kosava wrote:Ma pusti se ti prica, najmanji ti je problem etnicki sastva gena . Tvoj prvi i najveci problem je nemanje veza . Starci su otisli prije dvadeset i kusur godina , raja koju su znali je otisla ili nije vise na poziciji da ti pomogne . Doslo je do smjena generacija ti ljude koji bi ti mogli pomoci ono da te uhljebe nepoznajes tako ako nemas nekih pristojnih para da poneses jedno 300 000 > dollara nema tebi neke nafake u Bosni posebno u Sarajevu gdje vjerovatno nepoznajes nikoga .
Nego uzmi neplaceno na poslu , vrati se na jedno 6 mjeseci ako ide ide ako ne ide avion i pravac Kanada .
Pa da imam 300.000$, ne bi bilo ove teme na ovom forumu

Da imam te novce, pametno ih investiraš i pališ gdje ti se hoće. Da kupiš franšizu Mak Donaldsa u Kanadi stoji oko milion dolara. Daš njima tih 300 štuka, oni ti finiansiraju ostatak dok ne isplatiš. Jedini problem sa tim je to što moraš biti tu, prisutan, nadgledati funckionisanje restorana, zapošljavati i otpuštati ljude, ali i to se može srediti. Zaposliš 2,3 managera, daš im po 45.000-50.000 godišnju platu i rade sve to oni za tebe. Ili ako baš kipi, i hoćeš da se kupiš što prije, uradiš kao moj bivši komšija Rumun. Čovjek imao pare, kupio licencu za taksi, poslije tu istu iznajmio nekom Indijcu za 2.000$ mjesečno i zapalio za Rumuniju. Ovaj mu svakog mjeseca na račun polaže 2.000$, komšija se, koliko znam, još nikad nije vraćao. To je otprilike 2.900 KM, sa tim se može više nego solidno bilo gdje u BiH proživiti. Problem je druže doći do tih 300.000$, i osim ako nisi neki hirurg ili vrhunski advokat i još mali broj veoma speciolizovanih profesija, možeš samo da sanjaš da ćeš u Kanadi da zaradiš tolike pare za neko realno vrjeme. Izuzetak je jedino da odeš tamo na naftne bušotine na svjeveru Alberte, gdje je i Bog rekao laku noć. Tamo te plaćaju između 10.000 - 15.000 mjesečno, ali je i život skup, a i vlada ti uzima 50% takse na godišnju zaradu.
Veza u BiH naravno da nemam. Ono što su roditelji imali prije rata su se razišli po svjetu ili po principima i nema od toga ništa. Pa nama u Banja Luci još uvjek nisu vratili naš stan, hej 18 godina od završetka rata se još uvjek sve to vuca po sudovima. O kakvim onda drugima vezama da pričam.
I meni se čini da je najbolje doći na 4-6 mjeseci, ako treba obići neke te kompanije ili NGOs gdje bi imao neke šanse, i ako negdje upali ostati, ako ne znati jednom za uvjek da, na žalost, nema za sve tu mjesta. Jednostavno takva je ekonomska situacija. Vidjećemo.