neka druga?Da znamo pozicije,lakse cemo se razumjeti.

Budistička, theravada tradicija.

Objasni ti meni te tvoje pojmove "znanje uma" i "znanje srca"

Ovo su neke moje kovanice pa sam dužan objašnjenje. Pod znanjem uma podrazumijevam znanje koje smo od nekoga čuli, negdje pročitali ili do kojeg smo došli vlastitim promišljanjem, ali koje ne uključuje nužno transformacijski faktor. To je znanje pri kojem znamo šta je dobro a šta loše, poznate su nam i posljedice, ali koje nije dovoljno da nas natjera da postupamo ispravno. Znanje srca je za mene kvalitativno vrijednije znanje o istoj stvari, ali koje djeluje tako da kada posjeduješ tu vrstu znanja o nečemu onda ne praviš grešku. Jednostavno to ne možeš, nezamislivo ti je i neprihvatljivo na isti način na koji već i sada postoje stvari koje se toliko duboko kose sa moralnim načelima usidrenim u tebi da ih jednostavno nikada ne bi mogao prekršiti.

Mislim da sam odgovorio.Kad ti se srce ocisti,pa stvari prepoznaje u njihovom bitku,ne treba mu mozak da analizira,uporedjuje,srce samo pravi razliku zla i dobra,a logicno je da takvo srce nikada nece izabrati zlo,cisto i prljavo se odbijaju.cisto srce moze samo ciste stvari ciniti,a prljavstini su sklona necista srca.jasno ko dan.
Od znacaja je izvor s kojeg uzimas,bitan je temelj koji nadogradjujes,postoji voda koja je cista i voda koja je cisteca,a i necista,zna se upotreba svake.Koju bi ti pio

Razumijem šta hoćeš da kažeš, ali sam više mislio na metodologiju rada, ukoliko nešto takvo postoji. Uzet ću primjer iz budizma, neka mi oproste moderatori, čisto reprezentativno želim da pokažem na šta mislim. U budizmu imaš osmostruki plemeniti put koji je put ka oslobođenju. On se sastoji od ispravnog razumijevanja, ispravne namjere, ispravnog govora, ispravnog djelovanja, ispravnog življenja, ispravnog napora, ispravne svjesnosti i ispravne koncentracije. Svaki od ovih "krakova" puta ima svoje upute, a neki, specifičniji, i tehnike rada, svojevrsne mentalne treninge i meditacije, koji tačno ukazuju kako i šta raditi i opisuju kakva stanja prolaziš na nekom određenom stupnju.

[asurbanipal]

@asurbanipal svaka cast za tekst! Samo mi reci iz koje godine je ovaj intervju,jer ovdje spominje samo 4 sejha,a bilo ih je jos priznatih i pravih.Vjerovatno se radi o razlicitom periodu.
Mislim da su ovdje stvari pojasnjenje do razumjevanja za svakog.

Datum je stavljen pri vrhu intervjua, ali nije zgoreg da se ponovi.

Objavljeno u časopisu za islamske znanosti i praksu “ISLAMSKA MISAO” godina XI, broj 129, Muharrem-Safer 1410. / Septembar, 1989. godine

[Nurudin]

@Ime
i u sufizmu odnosno Kur'anu također postoji staza kretanja nefsa (duše) i ima sedam mekana -stanica i također postoje specifični halovi (duhovna stanja) za svaku od njih , postoje i fizičke nuspojave ali sve je to generalno jer ljudi nisu isti . Upravo zato im šejh prilazi kao zasebnim individuama koje mogu pokazati različite znakove bolesti nefsa
pa se zato naziva i hećimom .
Postoje također i metode koje smo već spominjali i koje imaju svoje izvorne nazive ali u suštini su to metode zikra grupnog u kojem se pojedinac utapa u kolektivnom stanju i taj zikr je najbolji za probijanje nakupina stresa koje su danas enormne .Međutim po vrijednosti daleko iznad džehri (glasnog) zikra jeste hafi (nečujni, sakriveni) zikr.Džehri zikr se obično obavlja u tekijama uoči ponedjeljka (nedjelja naveče) i uoči petka.
Ovako izgleda kulminacija . Oni zazivaju božije ime el-Hajj što znači Živi


Kao što rekoh hafi zikr je individualan i to je u biti kontemplacija nad imenima dragog Allaha kojima se On manifestuje u pojavnom i skrivenom (gajb) svijetu.Koji zikr kako i koliko učeniku propisuje šejh na osnovu znakova koje je prpepoznao kod njega . Derviši također praktikuju i vježbe disanja i razne metode koje tebe podsjećaju na neke iz budizma vjerovtano. To nije ništa čudno jer islam i Kur'an potpuno priznaju sve Objave i sve vjere i tvrde za sebe da su zadnja Objava i koja u sebi sadrži sve prijašnje znanje i Objave koja je ovaj put poptuno zaštićena od intervencija ljudi bilo zlonamjernih bilo dobronamjernih . Od zlonamjernih ili onih koji ne znaju tako što oni ništa ne kontaju Kur'an ,a od dobronamjernih tako što će Kur'an izmjeniti njih.
Međutim takve metode se ne iznose iz tarikata jer mnogo je nadriučitelja koji ne znaju ništa ,a mogu sa tim hvatati poene i zavoditi nevine . Osim toga treba znati da sufizam ne postoji bez svojih vanjskih granica koje su šerijatski propisi ,odnosno ako bi to "preveli" rekli bi da onaj ko ne praktikuje namaz ,post ili bilo koji farz (obavezu) ,a praktikuje neke metode sufizama, on se može nazivati kako god hoće ali on nije sufija.
Unutar tih granica vanjskog svijeta (zahira) sufije su potpuno predani izvrašavanju svih zadanih propisa ali u batinu (unutrašnjosti) su neograničeno slobodni .
U sufizmu je fena - poništenje isto vrhunska spoznaja stvarnosti (hakikat) kao i u budizmu ali ne znam previše o budizmu tako da neću ni ulaziti u neke komparacije. Jedino što znam kao bitnu razliku jeste da nema totalnog monašenja i celibata ,osim u nekim propisanim periodima, a inače se živi sa svijetom.
Da kažem još da shvatanje "fena" u sufizmu je stvar spoznaje ali i vrlo jasnog izričaja Muhameda a.s. o takvim evlijama (božijim prijateljima) jer osoba u njemu je nestala ,a ono što je postao je neopisivo jer ako nema njega , ko je uopće postao išta? Hadis o tome je vrlo jasan i vjerodostojan

Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim cuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit cu mu, ako zatraži Moju zaštitu, zaštit cu ga. Nizašto se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku. On ne želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim." Bilježi Buhari.

*nafile su nepropisani ibadeti ,a među njih spada sve ono što smo nabrojali