Forum Klix.ba

radostan dan wrote:misliš?
rado bih osporio tvoju tvrdnju, jer se još uvjek sjećam gdje sam kupio ovaj lp (jugotonova prodavnica na ž. stanici), ali čini mi se da sam ga uzeo 88-89, pa me to buni...

Zar nije Jugoton bio na Carsiji?

Jedini album koji sam danima morao ici da pitam kada ce ga konacno dobiti, znaci ujedno i najbolji album svih vremena - Pekinska Patka

jeste, preko puta bila -planika-, ali je i na ž. stanici bila jug. prodavnica, lijevo...

Jedini album koji sam danima morao ici da pitam kada ce ga konacno dobiti, znaci ujedno i najbolji album svih vremena - Pekinska Patka

zar je to uopšte bilo u prodaji u sr bih?
sjećam se kao juče kada su ih prvi put pustili na tv...roditelji i komšiluk nisu 5 dana mogli doći sebi.
još kad se saznalo da je pjevač profesor, nastupila kolektivna depresija i zabrinutost za čitav društv-pol. sistem.

radostan dan wrote:jeste, preko puta bila -planika-, ali je i na ž. stanici bila jug. prodavnica, lijevo...

Jedini album koji sam danima morao ici da pitam kada ce ga konacno dobiti, znaci ujedno i najbolji album svih vremena - Pekinska Patka

zar je to uopšte bilo u prodaji u sr bih?
sjećam se kao juče kada su ih prvi put pustili na tv...roditelji i komšiluk nisu 5 dana mogli doći sebi.
još kad se saznalo da je pjevač profesor, nastupila kolektivna depresija i zabrinutost za čitav društv-pol. sistem.

Svasta covjek i od tebe sazna, vala i vrijeme je bilo da saznam o Jugotonovoj prodavnici na Zeljeznickoj stanici

Trbalo im je vremena da nastampaju, ali bio album, kako da nije, ja ga jos uvijek imam. Sjecam se kako mi je bilo drago kada sam ga kupio.

Moja mala ne voli Travoltu, al' zato voli Profesora Contu

A onda izleti i najbolji film "Decko koji obecava" - VD na bubnjevima, poslije umro od heroina.



Novi val je bio ludilo.

Ali, ipak najprodavaniji debi album je bio Soldatski bal Plavog orkestra, cini mi se da su skoro pola miliona kopija slozili.

ajd oš neku info da ti prodam...
vd nije umro od heroina, mislim jeste zbog, ali nje od.
aids.

dugme, pusenje, merlin, bajaga, jabuka, orkestar, to su otprilike grupe uz koje se odrastalo.
i kako da ne budes papak nakon toga?

didžej wrote:dugme, pusenje, merlin, bajaga, jabuka, orkestar, to su otprilike grupe uz koje se odrastalo.
i kako da ne budes papak nakon toga?

Ma bjezi ba ko je to slusao, ja sam se jedino sa Pavom druzio kada je trebalo sta potkaciti

Edin H. wrote:

didžej wrote:dugme, pusenje, merlin, bajaga, jabuka, orkestar, to su otprilike grupe uz koje se odrastalo.
i kako da ne budes papak nakon toga?

Ma bjezi ba ko je to slusao, ja sam se jedino sa Pavom druzio kada je trebalo sta potkaciti

ma niko osim sto je dugme punilo zetru a ekv jedva dom mladih.

didžej wrote: ma niko osim sto je dugme punilo zetru a ekv jedva dom mladih.

Ne sjecam se EKV-a u Domu mladih (samo AZRE ), ali bilo je super koncerata ukljucujuci EKV (je li se CDA zvalo ono mjesto preko puta SOS-a?)

jeste.

Edin H. wrote:

didžej wrote: ma niko osim sto je dugme punilo zetru a ekv jedva dom mladih.

Ne sjecam se EKV-a u Domu mladih (samo AZRE ), ali bilo je super koncerata ukljucujuci EKV (je li se CDA zvalo ono mjesto preko puta SOS-a?)

Zadnji koncert EKV koji sam gledao je u Domu mladih 1990
- imam čak i ulaznicu, a imao čast dobiti i poljubac od Margite......

trebO bi se testiraT...

Ima knjiga gdje je navedeno ko je i kako glasao za sastav ove liste i zove se 100 najboljih albuma ex Yu, može se naći u pdf na netu. Treba reći da je lista nastala 1999, kada je postojalo nešto što se zove SRJ, i svi koji su glasali su sa tog područja. Ima tu mnogo cijenjenih imena (Peca Popović), ali i nadobudnih govnara (Aleksandar Žikić, koji je svoj izbor popunio albumima Discipline kičme) i WTF likova (Isidora Bjelica), tako da je jasno da lista nije ni mogla biti savršena.
Evo dolje i mojih 10 sa druge teme.

Mojih 10, sa mojim razlozima zašto.

1.Buldožer-Pljuni istini u oči (1975)

Brzo...nabrojte najpopularnije grupe 1975! Evo, da stvari stavimo u perspektivu: Bijelo dugme je žarilo i palilo nakon prvog albuma, krajem te godine izdali su drugi (još uspješniji) album. Pri vrhu se još držala i Yu grupa, redovno objavljujući uspješne singlove. Indexi su se vratili na scenu, njihov hit te sezone bila je „Bacila je sve niz rijeku“. Topićev Time izdao je drugi album sa miševima koji sviraju džez i „Da li znaš da te volim“. Na pomolu je bila nova atrakcija, kragujevački Smak, koji je godinu započeo instrumentalnim hitom „Ulazak u harem“ i ubrzo potom snimio i uspješan debi album (na kojem će se već vidjeti jedna od slabosti koja će ih odvesti u propast, a to je beskrajna pretencioznost, ovdje oličena u 20-minutnom instrumentalu „Put od balona“). Drugi način je imao vrlo uspješan debi sa emotivnim i jako atmosferičnim hitovima „Lile su kiše“ i „Stari grad“.
E sad, na sve to dodajte Bulodožer. Slovenačka grupa koja se na sceni pojavila kao grom iz vedra neba i odmah snimila debi album, koji je po svemu dijametralno drugačiji od svega gore nabrojanog. Pjesme neuobičajene dužine (prosjek trajanja 7 minuta), strukture (u istoj pjesmi imate imitaciju tirolske harmonike, crkvenih orgulja i za to vrijeme prilično konvencionalan dug solo na gitari i Hammond orguljama) i otkačenih tekstova (na tadašnjem S-H jeziku), blesav omot u obliku novina (parodija na tadašnju prilično blijedu i jednoobraznu omladinsku štampu) su elementi koji su doprinijeli da Marko Brecelj, Boris Bele i drugovi zasluženo postanu prva „alternativna“ grupa u Jugoslaviji. Ipak, u startu su imali (i na kasnijim albumima ne samo održali, već i pojačali) neke samosvojne kvalitete koji će ih učiniti drugačijim i od svih „alter“ grupa koje će godinama kasnije uslijediti: Nikada nisu sebe shvaćali previše ozbiljno, nisu načinjali „velike“ teme na propovijednički način, već su se jednostavno dobro zezali (npr.ko bi drugi napisao pjesmu o volu koji ubija čovjeka koji jede goveđu supu-prikladno nazvanog „bulldožDer“-je je ista napravljena od njegove majke, i to još u igrokaznoj formi?), ne zapostavljajući pri tome sviračke kvalitete (prije svega standardnog klavijaturiste Boruta Činča i niza gitarista koji su tokom godina prošli kroz grupu). Sve ovo učinilo je pjesme sa ovog (i ostalih) albuma nevjerovatno slušljivim. Takođe, Buldožer će kasnije steći i komercijalni uspjeh, bez da su se ikada „prodali“. Njihov uticaj na kasnije grupe „novog vala“ i moderne uslovno rečeno alternativne bendove nemoguće je precijeniti.
Za kraj, da još jednom podcrtam nevjerovatnu svježinu Buldožera: Pustite nekome ko ne zna bilo koju pjesmu sa ove ploče i vidite da li će pogoditi da je snimljena 1975, a ne recimo 2012 (od strane nekog od bendova tipa Letu štuke ili SARS)? E, to je to.

2.Šarlo akrobata, Idoli, Električni orgazam-Paket aranžman (1981)

Ploča koja je predstavila mlade grupe koje su tada označavane kao BAS (Beogradska alternativna scena). Zbog kašnjenja u izdavanju albuma (snimljen u jesen 1980, ali objavljen tek u februaru/martu 1981.) efekat u to vrijeme nije bio potpun, jer su sve ove grupe imale već u pripremi vlastite projekte. Ipak, činjenica da je svaka od tri grupe imala bar po jednu pjesmu koja će ih tokom karijere pratiti kao njihov zaštitni znak (i nadživjeti ih), kao što su „Maljčiki“ (Idoli), „Ona se budi“ i „Niko kao ja“ (Šarlo), „Zlatni papagaj“ (Orgazam), govori da je „Aranžman“ izdržao test vremena.

3.Azra-Azra (1980)

Rijedak primjer pravog debija u pravo vrijeme. Kada je „novi val“ u Jugoslaviji uzimao zamah, Džoni Štulić je, uz vjerne saradnike Borisa Lajnera i Mišu Hrnjaka i uz producentsku pomoć Drage Mlinarca, čovjeka koji mu je bio svojevrstan kantautorski prethodnik na zagrebačkoj sceni, izbacio ploču koja je prštala od energije. Niz ljubavnih pjesama, drugačijih od dotada uobičajenih srceparajućih ili mačističkih napjeva, naprečac je osvojio publiku. Ipak, ono što se sviđalo svakome, nije se svidjelo Džoniju (tipično za njega), pa će u štampi prosuti niz teških riječi na Mlinarca, kriveći ga za, po njemu slabu, produkciju. Nepošteno sa njegove strane, ali treba ipak reći da je ono što je „izvuklo“ pjesme i bacilo u drugi plan tanko snimljenu matricu (osim Lajnerovih energičnih bubnjeva) bila Štulićeva emotivna interpretacija, koja će ostati jedan od njegovih aduta, ali i slabosti. „Krava Meri“, „Gracija“, „Jablan“ i „Marina“ najbolja su potvrda gorenavedenog.

4.Azra-Sunčana strana ulice (1981)

Džoni Štulić je od početnih uspjeha Azre tvrdio da mora što prije snimiti sve pjesme koje su mu se godinama kupile, inače će mu „glava prsnuti“. „Sunčana strana ulice“ sadrži 24 pjesme uglavnom nastale u tom „embrionalnom“ periodu njegove karijere. Jedini primjer dvostrukog albuma na Yu-sceni na kojem nijedna jedina pjesma nije suvišna (to se ne može reći čak ni za Azrin naredni, takođe sjajan, album „Filigranski pločnici“), ploča sadrži savršeno izbalansiran niz emotivnih ljubavnih (sa akustikom i duvačima) i oštrih političkih tema, sa pokojom ljubavnom ironijom („Fa fa fa“, „Odlazak u noć“) između. Aktuelnosti i svevremenosti pjesama na „Sunčanoj strani“ niko se (pa ni sam Štulić u potpunosti) nije uspio ni približiti, a kamoli ih ponoviti. Nepravedno bi bilo i ovdje ne spomenuti njegova dva Sanča Panse, Lajnera i Hrnjaka, čiji su svirački kvaliteti ovdje došli do punog izražaja, a Šef im je (ugledajući se na Bitlse, jedinu njegovu priznatu rock inspiraciju) dao i pjevačke uloge na pojedinim pjesmama, kao i gostujućeg veterana Miroslava Sedaka Benčića, koji je odsvirao sve duvačke i instrumente sa tipkama.

5.Bijelo dugme-Eto, baš hoću! (1976)

Ako je pretjerano i nepravedno reći da nije postojala jugoslovenska ROCK scena prije Bijelog dugmeta, onda svakako to ne vrijedi za činjenicu da nije postojala JUGOSLOVENSKA rock scena prije Bijelog dugmeta. Grupa koja je kod nas uvela sva pravila svjetske rock scene i bila od početka do kraja u svakom pogledu VELIKI bend. Nakon uspjeha prva dva albuma koja će postati (a za većinu i ostati) nedostižni za svu konkurenciju, uslijedilo je snimanje trećeg, po drugi put u Engleskoj sa producentom Nielom Harrisonom. Svirački ojačani vunderkindom iz Smaka (koji je, da ne bude zabune, to bio i prije rada sa kragujevačkim Deep Purple-om) klavijaturistom Lazom Ristovskim i Bregovićevim starim „ratnim“ drugom Milićem Vukašinovićem za bubnjevima, snimili su za nijansu „rockerskiji“ album od prva dva, što se najbolje vidi u naslovnoj, te pjesmama poput „Ne dese se takve stvari pravome muškarcu“, vrlo gorke „Izgledala je malo čudno...“ i klasične rock skladbe (sa zaraznim saksofonom) koja u dvije riječi naslova objašnjava svu suštinu rokenrola-„Ništa mudro“. Ne treba zaboraviti ni „pastirski rock“, kao što je jedna od autentičnijih pjesama u tom duhu-„Slatko li je ljubit tajno“. Dodatnu boju ploči dale su balade, jedna jednostavna, ali jaka („Loše vino“), a druga grandiozna („Sanjao sam noćas da te nemam“). Iako za drugu pjesmu nije uspio da okupi simfonijski orkestar (koji je vješto „odglumio“ Ristovski sa orguljama), Bregović će to postići na narednom albumu, sa pjesmom....ma znate kojom.
To je samo rock'n'roll, ništa mudro...ali mi se sviđa baš to.

6.Haustor-Treći svijet (1984)

Album koji se doživljava kao putovanje po egzotičnim zemljama, čije vas slušanje vodi poput Corta Maltesea u prašnjave luke, crne od znoja robova, pod zidove Babilona, među biblijske demone i u pomalo psihodeličnu vožnju biciklom. Sva ta mješavina zvuči vrlo pitko, ali nesvakidašnje i originalno. Čak i dan-danas. „Treći svijet“ je bio labudova pjesma autorskog dvojca Rundek-Saher. Samozatajni basista, koji je svjesno od početka pristao na ulogu čovjeka iz sjene pokraj izrazito ekstrovertnog Rundeka (koji je svoju scensku personu još više naglašavao šminkom i pantomimom) napustiće poslije ove ploče Haustor i posvetiti se osobenim projektima. Rundek će vrlo uspješno nastaviti u stilu sa ove ploče, najprije sa Haustorom, a zatim u solo karijeri, što će mu najzad donijeti i komercijalni uspjeh (koji je sa „Trećim svijetom“ izostao). Kao kuriozitet treba pomenuti pjesmu „Radnička klasa odlazi u raj“, koja je izbačena sa prvog albuma kao nepodobna i tri godine kasnije uvrštena na ovu ploču. Ona svojim stilom jasno odskače od ostalih pjesama, ali je ipak dobrodošao odmor na dugom, divnom putu kroz treći svijet.

7.Riblja čorba-Istina (1985)

Primjer ploče na kojoj je jedna pjesma za sva vremena zasjenila ostale. Naravno, radi se o „Pogledaj dom svoj, anđele“, koja je zbog oštrog i gorkog teksta proglašavana za hit godine, decenije, stoljeća. Jasno je da pjesma nosi univerzalnu poruku, mada će joj sam njen autor, Bora Đorđević, tokom narednih godina, kada ga pod svoje nepovratno uzme nacionalističko ludilo, pridavati različita, lokalna i dnevnopolitička značenja, koja samo mogu umanjiti njenu nesumnjivu vrijednost. Ipak, i ostatak albuma nosi oštre i ironične poruke, kao u pjesmama „Alo“, „Dvorska budala“, „Ajde beži“, začinjene sigurnom i čvrstom svirkom, koja je uvijek bila zaštitni znak Čorbe (a ovdje su je nosila dvojica novopridošlih gitarista, Vidoja Božinović Džindžer i Nikola Čuturilo). Ako vam treba muzička podloga uz koju ćete istresti sav bijes na sve što vas smeta, teško da ćete naći bolje od „Istine“.

8.Šarlo akrobata-Bistriji ili tuplji čovek biva kad...(1981)

U godini u kojoj su nastale mnoge od najboljih ploča ex-Yu scene i u kojoj se ono što se zvalo „novi val“ rasplamsalo (i sagorjelo) našla se ploča koja je i tada vjerovatno bila ispred vremena. Jedini LP dinamičnog beogradskog trija, koji će se raspasti prije isteka te godine, nosio je masu jakih pjesama, sa često minimalističkim i zapovjednim porukama basiste Dušana Kojića-Koje, uz inovativne i višeslojne zvučne efekte. Kao takva, ploča je bila osuđena na komercijalni neuspjeh, a iz raspada grupe nastaće Kojina Disciplina kičme, kao jedan od nabeskompromisnijih i najdosljednijih bendova, koji će nastaviti prilično u stilu ove ploče, i Milanova Ekatarina Velika, dok će treći član, dinamični bubnjar Vd, narednu deceniju tavoriti, nagrizan neizlječivom bolešću, koja će ga ubiti 1992. Naslov ploče uzet je iz knjige „Narodni učitelj“ Vase Pelagića, narodnog tribuna i socijaliste skraja 19.vijeka, čije odlomke, uz „Politikin zabavnik“, članovi grupe čitaju u „pjesmi“ „Pazite na decu 1“.

9.Idoli-Odbrana i poslednji dani (1982)

Vjerovatno najbolji restl tada već posrnulog „novog talasa“, ova ploča je bila obogaćena „vasionskim“ efektima na sintisajzeru, uz klasične gitarske rifove, dok se u pojedinim pjesmama javljaju samo udaraljke i trube („Senke su drugačije“) ili klavir („Hajde sanjaj me, sanjaj“). Tekstovi su govorili o transvestizmu, ljubavnim i „nebeskim“ temama (kako se i zove jedna pjesma), uz mjestimično popovsko pojanje. To je, uz freske i ćirilicu na omotu, dalo tipičan vjerski obol cijeloj ploči, mada bi pogrešno bilo tvrditi da je to čini neslušljivom i neprijemčivom. Upravo povezivanje svih ovih tema pokazalo je da se o svemu može pjevati i da svako to može slušati.

10.Indexi-Modra rijeka (1978)

Jak vođa u bendu je dvosjekli mač. Nekada on može da bude teret za samu grupu, koji svojim ambicijama nezadrživo gura u propast (Kornelije Kovač, RM Točak), a nekada je neko ko vodi grupu u pravom smjeru i bez koga ona, jednostavno, ne bi postojala (Bregović, Bora Đorđević, Hus Hasanefendić, povremeno i Džoni Štulić). U slučaju Indexa nedostatak bilo kakvog istinskog vođe tako se pokazao kao prednost i kao nedostatak. S jedne strane, nije bilo megalomana koji bi zagrizao više nego može sažvakati, a s druge, nisu imali ni čovjeka koji bi ih u kriznim trenucima izveo na pravi put. To funkcionisanje grupe na „jaranskom“ principu dovelo je do toga da svoj prvi pravi LP izdaju nakon 16 godina postojanja. Tipično, kada se „trznu“, Indexi su znali iznjedriti prave dragulje i to se desilo i sa ovom pločom. Prihvativši se gotovo nemogućeg zadatka, uglazbiti stihove Maka Dizdara, a da to opet bude i slušljivo i pjevljivo, Indexi su uspjeli to postići, pogodivši u potpunosti atmosferu Dizdarevih stihova, što je najpreglednije u naslovnoj i pjesmama „Slovo o čovjeku“, „Brod“, „More“. Tu je i efektna recitacija besmrtnog „Slova o zemlji“, koje je kao neka lična karta Bosne, a u izvedbi Fabijana Šovagovića. Indexi su za ovu ploču, zasluženo, dobili Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.

moČno, vrh analiza.
mada, opet ponavljam, paket aranžman i odbranu nikad nisam skontao i dan danas mi - ne leže. a oba sam kupio, kao klinac od 11 i 13-14 godina, čini mi se...
osim dobre argumentacije, jedna stvar me fascinira - kako si mogao da se odlučiš uopšte?
primjer, samo iz prve stavke recimo - buldožer, 1975...

Brzo...nabrojte najpopularnije grupe 1975! Evo, da stvari stavimo u perspektivu: Bijelo dugme je žarilo i palilo nakon prvog albuma, krajem te godine izdali su drugi (još uspješniji) album. Pri vrhu se još držala i Yu grupa, redovno objavljujući uspješne singlove. Indexi su se vratili na scenu, njihov hit te sezone bila je „Bacila je sve niz rijeku“. Topićev Time izdao je drugi album sa miševima koji sviraju džez i „Da li znaš da te volim“. Na pomolu je bila nova atrakcija, kragujevački Smak, koji je godinu započeo instrumentalnim hitom „Ulazak u harem“ i ubrzo potom snimio i uspješan debi album (na kojem će se već vidjeti jedna od slabosti koja će ih odvesti u propast, a to je beskrajna pretencioznost, ovdje oličena u 20-minutnom instrumentalu „Put od balona“). Drugi način je imao vrlo uspješan debi sa emotivnim i jako atmosferičnim hitovima „Lile su kiše“ i „Stari grad“.

... ja bi kao gladni magarac iz one pripovjetke, što stoji između dva plasta sijena i ne zna koji da počne da jede, umro od gladi.
sve pobrojano je toliko dobro da se ne bih mogao odlučiti. činilo bi mi se da sam nanio nepravdu ostalim.
hegedupa upa, otkad mi to nije palo na pamet...

@radostan dan
Hvala druže
Ma odavno ja kontam da napravim jednu ovakvu listu, čisto za svoju dušu. Vjeruj mi da mi je teško bilo izabrati samo 10 albuma. Hajde, onih prvih 5 i nije bilo teško. Buldožer sam jednostavno morao staviti na prvo mjesto, jer su bili preteča i "alternative" i "novog vala" i svega što se pod slične nazive trpa, i zato sam i dao kratku muzičku sliku 1975.godine, da se vidi koliko drugačiji su bili od svih, ali baš svih, ostalih. Što je najbolje od svega, nisu ostali ni opskurni bend kojeg hvale i znaju samo kritičari i par entuzijasta (kao npr. Dr Spira i ljudska bića), već su gurali godinama, sve luđe i sve uspješnije, ismijavajući u pjesmama i sebe same ("Ko jebe Buldožer"), što niko živi na onoj sceni se nije usudio. Vrhunac njihove karijere mi je onaj njihov živi album (dupli) "Ako ste slobodni večeras", koji je vrhunac kreativnog ludila, burleska koju treba saslušati odpočetka do kraja da bi vjerovao šta čuješ...i opet....i opet...
"Paket aranžman" mi je logičan izbor, tu sam ploču volio od prvog slušanja, dok "Odbrana" ni meni nije 100% probavljiva, ima dosadnih i prenapregnutih stavri ("Poslednji dani", koju nebulozno vezuju za Tita, ali mislim da su to sami Idoli izmislili, jer je furka tada bilo da ti je nešto zabranjeno, cenzurisano i sl, pa onda "Nemo", "Uzuzrlikzurli"), ali i po meni vrlo uspjelih ("Kenozoik", "Moja si", "Odbrana"-osim zavijanja Bejbi Dol -"Senke su drugačije", "Rusija"), tako da je i meni precijenjena (dobar, odličan album, ali NAJBOLJI SVIH VREMENA?).
Kod Dugmeta sam se dvojio između "Bitange i princeze" i ove koju sam stavio. Pobijedila je "Eto baš hoću", zbog većeg broja bržih kompozicija (posebno "Ništa mudro"), zbog "Izgledala je malo čudno....", kao jedne od najčudnijih uspjelih Dugmetovih pjesama (onaj pomalo distorzirana gitara i baš nekakav gorko-ironičan tekst), zbog "Lošeg vina", zbog...
Morao sam staviti dvije ploče Azre, nisam mogao nikako jednu da izostavim, ni prvi album, ni "Sunčanu stranu". Nisam slijepi obožavalac Štulića, zamjeram mu masu stvari, ali da se niko sličan njemu na onoj sceni nikada nije pojavio i postigao ono što je on, to niko ne može osporiti. Ko je uostalom na Yu sceni, na primjer, napravio trostruki živi album, na njega stavio dovoljno novih pjesama (koje nikada nisu doživjele studijsku inkaranaciju) da popuni jedan "običan", a da se među tim materijalom nalaze neki od njegovih najboljih radova?
Jedini LP Šarla akrobate je nešto najavangardnije što je novi val iznjedrio, takva mješavina ritmova, taktova, urlanja, dab efekata, a da opet možeš povezati o čemu se pjeva, to je baš pravo malo umjetničko djelo. Još kada dodam da mi je Pelagićeva knjiga bila od djetinjstva guilty pleasure sa svojim savjetima o zdravlju (npr.kako da izliječiš crni prišt-gurni kokoški potprišteni prst u šupak dok ne izdahne, to ponavljaj na narednim dok jedna koka ne ostane živa i izliječen si ), te da sam u svojoj kolekciji našao Politikin Zabavnik iz aprila 1981. sa tekstom "pomeranjem tanjira lako ćete naći tačku u kojoj će tri akrobata biti u ravnoteži" ...šta da pričam
Mogao sam na listu uvrstiti i Time, Topić mi je jedna od ličnosti Yu-scene prema kojoj gajim velike simpatije i poštovanje. Jedan od rijetkih koji su rasli sa tom scenom i ona s njima.Čak bih možda prije stavio "Život u čizmama sa visokom petom", nego prvu ploču, mada tu određuju nijanse i momenti. Volim taj njegov u pravom smislu autobiografski album...čovjek je očito baš bio iskren, zato i nije zaradio neke pare, pa se morao prešaltati u estradne vode.
Uglavnom, sastavljanje ovakvih listi nije nimalo lak posao kada čovjek voli masu albuma i njihovih autora. Mogao se tu naći i koji album Filma, Smaka (volim i one ne baš uspjele radove, kao "Stranice našeg vremena", ili onaj gorki "Zašto ne volim sneg"), Atomskog skloništa, Parnog valjka (kojeg sam kasno zavolio, i danas ih smatram vjerovatno jedinim Yu bendom koji je potpuno shvatio filozofiju i jednostavnu suštinu rocka, ako treba mogu i pojasniti zašto), prvi i drugi album Kazališta, i još mnogo, mnogo drugih.

ehh, nije baš lako diskutovati sa tobom, gađaš argumentima, a plus si sugestivan, tako da malo toga ostane za reći...

zato ću se ja kretati u ovom okviru koji si zadao, praviti male digresije, u cilju boljeg razumjevanja stavova.

brecelj...
potpuni doživljaj. čovjek je ono što se danas voli reći - konceptualni umjetnik. od albuma i koncerata je pravio predstave. buruleske, komedije, tragedije.
bio sam premlad kada su počinjali, ali se dobro sjećam recenzija i kritika - ne zna se jeste li došli na koncert, predstavu, druženje...pjevate li na pomenutom, đuskate ili vas je natjerao na razmišljanje.
i ovo što kažeš, izvan vremena...pa otprilike kao da se sa golfom šesticom sa svim senzorima - abs, esp, jastucima i ostalo, teleportuješ na cestu za jadran. samo što je 1976., 1977.

malo sam bio pregrub prema - paketu -, ipak je tu bio orgazam, mladi, izvorni...mada me je onakvog malog (5-6 razred), gile plašio sa svojim rošavim licem. još kad uvrne pogled, a stane u onu degensku naguženo-pačiju pozu dok svira gitaru... (za mlađe čitaoce, to nema veze sa giletom iz 86., indijom, šalvarama i pokretima ruku kao u indijske boginje )
čini mi se da je - lišće prekriva lisabon - proglašen najboljim albumom nekog mladog benda u evropi tada, s početka osamdesetih.
heeej, to je nešto....nešto što ne govori toliko o orgazmu koliko o rok sceni bivše države. postojala je jaka konkurencija, a takva situacija nužno izbacuje ili produkuje kvalitet.

hehhh, idoli...
hajde da im priznam da su prvi počeli spajati rok i duhovnu muziku (a nisu, samo su prvi koji su to prezentovali široj masi).
osim par pjesama (i to ovih koje si pomenuo), ostalo - .
nek bude da je do mene. premali ili premlad, nisam shvatio i drugi razlozi...
uglavnom, ostaje opor utisak, sve i da je ta odbrana zaista marsovac sa četri oka i devet ruku na rok sceni tadašnje yu. prva asocijacija na idole meni je jebena - čokolada, uštirkane košulje i sakoi i cipele iz šezdesetih...
zaista vjerujem da ni oni ne znaju kako su i šta su snimili (odbranu) i da je ista rezultat slučaja, trenutnog stanja u državi-društvu i marketinga. o nekom planu ili želji da to baš tako ispadne - ne vjerujem.
uostalom, daljna, lična karijera članova benda mi daje za pravo da tvrdim da je (sa izuzetkom divjana) riječ o tome da tu nikad nije bilo iskrenosti u smislu posvećenosti umjetnosti i poslu kojim se baviš.
ljekar, vozač tramvaja, medijski konsultant, mičke paterine i ostalo...

hajde kad sam već u ovom tonu, da nastavim sa najvećim prevarantom na muzičkoj sceni, a i šire... drug brega. ne mogu da nađem trenutno nekog njegovog pandana, da bi tačnije i jasnije opisao kamarada bregu. ne mogu jer ga nema. tolikog. i tačno takvog.
čovjek koji je uspio da se posere (opraštajte na izrazi) na takva djela i veličine (mislim na muziku) tipa -sve će to o mila moja, komplet bitangu, eto baš hoću koji pominješ, i da sad ne nabrajam dalje...vjerujem da nema potrebe za posebnim obrazlaganjem ili opravdavanjem ovakvog stava.
drpaš od cepelina a završiš sa trubama na guči...
stihovi koje je on pisao ili piše , znači čovjek se zajebava sa 22 miliona ljudi i uvaljuje im slike i teme koje ne bi ni retardirani u trenutku inspiracije mogli smisliti.
čovjek koji dovede kreštavog islamovića, nakon klasike od bebeka i nebrušenog dijamanta u vidu vojičića, i snima ćiribilibelu...
a i prije ćiribilibele, od starta je imao neke misaono-neurološke ispade , nego su oni bili maskirani dobrim komplet albumom, produkcijom, opštim utiskom, itd.
sa vremenom, manija (da je tako nazovem ) se pojačavala i sve češće manifestovala, tako da se više niko i ne sjeća dr. džekila. hajd ga je potpuno poklopio.

e jbg, nastaviću kasnije, imam sad nekih obaveza...

Prije nego procitam sve ove dugacke postove vezane za album "Odbrana i poslednji dani" moram reci jednu stvar ovako na slijepo - ja sam tu plocu kupio jedne dane godine prije nego smo uopste slutili o svemu sto je poslje doslo, a sve zato jer je album imao fantasticne kritike u beogradskom rock magazinu Dzuboksu koji je meni tada bio sveta krava - elem, kupio ja album, i slusao ga kao srednjeskolac a vani padao prvi snjeg o Sarajevu i dobro napadao, zabjelile ulice, a ja u tim osjetljivim godinama, i mislim da je samo zato ta ploca za sva vremena na mene ostavila takav dojam da mi je to bilo nesto najromanticnije sto sam ikada cuo. Da sam ga slusao u Augustu mozda bi mi bio odbojan ali eto tako je ispalo. Poslje sam ga analizirao, do tada su Idoli bili pop-rock grupica koji su imali par hitica, ali nakon ovog albuma stekli su nevidjeno postovanje (tacnije Vlada Divljan) koju su onda poslje imali priliku da posteno useru sa narednim albumima tako da covjek prosto ostaje zbunjen. Sta se desilo pa su ovo snimili..nebitno. Ovo je ploca koja je mozda prva koketirala sa srpstvom i pravoslavljem a da nema ni traga nacionalizmu i svemu sto je poslje usljedilo. Nikada nisam dozvolio da mi to pokvari slusanje ovog albuma a nisam Srbin z'glave iako je ovo cisto srpski album. Srecom, nijedan ljubitelj Cece ga ne konta pa se onda moze u miru slusati. Da ga oni provale ne znam da li ga ikada ponovo mogao slusati sa uzitkom. Uzgred, Rusija je po meni mozda naljepsa pjesma ili medju naljepsih pet pjesama ikada snimljenih u Jugo rocku, Vladino remek djelo iako je cio album odlican, ono sto se nekada zvalo "konceptualan".

hajmo redom:

Buldozer - premlad sam za njih, izgleda da su bili dobri zafrkanti ali ja sam new wave generacija

Paket Aranzman - nesumnjivo antologijska ploca, nakon nje sve grupe sa nje su izgubile svoju snagu, neki prije nego drugi.

ElOrg - moj problem sa Orgazmom je sto su oni uvijek bili dobra kopija zapada ali nista orginalno, naspram recimo Koje koji je ponekad neslusljiv ali je covjek bio orginalan, i sada je. Odijelo i Dosada su odlicne stvari.

Sarlov Album je bio dobro ispod ocekivanja s obzirom na njihove singlice koje su bile njihov zenit, na albumu je bilo preseravanja i par relativno dobrih momenata poput Fenomena ili Ja zelim jako, O,O,O, mada i ovo ispod singlica.

o Idolima sam vec pisao.

Azra - Suncana strana ulice i Filigrani su bili Stulicev zenit, hajde dobro jos uz Ravno do dna, nakon toga postao je velikan i odmah je nestalo genijalnosti a pocela je sujeta u povremene uzlete. On je najbolje radio iz ilegale, sto se vise odmicao bio je sve tezi.

EKV - po mom licnom ukusu najbolja ex-Yu rock grupa. Znam da nisu bili original i da su skidali strane grupe, ali su mogli sve odsvirati i opet zvucati zanimljivo, vrijeme cini svoje a njihove stvari odoljevaju vremenu, prihvatam dosta kritike vezano za njih ali ipak barem meni ostaju uvijek dragi da ih cujem.

Balasevic - ok, znam da nije roker ali jeste zasluzio na osnovu svega sto je uradio da bude uvrsten u sve antologije, ne zato jer ga raja voli vec zato jer je stvarno imao previse dobrih stvari, poput Stulica meni su najdraze njegove najmanje popularne stvari, tu se najvise razmase onako bez presinga, kao na "ranom mrazu", razumijem da ga ljudi vide kao Vasu Ladackog ali covjek ma toliko toga mimo Vase. Ne znam sto ga toliko gotivim, razumijem one sto ga ne gotive, ali eto meni lezi...

Brega imao svojih kopija, hrvatska kopija Brege je Houra, bosanska Dino, makedonska Vlatko. Sto se tice njega, osim sto se slazem da je dao svoj neizmjeran doprinos masovnom zaglupljivanju masa ne znam kako mu se omaklo par dobrih stvari koje je snimio ali nazalost njegova dark side je puno jaca od intervala lucida. Pravi problem sa ljudima poput Brege je sto im se stvarno ponekad omakne dobra stvar i tek onda sve zbune, a u sustini su lauferi.

fakat wrote:Prije nego procitam sve ove dugacke postove vezane za album "Odbrana i poslednji dani" moram reci jednu stvar ovako na slijepo - ja sam tu plocu kupio jedne dane godine prije nego smo uopste slutili o svemu sto je poslje doslo, a sve zato jer je album imao fantasticne kritike u beogradskom rock magazinu Dzuboksu koji je meni tada bio sveta krava - elem, kupio ja album, i slusao ga kao srednjeskolac a vani padao prvi snjeg o Sarajevu i dobro napadao, zabjelile ulice, a ja u tim osjetljivim godinama, i mislim da je samo zato ta ploca za sva vremena na mene ostavila takav dojam da mi je to bilo nesto najromanticnije sto sam ikada cuo. Da sam ga slusao u Augustu mozda bi mi bio odbojan ali eto tako je ispalo. Poslje sam ga analizirao, do tada su Idoli bili pop-rock grupica koji su imali par hitica, ali nakon ovog albuma stekli su nevidjeno postovanje (tacnije Vlada Divljan) koju su onda poslje imali priliku da posteno useru sa narednim albumima tako da covjek prosto ostaje zbunjen. Sta se desilo pa su ovo snimili..nebitno. Ovo je ploca koja je mozda prva koketirala sa srpstvom i pravoslavljem a da nema ni traga nacionalizmu i svemu sto je poslje usljedilo. Nikada nisam dozvolio da mi to pokvari slusanje ovog albuma a nisam Srbin z'glave iako je ovo cisto srpski album. Srecom, nijedan ljubitelj Cece ga ne konta pa se onda moze u miru slusati. Da ga oni provale ne znam da li ga ikada ponovo mogao slusati sa uzitkom. Uzgred, Rusija je po meni mozda naljepsa pjesma ili medju naljepsih pet pjesama ikada snimljenih u Jugo rocku, Vladino remek djelo iako je cio album odlican, ono sto se nekada zvalo "konceptualan".

Evo šta Branimir Dzoni Štulić misli o ovoj listi najboljih albuma .
Odlomak iz njegove knjige

Mnogo smešno, tih prvih deset albuma Ju–roka (od njih stotinu), naime, primeni li se ključ vrednovanja kod takvih lista uspešnosti (prvom deset glasova, drugom devet, trećem osam, desetom jedan), ispada da je Azra prva (kao što i jeste, premda to nije bila namera pokretača toga glasanja, inače ograničenog na domaću beogradsku čaršiju), što niko ne bi pomislio, budući su, naravski, Idoli prvi, pa beogradski trojac, pa onda svi ostali, dok je među sto albuma Dugme zastupljeno s najviše naslova, za njim Čorba, pa tek onda ja (ne, ne žalim ja). Dakle, još jedan dokaz kako ni Tesla ni ja ne spadamo u to društvo (što je razvidno iz naslovnice izdanja, na kojoj je izmešano skoro četrdeset svetlopisa čimbenika značajnih za tâ postignuća). To prekrajanje historije (ispočetka prisutno, još od Čorbe, koja nikad pesmu ne napravi, da bi zauzela maltene pola knjige u Ju–rok enciklopediji) se dalje nastavilo sa dodelom ulica i trgova (kao što Patroklo u mojoj inačici Ilijade proriče Hektoru da će se zbiti) Mladenoviću iz Ekaterine Velike, samo zato što su osamdeset sedme (istim načinom) dobili nagradu Sedam sekretara SKOJA (i oni, a dobili su je za skromnost, jer behu savršeno sretni i puni sebe kao treća kopija Simpl Majdsa), dok svojom muzičkom baštinom toliko zatupljuju (premda je konkurencija jaka), da je to milina, pa kao takovi dušu daju za glasačko telo slobodnjaka, koje ih ne samo oličava, nego smernošću i čednošću dobrano nadmaša. Zato je Čuang Ce sasvim ispravno zaključio da mu uspeh ne treba, a kamoli vrsnoća. Tja, život nije bajka.

AZRA- ma mislim Johnny je bio bog. Mnoge strane grupe su uzimale muziku od Azre. Bili su orginalni likovi. Ma ne može se s njima niko mjeriti.

INDEXI- e vala mi je drago što je prva rock grupa sa prostora ex Yu baš iz Sarajeva. Ipak su prvi i imali su drugačiju muziku, poslije njih već dolazi "jači" rock. Pjesme su vrh i drago mi je što je Davorin ljudina, a ne ko Brega il Nele.

RIBLJA ČORBA- ok, četnici,nacionalisti, fačisti sve su to oni, ali da se razuijemo likovi su imali predobre pjesme. "Pogledaj dom svoj andjele" je u top 10 pjesama ex Yu rocka. Doduše Bora je ukrao onu pjesmu "Kad sam bio mlad" od Animalsa, čak je i tekst uzeo. Svirka uživo im je boli glava. Najbolji period im je,po meni, onaj dok je Bajaga svirao, kasnije su im tekstovi bili i bolesni i perverzni ( Riblja Corba je ime i dobila po zenskoj mjesecnici )

BJELO DUGME- ma jesu oni legende i sve, al meni se lično nikad nisu sviđali. Brega jeste dobre pjesme pisao to su sad već legendarni hitovi. Najbolji period im je kad je sam Bebek pjevao, kasnije ona dvojica isto ništa xd

EKATARINA VELIKA- meni su oni uz ZP najdraži, doduše depresivni su da bog kaže. Milan, kao i svi iz grupe, su teški antifašisti za razliku od Corbe i to je fkt u ono vrijeme, a i danas bogami, bila velika stvar ( poslusajte pjesmu "Zemlja za nas". Pjesma "Zabranjujem" ( koju su odsvirali u Zetri na koncertu Yutel za mir ) je Nirvana ukrala. Zvuci glupo haha, ali istnito. Preslusajte je od pocetka i vidjecete da je sam pocetak isti kao pocetaak pjesme " Smells like teen spirit".

ZABRANJENO PUSENJE- e po meni su oni najbolji. Objektivno nema šta xd. Sviđa mi se to što su pravili pjesme od nekih priča iz njihovog svijeta iz nekih mahala. Dosta pjesama su istinite, kako naprimjer: Ppisonja i Zuga, Fikreta, Ibro dirka, Murg drot,Anarhija,... Nele glas, Sejo text i dzennet. Jos su oni bili fenomenii jer su već 1987 znali da ce se Juga raspast i da će doći do rata. Pjesme "Dan republike" i "Srce ruke lopata" govore o tome kako vise juga nije ista. "Kanjon Drine" zavrsava strofom " Kanjon Drine je iza nas,
Ispred nas je ravna Romanija.
Snijeg se topi,
Nista nece zaustaviti dolazak novog proljeca. " Svi znamo sta ovaj zadnji stih predstavlja. Mnogi govore da je Pusenje sad mnogo losinje od predratnog. Nidje vezeeee. Pocasna salva, Yugo 45 i Fildzan viska su bolje od ijednih prijeratnih pjesama. Ja sam kontala da Sejo nema dobar glas, al na koncertu uu Sarajevu je silovo mikrofon xd. Extra mu e glas. Nele ,ipak, ima bolji glas al ni Sejin nije los.

nema smisla da tema tavori...


grupa balkan, sjeća li se ko?
soc. tematika, tekstovi i muzika -pokušaj miksa đorđevića i štulića...

Sve go plagijator, muzicari koji su osluskivali desavanja u svijetu muzike i prepakivali ih nama

Al sta kaze kralj, mnoge strane grupe su uzimale muziku od Azre

Dzoni ko Dino Merlin, po pjesama jal tekst, jal muzika nisu njegovi

Kad smo vec kod Azre, kako mu je samo Bob hinjski mazno ovu stvar

When first I came to Louisville, some pleasure there to find
A damsel there from Lexington was pleasing to my mind
Her rosy cheeks, her ruby lips, like arrows pierced my breast
And the name she bore was Flora, the lily of the west.

I courted lovely Flora some pleasure for to find
But she turned unto another man whose sore distressed my mind
She robbed me of my liberty, deprived me of my rest
Then go, my lovely Flora, the lily of the west.

Away down in yonder shady grove, a man of high degree
Conversin' with my Flora there, it seemed so strange to me
And the answer that she gave to him it sore did me oppress
I was betrayed by Flora, the lily of the west.

I stepped up my rival, dagger in my hand
I seized him by the collar, and bodly made him stand
Seing mad by desperation I pierced him to the breast
All this for lovely Flora, the lily of the west.

I had to stand my trial, I had to make my plea
They placed me in the witness box and then commenced on me
Although she swore my life away, deprived me of my rest
Still I love my faithless Flora, the Lily of the west.



Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

radostan dan wrote:nema smisla da tema tavori...


grupa balkan, sjeća li se ko?
soc. tematika, tekstovi i muzika -pokušaj miksa đorđevića i štulića...

Ona pjesma "On je tridesetpeta-šesta" (šta god to značilo) sa nekim regge ritmom.
Bilo je u Beogradu još grupa u to vrijeme koje su predvodili kojekakvi ispisnici koji su se kačili (bezuspješno) na novi talas...pored pomenutog Balkana recimo i Vruć vetar ("Ja sam usmeren đak", još jedan pokušaj obrade tada aktuelne teme).
Meni je od te druge lige beogradskog novog talasa bila najsimpatičnija grupa Petar i zli vuci, sa tri pjevača na sceni, od kojih jedan ošišan na "keca" vječito u atlet-majici, a svi drugi članovi su izgledali kao neki štreberčići. Svirali su dosljedno vrlo pjevljiv regge, pjesma "Ogledalo" je pobijedila na Subotici '81.

insomnia78 wrote:Sve go plagijator, muzicari koji su osluskivali desavanja u svijetu muzike i prepakivali ih nama

Al sta kaze kralj, mnoge strane grupe su uzimale muziku od Azre

Dzoni ko Dino Merlin, po pjesama jal tekst, jal muzika nisu njegovi

Kad smo vec kod Azre, kako mu je samo Bob hinjski mazno ovu stvar

When first I came to Louisville, some pleasure there to find
A damsel there from Lexington was pleasing to my mind
Her rosy cheeks, her ruby lips, like arrows pierced my breast
And the name she bore was Flora, the lily of the west.

I courted lovely Flora some pleasure for to find
But she turned unto another man whose sore distressed my mind
She robbed me of my liberty, deprived me of my rest
Then go, my lovely Flora, the lily of the west.

Away down in yonder shady grove, a man of high degree
Conversin' with my Flora there, it seemed so strange to me
And the answer that she gave to him it sore did me oppress
I was betrayed by Flora, the lily of the west.

I stepped up my rival, dagger in my hand
I seized him by the collar, and bodly made him stand
Seing mad by desperation I pierced him to the breast
All this for lovely Flora, the lily of the west.

I had to stand my trial, I had to make my plea
They placed me in the witness box and then commenced on me
Although she swore my life away, deprived me of my rest
Still I love my faithless Flora, the Lily of the west.



Envoyé de mon iPhone à l'aide de Tapatalk

Ne otvaraj Pandorinu kutiju, nema gorih jastreba od obožavatelja Džoni Štulisona i EKV ..oho nam se, oho