Rusija poslije Petra Velikog
Petar Veliki dao je 1718.godine vlastitog sina prestolonasljednika Alekseja osuditi na smrt. Kada je Petar umro ( 1725. ), prijestolje je, do dolaska na vlast Katarine II ( 1762. ) šest puta prelazilo iz ruke u ruku, i u krvavim se sukobima našlo na kormilu redom nekoliko carica. Pri tome su glavnu riječ vodili milosnici i garda. Ipak, historija se poslije Petra unatoč natražnjačkim strujanjima nastavila kontinuirano, iako ne tako planski.
Dvorsko plemstvo, naročito ojačano za vlade Petra I Velikog, poslije njegove smrti, postalo je najuticajniji faktor u historiji Rusije ; ono se čak miješalo u pitanja naslijeđa prijestolja, i organizovalo dvorske prevrate. Na prijestolju se za 37 godina promijenilo 5 vladara. Nesposobni, prepuštali su upravu zemljom svojim miljenicima, a sami se odavali lakom životu.
Kada je Petar I umro, na prijesto je uz podršku garde došla njegova druga žena
Katarina I ( 1725 – 1727 ). Za vrijeme njene kratke vladavine ukinute su neke Petrove reforme u pogledu uprave u guvernijama, provincijama, i srezovima i uspostavljena je uglavnom onakva uprava kakva je bila prije Petrovih reformi.
Katarinu I je naslijedio
Petar II ( 1727 – 1730 ) sa kojim je izumrla muška linija Romanova. Tada je na prijesto dovedena sinovica Petra I,
Ana ( 1730 – 1740 ) koja je bila udata za hercega Kurlandskog i kao udovica živjela u Mitavi.
Ona je svu vlast predala u ruke svog ljubavnika Birona njemačkog plemića koga je sa sobom dovela iz Kurlandije. Tada su na sve važnije položaje dovedeni njemački plemići koji su sticali velike posjede i bogatili se. Stranci koji su okružili caricu Anu, potpuno su izmijenili poredak koji je Petar I bio stvori, a svoju vlast održavali pomoću terora, pa je ovo teško vrijeme nazvano „ bironovštinom “.
Za vrijeme „ vladavine “ carice Ane, Rusija je vodila rat protiv Osmanlija ( 1735. – 1739. ) za osvajanje Crnomorske obale. U ovom ratu je učestvovala i Austrija kao saveznica Rusije. Ruske trupe su po ulasku u rat zauzele Azov, Odžakov i Jaš.
Nakon neuspijeha Austrije u borbama sa Osmanlijama i poslije poraza kod Grocke habsburške vojske, Austrija je prisiljena na sklapanje mira koji je zaključen iste 1739.godine u Beogradu.
Poslije toga je i Rusija, ostavljena od Austrije, a na sjeveru ugrožena od Švedske također sklopila mir sa Osmanlijama i odrekla se osvojenih krajeva.
Caricu Anu, naslijedio je
Ivan VI koji je bio dijete od 3 godine, i u čije je ime upravljao Biron kao namjesnik. Uprava Bironova dovela je 1741.godine do prevrata koji je izvršila garda. Ova je na prijesto dovela Jelisavetu, kćerku Petra I od koje je otvoreno zatražila „ oslobođenje od njemačkog jarma “. Ivan VI je zatvoren u Šliselburšku tvrđavu. Tu je kasnije i ubijen ( u doba Katarine II ).
Jelisaveta I ( 1741 – 1761 ) je bila najmlađe dijete Petra I i posljednji vladar iz dinastije Romanova. Odstranila je mnoge uticajne Nijemce ( Birona, Ostermanna, Municha ) ali uznapredovalu europeizaciju nije mogla zaustaviti.
Tendencije što su se već bile začele pod Petrom I Velikim u XVII stoljeću došle do izražaja i plemstvo se malo po malo oslobodilo dužnosti da služi ( koja je i bila nominalno ukinuta 1762.), pa je moglo više vremena posvećivati raskošnom životu a novi privilegiji plemića, potpuno su učvrstili kmetstvo ovisnih seljaka.
U njeno vrijeme se u Rusiji naročito proširio francuski utjecaj, a i u višem ruskom društvu je počelo učenje francuskog jezika. Da bi imala podršku plemstva, Jelisaveta je ovome dala mnoge nove privilegije. Odmah po dolasku na prijestolje, Jelisaveta je iz inostranstva dovela svoga sestrića Karla – Petra – Ulriha kome je, pošto je zamijenio protestantsku vjeroispovijest pravoslavnom, dala ime Petar Feodorović i proglasila ga za svog nasljednika. Zatim ga je oženila Sofijom od Anhalt – Cerbsta, budućom caricom Katarinom II.
Za vrijeme Jelisavetine vladavine, Rusija je vodila rat protiv pruskog kralja Fridriha II. U ovom ratu koji je nazvan i
Sedmogodišnjim ratom i trajao je od 1756. – 1763., Rusija je uzela učešće u savezu sa Austrijom, Francuskom i Saksonijom, zbog opasnosti koja joj je prijetila od osvajačke politike pruskog kralja Fridriha II.
Za vrijeme ovog rata, Rusi su zauzeli Konigsberg, a zatim je vojskovođa Rumjancov, pošto je Fridrihu zadao težak poraz kod Kunersdorfa, ušao u Berlin.
Fridriha II je međutim, spasila smrt Jelisavetina i dolazak Petra III na prijesto, koji je kao obožavalac Fridriha II odmah sa Pruskom zaključio primirje.
Petar III, koji je vladao svega 6 mjeseci bio je siromašna duha i sklon djetinjarijama. U doba kada je došao na vlast, Rusija je učestvovala u sedmogodišnjem ratu kao saveznica Austrije protiv pruskog kralja Fridriha II. On je međutim, odmah obustavio sve ratne akcije protiv Pruske i počeo pripremati rat protiv Danske zbog interesa Holštajnske dinastije, iako to nije imalo nikakve veze sa interesima Rusije.
Ovo je izazvalo veliko negodovanje među plemstvom, a zatim je organizovana zavjera među gardijskim oficirima u korist njegove žene Katarine, koja je odavno težila da se dokopa prijestolja. Na čelu zavjerenika koji su stajali u tajnim vezama sa Katarinom nalazili su se gardijski oficiri braća Orlov, koja su uspiješno izveli pripremljeni prevrat.
Petar III je prisiljen da abdicira, a zatim je Katarina proglašena za caricu ( 28. Juna 1762.godine ). Ubrzo iza toga je Petar III i ubijen.
Kasnije ako Bog da nešto i o Katarini II
)
? Lijepo ti u tabeli stoji, 2011, muškarci 64.3, žene 76.1, prosječno - 70.3 sa stalnim trendom produženja.