Evo da kazem i ja koju.
Kako se ostarilo malo, ne puno

, naucio sam da je u zivotu sve relativno. I sreca, novac, auta, kuce, ljepota...bas sve. Kao sto pokretac teme rece, kad polazis od banalne stvari, npr. od auta. Radi sve super i odjednom neki kvar. Zabrines se, sta je, pitas raju, kontas koliko ce te izaci da to platis....muka. Popravis taj kvar i onda si sretan. Ali taj oblik srece traje jako kratko. Mozda taj dan, sutra ti je vec sve po defaultu. Idemo dalje.
Biti zdrav. Covjek kad je zdrav, uvijek neki prohtjevi. Kad se razbolis, sve ostavis, bitno je samo da ozdravis. Kad ozdravis, opet ne cijenis i tako ukrug.
Smisao zivota, je jako tesko definisati, gdje god da covjek zivi. A pogotovo jako ga je tesko definisati u BiH. Svakako ti sve u zivotu dosadi. Evo kad krenem od sebe. Da ti je nova igracka, novo auto, novi telefon, nova kuca, nov namjestaj, novi stan....uvijek i iznova nesto novo. Na kraju te to "drzi" jedno vrijeme i prodje te. Vidis, nista posebno u tome. BiH sistem, kao takav, jako slozen pa i kad si optimista opet je tesko. Dovoljno ti je da pogledas face ljudi. I ovi koji rade i ovi koji ne rade, malo se razlikuju. Narod je utucen, ali bukvalno. Svakodnevno bombardovanje negativnim informacijama, tako da one prave i pozitivne price rijetko mogu doci do izrazaja. Kap vode u moru. Sivilo.
Onda kad krenes od komsiluka. Sjecam se. Dobijes prvi posao, odmah komsija preko puta: "gdje radis, sta radis, koja firma, kakva je plata, jesi li zadovoljan..". Kad odes na godisnji: "sta je komsija, ne radis jel?. Ma jok na godisnjem sam. Aha pa vidim ja vidjam te svaki dan, rekoh da nije sta bilo". Ono lafo, da nije sta bilo, a u sebi jedva ceka da ostanes bez posla. Bruka. Otvoris haubu od auta da dolijes tecnosti za stakla, eto ti komsije: "sta je komsija, jel to neki kvar?". I onda steknes dojam, da je ljudima, bar ovdje u BiH, mnogo bitno da je tebi lose, nego sto je njemu dobro.
S druge strane, ima tu ljudi, kupuje auta samo radi komsiluka. A ovamo nema djetetu da da da jede. Dijete gladno hoda po ulici. Ali on vozi auto od 10.000KM.
Jel smisao izroditi djecu i tako ih prepustiti. Neka, odrast ce!? Hoce. Ali zar ne osjecamo zal sto dijete nema neke osnove, a babo ima auto od 10.000KM!? Ja te ljude ne shvatam. Bukvalno su gladni, ali imaju para da natoce za "cenera", nosaju pametne telefone. Odvajas od usta da bi bio u "trendu"? Ne shvatam.
Ljudi kukaju da dodju do posla, a kad ga nadju, onda moras gledati njihove namrstene face, nije im dobar dan, ne valja im kolegica, ne valja im sef, mala platam uslovi losi...ma znam ih masu takvih. Kuknjava, ali kad treba zapeti, JOK!
Sve, ali bukvalno sve u BiH, je jako, jako lose. Dijaspora je posebna prica, o tome cu kad nadjem vremena.