enko 1964 wrote:Većina onih koji su se javili na ovoj temi su do "juče" i sami bili učenici.
Mene više interesuju iskustva roditelja koji su nedavno slali ili tek treba da pošalju djecu na ekskurziju.
Prije nekoliko godina je kćerka završila jednu od sarajevskih gimnazija. Tada nije bilo dovoljno "zainteresovanih" za odlazak u Španiju.
Sada je i muški potomak učenik iste gimnazije i ovih dana treba da se privede kraju priča o odlasku na ekskurziju.
Ponovo je Španija u pitanju. Pitanje je da li će od sto i nešto učenika u generaciji skupiti 40 - 50 da bi se popunio autobus.
Cijena je između 700 i 800 KM po osobi.
Smatram da je to poprilično veliki trošak jer računajući džeparac, gardarobu, obuću itd, treba još toliko.
Roditelji su u startu poletili i glasali za Španiju a sada odustaju ili se uvaljuju u kredite. Manji broj nema problema sa finansiranjem.
Ja sam odlučio da svog hairliju pošaljem, naravno ukoliko se bude išlo, ako ne bude dovoljno "zainteresovanih" dobro mi došlo
.
Generalno sam protiv ovolikog nameta za roditelje jer se na ovaj način udara tamo gdje roditelje najviše boli i naravno da će svako uraditi sve što može da svoje mladunče pošalje sa drugom djecom.
Zna li neko kako se ovaj proces odvija u normalnijim i bogatijim zemljama od naše.
Ja imam dvoje djece i u osnovnoj su isli u Neum a srednjoj jedno Spanija drugo Prag-Budimpesta.
Novac nije bio problem, srecom, ali da jeste dobro bih razmislila. Meni uvijek smetao snobovski odnos pojedinih roditelja koji kazu "kad vec ne mogu ja da bar dijete posaljem". Ta djeca su na pragu zivota i imaju, akobogda, cijeli zivot da sebi priuste takvo putovanje. Valjda bi roditeljski ceif trebao biti vazniji. Ali, ne lezi vraze, dizali su kredit da djecu posalju.
Ja sam, doduse, kad je mladje dijete trebalo ici, ostro se suprotstavila odlasku u Spaniju za 800KM i glasala za Prag od 540KM. U pocetku sam bila usamljena u tom zahtjevu ali kako je diskusija odmicala valjda su i roditelji skontali da je djeci prakticno svejedno gdje idu bitno je da se provdu, pa je prevagnuo moj prijedlog. Isto tako sam postavila pitanje ko odlucuje gdje ce djeca ici i zasto se nude samo ekskurzije u inostranstvo i na taj nacin i djecu u roditelje se dovodi u nezgodnu situaciju. A roditelji ne zele da im se djeca izdvajaju pa su spremni da plate makar oni ne vidjeli mora naredne dvije godije.
Ja mislim da je to sve ujdurma profesora sa turistickim agencijama, jer roditelje niko ne pita da li su za to da djeca idu u inostranstvo nego ih se, maltene, dovede pred svrsen cin. I kada postavite takvo pitanje, ako sto sam ja, e onda nastane fajt. Niko ne organizuje konsultatntske sastanke nego na roditeljskom kazu "imamo dvije mogucnost pa eto vi vidite". Profesori naravno idu besplatno za nagradu, agencija hajruje, svima dobro a sve placaju roditelji.
Onda nije ni fora, ako ih ide 30%... bolje da odu na more.
. Ja kad sam isao, 350 maraka se placalo za ekskurziju.
