Illyria:
http://en.wikipedia.org/wiki/Illyria
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... yrians.jpg
The Prefecture of Illyria in the 4th century (light green).
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Prefe ... um_map.png
Fictional "coat of arms of Illyria" in the Fojnica Armorial, compiled in Bosnia in the 17th century.
Rumelia:
http://en.wikipedia.org/wiki/Rumelia
Map of Rumelia in
1801.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... ia_map.jpg
Balkan:
http://sh.wikipedia.org/wiki/Balkan
Балканско полуострво у средњем веку, израдио амерички картограф Антхони Финлеи
1827. године
Slika:
http://klix.com/view.php?pic=mmvpte&s=6
Povecana slika:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... y-1827.jpg
Berlinski kongres je bio skup predstavnika tadašnjih velikih sila Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske, koji je pod predsjedanjem Otta von Bismarcka održan od 13. lipnja do 13. srpnja
1878. godine u Berlinu.
Berlinski kongres:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Berlinski_kongres
Prvi balkanski rat (listopad 1912. - svibanj 1913.) je vođen između Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore na jednoj strani i Turske na drugoj strani.
http://sh.wikipedia.org/wiki/Prvi_balkanski_rat
Drugi balkanski rat (29.6. – 10.8. 1913.) je vođen između Bugarske i saveza Grčke i Srbije, kojima su se priključili i Crna Gora, Rumunjska i Turska zbog nezadovoljstva podjelom osvojenih teritorija iz Prvog balkanskog rata.
http://sh.wikipedia.org/wiki/Drugi_balkanski_rat
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... daries.jpg
Proglašenje neovisnosti Albanije (albanski:Shpallja e Pavarësisë ili Deklarata e Pavarësisë) je jedan od najvažnijih događaja u albanskoj povijesti. Neovisnost Albanije je proglašena 28. studenog 1912. na velikoj skupštini u Valoni i predstavlja završnicu višedesetljetne albanske borbe za neovisnost.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Progla%C5% ... je_granica
Podrobniji članci o temama: Albanski narodni preporod, Prvi balkanski rat, i Srpska okupacija Albanije
Članice Balkanske lige su napale Osmansko Carstvo u listopadu
1912. godine u cilju podjele njegovih balkanskih posjeda, što je dobrim dijelom uključivalo oblasti naseljene Albancima.[1] Albanci su se protivili zauzimanju svojih naselja i organizirali su dobrovoljačke jedinice koje su pružile jaki otpor.[2]
Srbija je tijekom listopada i studenog 1912. zaposjela veći dio Albanije, zajedno s albanskom obalom na kojoj je najvažnija strateška točka bila luka Drač. Računalo se s politikom svršenog čina.[3] Kada je crnogorska vojska napala Skadar, naišla je na jak otpor turskog garnizona potpomognutog sa šest tisuća albanskih dobrovoljaca.[4] Poslije dugotrajne opsade uz pomoć srpske vojske i mnogo ljudskih žrtava, kralj Nikola je ušao u grad 23. travnja, kapitulacijom Esad-paše.[3] Grčka vojska je prodirala s juga. Nakon što su vojske balkanskih država osvojile većinu albanskih oblasti, albanski glavari su se povukli na slobodnu oblast Vlore (Valone).
Albanski predstavnici su se u početku borili za autonomiju Albanije u okviru Osmanskog Carstva. Međutim, nakon velikih potresa u prvom balkanskom ratu, kada su balkanski teritoriji Osmanskog Carstva podijeljeni između susjednih država, Albanci se također odlučuju za stvaranje neovisne države.
Međunarodno priznanje i utvrđivanje granica
Radi ustanovljenja novih granica na Balkanu sazvana je u Londonu međunarodna konferencija veleposlanika velikih sila (Austro-Ugarske, Italije, Rusije, Francuske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva). Članice Balkanske lige nisu priznavale neovisnost Albanije i tražile su podjelu albanskih teritorija. Međutim, već prvog dana veleposlaničke konferencije, 17. prosinca 1912. godine, donesen je načelni zaključak o formiranju Kneževine Albanije zajamčene od strane šest sila.[3]
Priznate granice Albanije.
Albanska delegacija je zahtijevala punu neovisnost Albanije u okviru svojih etničkih granica. Srbija je zahtijevala da se granična linija povuče razvođem zapadno od Ohridskog jezera i Crnog Drima, tako bi dobila Dečane, Đakovicu, Prizren, Debar i Ohrid. Crna Gora je, pak, tražila granicu na rijeci Mati i razvođu Drima i Fani, tako da joj pripadnu Skadar, Medova i Lješ. Grčka je, na jugu, tražila čitav sjeverni Epir.[3] Protiv zahtjeva balkanskih susjeda navodio se demografski argument. Austro-Ugarska je, u skladu s demografijom, predlagala granicu Albanije koja bi obuhvaćala i Đakovicu, Debar, Korču, Janjinu, Strugu i Ohrid, Peć i Prizren.[3] Srbija je, uz podršku Francuske i Rusije, uspjela dobiti Peć, Đakovicu, Prizren, Debar i Ohrid.[2]
20. prosinca 1912. veleposlanička konferencija u Londonu je priznala neovisnu Albaniju.[14] Londonskim mirovnim ugovorom 30. svibnja 1913. godine Albanija je službeno priznata kao država. 29. srpnja 1913. godine velike sile su Kneževinu Albaniju stavile pod upravu međunarodnog povjerenstva na razdoblje od deset godina, a za prvog kneza Albanije postavljen je Nijemac Vilim Wiedski (Wilhelm von Wied).
Novonastala Kneževina Albanija je obuhvatila tek oko polovice albanskog etničkog teritorija, dok se veliki broj Albanaca našao u okviru Srbije, Crne Gore i Grčke.[15] Međutim, ni po zaključenju [[Londonska konferencija|Londonske konferencijegg srpske trupe se nisu povukle na demarkacijsku liniju. Tek ultimativnom prijetnjom velikih sila i topovima s austro-ugarskih i talijanskih brodova okrenutim ka luci Draču, Srbija je bila prisiljena na povlačenje.[16] Srpska vojska se počela povlačiti iz Albanije u drugoj polovini kolovoza 1913. godine, tijekom Drugog balkanskog rata[3].
Black swan wrote:malo bi bilo previše da albanci imaju 3 države
jel tako?
iz zadnje klupe wrote:Licno mislim da trenutno najveca opasnost po teritorijalni integritet prijeti od Albanaca
Meni su stvarno fenomen ti Albanci, iskreno sam zadivljen ucincima njihove dijaspore, porazeni u balkanskim ratovima, ali Srbija i Crna Gora se morali povuci iz Skadra i sjeverne Albanije (vec Skadar nazivan srpskim morem), dok je Makedonija nemilosrdno raskomadana izmedju Srbije i Bugarske
OVK porazena od srpske policije, koa nagradu za poraz dobili 100% teritorije kosova ( dok Bosnjaci sta su izgubili to je pod krstom danas )
Ne bi me cudilo da Nato u dogledno vrijeme ne bombardira Skoplje, da im naprave i trecu albansku drzavu .
J