Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
BarbaDue wrote:a to da ne dopuštaš da te neko kontroliše je čisto razmišljanje jednog teen-a, ovo ne mora
biti striktno na tvoju adresu ali je problematika današnje mladeži. uvjek misle da su oni najpametniji
i da nema potrebe da im neko pametuje a pogotovo određuje šta da rade.
kkić, vjerovatno češ nekad promjeniti razmišljanje
Ne mislim da sam najpametnija, šta to sad nije oke da ja imam vezu? Zar roditelji trebaju da mi nalaze momka? Pa ta su vremena odavno prošla, ne mora značiti da ću se udati za sadašnjeg momka ali ukoliko nam je lijepo, pronašli smo se, nek' traje koliko traje bez ičijeg uplitanja. Ja svačiji savjet saslušam, možda nešto i primjenim, neki kompromis se uvijek može napraviti ali biti nečija marioneta NE IDE! I mislim da sam tu "teen fazu" odavno prošla.
zatrudni sa njim i cao halo je l dosta - boli te kurac - borices se sama sa sobom a ako bude hajra i mladi ce te podrzat.... ovako se boris sama i bez imalo kukavicluka
BarbaDue wrote:a to da ne dopuštaš da te neko kontroliše je čisto razmišljanje jednog teen-a, ovo ne mora
biti striktno na tvoju adresu ali je problematika današnje mladeži. uvjek misle da su oni najpametniji
i da nema potrebe da im neko pametuje a pogotovo određuje šta da rade.
kkić, vjerovatno češ nekad promjeniti razmišljanje
Ne mislim da sam najpametnija, šta to sad nije oke da ja imam vezu? Zar roditelji trebaju da mi nalaze momka? Pa ta su vremena odavno prošla, ne mora značiti da ću se udati za sadašnjeg momka ali ukoliko nam je lijepo, pronašli smo se, nek' traje koliko traje bez ičijeg uplitanja. Ja svačiji savjet saslušam, možda nešto i primjenim, neki kompromis se uvijek može napraviti ali biti nečija marioneta NE IDE! I mislim da sam tu "teen fazu" odavno prošla.
Ono sto ti Barba kaze je naprosto simptom teen godina i te mladjahne faze, jer kako skontah tebi je oko 20tak godina. Ne misli covjek nista lose, samo da pokusas da racionalizujes stvari tako da izolujes sta je uzrokovano stvarnim eventualnim roditeljskim autokratizmom i nazovi diktaturom, a sta moguce tvojim inatom i borbom za sopstveno JA, sto je posve normalno u tvojim godinama. Takodjer je posve normalno da idealiziras muskarca/momka s kojim si u vezi, da pored svega sto mislis da ''vidis'' u njegovoj porodici, isto tako je moguce da propustas sve ono sto neko u godinama tvog oca mnogo bolje ''vidi'' i sagledava, tako prikoci malo i distanciraj se emotivno, razmisljaj vise razumom i rekla bih iskustvom ali ga nemas nazalost jos, ali koliko ti je to moguce pokusaj, jer to cinis zarad sebe vjeruj mi, ne svog oca, majke, momka ili nekog petog i desetog..samo zarad sebe.
I moram dodati jos nesto, kad nam je 20 godina, roditelju su uvijek ti koji nam ''oduzimaju prava i slobode''..kakav nepodnosljiv uzas .
Nakon 20tak godina, vidimo da smo i mi sami takvi prema svojoj djeci..a sigurno ne zato sto im zelimo lose..upravo suprotno, ma kako to izgledalo tebi sada.
bemi wrote:Koja patetika. Kakav je to roditelj? Ja sam u sretnom braku iz "zabranjene veze" koja je trajala 5,5 godina, završila brakom sa dvoje slatke dječice, a roditelji se pomirili sa sudbinom, mada je ostao gorak ukus koji se nikada neće zaboraviti. Nas dvoje smo bili jači od izazova te vrste, mada također razlog (valjan) nije postojao, nego su se kao u sapunicama plele priče i događaji. Ljudi u nedostatku vremena učinili svoj život zanimljivim, a nas dvoje svim silama pokušali razdvojiti i zamalo uspjeli u tome. Ako je ljubav jaka, ona će i opstati. Roditeljima svaka čast, ali svako ima pravo izbora. Uvijek smo oboje bili širokih pogleda, ja posebno, tako da će sutra izbor moje djece biti i moj izbor, dokle god su oni sretni. Te gluposti sa prezimenima, porijeklom, vjerom, ksenofobijom ili bilo čime sličnim nisu dio moje priče i iskreno se osipam na sve to.....
CaneBos wrote:I moram dodati jos nesto, kad nam je 20 godina, roditelju su uvijek ti koji nam ''oduzimaju prava i slobode''..kakav nepodnosljiv uzas .
Nakon 20tak godina, vidimo da smo i mi sami takvi prema svojoj djeci..a sigurno ne zato sto im zelimo lose..upravo suprotno, ma kako to izgledalo tebi sada.
Da, definitivno trebam uključiti malo i razum. Navela sam u jednom od prethodnih postova da nastojim uključiti razum zaista. Trudim se. A da nemam iskustva, pa i nemam ga, naravno da neću poduzimati nikakve drastične mjere, nastojaću sve ovo održavati nekako mirno, ali naravno nikad neću isključiti tu opciju da posmatram i dečka, njegovo ponašanje i sve to. Jer, bez obzira na sve, nikad se ne zna, ja mogu nekada prekinuti sa njim, ali to ću da uradim kada ja spoznam da trebam to da uradim a ne radi prezimena.
A u vezi stava roditelja i svega toga, naravno, nisam kompetentna bilo šta da govorim.
I ponoviću, svaki savjet je dobro došao.
Pozz i tebi
_mufljuz_ wrote:zatrudni sa njim i cao halo je l dosta - boli te kurac - borices se sama sa sobom a ako bude hajra i mladi ce te podrzat.... ovako se boris sama i bez imalo kukavicluka
Nešto kontam, boriti se koliko to bude moguće, pa ako dođe do preduzimanja drastičnih mjera - trudnoća je riješenje
Ma ja želim sebe da ostvarim i na drugom polju - ne samo emocionalnom.
ako vec niste u tom stadiju kada se dogovarate i planirate neku zajednicku buducnost, ako vec unaprijed mozes osjetiti da je ovo samo jedna od veza, mladalackih, prolaznih, razmisli malo vrijedi li se suprotstavljati roditeljima, na koji nacin ces to uciniti i hoces li ih ispostovati, sto bi trebala, ma kakvi da su njihovi razlozi. ipak, oni imaju bar dva tvoja zivotna vijeka i bar duplo toliko iskustva, razmisli o tome jesu li njihovi razlozi mozda stvarno jaki.. a sve i da ne postoje neki ogromni razlozi u pogledu momka zbog kojih se protive toj vezi, moras imati na umu da je to normalna roditeljska briga, i da ti zasigurno ne zele nista lose. zato, pamet u glavu!
lavorpunvode wrote:ako vec niste u tom stadiju kada se dogovarate i planirate neku zajednicku buducnost, ako vec unaprijed mozes osjetiti da je ovo samo jedna od veza, mladalackih, prolaznih, razmisli malo vrijedi li se suprotstavljati roditeljima, na koji nacin ces to uciniti i hoces li ih ispostovati, sto bi trebala, ma kakvi da su njihovi razlozi. ipak, oni imaju bar dva tvoja zivotna vijeka i bar duplo toliko iskustva, razmisli o tome jesu li njihovi razlozi mozda stvarno jaki.. a sve i da ne postoje neki ogromni razlozi u pogledu momka zbog kojih se protive toj vezi, moras imati na umu da je to normalna roditeljska briga, i da ti zasigurno ne zele nista lose. zato, pamet u glavu!
Da li je pravo ili ne, ja to ne mogu znati kao što niko ne zna šta se može desiti pa i sa onima koji su godinama zajedno. Mladi smo da bi uopšte razmišljali o nekim velikim planovima. Mi jednostavno želimo da nas puste na miru a mi ćemo sami shvatiti da li će doći do tih velikih planova, zajedničke budućnosti ili ne. Po svemu sudeći, volimo da smo zajedno, u mnogo čemu se nadopunjujemo, vrijeme nam brzo prolazi i što je najbitnije razumijemo se definitivno, slični smo podosta.
kkić wrote:Pozdrav svima!
Imam jako veliki problem.. Naime, u vezi sam sa dečkom godinu i po, super nam je, volimo se, pronašli smo se u mnogim stvarima, mnogo toga imamo zajedničkog, kada smo zajedno vrijeme nam brzo prolazi... Sve je maltene idealno, pazimo se, čuvamo i stvari se odvijaju polako, bez ikakvog forsiranja i što je najbitnije razumijemo se totalno. On ima 21 godinu, ja 20. On ne studira, ja studiram. Ali, problem je u mojim roditeljima, odnosno ocu. On ne dozvoljava da se viđam sa njim! Nije u pitanju religija, iste smo vjere, problem je njegovo PREZIME! Otac mi je rekao da će me udaljiti od svega, prekinuti svaku komunikaciju sa svijetom, i čak da ako izaberem dečka da slobodno mogu da idem od kuće i zaboravim da imam oca. Čak je i prijetio da će učiniti nešto sebi. Ništa mi nije jasno, preveliki je pritisak na meni, ne znam šta da radim, volim ga, ne mogu raskinuti s njim, uradila bih sve samo da sačuvam ovu vezu. Je li iko imao slična iskustva, šta da radim? Stvarno sam očajna.
Poslušaj roditelje i starije sutra ćeš se kajat malo poštovanja ti nebi bilo na odmet, ima momaka pun svijet, a roditelji su jedni samo malo mučni glavom i roditelji ti nisu neprijatelji.
JThomas wrote:mlađarija misli da nije bitno od kojih je kuća momak i đe se njegovi kopaju
hahahha..svaka ti cast..vjeruj te da je jako bitno,ja nisam gledao dje se kopaju pa skonta na kraju da svi do jednog nemaju mjesta nigdje jer zavrse na vjesalima i znaci s takvom porodicom nemas sta raditi.
u svakom slucaju poslusaj svog oca.a to,procita negdje da ti majka daje savjet da lazes oca e sada mi je tek jasno sto ti je otac takav pa jer je ona njega lagal citav zivot,nemoj da ga lazes reci mu iskreno jer laz ce izazvati kontra efekat jer sve se sazna..moj savjet reci starom da neces nikada prekinuti i vidjeces njegovu reakciju na to nervirati ce se sat vremena i prestati,nikada te nece istjerati to je samo lupanje u prazno.u svakom slucaju sretno
I ja sam Duran, pa šta mi fali....samo predrasude vjeruj mi...tako su i mojoj supruzi govorili gdje ćeš za Durana , ovakvi su..onakvi su...Sada imamo jednog sinčića...tri godine u braku (sutra godišnjica..::)))...ljepota od života...
.
Otac mi je rekao da će me udaljiti od svega, prekinuti svaku komunikaciju sa svijetom, i čak da ako izaberem dečka da slobodno mogu da idem od kuće i zaboravim da imam oca. Čak je i prijetio da će učiniti nešto sebi. Ništa mi nije jasno, preveliki je pritisak na meni, ne znam šta da radim, volim ga, ne mogu raskinuti s njim, uradila bih sve samo da sačuvam ovu vezu. Je li iko imao slična iskustva, šta da radim? Stvarno sam očajna. 
