Nokija wrote:
Zao mi je za mamu

Vjerovatno se radi o karcinomu dojke, to je kod zena najcese kancerogeno oboljenje. Zavisno od stadija moguca je i pozitivna prognoza.
To je za zenu ogromno psihicko opterecenje. Ne postoji lijek koji nema nus pojave. A agresivne terapije poput onkoloskih su u tom segmentu posebno intenzivne. Ali i to prodje. Promjene na kosi i kozi prodju vrlo brzo nakon apsolvirane terapije. Ostecenje bubrega i drugin unutrasnjih organa su daleko opasniji, ali to su cinjenice koje se moraju prihvatiti. Najvaznija je psihicka podrska clanova porodice.
Svi ćemo umrijeti, to je neizbježno, vjera da ćemo se opet nekad sresti tugu svodi na minimum, čak se ponekad i obradujem tome
Ono što se može izbjeći je patnja na ovom svijetu, ali da bi smo to postigli moramo se svi potruditi da uklonimo uzroke patnje.
Ne, mamu nije ubio rak dojke, već rak jajnika, koji je dijagnosticaran kasno, kad su je godinu dana mučili time što su je slali od "stručnjaka" do stručnjaka dok se jedan ljekar opšte prakse nije sjetio da bi njene tegobe ( povremeni gubici svijesti) mogle biti prouzrokovane nekom ginekološkom bolešću.
Napisao sam to već, dvije žene koje su operisane na vrijeme, kojima se rak jajnika nije proširio na druge organe, su uspješno izliječene operacijom i jednim ciklusom kemoterapija.
Njoj su prognozirali da neće živjeti ni godinu dana, ali eto ona je poživjela pet godina, jest da je za tih pet godina prošla kroz "pakao", ali nije se predavala do zadnjeg momenta. Umrla je u nadi da će ozdraviti.
Da podrška okoline je najvažnija.Nju je najviše držala vjera u ljekarku koja ju je liječila, a ni mi ostali joj nismo odmagali sažaljevanjem već smo radili sve što je u našoj moći da joj pomognemo u borbi.
Još da dodam da je kod nje interesantno to što joj kosa nije opala nakonon prvog ciklusa kemoterapija, nakon kojeg se rak bio u potpunosti povukao, i bila je zdrava nekih pola godine. Znači, sve je individualno, i kad je rak u pitanju.