E, vidis, ja ne kontam kako neko moze metal slusati. Pokusao sam, nije da nisam, pa cak i bio na koncertu Motorheada, i pogotovo posliije tog koncerta ne kontam koga to moze osvijestiti i gdje je tu umjetnost. Pa pola Grand produkcije je izmislilo muziku metalcima. Pogotovo ovom smecu (bez ljutnje, sami se zovu trash, nisam ih ja tako nazvao).TitaniuM.ba wrote:Šta jedan ograničeni balkanski šaban može znati metal muzici? To je kultura, način življenja. Bit te muzike nije ko će se više olešiti nego kako se što bolje zabaviti i izbaciti svu lošu energigiju iz sebe. Metal je muzika za osvješćivanje, a ne za zaglupljivanje. A šabanski tekstovi se uglavnom i pišu za one što su cijeli dan orali i kopali njivu pa su malo došli da odmore dušu uz tekstove tipa "ja moram da pijem da ublažim bol."Kemal Malovčić wrote:
Slične stavove i ja gajim i uzgajam i preprodajem.
http://www.youtube.com/watch?v=LmSt1oEIshE
@topic
Imam običaj suditi o ljudima prema žanru muzike koji slušaju, ali uvijek naiđem na izuzetke. Samo ne mogu onih što kažu da slušaju sve. Ako slušaš kod kuće Rolling Stonse i onda odeš u kafanu da se napiješ uz sinana, šabana itd. (pišem malim slovom jer ne gajim nikakav respekt prema dotičnim personama) onda ne znaš šta je muzika, šta je umjetnost i šta vrijedi.
Sada ozbiljno, mozes ti mrziti Sabana i ostale, ali metal nazvati umjetnoscu je nevjerovatno. Led Zeppelin i Deep Purple su umjetnost u poredjenju sa metalom. Metal je meni nerazumljiv, punk nisam volio ali sam u punku shvatao ko, sta, zasto, gdje, kako, kome, koliko, itd, a metal bas ne kontam. Pa, bolan, ako hoces nesto da mi kazes i da mi preneses poruku kroz pjesmu i muziku, molim te da odsviras i otpjevas tako da razumijem, da cujem tonove, harmonije, rijeci. Ako samo stvaras buku onda se dzaba trudis, ne razumijem sta pokusavas reci. Isto ti dodje, udarao po gitari ili po poklopcu od kante za smece, isto ti dodje upalio motornu pilu ili pokusavao folirati promukli glas. Nema muzike, nema rijeci, samo buka.
Sjetim se sebe kada sam bio u pubertetu, pa adolescencija pa mislio da cu zauvijek slusati samo tu muziku koju sam tada slusao. A onda dodjes u godine kada zivot vise ne ide uzlaznom vec krece silaznom putanjom i nadjes se u situaciji da to vise nije tako. I tek onda shvatis kako si bio mlad i naivan i nisi imao pojma ni o zivotu, ni o muzici. Ali kada ti je 15 ili 20 tesko je biti pametan. I treba tako, mladost trazi nestrpljenje, energiju, beskompromisnost. Ali i neznanje o zivotu pa zbog toga i stavove koji su pogresni. Dok sa 15 - 20 bespogovorno i odlucno uzmes elektricnu gitaru i ides svirati Sandmana, vec sa 30 cesce sviras Albeniza ili Tarregu na klasicnoj gitari. Tako to ide u zivotu.
I zato pusti tu suplju metalci rulez a narodnjci sljam. Kada odrastes vidis da zivot, pa ni muzika, nisu crno-bijeli, vec da je sve u nijansama (uglavnom sive).
